David Swanson
Ovaj tekst je predgovor nove knjige Pat Eldera Vojni regrut u SAD.
Većina ljudi u Sjedinjenim Državama nije ni svjesna pune mjere vojnog marketinga, oglašavanja i regrutiranja. Stalno nailazimo na filmove i stripove, video igre i igračke, školske listove i naučne sajmove, televizijske emisije i web stranice koje su financirane i stvorene u suradnji s američkom vojskom. Ali mi to ne znamo. Ili mi to znamo, ali toliko smo usvojili ideju da je najskuplja i najopsežnija vojska koju je zemlja ikad poznavala jednostavno normalna, da o njenoj ulozi u našim obrazovnim i zabavnim sistemima ne mislimo na bilo koji način upitnom. Čak ne razmišljamo o tome da vojni marketing ima za cilj regrutiranje, a još manje da se pitamo je li to dobra stvar ili se radi na pravi način ili bismo sami trebali forsirati preko 600 miliona dolara godišnje samo za vojni budžet za oglašavanje.
Čak i više ljudi nije svesno rada kontra-regruta, pojedinaca i organizacija koji rade na povećanju svijesti o vojnom regrutovanju i da se suprotstave sa nezgodnim informacijama - to jest, informacije koje mogu biti nezgodne za regrutere, ali veoma korisne za potencijalne regrute. Kontra-regruti dovode veterane u škole da razgovaraju o svojim žaljenjima. Kontra-regrut upozorava mlade na opasnosti od lažnih obećanja i ugovora koji će biti obavezujući samo na njih, a ne na vojsku. Kontra-regrut lobira za promene politike koje sprečavaju vojsku da dobije informacije o učenicima bez roditeljskog pristanka.
Ponekad - vrlo rijetko - regrutni radnici napišu izvanredne knjige koje nas informiraju o trenutnom stanju stvari i vode nas prema putovima za angažman u njihovom poslu. Pat Elder je kontra-regrut koji je postao autor i svi smo u njegovom dugu. Ova knjiga jasno otkriva potrebu za kontra-zapošljavanjem i pruža alate za njeno proširivanje.
Zašto je kontra-regrutacija prikladna čak i kad nema vojnog roka, vojska je dobrovoljna, a na mnoge ljude koji čitaju ovu knjigu nikada nije vršen pritisak da se prijave? Pa, od 99% nas u Sjedinjenim Državama traži se samo da plaćamo porez za ratove, glasamo za vojne arhitekte na javnim funkcijama, kažemo biračima da podržavamo ratove i toleriramo promociju rata u cijeloj našoj kulturi. Od nas se više ništa ne traži. Ali šta je s onih ostalih jedan posto? Naši porezni dolari za njih ne financiraju ni centa vrijednu pro-mirovnu propagandu. Uprkos upozorenjima Američkog medicinskog udruženja o prijetnjama po zdravlje, vojni regruti, poput prodavača cigareta ili alkohola, ne moraju pružiti ni trunku upozorenja u vezi s rizicima. Također im je dozvoljeno da prodaju mlađim ljudima nego trgovcima cigaretama i alkoholom. Kao što Elder ističe, u većini američkih država morate imati 21 godinu da biste pili alkohol i 25 godina da biste unajmili automobil, ali sa 18 godina možete ubiti ili umrijeti u ratu.
Objasniti težak, jednostran nagon koji su iskusili ciljani mladići i djevojke, nesrazmjerno u zajednicama s niskim primanjima, onima koji to nisu doživjeli, isto je kao pokušati objasniti predatorske hipotekarne zajmove koji dužnika guraju u neizvršenje kako bi naplatio više naknada nekome ko se jedino ikad susreo s bankama koje su se nadale da će im se zajmovi vratiti. Ako sumnjate u stvarnost agresivnog regrutiranja, to nije vaša krivica. Ali u to nećete sumnjati nakon što pročitate ovu knjigu.
Protiv-regruteri nikome ne obećavaju, iako mogu pokušati pomoći mladim ljudima da pronađu mirnu karijeru. Ne traže ni od koga da potpiše ugovor da ostane miran šest ili osam ili beskonačan broj godina. Oni potajno ne dobivaju detaljne podatke o studentima bez njihovog znanja kako bi ih bolje usmjerili na regrutovanje. Ako želimo istinski misliti na one koji se prijavljuju u američku vojsku kao dobrovoljci, od nas se traži da imamo tačne informacije. Volontiranje na osnovu nedovoljnog ili obmanjujućeg znanja uopće nije volontiranje. Protu-regrutacija, dakle, nije nešto za toleriranje, već nešto na čemu se treba insistirati.
