Iza neokonskog debakla do mira u Ukrajini

Autor Jeffrey D. Sachs, 4. oktobar 2023

Ulazimo u završnu fazu 30-godišnjeg debakla američkog neokona u Ukrajini. Neocon plan da opkoli Rusiju u regionu Crnog mora od strane NATO-a nije uspio. Sadašnje odluke SAD-a i Rusije bit će od ogromne važnosti za mir, sigurnost i dobrobit cijelog svijeta.

Četiri događaja srušila su neokonzervatorske nade za proširenje NATO-a na istok, na Ukrajinu, Gruziju i dalje. Prvi je jednostavan. Ukrajina je razorena na bojnom polju, uz tragične i užasne gubitke. Rusija pobjeđuje u ratu iscrpljivanja, što je ishod bilo predvidljivo od početka, ali što neokonzervativci i mejnstrim mediji negiraju do danas.

Drugi je urušavanje podrške u Evropi za američku neokonstruktivnu strategiju. Poljska više ne razgovara sa Ukrajinom. Mađarska se dugo protivila neokonzervacijama. Slovačka je izabrala anti-neokonističku vladu. Lideri EU (Macron, Meloni, Sanchez, Scholz, Sunak i drugi) imaju ocjene neodobravanja daleko veći od odobrenja.

Treći je smanjenje američke finansijske podrške Ukrajini. Republikanska stranka, nekoliko republikanskih predsjedničkih kandidata i sve veći broj republikanskih članova u Kongresu, protive se većoj potrošnji na Ukrajinu. U nacrtu zakona o stop-gap za održavanje vlade, republikanci su oduzeli novu finansijsku podršku Ukrajini. Bijela kuća je pozvala na donošenje novog zakona o pomoći, ali ovo će biti teška borba.

Četvrto, i najhitnije sa ukrajinske tačke gledišta, je vjerovatnoća ruske ofanzive. Žrtve Ukrajine se kreću u stotinama hiljada, a Ukrajina je spalila svoju artiljeriju, protivvazdušnu odbranu, tenkove i drugo teško oružje. Rusija će vjerovatno slijediti masivnu ofanzivu.

Neokonzervativci su stvorili potpune katastrofe u Afganistanu, Iraku, Siriji, Libiji, a sada i Ukrajini. Američki politički sistem još uvijek ne poziva neokonzervativce na odgovornost, budući da se vanjska politika do danas provodi uz malo pažnje javnosti ili Kongresa. Mejnstrim mediji stali su na stranu slogana neokona.

Ukrajini prijeti ekonomski, demografski i vojni kolaps. Šta bi američka vlada trebala učiniti da se suoči sa ovom potencijalnom katastrofom?

Hitno bi trebalo da promeni kurs. Britanija savjetuje SAD da eskaliraju, jer je Britanija zaglavljena u imperijalnim sanjarenjima iz 19. stoljeća. Američki neokonzervativci su zaglavljeni s imperijalnom bahatošću. Hladnije glave hitno moraju prevladati.

Predsjednik Joe Biden treba odmah obavijestiti predsjednika Vladimira Putina da će SAD prekinuti proširenje NATO-a na istok ako SAD i Rusija postignu novi sporazum o sigurnosnim aranžmanima. Okončanjem širenja NATO-a, SAD još uvijek mogu spasiti Ukrajinu od političkih debakla u posljednjih 30 godina.

Bajden bi trebao pristati na pregovore o sigurnosnom aranžmanu poput, iako ne preciznih detalja Prijedlozi predsjednika Putina od 17. decembra 2021. Bajden je glupo odbio da pregovara sa Putinom u decembru 2021. Vrijeme je za pregovore sada.

Postoje četiri ključa za dogovor. Prvo, kao dio općeg sporazuma, Bajden bi se trebao složiti da se NATO neće širiti na istok, ali ne i preokrenuti prošlo proširenje NATO-a. NATO naravno ne bi tolerisao ruske napade u postojeće NATO države. I Rusija i SAD bi se obavezale da će izbjegavati provokacije u blizini ruskih granica, uključujući provokativno postavljanje projektila, vojne vježbe i slično.

Drugo, novi sigurnosni sporazum između SAD i Rusije trebao bi obuhvatiti nuklearno oružje. Jednostrano povlačenje SAD-a iz Ugovora o antibalističkim raketama 2002., praćeno postavljanjem projektila Aegis u Poljskoj i Rumuniji, ozbiljno je podstaklo tenzije, koje su dodatno pogoršane povlačenjem SAD-a iz Sporazuma o srednjim nuklearnim snagama (INF) 2019. Ruska suspenzija Ugovora o novom startu 2023. Ruski lideri su više puta ukazivali na američke projektile u blizini Rusije, nesputane napuštenim Ugovorom o ABM, kao strašnu prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti.

Treće, Rusija i Ukrajina bi se dogovorile o novim granicama, u kojima bi pretežno etnički ruski Krim i pretežno etnički ruski okruzi istočne Ukrajine ostali dio Rusije. Promjene granica bi bile praćene sigurnosnim garancijama za Ukrajinu koje bi jednoglasno podržali Vijeće sigurnosti UN-a i druge države poput Njemačke, Turske i Indije.

Četvrto, kao dio nagodbe, SAD, Rusija i EU bi ponovo uspostavile trgovinu, finansije, kulturnu razmjenu i turističke odnose. Sigurno je vrijeme da se još jednom čuje Rahmanjinov i Čajkovski u američkim i evropskim koncertnim dvoranama.

Promjene granica su posljednje sredstvo i treba ih staviti pod pokroviteljstvo Vijeća sigurnosti UN-a. Oni nikada ne smiju biti poziv na dalje teritorijalne zahtjeve, poput Rusije u vezi s etničkim Rusima u drugim zemljama. Ipak, granice se mijenjaju, a SAD su nedavno podržale dvije promjene granica. NATO je bombardovao Srbiju 47 dana dok se nije odrekla većinskog područja Kosova. 2008. SAD su priznale Kosovo kao suverenu naciju. SAD su na sličan način podržale pobunu Južnog Sudana da se odvoji od Sudana.

Ako bi Rusija, Ukrajina ili SAD naknadno prekršile novi sporazum, bile bi izazov za ostatak svijeta. Kao što je JFK primijetio, "čak se i na najneprijateljskije nacije može osloniti da će prihvatiti i održati te ugovorne obaveze, i to samo one ugovorne obaveze koje su u njihovom vlastitom interesu."

Američki neokonzervativci snose veliku krivicu za podrivanje ukrajinskih granica iz 1991. godine. Rusija nije polagala pravo na Krim sve do svrgavanja ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča uz podršku SAD-a 2014. Niti Rusija nije anektirala Donbas nakon 2014., umjesto toga pozivajući Ukrajinu da poštuje sporazum iz Minska II koji podržava UN, zasnovan na autonomiji Donbasa. Neokonzervativci su radije naoružali Ukrajinu da silom ponovo zauzmu Donbas nego da daju autonomiju Donbasu.

Dugoročni ključ mira u Evropi je kolektivna bezbednost na šta poziva Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS). Prema OEBS sporazumi, države članice OEBS-a „neće ojačati svoju bezbednost nauštrb bezbednosti drugih država“. Neokonski unilateralizam je potkopao evropsku kolektivnu sigurnost potičući proširenje NATO-a bez obzira na treće strane, posebno Rusiju. Evropi — uključujući EU, Rusiju i Ukrajinu — treba više OEBS-a i manje neokonstruktivnog unilateralizma kao ključa trajnog mira u Evropi.