Autor: John Reuwer, World BEYOND WarSeptembar 22, 2023
Nekoliko mjeseci prije nego što je počeo sveobuhvatni rat u Ukrajini, kada je bilo upozorenja, ali uglavnom skepticizma da li će Rusija izvršiti invaziju, mnogi od nas koji provodimo vrijeme tražeći alternativu ratu gledali su kakva bi mogla biti reakcija Ukrajine. Za mene je uzbuđenje počelo čitanjem istraživanja koje sugerira da je značajan dio Ukrajinaca bio upoznat sa građanskim otporom i bili otvoreni da to iskoriste da se odupru ruskoj invaziji. Znao sam da je Ukrajincima nekada dominirala Rusija kao dio SSSR-a, koji su stekli nezavisnost bez krvavog rata, i da su pobijedili lažne izbore 2004. u nenasilnoj narandžastoj revoluciji. Moj entuzijazam se povećao u prvih nekoliko sedmica rata, kada su neki od svjetskih lidera na polju nenasilnog otpora dali webinars i napisao članci o tome kako bi ovo moglo funkcionirati. Bili su izvještaja iz Ukrajine pokazujući slike i pričajući priče o Ukrajinci koji blokiraju tenkove, zbunjuju osvajače mijenjajući ulične znakove i spašavaju gradske zvaničnike koje je privela ruska vojska. Video snimci pokazuju kako se prema ruskim dezerterima i zatvorenicima postupa dobro i kako kući zovu svoje najmilije. Dozvolio sam sebi da pomislim da bi možda ovo bilo prvi put da velika nacija odluči da koristi uglavnom nenasilni otpor pred invazijom.
U roku od nekoliko sedmica, te slike nenaoružanih civila koji blokiraju tenkove nestale su u korist prikazivanja ranih ukrajinskih vojnih uspjeha. Svijet je svjedočio dramatičnim scenama poput 50-kilometarske saobraćajne gužve ruske oklopne kolone koju su ukrajinske vojne sile uništile po komadima. Zatim je uslijedila baraža od milijardi dolara sofisticirane artiljerije i projektila i njihov razorni učinak koji srednji prodajna mjesta vole pokrivati. Ljudi su krvarili i umirali posvuda, dok gotovo niko nije obraćao pažnju na Ukrajince širom zemlje pružanje građanskog otpora sa značajnim efektom. Putovao sam u Rumuniju i Ukrajinu u jesen 2022. i sreo se sa grupama za izgradnju mira svih vrsta. Kada sam pitao šta im treba od moje (američke) vlade, većina njih je rekla “oružje”. Samo je mali broj rekao drugačije.
Da je odlučujuća vojna pobjeda bila brza, neki bi možda počeli misliti da su sve borbene pripreme bile vrijedne toga. Ali 18 mjeseci nakon rata, ne nazire mu se kraj. Stotine hiljada mladića i djevojaka sa obje strane ubijaju i sakate jedni druge u rovovskom ratu koji podsjeća na 1914., kada su milioni poginuli pokušavajući da steknu nekoliko kilometara zemlje. I baš poput Prvog svjetskog rata, koji je navodno imao pobjednika, ali je ostavio u naslijeđe uzavrelo ogorčenje i osiromašenje koje je svoj izlaz našlo u mnogo gorem Drugom svjetskom ratu, svaka vojna pobjeda u ovom ratu će također ostaviti milione traumatiziranih i ogorčenih na načine koji će učiniti sledeći rat je neizbežan. Ovog puta životna sredina pati još više, s minama, kasetnom municijom i osiromašenim uranijumom koji ostavljaju velike dijelove prelijepe plodne zemlje otrovne generacijama. Ogromne brane su uništene, nuklearne elektrane prijete da ogromna područja učine nenastanjivim, rastuće cijene hrane i goriva donose hladnoću i glad milionima širom svijeta, a svaki dan rata rizikuje da stotine gradova širom svijeta izgledaju kao današnji Mariupolj (osim također radioaktivno) ako se nuklearno oružje koristi ludilom ili greškom.
