Nakon dvije decenije rata, narod Konga kaže Dosta je bilo

Tanupriya Singh, Popularni otpor, Decembar 20, 2022

M23 i ratovanje u Kongu.

Peoples Dispatch razgovarao je s kongoanskim aktivistom i istraživačem Kambaleom Musavulijem o najnovijoj ofanzivi pobunjeničke grupe M23 u istočnom dijelu DRC-a i široj historiji proxy ratovanja u regiji.

U ponedjeljak, 12. decembra, održan je sastanak između pobunjeničke grupe M23, oružanih snaga Konga (FARDC), komandanta zajedničkih snaga Istočnoafričke zajednice (EAC), Zajedničkog proširenog mehanizma za provjeru (JMWE), Ad-Hoc Mehanizam verifikacije i mirovne snage UN-a, MONUSCO, u Kibumbi na teritoriji Nyiragongo u provinciji Sjeverni Kivu koja se nalazi u istočnom dijelu DRC-a.

Sastanak je održan nakon izvještaja borbe između M23 i FARDC-a, samo nekoliko dana nakon što je pobunjenička grupa obećala da će "održavati primirje" u regionu bogatom mineralima. Opšte je poznato da je M23 zamjenska snaga susjedne Ruande.

U utorak, 6. decembra, M23 je objavio da je spreman da „počne deangažovanje i povlačenje“ sa okupirane teritorije i da podržava „regionalne napore da se donese dugotrajni mir u DRC“. Saopćenje je izdato nakon zaključenja Treći međukongoanski dijalog pod okriljem bloka Istočnoafričke zajednice (EAC) koji je održan u Najrobiju, a uz podršku bivšeg kenijskog predsjednika Uhuru Kenyatta.

Na sastanku u Najrobiju bilo je zastupljeno otprilike 50 naoružanih grupa, isključujući M23. Dijalog je održan 28. novembra, a prisustvovali su i lideri Kenije, Burundija, Konga, Ruande i Ugande. To je uslijedilo nakon odvojenog procesa dijaloga održanog u Angoli ranije u novembru, koji je rezultirao sporazumom o prekidu vatre koji je trebao stupiti na snagu 25. novembra. Nakon toga bi uslijedilo povlačenje M23 iz područja koje je zauzela—uključujući Bunaganu, Kiwanju i Rutshuru.

Iako M23 nije bio dio pregovora, grupa je izjavila da će prihvatiti prekid vatre, zadržavajući "puno pravo da se brani". Također je pozvao na “direktan dijalog” sa vladom DRC-a, što je ponovio u svom saopštenju od 6. decembra. Vlada DRC-a je odbacila ovaj zahtjev, klasifikujući pobunjeničke snage kao "terorističku grupu".

Potpukovnik Guillaume Njike Kaiko, glasnogovornik vojske pokrajine, rečeno kasnije da su sastanak 12. decembra zatražili pobunjenici, kako bi tražili garancije da ih FARDC neće napasti ako se povuku iz okupiranih područja.

Međutim, general-pukovnik Constant Ndima Kongba, guverner Sjevernog Kivua, naglasio je da sastanak nije bio pregovor, već je održan kako bi se provjerila djelotvornost rezolucija u okviru mirovnih procesa u Angoli i Najrobiju.

Kongoanska vojska je 1. decembra optužila M23 i savezničke grupe za ubistvo 50 civila 29. novembra u Kishisheu, koji se nalazi na teritoriji Rutshuru, 70 kilometara sjeverno od grada Goma. Vlada je 5. decembra ažurirala broj umrlih na 300, uključujući najmanje 17 djece. M23 je odbacio ove navode, tvrdeći da je samo osam ljudi ubijeno od "zalutalih metaka".

Međutim, masakre su potvrdili MONUSCO i Zajednički ured za ljudska prava (UNJHRO) 7. decembra. Na osnovu preliminarne istrage, u izvještaju se navodi da je najmanje 131 civil ubijen u selima Kishishe i Bambo između 29. novembra i 30.

“Žrtve su proizvoljno pogubljene mecima ili oštrim oružjem” pročitajte dokument. Dodaje se da su najmanje 22 žene i pet djevojčica silovane, te da je nasilje „izvršeno kao dio kampanje ubistava, silovanja, otmice i pljačke protiv dva sela na teritoriji Rutshuru u znak odmazde za sukobe između M23 i Demokratske snage za oslobođenje Ruande (FDLR-FOCA), i naoružane grupe Mai-Mai Mazembe i Nyatura koalicija pokreta za promjene.”

U izvještaju se dodaje da su snage M23 također pokopali tijela ubijenih u "što bi moglo biti pokušaj uništavanja dokaza".

