Vijay Prashad, The TricontinentalMaj 9, 2022
Dragi prijatelji,
Pozdrav od deska Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.
Dva važna izvještaja objavljena su prošlog mjeseca, a nijedan nije dobio pažnju kakvu zaslužuju. Radna grupa III Međuvladinog panela za klimatske promjene je 4. aprila izvještaj objavljeno, izazvavši oštru reakciju generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Antonija Guterresa. Izveštaj, on rekao, 'je litanija prekršenih klimatskih obećanja. To je dosije srama, koji katalogizira prazna obećanja koja nas čvrsto stavljaju na pravi put prema svijetu koji nije za život'. Na COP26 razvijene zemlje obećano potrošiti skromnih 100 milijardi dolara za Fond za adaptaciju kako bi se pomoglo zemljama u razvoju da se prilagode klimatskim promjenama. U međuvremenu, 25. aprila, Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) objavio je svoj godišnji izvještaj, otkrivši da je svjetska vojna potrošnja premašila 2 biliona dolara 2021. godine, prvi put da je premašila granicu od 2 biliona dolara. Pet najvećih potrošača – Sjedinjene Države, Kina, Indija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija – činile su 62 posto ovog iznosa; Sjedinjene Države same po sebi čine 40 posto ukupnih izdataka za oružje.
Postoji beskonačan tok novca za oružje, ali manje od bagatela da bi se spriječila planetarna katastrofa.
Ta riječ 'katastrofa' nije preterivanje. Generalni sekretar UN-a Guterres upozorio je da smo "na brzom putu ka klimatskoj katastrofi... Vrijeme je da prestanemo spaljivati našu planetu". Ove riječi su zasnovane na činjenicama sadržanim u izvještaju Radne grupe III. Sada je čvrsto utvrđeno u naučnim zapisima da istorijska odgovornost za devastaciju učinjenu našoj okolini i našoj klimi snose najmoćnije države, na čelu sa Sjedinjenim Državama. Malo se raspravlja o ovoj odgovornosti u dalekoj prošlosti, posljedica nemilosrdnog rata protiv prirode koji su vodile snage kapitalizma i kolonijalizma.
Ali ova odgovornost se proteže i na naš sadašnji period. 1. aprila je bila nova studija objavljen in Lancetovo planetarno zdravlje pokazujući da su od 1970. do 2017. godine „države s visokim dohotkom odgovorne za 74 posto globalne upotrebe viška materijala, prvenstveno u SAD (27 posto) i EU-28 zemalja s visokim dohotkom (25 posto)”. Prekomjerna upotreba materijala u sjevernoatlantskim zemljama je posljedica korištenja abiotskih resursa (fosilna goriva, metali i nemetalni minerali). Kina je odgovorna za 15 posto globalne upotrebe viška materijala, a ostatak globalnog juga je odgovoran za samo 8 posto. Prekomjerna upotreba u ovim zemljama s nižim prihodima uglavnom je uzrokovana korištenjem biotičkih resursa (biomase). Ova razlika između abiotskih i biotičkih resursa pokazuje nam da je korištenje viška resursa s globalnog juga u velikoj mjeri obnovljivo, dok je ono u sjevernoatlantskim državama neobnovljivo.
Ovakva intervencija je trebala biti na naslovnim stranicama svjetskih novina, posebno na Globalnom jugu, a njeni nalazi su bili predmet široke debate na televizijskim kanalima. Ali na to se jedva primjećivalo. To odlučno dokazuje da zemlje s visokim dohotkom u Sjevernom Atlantiku uništavaju planet, da moraju promijeniti svoje načine i da moraju uplaćivati različite fondove za prilagođavanje i ublažavanje kako bi pomogli zemljama koje ne stvaraju problem, ali pate od njegovog uticaja.
Nakon što su iznijeli podatke, naučnici koji su napisali ovaj rad primjećuju da „nacije sa visokim dohotkom snose ogromnu odgovornost za globalni ekološki slom, te stoga duguju ekološki dug ostatku svijeta. Ove nacije treba da preuzmu vodeću ulogu u radikalnom smanjenju upotrebe svojih resursa kako bi se izbjegla daljnja degradacija, što će vjerovatno zahtijevati transformativne pristupe nakon rasta i rasta. Ovo su zanimljive misli: 'radikalno smanjenje upotrebe resursa', a zatim 'pristupi nakon rasta i rasta'.
Sjevernoatlantske države – predvođene Sjedinjenim Državama – najveći troše društvenog bogatstva na oružje. Pentagon – američke oružane snage – 'ostaje pojedinačno najveći potrošač nafte', kaže studija Univerziteta Brown, 'i kao rezultat, jedan od najvećih svjetskih emitera stakleničkih plinova'. Da bi natjerale Sjedinjene Države i njihove saveznike da potpišu Protokol iz Kjota 1997. godine, države članice UN-a morale su dopustiti emisije gasova staklene bašte od strane vojske biti isključene iz nacionalnog izvještavanja o emisijama.