Činjenica je da sada postoji a vojni zastoj malo je verovatno da će to dozvoliti Rusima da zauzmu mnogo više teritorije ili Ukrajincima da uzmu nazad sve ono što su izgubili. Zato ja vidim trenutni prekid vatre kao Najbolji način da zaustavimo ludilo i sačuvamo budućnost za sve nas. S druge strane, slažem se s Ukrajincima koji kažu da bi im samo prekid vatre i beskrajni pregovori dali malo nade za njihovu budućnost. Moraju se poduzeti i druge mjere kako bi se osiguralo da se vojna akcija ne nastavi i da se prema ljudima na okupiranim teritorijama postupa s dostojanstvom i poštovanjem. Kako se to moglo dogoditi? Pregovorima koji traže pravedan mir za legitimne brige s obje strane, podržane poticajima da se osigura mirno ponašanje svih strana. Bezbrojne pojedinosti o takvim stvarima su izvan okvira ovog eseja, ali bi uključivale postupnost zajednički uklanjanje sve ofanzivne vojne opreme sa linija fronta i nacionalnih granica širom Evrope, kraj “ratnih igara” u blizini bilo čije granice i pristup svim okupiranim područjima od strane UN, Crvenog krsta i drugih organizacija za ljudska prava kako bi se spriječile zloupotrebe. Pregovori bi se mogli olakšati nuđenjem stvari koje svaka strana želi, a koje ne ugrožavaju sigurnost druge strane: oslobađanje od sankcija, masovna humanitarna pomoć i povratak mjerama za izgradnju povjerenja kao što su ugovori o antibalističkim projektilima, otvorenom nebu i srednjim nuklearnim snagama.
Slučajevi ratnih zločina mogu biti procesuirani od strane Međunarodnog krivičnog suda, čak i ako to otvara zemlje NATO-a odgovornosti za ponašanje u njihovim invazijama na nacije koje su paralelno sa onim što su Rusi učinili u Ukrajini. Mogli bi se postići sporazumi kako bi se spriječila daljnja zloupotreba okoliša i započelo čišćenje uredbe. Podrška za 700,000 muškaraca koji su napustili Rusiju umjesto da rizikuju da se bore u Ukrajini, kako bi spriječili njihovu repatrijaciju do nakon rata, i logistička pomoć za pozivanje svojih prijatelja i porodice kući da im se pridruže koštali bi mali dio tekućih troškova za oružje. Odavanje časti i podrške prigovaračima savjesti na vrlo javan način koristilo bi Ukrajini posebno jer je u skladu s njihovim imidžom demokratije, a njih ima tako malo u poređenju sa svojim neprijateljem.
Možda najvažnije, prepoznajući da je Rusija koristila prijetnju nuklearnim oružjem za invaziju na Ukrajinu bez direktne konfrontacije sa mnogo jačim državama NATO-a, mjere za smanjenje uloge nuklearnog oružja u vanjskoj politici treba započeti s smanjenje opasnosti kao što je proglašenje neupotrebe prve upotrebe, skidanje oružja iz stanja visoke pripravnosti, uklanjanje nuklearnog oružja iz zemalja domaćina i potpisivanje UN-a Ugovor on u Zabrana nuklearnog oružja.
Miroljubiva sredstva za postizanje mira izgledaju nerealno samo zato što nam nedostaje obrazovanje o njima. World BEYOND Wargodišnja virtuelna konferencija, #NoWar2023: Nenasilni otpor militarizmu, će istraživati ove teme od 22. do 24. septembra. Ponudit će glavni govor koji rezimira trenutno stanje umjetnosti nenasilnog otpora i panele o istorijskim i trenutnim primjerima nenaoružanih izazova militariziranom sukobu. Vrhunac će biti debata s bivšim analitičarem CIA-e Rayom McGovernom, novinarom Jamesom Brookeom i World BEYOND WarDavid Swanson iznosi argumente koji opravdavaju rat kao odgovor na sukob u Ukrajini naspram argumenata da su obje strane mogle izbjeći rat diplomatijom podržanom dostupnim nenasilnim strategijama i taktikama.
John Reuwer je član odbora World BEYOND War i predsjedavajući je Projekta zaštite Zaporizhzhya, koji uključuje civilno društvo na prvoj liniji rata u Ukrajini. Ima 35 godina iskustva u proučavanju i podučavanju rješavanja sukoba i nenasilja, uključujući i kao pomoćni profesor studija mira i pravde na St. Michael's Collegeu, sa iskustvom mirovnog tima na terenu na Haitiju, Kolumbiji, Centralnoj Americi, Palestini/Izraelu, Južnom Sudanu, i nekoliko centara američkih gradova.
