Pola miliona tona metana diže se iz sabotiranog gasovoda Sjeverni tok. Fotografija: Švedska obalska straža
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarVeljače 22, 2023
S obzirom da je rat u Ukrajini 24. februara dostigao svoju jednogodišnju granicu, Rusi nisu ostvarili vojnu pobjedu, ali ni Zapad nije postigao svoje ciljeve na ekonomskom frontu. Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Sjedinjene Američke Države i njeni evropski saveznici obećali su da će uvesti sankcije koje će Rusiju baciti na koljena i naterati je da se povuče.
Zapadne sankcije bi podigle novu Gvozdenu zavesu, stotinama milja istočno od stare, odvajajući izolovanu, poraženu, bankrotiranu Rusiju od ponovno ujedinjenog, trijumfalnog i prosperitetnog Zapada. Ne samo da je Rusija izdržala ekonomski napad, već su i sankcije bumeranžom pogodile zemlje koje su ih uvele.
Zapadne sankcije Rusiji smanjile su globalnu ponudu nafte i prirodnog gasa, ali su i podigle cijene. Dakle, Rusija je profitirala od viših cijena, iako se njen obim izvoza smanjio. Međunarodni monetarni fond (MMF) to izveštava Ruska ekonomija se smanjila za samo 2.2% 2022. godine, u poređenju sa kontrakcijom od 8.5% koliko je imala prognoza, a predviđa da će ruska ekonomija zapravo rasti za 0.3% 2023. godine.
S druge strane, ukrajinska ekonomija se smanjila za 35% ili više, uprkos 46 milijardi dolara ekonomske pomoći velikodušnih američkih poreskih obveznika, uz 67 milijardi dolara vojne pomoći.
Evropske ekonomije su takođe pogođene. Nakon rasta od 3.5% u 2022. godini, ekonomija eurozone je očekivan stagnirati i rasti samo 0.7% u 2023. godini, dok se predviđa da će se britanska ekonomija stvarno smanjiti za 0.6%. Njemačka je više ovisila o uvozu ruske energije nego druge velike evropske zemlje, pa se, nakon rasta od mršavih 1.9% u 2022. godini, predviđa da će imati zanemarljivih 0.1% rasta u 2023. Njemačka industrija će platiti oko 40% više energije u 2023. nego u 2021.
Sjedinjene Države su manje direktno pogođene nego Evropa, ali je njihov rast smanjen sa 5.9% u 2021. na 2% u 2022., a predviđa se da će se i dalje smanjivati, na 1.4% u 2023. i 1% u 2024. U međuvremenu Indija, koja je ostala neutralna dok kupuje naftu iz Rusije po sniženoj cijeni, predviđa se da će održati svoju stopu rasta iz 2022. od preko 6% godišnje do 2023. i 2024. Kina je također imala koristi od kupovine ruske nafte s popustom i od ukupnog povećanja trgovine sa Rusijom od 30% 2022. Kineska ekonomija je očekivan rasti za 5% ove godine.
Drugi proizvođači nafte i gasa ubirali su neočekivane profite od efekata sankcija. BDP Saudijske Arabije porastao je za 8.7%, najbrže od svih velikih ekonomija, dok su se zapadne naftne kompanije smijale sve do banke da polažu 200 milijardi $ u profitu: ExxonMobil je zaradio 56 milijardi dolara, što je rekord svih vremena za naftnu kompaniju, dok je Shell zaradio 40 milijardi dolara, a Chevron i Total su dobili po 36 milijardi dolara. BP je zaradio “samo” 28 milijardi dolara, pošto je zatvorio svoje poslovanje u Rusiji, ali je ipak udvostručio profit u 2021.
Što se tiče prirodnog gasa, američki dobavljači LNG (ukapljenog prirodnog gasa) poput Cheniere i kompanije poput Totala koje distribuiraju gas u Evropi su Zamijenite Snabdevanje Evrope ruskim prirodnim gasom frakiranim gasom iz Sjedinjenih Država, po oko četiri puta više od cena koje plaćaju američki kupci, i sa užasno klimatski uticaji frackinga. Blaga zima u Evropi i ogromnih 850 milijardi dolara subvencije evropske vlade domaćinstvima i preduzećima vratila maloprodajne cijene energije na nivo iz 2021. godine, ali tek nakon toga spiked pet puta više u odnosu na ljeto 2022.
Dok je rat kratkoročno vratio Evropu u potčinjenost američkoj hegemoniji, ovi efekti rata u stvarnom svijetu mogli bi dugoročno imati sasvim različite rezultate. Francuski predsjednik Emmanuel Macron primetio je, „U današnjem geopolitičkom kontekstu, među zemljama koje podržavaju Ukrajinu, na tržištu gasa se stvaraju dvije kategorije: oni koji skupo plaćaju i oni koji prodaju po vrlo visokim cijenama... Sjedinjene Države su proizvođač jeftinog plina koji su prodaju po visokoj cijeni... Mislim da to nije prijateljski.”