Vulgarnost ovih stvari može se jasno izraziti poređenjem dve vrednosti novca. Prvo, 2019. Ujedinjene nacije izračunati da je godišnji jaz u finansiranju za postizanje ciljeva održivog razvoja (SDG) iznosio 2.5 biliona dolara. Prebacivanje godišnjih 2 biliona dolara globalne vojne potrošnje na SDG bi uvelike doprinijelo suočavanju s glavnim napadima na ljudsko dostojanstvo: glad, nepismenost, beskućništvo, nedostatak medicinske njege, itd. Ovdje je važno napomenuti da cifra od 2 biliona dolara iz SIPRI-ja ne uključuje doživotno rasipanje društvenog bogatstva datog privatnim proizvođačima oružja za sisteme oružja. Na primjer, predviđen je sistem naoružanja Lockheed Martin F-35 trošak skoro 2 triliona dolara.
Godine 2021. svijet je potrošio preko 2 biliona dolara na rat, ali samo investirali – a ovo je velikodušna računica – 750 milijardi dolara čiste energije i energetske efikasnosti. Ukupno investicija u energetsku infrastrukturu u 2021. godini iznosio je 1.9 biliona dolara, ali najveći dio te investicije otišao je na fosilna goriva (nafta, prirodni plin i ugalj). Dakle, nastavljaju se ulaganja u fosilna goriva i rastu ulaganja u oružje, dok su ulaganja u prelazak na nove oblike čistije energije i dalje nedovoljna.
28. aprila američki predsjednik Joe Biden Na pitanje američki Kongres će obezbijediti 33 milijarde dolara za sisteme naoružanja koji će se poslati Ukrajini. Poziv za ova sredstva dolazi uporedo sa zapaljivim izjavama američkog ministra odbrane Lloyda Austina, koji je rekao da SAD ne pokušavaju da uklone ruske snage iz Ukrajine, već da 'vide kako je Rusija oslabljena'. Austinov komentar ne bi trebao biti iznenađenje. To odražava SAD politika od 2018. godine, što je trebalo spriječiti Kinu i Rusiju postaje 'suparnici blizu vršnjaka'. Ljudska prava nisu briga; fokus je na sprečavanju bilo kakvog izazova američkoj hegemoniji. Iz tog razloga, društveno bogatstvo se troši na oružje i ne koristi se za rješavanje dilema čovječanstva.
Razmotrite način na koji su Sjedinjene Države reagovale na a dio između Solomonovih ostrva i Kine, dva suseda. Premijer Solomonovih ostrva Manaseh Sogavare rekao da je ovaj sporazum nastojao da promoviše trgovinu i humanitarnu saradnju, a ne militarizaciju Tihog okeana. Istog dana obraćanja premijera Sogavarea, američka delegacija na visokom nivou stigla je u glavni grad države Honijaru. Oni rekao je Premijer Sogavare da bi, ako Kinezi uspostave bilo kakvu 'vojnu instalaciju', Sjedinjene Države 'onda imale značajnu zabrinutost i reagirale u skladu s tim'. To su bile obične prijetnje. Nekoliko dana kasnije, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin rekao'Ostrvske zemlje u južnom Pacifiku su nezavisne i suverene države, a ne dvorište SAD-a ili Australije. Njihov pokušaj oživljavanja Monroove doktrine u regionu južnog Pacifika neće dobiti nikakvu podršku i neće voditi nigdje'.
Solomonska ostrva imaju dugo pamćenje istorije australsko-britanskog kolonijalizma i ožiljaka od testiranja atomske bombe. Praksa 'kosa' otela je hiljade stanovnika Solomonskih ostrva da rade na poljima šećerne trske u Kvinslendu u Australiji u 19. veku, što je na kraju dovelo do pobune Kwaio 1927. u Malaiti. Solomonova Ostrva su se žestoko borila protiv militarizacije, glasanje 2016. godine sa svijetom da zabrani nuklearno oružje. Apetit da bude 'zadnje dvorište' Sjedinjenih Država ili Australije ne postoji. To je bilo jasno u sjajnoj pesmi 'Znaci mira' (1974) spisateljice sa Solomonovih ostrva Celestine Kulagoe:
Iz njega niče gljiva
sušnog pacifičkog atola
Raspada se u svemir
Ostavljajući samo trag snage
kojoj za iluzorno
mir i sigurnost
čovjek se drži.
U tišini ranog jutra
treći dan posle
ljubav pronašla radost
u praznoj grobnici
drveni krst sramote
transformisan u simbol
ljubavne službe
mir.
U vrelini popodnevnog zatišja
zastava UN se vijori
skriveno od pogleda
nacionalni baneri
pod kojim
sjede muškarci stisnutih šaka
potpisivanje mira
ugovori.
srdačno,
Vijay
