John Feffer, Counterpunch
Ciljano ubojstvo talibanskog vođe Mullah Akhtar Mohammad Mansour prošlog vikenda nije bio samo još jedan štrajk.
Prije svega, bio je koje je provela američka vojskaa ne CIA, koja je organizirala gotovo sve štrajkove u Pakistanu.
Drugo, to se nije dogodilo u Afganistanu ili u tzv. Plemenskoj regiji bezakonja u Pakistanu poznatoj kao Federalno upravljana plemenska područja ili FATA. Vođeni projektil okrenuo se bijela Toyota i njezina dva putnika u vatrenu kuglu na dobro proputovanoj autocesti u Balochistanu, u jugozapadnom Pakistanu.
Prije ovog posebnog štrajka dronova, Pakistan je dopustio Sjedinjenim Državama da patroliraju nebom iznad FATA, sjeverozapadne regije, talibanskog uporišta. Ali predsjednik Obama odlučio je preći ovu "crvenu liniju" kako bi izvukao Mansour (i taksista, Muhammad Azam, koji je imao nesreću biti s pogrešnim putnikom u pogrešno vrijeme).
Pakistanski čelnici zabilježili su svoje neodobravanje. Prema riječima bivšeg veleposlanika SAD-a Sherry Rehman, "Štrajk dronova se razlikuje od svih ostalih jer ne samo da je obnovio žanr kinetičke akcije koja je jednostrana, već i ilegalna i ekspanzivna u svom geografskom kazalištu ciljane operacije."
Drugim riječima, ako Sjedinjene Države šalju bespilotne letjelice nakon ciljeva u Balochistanu, što će ga spriječiti da izvede osumnjičenog terorista na prepunim ulicama Karachija ili Islamabada?
Obamina administracija čestita sebi na uklanjanju lošeg momka koji je ciljao američko vojno osoblje u Afganistanu. Međutim, štrajk možda neće proizvesti veću spremnost talibana da uđu u pregovore s afganistanskom vladom. Mansour se, prema administraciji, protivio takvim pregovorima, a Talibani su doista odbio se pridružiti razgovorima u Pakistanu s Koordinacijskom grupom Kvadrilaterale - Pakistanom, Afganistanom, Kinom, Sjedinjenim Američkim Državama - osim ako se strani vojnici ne isprate iz Afganistana.
Ta strategija Obamine administracije "ubijte za mir" može se osvetiti.
Prema riječima visokih talibanskih vođa, Mansourova smrt pomoći će razlomljenoj organizaciji da se ujedini oko novog vođe. Nasuprot tome, unatoč takvim ružičastim predviđanjima, talibani bi se mogli raspasti i omogućiti još ekstremnijim organizacijama kao što su al-Qaeda i islamska država. ispuniti prazninu, U trećem scenariju, štrajk bespilotnim letjelicama neće imati nikakvog utjecaja na tlo u Afganistanu, otkako je trenutna sezona borbe već je u tijeku, a Talibani žele ojačati svoje pregovaračko stajalište prije ulaska u razgovore.
Drugim riječima, Sjedinjene Države ne mogu znati da li će Massoudova smrt unaprijediti ili otežati američke strateške ciljeve u regiji. Štrajk bespilotne letjelice je, u biti, crapshoot.
Štrajk također dolazi u vrijeme kada je američka politika dronova pod većim nadzorom u Sjedinjenim Državama. Nakon niza neovisnih procjena žrtava dronova, Obamina administracija će uskoro objaviti vlastitu procjenu Broj poginulih boraca i neboraca izvan aktivnih ratnih zona. Nova neovisna procjena udara bespilotnih letjelica u FATA-i tvrdi da se dugo očekivani "povratni udar" zapravo nije dogodio. I Obamina administracija očajnički pokušava spasiti politiku u Afganistanu koja nije uspjela povući razine američkih vojnika kao što je obećano, u potpunosti predati odgovornost za vojne operacije afganistanskoj vladi ili spriječiti talibane da ostvare značajne dobitke na bojištu.
Massoudova smrt najnoviji je primjer SAD-a koji je udaljio smrt u pokušaju mikromanagiranja sukoba koji je odavno izgubio kontrolu nad njim. Preciznost štrajkova opovrgava nepreciznost američke politike i virtualnu nemogućnost postizanja američkih ciljeva kao što je trenutno navedeno.