Jedna od prvih stvari koje će kontra-regrut i ova knjiga razjasniti jest da čak ni dobro informirani dobrovoljac iz američke vojske, za razliku od bilo kojeg drugog dobrovoljca u bilo kojem drugom preduzeću, ne smije prestati s volontiranjem. Čak i kada ugovor istekne, vojska ga može produžiti na neodređeno vrijeme. Prije nego što istekne, regrut ga ne može završiti bez rizika od nečasnog otpusta i / ili zatvora, a regrutu - prema uvjetima ugovora - nedostaju osnovna ustavna prava za koja mu se često kaže da se ratovi vode kako bi se nekako obranio. Rizici nisu spriječili desetine hiljada ljudi da napuste američku vojsku posljednjih godina čim su otkrili da, kao i većina stvari, vojska zapravo ne nalikuje svojim televizijskim reklamama.
Sudjelovanje u ratu, za razliku od filmova, u stvarnom životu ne dolazi lako. Potrebna su intenzivna uvjetovanja da bi većina ljudi ubila druga ljudska bića, a većina ljudi se teško oporavlja od toga. Ovo su sjajne vijesti za čovječanstvo, ali loše vijesti za veterane. Glavni uzrok smrti u američkoj vojsci je samoubojstvo, a stope samoubistava daleko premašuju one kod civila. Kako izvještava Elder, oko 45% američkih veterana Iraka i Afganistana podnijelo je zahtjev za ozljedu, a oko 25% je zatražilo liječenje mentalnog zdravlja putem Uprave za veterane. Oko 26,000 seksualnih napada izvršeno je u američkoj vojsci 2012. Neke države rade na uklanjanju veteranske beskućništva. To je pokazatelj normalizacije rata u društvu u kojem bi u nekom trenutku u budućnosti svi beskućnici mogli biti ne-veterani. To je također pokazatelj činjenice da su veterani duži niz godina imali mnogo veću vjerojatnost da će izgubiti sva sredstva za život nego ne-veterani. Naljepnice s branikom "Podržite trupe" zapravo ne plaćaju ničiju stanarinu.
U junu 12, 2016, the New York Times objavio članak koji je izvijestio da "moderni rat uništava vaš mozak." Ovo se odnosilo na novorazumljene fizičke dokaze o šteti nanesenoj u blizini eksplozija. Da je ovo Nacionalna nogometna liga, mogli biste očekivati sličan film potres dramatizovati problem. To je vojska, koja - usput - plaća NFL-om naš novac za većinu ratnih preokreta na fudbalskim utakmicama, mora se osloniti na kontra-regrut za širenje reči.
Postoje dva glavna načina na koja rat uništava vaš mozak, jedan od njih dugo prethodi modernosti, a obojica ozbiljni, stvarni i tragični jesu li neuroznanstvenici shvatili kako izgledaju pod mikroskopom ili ne. Pored traume eksplozija, sudionik rata suočava se i s moralnom traumom, bolom suočavanja s mržnjom i nasiljem, agonijom prijetnje i nanošenja mržnje i nasilja - pogoršanu u mnogim slučajevima slabošću vjere u uzrok. Jednom kada se pridružite, od vas se ne traži da ubijate samo u ratovima u koje vjerujete. Od vas se traži da se pokorite bez ikakvog razmišljanja.
U anketi na kraju godine u svijetu 2014. godine, Gallup je pitao ljude u desetinama zemalja da li bi bili spremni ratovati za svoju zemlju. Rezultati su bili ohrabrujući, a neke zemlje su imale samo 10% ili 20% volje da se pridruže ratu. Sjedinjene Države, sa 44% voljnih da se bore u ratu, bile su prilično visoke - iako ne i najviše - za usporedbu. Ali ljudi koje je anketirao Gallup pokrivali su čitav dobni raspon odraslih, a većina tih godina je starija od regrutne dobi. Većina tih godina su godine u kojima se ne možete prijaviti ni ako želite. Ova anketa provedena je u vrijeme kada su Sjedinjene Države vodile više ratova i vodile ih dugi niz godina. Zašto bi ljudi tvrdili da bi se „borili“ u ratu, a jasno da ne bi? Zašto bi Nacionalno udruženje pušaka proizvelo video sa starijim glazbenikom Charliejem Danielsom koji potiče ratovanje protiv Irana? Mislim da mnogi ljudi vole da se zamišljaju u ratu iz sigurnosti svojih dvorišta. Ali time potiču kulturu koja potiče mlade da se prijave bez razmišljanja. Riječima Phila Ochsa:
Uvek je stari da nas vodi u rat
Uvek mladi padaju
Sada pogledajte sve što smo osvojili
Sa sabljom i pištoljem.
Recite mi, da li je vredno svega?