Masakri u Rutshuruu nisu izolovani incidenti, već su posljednji u dugoj seriji zločina počinjenih u DRC-u skoro 30 godina, za koje se procjenjuje da je ubijeno 6 miliona ljudi Konga. Dok je M23 postao istaknut nakon zauzimanja Gome 2012., i ponovo s nastavkom svoje najnovije ofanzive u martu, moguće je pratiti putanju grupe u prethodnim decenijama i, sa njom, trajne imperijalističke interese koji podstiču nasilje u Kongo.

Decades of Proxy Warfare

"DRC su izvršili invaziju njegovih susjeda, Ruande i Ugande, 1996. i 1998. Dok su se obje zemlje službeno povukle iz zemlje nakon potpisivanja bilateralnih sporazuma 2002. godine, one su nastavile podržavati proxy pobunjeničke milicije," objasnio je Kambale Musavuli, Kongoanski istraživač i aktivista, u intervjuu sa Peoples Dispatch.

M23 je akronim za "Pokret 23. marta" koji su formirali vojnici unutar kongoanske vojske koji su bili članovi bivše pobunjeničke grupe, Nacionalnog kongresa za odbranu naroda (CNDP). Optužili su vladu da je odbila da poštuje mirovni sporazum potpisan 23. marta 2009. godine, koji je doveo do integracije CNDP-a u FARDC. Godine 2012. ovi bivši vojnici CNDP-a pobunili su se protiv vlade, formirajući M23.

Međutim, Musavuli ističe da su tvrdnje o mirovnom sporazumu bile lažne: “Razlog zbog kojeg su otišli je to što je jednom od njihovih zapovjednika, Bosku Ntagandi, prijetilo hapšenje.” Međunarodni krivični sud je donio odluku dva naloga za hapšenje, 2006. i 2012. godine, pod optužbom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Pod njegovom komandom su trupe CNDP-a masakrirali oko 150 ljudi u gradu Kiwanja u Sjevernom Kivuu 2008. godine.

Nakon predsjedničkih izbora 2011. godine, došlo je do pritiska na vladu Konga da preda Ntagandu, dodao je Musavuli. Konačno se predao 2013. godine, a MKS ga je osudio i osudio 2019. godine.

Nekoliko mjeseci nakon što je formirana, pobunjenička grupa M23 zauzela je Gomu u novembru 2012. Međutim, okupacija je bila kratkog vijeka, a do decembra grupa se povukla. Oko 750,000 ljudi iz Konga raseljeno je u borbama te godine.

“U to vrijeme međunarodnoj zajednici je postalo jasno da Ruanda podržava pobunjeničke snage u Kongu. Imali ste pritisak na SAD i evropske zemlje na Ruandu, nakon čega je ona ugasila svoju podršku.” Kongoanske snage su također imale podršku trupa iz zemalja Južnoafričke razvojne zajednice (SADC) - posebno Južne Afrike i Tanzanije, koje su radile zajedno sa snagama UN-a.

Iako će se M23 ponovo pojaviti deset godina kasnije, njegova historija također nije bila ograničena na CNDP. "Prethodnik CNDP-a bio je Kongoanski skup za demokratiju (RCD), pobunjenička grupa koju podržava Ruanda i koja je vodila rat u Kongu od 1998. do 2002. godine, kada je potpisan mirovni sporazum, nakon čega se RCD pridružio vojsci Konga", Musavuli rekao je.

“Samom RCD-u je prethodila AFDL (Savez demokratskih snaga za oslobođenje Konga-Zaira), snaga koju podržava Ruanda i koja je izvršila invaziju na DRC 1996. kako bi srušila režim Mobuto Sese Sekoa.” Nakon toga, na vlast je doveden vođa AFDL-a Laurent Désiré Kabila. Međutim, dodaje Musavuli, ubrzo su porasla neslaganja između AFDL-a i nove vlade Konga uglavnom oko pitanja vezanih za eksploataciju prirodnih resursa i podpolitičkih linija.

Godinu dana na vlasti, Kabila je naredio uklanjanje svih stranih trupa iz zemlje. “U narednih nekoliko mjeseci formiran je RCD”, rekao je Musavli.

Ono što je također od posebnog značaja kroz ovu historiju je ponovljeni pokušaj, kroz različite mirovne sporazume, da se ove pobunjeničke snage integrišu u vojsku Konga.

"Ovo nikada nije bila volja naroda Konga, već je nametnuta", objasnio je Musavuli. “Od 1996. godine postojali su brojni mirovni pregovarački procesi koje obično vode zapadne zemlje. Nakon mirovnog sporazuma iz 2002. imali smo četiri potpredsjednika i jedan predsednik. To je bilo zbog međunarodne zajednice, posebno bivšeg američkog ambasadora Williama Swinga.”