Još neprijateljskiji čin bila je sabotaža podmorskih gasovoda Sjeverni tok koji je doveo ruski gas u Njemačku. Seymour Hersh prijavljeno da su naftovode digle u vazduh Sjedinjene Države, uz pomoć Norveške — dve zemlje koje su izmestile Rusiju kao dve evropske najveći dobavljači prirodnog gasa. Zajedno sa visokom cijenom američkog frakturiranog plina, ovo ima gorivo bijes evropske javnosti. Dugoročno gledano, evropski lideri bi mogli zaključiti da budućnost regiona leži u političkoj i ekonomskoj nezavisnosti od zemalja koje pokreću vojne napade na njega, a to bi uključivalo i Sjedinjene Države kao i Rusiju.
Drugi veliki pobjednici rata u Ukrajini će naravno biti proizvođači oružja, kojima će globalno dominirati američka “velika petorka”: Lockheed Martin, Boeing, Northrop Grumman, Raytheon i General Dynamics. Većina oružja do sada poslanog u Ukrajinu dolazi iz postojećih zaliha u Sjedinjenim Državama i zemljama NATO-a. Odobrenje za izgradnju još većih novih zaliha proletjelo je kroz Kongres u decembru, ali rezultirajući ugovori još nisu prikazani u podacima o prodaji oružja ili izvještajima o dobiti.
Zamjena za Reed-Inhofea amandman prema Zakonu o odobrenju nacionalne odbrane za 2023. godinu odobrio je "ratne" višegodišnje ugovore bez ponuda za "dopunu" zaliha oružja poslanih u Ukrajinu, ali količine oružja koje treba nabaviti premašuju količine isporučene Ukrajini do 500 prema jedan . Bivši visoki zvaničnik OMB-a Marc Cancian je prokomentarisao: „Ovo ne zamjenjuje ono što smo dali [Ukrajini]. Pravi zalihe za veliki kopneni rat [sa Rusijom] u budućnosti.”
Budući da je oružje tek počelo da silazi s proizvodnih linija kako bi se izgradile ove zalihe, obim ratnog profita koji predviđa industrija oružja najbolje se odražava, za sada, u porastu cijena njihovih dionica u 2022.: Lockheed Martin, porast od 37%; Northrop Grumman, porast od 41%; Raytheon, porast od 17%; i General Dynamics, porast od 19%.
Dok je nekoliko zemalja i kompanija profitiralo od rata, zemlje koje su daleko od poprišta sukoba otežale su se od ekonomskih posljedica. Rusija i Ukrajina su ključni dobavljači pšenice, kukuruza, jestivog ulja i đubriva za veći dio svijeta. Rat i sankcije doveli su do nestašice svih ovih roba, kao i goriva za njihov transport, gurajući globalne cijene hrane na vrhunske vrijednosti svih vremena.
Dakle, drugi veliki gubitnici u ovom ratu su ljudi na globalnom jugu koji zavise od njih uvoz hrane i đubriva iz Rusije i Ukrajine samo da bi prehranili svoje porodice. Egipat i Turska su najveći uvoznici ruske i ukrajinske pšenice, dok desetak drugih veoma ranjivih zemalja za svoje snabdevanje pšenicom gotovo u potpunosti zavisi od Rusije i Ukrajine, od Bangladeša, Pakistana i Laosa do Benina, Ruande i Somalije. petnaest Afričke zemlje uvezle su više od polovine svojih zaliha pšenice iz Rusije i Ukrajine 2020.
Inicijativa za crnomorsko žito uz posredovanje UN-a i Turske ublažila je krizu s hranom za neke zemlje, ali sporazum je i dalje nesiguran. Vijeće sigurnosti UN-a mora ga obnoviti prije nego što istekne 18. marta 2023. godine, ali sankcije Zapada i dalje blokiraju izvoz ruskog đubriva, koji bi trebao biti izuzet od sankcija prema inicijativi za žito. Martin, šef humanitarne službe UN-a Griffiths rekao je agenciji Frans pres 15. februara da je oslobađanje ruskog izvoza đubriva "od najvećeg prioriteta".
Nakon godinu dana klanja i razaranja u Ukrajini, možemo proglasiti da su ekonomski pobjednici ovog rata: Saudijska Arabija; ExxonMobil i njegovi kolege naftni divovi; Lockheed Martin; i Northrop Grumman.
Gubitnici su, prije svega, žrtvovani narod Ukrajine, sa obje strane linije fronta, svi vojnici koji su izgubili živote i porodice koje su izgubile svoje najmilije. Ali i u koloni gubitnika posvuda su radnici i siromašni ljudi, posebno u zemljama globalnog juga koje najviše zavise od uvozne hrane i energije. Na kraju, ali ne i najmanje važno je Zemlja, njena atmosfera i klima – sve je žrtvovano Bogu rata.
Zbog toga, kako rat ulazi u drugu godinu, raste globalno negodovanje da strane u sukobu pronađu rješenja. Riječi brazilskog predsjednika Lule odražavaju to rastuće raspoloženje. Kada ga je predsjednik Bajden pritisnuo da pošalje oružje u Ukrajinu, on je rekao, “Ne želim da se pridružim ovom ratu, želim da ga okončam.”
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, dostupno u OR Books u novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
