Američki mirovni aktivista dobio zatvorsku kaznu u njemačkoj kampanji za izbacivanje američkih nuklearnih bombi

Autor Nukewatch, 11. marta 2024

Susan Crane iz Redwood Cityja, kalifornijska katolička radnica, osuđena je u Njemačkoj na 229 dana zatvora jer se usudila ometati američko nuklearno oružje stacionirano u njemačkoj bazi zrakoplovnih snaga Büchel, jugoistočno od Kelna.

Crane je učestvovao u šest nenasilnih akcija, suprotstavljajući se sistemu zračnih snaga u bazi koja rutinski obučava bacanje američkih H-bombi na ciljeve u Rusiji,[1] najprovokativnije ove zime u operaciji “Steadfast Defender 24” — koja je pokrenuta usred NATO-ovog rata u Ukrajini.[2]

Kao rezultat osuđujućih presuda za prekršajne prijave za neovlašteno korištenje i oštećenje lančane ograde, Crane je kažnjen sa ukupno dvadeset petsto eura. Sada, zbog odbijanja da prizna krivicu ili plati, sud srednjeg nivoa 18. januara 2024. naložio je Craneu da 4. juna 2024. prijavi zatvor Rohrbach, 450-krevetni, zajednički fakultet u jugozapadnoj Njemačkoj. Krejnova kazna od 7.6 mjeseci najduža je zatvorska kazna ikada izrečena u 25 godina dugoj seriji skupova, protesta, marševa, mirovnih kampova i građanskog otpora usmjerenih na bazu nuklearnog oružja NATO-a. Crane je također prva Amerikanka kojoj je naređeno da bude u njemačkom zatvoru u višedecenijskim naporima.

Godine 2018. i 2019. Crane i drugi su bili u mogućnosti da uđu u bazu i čak se popnu na zemljane bunkere koji su korišteni za skladištenje nuklearnog oružja i njemačkih borbenih aviona Tornado. (Pogledajte fotografiju.) Desetine Nijemaca, kao i još dvoje američkih državljana i jedan holandski državljanin odslužili su zatvorsku kaznu u Njemačkoj zbog povezanih radnji.

Između 2017. i 2021. Susan se pridružila pet delegacija američkih antinuklearnih aktivista koji su prisustvovali godišnjim ljetnim mirovnim kampovima neposredno ispred baze — u organizaciji Nukewatcha i lokalne grupe Nenasilna akcija za ukidanje nuklearnog oružja. Crane je u izjavi od 6. marta rekao: “Kada smo otišli u bazu, podsjetili smo vojsku da je nuklearno oružje nelegalno i nemoralno. Tražili smo od njih da daju ostavke ili, ako im bude naređeno, da odbiju da utovare nuklearno oružje u svoje borbene avione Tornado, ili da ga bace bilo gdje.”

“Mislio sam da će njemački sudovi saslušati razloge zbog kojih smo otišli u bazu i shvatiti da su naše miroljubive akcije opravdane kao čin prevencije kriminala. Ali međunarodno pravo nije poštovano”, rekao je Crane.

Prema pravnim stručnjacima, američki transfer svog nuklearnog oružja u Njemačku — formalno državu koja nema nuklearno oružje — zabranjen je Ugovorom o neširenju. Članovi I i II ugovora izričito zabranjuju bilo kakav „prenos nuklearnog oružja bilo kom primaocu“. Američke nuklearne bombe u Büchelu su "B170-61" od 3 kilotona i "B50-61" od 4 kilotona.

Crane, koja ima dvoje odrasle djece i četvero unučadi, posvetila je svoj život u Kaliforniji služenju siromašnim i često beskućnicima Redwood Cityja. U svojoj izjavi je rekla: „Vidim ljude koji žive u kampovima, koji žive u automobilima i vidim ljude koji rade koji nemaju dovoljno prihoda za osnovne potrebe poput stanarine, hrane ili medicinske njege. Zatim, mislim na novac koji su SAD i NATO nacije protraćile na vođenje rata; i da bi samo 3% američkog vojnog budžeta moglo okončati gladovanje širom svijeta.”

Crane je na suđenju tvrdila da je bila opravdana u pokušaju da se umiješa u "tekuću zločinačku zavjeru", nezakoniti plan za vođenje ratova masovnog uništenja, ratove koji krše Ženevske konvencije i Nirnberšku povelju i presudu. Crane se žalio na presude sve do najvišeg njemačkog suda. Međutim, on je odbačen bez komentara na isti način na koji je ignorisao 19 sličnih žalbi protiv nuklearnih protesta. Susan se potom žalila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu u Francuskoj, baš kao što je to učinilo i pet drugih u kampanji. (ECHR razmatra žalbe optuženih iz 31 države EU koje su iscrpile pravnu zaštitu u svojim zemljama.) Prošlog decembra, ECHR je iskoristio tehniku ​​da odbije Craneovu žalbu i nije se pozabavio njenim meritumom. Evropski sud za ljudska prava tek treba da odluči da li će prihvatiti žalbe drugih otpornika na oružje.

„Ne želim da dam novac sudskom sistemu za koji smatram da štiti nuklearno oružje“, rekla je Krejn u izjavi. “Ne vjerujem da je nenasilno odupiranje nuklearnom ludilu pogrešno, i ne moram da se izvinjavam zbog toga. Plaćanje novčane kazne bilo bi kao da priznam neku krivicu, a odbijanje je način da povučem svoju saradnju sa sudova, i sa sudijama koji grade zid ćutanja i kriju se iza njega. Oni poriču da prijetnja masovnim uništenjem krši međunarodno pravo. Postupio sam kako bih podržao ovaj zakon, ali oni se pretvaraju da se sporazumi ne primjenjuju u njihovim sudnicama”, rekao je Crane.