“Kada su Kongoanci otišli na mirovne pregovore u Južnu Afriku, grupe civilnog društva su naglasile da ne žele da bivši pobunjenici imaju bilo kakav položaj u vladi tokom tranzicionog perioda. Swing je pokolebao diskusiju, s obzirom na to da su SAD uvijek utjecale na mirovne pregovore DRC-a, te je došao do formule po kojoj su četiri gospodara rata bila potpredsjednici zemlje.”

Kongoanski parlament je sada zauzeo čvrst stav protiv svake takve mogućnosti proglasivši M23 'terorističkom grupom' i zabranivši njegovu integraciju u FARDC.

Strano uplitanje i krađa resursa

Američko miješanje u DRC bilo je očito od njegove nezavisnosti, dodao je Musavuli—u ubistvu Patricea Lumumbe, podršci datoj brutalnom režimu Mobuto Sese Sekoa, invazijama 1990-ih i kasnijim mirovnim pregovorima i promjenama ustava zemlje 2006. godine kako bi se dozvolio Joseph Kabila da se takmiči na izborima. “SAD su 2011. bile jedna od prvih zemalja koja je priznala rezultate namještenih izbora. Tadašnje analize su pokazale da se pri tome SAD klade na stabilnost, a ne na demokratiju”, rekao je Musavuli.

Tri mjeseca kasnije počela je pobuna M23. “To je ista pobunjenička snaga više od dvadeset godina, sa istim vojnicima i istim komandantima, koja služi interesima Ruande, koja je i sama jak saveznik SAD u takozvanom ratu protiv terorizma. I koji su interesi Ruande u Kongu i njenim resursima”, dodao je on.

Kao takav, "sukob u DRC-u ne smije se smatrati borbama između pobunjeničke grupe i vlade Konga." Ovo je bilo ponovio aktivista i pisac Claude Gatebuke, „Ovo nije obična pobuna. To je invazija na Kongo od strane Ruande i Ugande”.

Iako je Kigali u više navrata negirao da podržava M23, dokazi koji potvrđuju tvrdnju iznošeni su više puta, posljednji put u izvještaj grupe eksperata UN-a u avgustu. Izvještaj pokazuje da su Odbrambene snage Ruande (RDF) podržavale M23 od novembra 2021. i da su učestvovale u “vojnim operacijama protiv kongoanskih oružanih grupa i položaja FARDC-a”, jednostrano ili sa M23. U maju je vojska Konga zarobila i dva ruandska vojnika na svojoj teritoriji.

Musavuli je dodao da je ova vrsta strane podrške vidljiva i u činjenici da je M23 imao pristup izuzetno sofisticiranom oružju i opremi.

Ova veza postaje eksplicitnija u kontekstu pregovora o prekidu vatre. “Da bi M23 prihvatio prekid vatre, Uhuru Kenyatta je prvo morao nazvati predsjednika Ruande Paula Kagamea. I ne samo to, 5. decembra američki State Department je izdao a press communique navodeći da je državni sekretar Antony Blinken razgovarao s predsjednikom Kagameom, u osnovi tražeći od Ruande da se prestane miješati u DRC. Šta se dogodilo sljedećeg dana? M23 je dao saopštenje da se više ne bore”, istakao je Musavuli.

Ruanda je opravdala svoje invazije na DRC pod izgovorom da se bori protiv Demokratskih snaga za oslobođenje Ruande (FDLR), pobunjeničke grupe Hutu u DRC-u optužene da je počinila genocid u Ruandi 1994. godine. „Ali Ruanda ne ide na FDLR, ide na mine. Kako minerali iz Konga pronalaze put do Kigalija?”

Slično, Musavuli je naveo, Uganda je stvorila izgovor za invaziju na Kongo i eksploataciju njegovih resursa - Savezničke demokratske snage (ADF). „Uganda je tvrdila da su ADF „džihadisti“ koji nastoje da sruše vladu. Ono što znamo je da su ADF Ugandci koji se bore protiv Musevenijevog režima od 1986.”

“Stvorena je lažna veza između ADF-a i ISIS-a kako bi se uvelo prisustvo SAD-a... to stvara izgovor da se američki vojnici nalaze u Kongu u ime borbe protiv “islamskog fundamentalizma” i “džihadista”.”

Kako se nasilje nastavlja, narod Konga je također organizirao masovne proteste 2022. godine, na kojima su također bili izraženi izrazi snažni antiamerički sentimenti, uključujući u obliku demonstranata koji nose rusku zastavu. "Konganci su vidjeli da je Ruanda i dalje primala podršku od SAD-a iako je nastavila ubijati i podržavati pobunjeničke grupe u DRC-u", dodao je Musavuli.

“Nakon dvije decenije rata, narod Konga govori da je dosta.”