Upoznao sam mnoge veterane koji su se prijavili zamišljajući da su globalni policajci i spasioci, koji su otkrili da su globalni pirati i snajperisti. Mnogi od najsvetijih mirovnih aktivista u Sjedinjenim Državama nekada su bili među najoduševljenijim regrutima u vojsci. Mnogi od njih ne bi bili regrutovani da su imali više informacija i druge mogućnosti. Mnoge ne bi toliko privuklo to što je Donald Trump "ukrao njihovu naftu!" i "ubijte njihove porodice!" kao na pretvaranje odbrane ili humanitarizma.
Ankete su otkrile da većina regruta kaže da je nedostatak drugih opcija u karijeri bio glavni faktor njihovog udruživanja. Zbog toga je jedno od najneizravnijih, ali najsnažnijih sredstava za borbu protiv zapošljavanja povećavanje pristupa radnim mjestima ili fakultetu. Vojska "dobrovoljac" u društvu s punim radnim odnosom sa besplatnim koledžom i obukom za posao bila bi mnogo značajnija volonterka.
Postoje, naravno, mnoge vrste mirovnog aktivizma, uključujući obrazovanje, demonstracije, proteste, građanski neposluh, građansku diplomatiju i tako dalje. Uključujem se u sve to i podržavam ih. Ali jedan od glavnih oblika mirovnog aktivizma kojem je potrebna ekspanzija je kontra-regrutacija. To je način lokalnog rada, nešto što je u velikoj mjeri koristilo ekološkom pokretu. To je sredstvo za rad licem u lice s ljudima. To je sredstvo za postizanje neposrednih ličnih uspjeha. Kad pomognete jednoj mladoj osobi da se ne uključi u vojsku, znate da ste dobro uradili.
I ne zamišljajte da će svaku osobu koju zadržite zamijeniti netko drugi tko uđe. I ne zamišljajte da vojsci nisu potrebni ljudi sada kad ima robote. Vojska već neko vrijeme regrutuje dovoljno ljudi za upravljanje njezinim robotima. Čak su i piloti dronova pretrpjeli PTSP i samoubistvo. Vojska se bori s regrutiranjem, dok kontra-novaci gomilaju uspjehe na koje mogu ukazati. Stariji ukazuje na neke od njih u ovoj knjizi i savjetuje kako postići više - kako ograničiti upotrebu vojnih testova za prikupljanje podataka od učenika, kako se suprotstaviti terenu za novačenje.
Vojska ne samo da želi više regruta nego što ih dobiva trenutno, već ima mogućnost da po potrebi ponovo koristi nacrt. Računi su ove godine u Kongresu postigli značajan napredak kojim se zahtijeva da se mlade žene prijave na draftove baš kao i mladići i da se u potpunosti ukine Selektivna služba. Liberalna progresivna pozicija zalaže se za održavanje Selektivne službe na mjestu dodavanja žena u nju. Tako je duboko normaliziran rat. Neki mirovni aktivisti čak žele i nacrt, jer misle da bi to povećalo mirovni pokret. Oni tvrde da mirovni pokret nikada nije bio tako velik kao u doba Vijetnamskog rata kada je postojao nacrt. Ali takođe nije bilo rata u SAD-u koji je od tog rata usmrtio bilo koga blizu toliko ljudi. Zamišljanje da nam je potreban gori rat da bismo zaustavili rat zahtijeva da ne znamo svoju snagu. Zapravo imamo potencijal da zauvijek završimo nacrt i uskratimo vojsci "dobrovoljce" koje ona također želi.
Pametni ljudi poput Tolstoja i Ajnštajna mislili su da ćemo rat okončati tek kad pojedinci odbiju da učestvuju. Devedeset i devet posto od nas nije traženo da sudjelujemo, ali moramo igrati ulogu u zaštiti tih ostalih jedan posto. Naravno, šteta koju američki ratovi nanose pretežno ljudima koji žive tamo gdje se ratovi vode. Šteta američkim trupama je pad u kantu. Ali velik dio te štete je moralna povreda koja slijedi nanošenje štete drugima. Iskustvo ubijanja i ranjavanja traumatično je za odrasle, a još više za djecu. Ujedinjene nacije su, kao detalji starješine, nastojale da drže Sjedinjene Države odgovornim za kršenje ugovora prilikom vrbovanja 17-godišnjaka. Sjedinjene Države su takođe sada jedina zemlja na zemlji koja nije ratificirala Konvenciju o pravima djeteta. Teško je odbaciti sumnju da regrutiranje vojske igra ulogu u odluci da ostane izvan tog inače univerzalnog sporazuma i osnovnog standarda moderne civilizacije.
Ovaj tekst je predgovor nove knjige Pat Eldera Vojni regrut u SAD.