Pitanje povratnog udarca
Pojam "povratni udarac" izvorno je bio izraz CIA-e za nenamjerne - i negativne - posljedice tajnih operacija. Jedan od najpoznatijih primjera bio je američko ubacivanje oružja i pomagala mudžahedinima koji su se borili protiv Sovjeta u Afganistanu. Neki od tih boraca, uključujući Osamu bin Ladena, naposljetku će okrenuti svoje oružje protiv američkih ciljeva nakon što su Sovjeti odavno otišli iz zemlje.
Kampanja američkog bespilotnog letenja nije baš tajna operacija, iako je CIA općenito odbijala priznati svoju ulogu u napadima (Pentagon je otvoreniji glede uporabe bespilotnih letjelica za štrajkove na konvencionalnijim vojnim ciljevima). No, kritičari napada bespilotnih letjelica - uključujući i mene - dugo su tvrdili da će sve civilne žrtve uzrokovane napadima bespilotnih letjelica izazvati povratni udar. Dronski štrajkovi i bijes koji stvaraju učinkovito služe za regrutiranje ljudi u talibane i druge ekstremističke organizacije.
Čak i oni koji su uključeni u program došli su do istog zaključka.
Razmotrite, na primjer, ovu strastvenu molbu predsjedniku Obami od četiri veterana zrakoplovstva koji su pilotirali trutove. "Nevini civili koje smo ubijali samo su potaknuli osjećaje mržnje koja je zapalila terorizam i grupe poput ISIS-a, dok je također služio kao temeljni alat za zapošljavanje," raspravljali su u pismu prošlog studenog. "Administracija i njezini prethodnici izgradili su program za bespilotne letjelice koji je jedna od najrazornijih pokretačkih snaga za terorizam i destabilizaciju širom svijeta."
Ali sada dolazi Aqil Shah, profesor na Sveučilištu u Oklahomi, koji upravo ima objavljeno izvješće pokušavajući raskrinkati tu tvrdnju.
Prema skupu 147 intervjua koje je proveo u Sjevernom Waziristanu, području u pakistanskom FATA-u koje je zadobilo najveći broj bespilotnih štrajkova, 79 posto ispitanika podržava kampanju. Većina vjeruje da štrajkovi rijetko ubijaju neborce. Nadalje, prema mišljenju stručnjaka koje je Shah naveo, "većina mještana preferira bespilotne letjelice na tlu Pakistana i zračne ofenzive koje uzrokuju veću štetu civilnom životu i imovini."
Ne sumnjam u ove nalaze. Većina ljudi u Pakistanu nema simpatije za talibane. Prema a anketa Pew, 72 postotak ispitanika u Pakistanu imao je nepovoljan pogled na talibane (s ranije ankete sugerirajući da se ovaj nedostatak podrške proteže i na FATA). Dronovi su bez sumnje bolji od vojnih operacija u Pakistanu, baš kao što predstavljaju poboljšanje u odnosu na politiku spaljene zemlje koju Sjedinjene Države koriste u Vijetnamskom ratu za uništavanje velikih dijelova jugoistočne Azije.
Shahovo istraživanje nije bilo posve znanstveno. Priznaje da njegovi intervjui nisu bili “statistički reprezentativni” - a zatim donosi zaključke o cjelokupnoj populaciji FATA-e. Istina je i to nekoliko drugih anketa sugeriraju da se Pakistanci u cijeloj zemlji protive programu bespilotnih letjelica i vjeruju da to potiče militantnost, ali te ankete uglavnom ne uključuju FATA.
No Shahov najkontroverzniji zaključak je da visoka razina podrške za program bespilotne letjelice znači da nije došlo do povratnog udara. Čak i ako su njegovi razgovori bili statistički reprezentativni, ne razumijem taj analitički skok.
Povratni udarac ne zahtijeva opće protivljenje. Samo se mali postotak mudžahedina borio s Osamom bin Ladenom. Samo je određeni broj Contrasa bio uključen u operacije koje su pumpale drogu u Sjedinjene Države.
Nije da će se cijela populacija FATA pridružiti talibanima. Ako se samo nekoliko tisuća mladića pridruži talibanima zbog ljutnje zbog štrajkova, to se smatra povratnim udarcem. Postoji više od 4 milijuna ljudi koji žive u FATA-i. Borbena snaga ljudi 4,000-a je 1 posto stanovništva - i to se lako nalazi unutar 21 postotka ispitanika koji nisu odobravali trutove u Shahovim nalazima.
