Od Scrantona do Ukrajine, nije sve kako se čini

David Swanson, World BEYOND WarJula 22, 2023

Napomene u Scrantonu, Pennsylvania, 22. jula 2023

Postoji nešto što moramo reći velikom broju naših prijatelja i komšija. To je da smo zavedeni. Nije sve kako izgleda.

Ovdje smo izvan onoga što izgleda kao fabrike u kojoj američki dolari stvaraju radna mjesta, podstiču ekonomiju i finansiraju aktivnosti koje podržavaju važne potrebe američke javnosti i ljudi u svijetu. Ni malo od tih pojava nije stvarno.

Kada se državni dolari potroše na oružje, oni eliminisati poslove, jer trošenje tih dolara na obrazovanje ili zelenu energiju ili njihovo nikad ne oporezivanje stvara više radnih mjesta nego trošenje na oružje – i bolje plaćene poslove sa širim ekonomskim utjecajem – i to bez obzira na to da li se oružje predaje stranoj vladi i tko god završi s njim. Oružje nije proizvodi ili usluge koje kruže u privredi. Stvoreni su da unište sebe i mnogo toga drugog. I ogroman dio novca završi kod vrlo malo ljudi. Ova ekonomija je iscrpljena i degradirana finansiranjem ove fabrike – realnost koja postaje očigledna ako svoju viziju usmerimo šire.

Uporedite život ovde sa životom u mnogima bogatiji i manje bogate zemlje. Gdje je naše besplatno visoko obrazovanje? Gdje je naša sigurna penzija? Gdje je naše zdravstvo kao ljudsko pravo? Gdje je naša zaštita od poniženja i iskušenja siromaštva usred planinskog bogatstva? Gdje su, oh Amtrak Joe, za ime svega što je pristojno, naši nestarinski vozovi? Zašto svi putujemo u automobilima koji jedu Zemlju? Kako to da nas drže toliko u neznanju da nam se može reći da sanjamo fantazije kada govorimo o stvarima koje su normalne za mnogo više ljudi nego što živi u ovoj zemlji — zemlji u kojoj se vraćanje dječijeg rada smatra napretkom?

Čekaj! rečeno nam je, prvo prvo. Moramo proizvoditi oružje da spasimo svijet. Nakon toga možemo da brinemo o manjim stvarima. Ali zavedeni smo. Nije sve kako izgleda. Širenje NATO-a, vođeno željom za prodajom oružja, polovina je ratnog plesa koji nas je doveo ovdje. Odbijanje SAD da dozvoli mirovne pregovore nastavlja rat. Nije dovoljno dobro reći da su Rusi nemoralni i zli i stoga SAD treba da rade sve što Rusija radi. Nije dovoljno da svaka strana opravdava upotrebu različitog oružja jer to čini druga strana, da postavlja nuklearno oružje u više zemalja jer to čini druga strana, da proglasi jedinim prihvatljivim ishodom potpuno rušenje vlade — bilo ukrajinske ili ruske — jer druga strana to čini. Nije dovoljno dobro reći da raspirujemo rat koji ubija narod Ukrajine jer ukrajinska vlada to podržava. Kada su korumpirane vlade koje su vodili televizijski glumci i pokoravanje desničarskim pritiscima postali naši arbitri moralne mudrosti? Da li nas isparenja iz ovih fabrika tjeraju da zaboravimo da znamo bolje?

Novinar je nedavno nazvao davanje oružja Ukrajini “prevelikim da bi propao”. Kao davanje novca prljavim bankama. Ali to se govori samo o stvarima koje bi trebalo da propadnu, ali za koje se pretpostavlja da nema alternative. Zavedeni smo. Nije sve kako izgleda.

Predsjednik Bajden kaže da će se Ukrajina pridružiti NATO-u nakon rata — praktično garantujući da neće biti kraja rata, osim nuklearnog kraja za sve nas. Američki Senat je upravo usvojio zakon kojim se zabranjuje napuštanje NATO-a, što znači da sve veća lista vlada ima moć da primora ostale da se pridruže u Trećem svjetskom ratu. Bilo šta – bilo šta – poželjna je alternativa ovom kolektivnom samoubilačkom paktu. I postoje neke dobre alternative. Nažalost, zahtijevaju određene emocionalne i intelektualne podvige koje je nekima teže od žrtvovanja vlastitog kvaliteta života i samih života Ukrajinaca i Rusa. Alternative zahtijevaju kompromis, poniznost i prihvaćanje drugih kao jednakih - vještinama kojima učimo našu djecu, ali ne i naše članove Kongresa ili predsjednike.

Mir zahtijeva da ni ruska ni ukrajinska vlada ne dobiju sve što želi, sve što misli da joj treba, sve za što misli da je ubila veliki broj ljudi. To nije lako. Ali motivacije za sklapanje mira teško da mogu biti veće. Ne samo da je ovo put od nuklearne apokalipse, već je to i put ka usporavanju klimatske apokalipse i pratećih katastrofa beskućništva, gladi, bolesti i fašizma. Potrebna nam je saradnja umjesto borbe, i potrebna nam je odmah.

Ideja da takve promjene ne možemo zahtijevati i postići je u svakom izvještaju i filmu. Ali zavedeni smo. Nije sve kako izgleda. Moć nenasilne akcije je tačno onoliko jaka koliko se ogleda u ogromnim naporima uloženim da nas ubede da neće uspeti. Podsjetimo se po Shelleyevim riječima

Ustani kao Lions posle sna

U nesavladivom broju-

Potresite svoje lance na zemlju poput rose

Koji je u snu pao na tebe -

Mnogo vas je - malo ih je.