A što je s bombašom-samoubojicom koji kreće svojim putem ekstremizma jer je štrajk dronovom izveo njegovog brata? Bombaš Times Squarea, Faisal Shahzad, bio je motiviran barem djelomično zbog udara bespilotnih letjelica u Pakistanu, iako nisu ubili nikoga u njegovoj obitelji.
U konačnici, povratni udar može biti samo jedna ljuta i odlučna osoba koja ostavlja trag u povijesti bez da se prvi put pojavila u anketi.
Ostali problemi s trutovima
Pitanje povratnog udarca samo je jedan od mnogih problema s politikom američkih dronova.
Zagovornici bespilotnih letjelica uvijek su tvrdili da su štrajkovi odgovorni za znatno manje civilnih žrtava od zračnih bombardiranja. "Ono što mogu reći s velikom sigurnošću je da je stopa civilnih žrtava u bilo kojoj operaciji bespilotne letjelice daleko niža od stope civilnih žrtava koje se događaju u konvencionalnom ratu", rekao je predsjednik Obama rekao je u travnju.
Iako to možda vrijedi za neselektivno bombardiranje tepiha, ispostavilo se da nije istinito za vrstu zračne kampanje koju su Sjedinjene Države provele u Siriji i Afganistanu.
"Otkako je Obama stupio na dužnost, napadi bespilotnih letjelica 462 u Pakistanu, Jemenu i Somaliji ubili su, kako se procjenjuje, civile 289, ili jedan civil po 1.6 štrajkovima" pišu Micah Zenko i Amelia Mae Wolf u novijoj Vanjska politika komad. Za usporedbu, stopa civilnih žrtava u Afganistanu od kada je Obama preuzeo vlast bio je jedan civil po 21 bombama. U ratu protiv islamske države, stopa je bila jedna civilna po 72 bombama.
Zatim, tu je i pitanje međunarodnog prava. Sjedinjene Države provode bespilotne udare izvan borbenih zona. Čak je ubio i američke državljane. I to je učinjeno bez prolaska kroz bilo koji pravni postupak. Predsjednik potpisuje naredbe o ubijanju, a zatim CIA provodi ta izvan-sudska ubojstva.
Nije iznenađujuće da američka vlada tvrdi da su štrajkovi zakoniti jer ciljaju borce u međunarodnom ratu protiv terorista. Međutim, prema toj definiciji, Sjedinjene Države mogu ubiti svakoga koga smatra teroristom bilo gdje u svijetu. Nekoliko izvješća UN-a ima nazvali štrajkove ilegalnim, U najmanju ruku, trutovi predstavljaju a temeljni izazov međunarodnom pravu.
Onda je tu i kontroverzni koncept štrajkova potpisa. Ti napadi ne ciljaju na određene ljude, već na svakoga tko odgovara općem profilu terorista u onome što se smatra teritorijem bogatim teroristima. Ne zahtijevaju predsjedničko odobrenje. Ovi štrajkovi doveli su do nekih velikih grešaka, uključujući ubojstvo civila 12 Yemeni u prosincu 2013 koji je zahtijevao milijun dolara u "plaćanjima za sućut". Obamina administracija ne pokazuje znakove povlačenjem iz te posebne taktike.
Konačno, tu je i pitanje proliferacije bespilotnih letjelica. Bilo je to da su samo Sjedinjene Države posjedovale novu tehnologiju. Ali dani su odavno nestali.
"Osamdeset i šest zemalja ima neke mogućnosti za trutove, a 19 ili posjeduje naoružane bespilotne letjelice ili stječu tehnologiju," piše James Bamford. "Najmanje šest zemalja osim Amerike koristilo je dronove u borbi, a 2015. godine, obrambena konzultantska tvrtka Teal Group procijenila je da će proizvodnja bespilotnih letjelica u idućem desetljeću iznositi 93 milijarde dolara - što će doseći više od tri puta veće od trenutne tržišne vrijednosti."
Upravo sada, Sjedinjene Države bezbrižno provode bespilotne štrajkove u svijetu s relativnom nekažnjivosti. Međutim, kada se prvi američki napad - ili terorističke organizacije protiv američkih državljana u drugim zemljama - napravi prvi štrajk dronova - započet će pravi povratni udarac.
John Feffer je direktor Vanjska politika u fokusu, gdje se izvorno pojavio ovaj članak.
