Kako funkcionira američka vojna potrošnja

David Swanson, World BEYOND War, Mart 10, 2023

Evo kako ovo funkcionira svake godine.

1) Bajden predlaže veliko povećanje vojne potrošnje — iznad i iznad onoga što je predložio godinu ranije i onoga na šta je Kongres to povećao. Ako pogledate američku vojnu potrošnju prema SIPRI u konstantnim dolarima od 2021. od 1949. do sada (sve godine koje pružaju, sa njihovim proračunom prilagođenim inflaciji), Obamin rekord iz 2011. vjerovatno će ove godine pasti. Ako pogledate stvarne brojke, ne prilagođavajući se inflaciji, Bajden svake godine postavlja novi rekord.

Ako se tome doda besplatno oružje za Ukrajinu, onda, čak i ako se uzme u obzir inflacija, rekord je pao prošle godine i vjerovatno će biti oboren u narednoj godini.

Čut ćete razne vrste brojeva, ovisno o tome šta je uključeno. Najviše se koristi vjerovatno 886 milijardi dolara za ono što je Bajden upravo predložio, što uključuje vojsku, nuklearno oružje i neke od “Državna sigurnost.” U nedostatku masovnog pritiska javnosti na temu za koju javnost jedva da zna da postoji, možemo računati na povećanje od strane Kongresa, plus velike nove gomile besplatnog oružja Ukrajini. Po prvi put, američka vojna potrošnja (ne računajući razne tajne izdatke, izdatke za veterane, itd.) vjerovatno će premašiti 950 milijardi dolara kako se predviđa OVDJE.

Smrd tankeri koje finansiraju ratni profiteri vole da vojnu potrošnju posmatraju kao filantropski projekat koji se meri kao procenat „privrede“ ili BDP-a, kao da što više novca zemlja ima, to bi više trebalo da potroši na organizovano ubijanje. Postoje dva razumnija načina da se to sagleda. Oba se mogu videti na Mapiranje militarizma.

Jedan su jednostavni iznosi po naciji. U ovom smislu, američki budžet je veći od budžeta većine nacija svijeta zajedno. Samo 29 nacija, od nekih 200 na Zemlji, troši čak 1 posto ono što rade SAD. Od tih 29, punih 26 su kupci američkog oružja. Mnogi od njih dobijaju besplatno američko oružje i/ili obuku i/ili imaju američke baze u svojim zemljama. Samo jedan kupac koji nije saveznik, ne-oružje (iako je saradnik u laboratorijama za istraživanje biološkog oružja) troši više od 10% onoga što rade SAD, naime Kina, koja je bila na 37% potrošnje SAD-a 2021., a vjerovatno je otprilike isto i sada, uprkos visokoj zastrašujući porast o kojem se naširoko izvještava u američkim medijima iu Kongresu. (To ne uzima u obzir oružje za Ukrajinu i razne druge troškove.)

Drugi način da se to posmatra je po glavi stanovnika. Kao i kod poređenja apsolutne potrošnje, potrebno je putovati daleko dole na listi da biste pronašli nekog od označenih neprijatelja američke vlade. Ali ovdje Rusija skače na vrh te liste, trošeći punih 20% onoga što SAD rade po osobi, dok troši samo manje od 9% u ukupnim dolarima. Nasuprot tome, Kina klizi niz listu, trošeći manje od 9% po osobi koliko i Sjedinjene Države, dok troši 37% u apsolutnim dolarima. Iran, u međuvremenu, troši 5% po glavi stanovnika koliko i SAD, u poređenju sa nešto više od 1% ukupne potrošnje.

U međuvremenu, lista američkih saveznika i kupaca oružja koji vode na ljestvici (među onim zemljama koje zaostaju za samim SAD-om) se mijenja. U poznatijim općenitim terminima, Indiju, Saudijsku Arabiju, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju, Brazil, Australiju i Kanadu gledali bismo kao najbolje potrošače. U smislu po glavi stanovnika, Izrael, Saudijsku Arabiju, Oman, Norvešku, Australiju, Dansku, Francusku, Finsku i Veliku Britaniju gledamo kao najmilitarizovanije zemlje. Vrhunski militaristi u apsolutnom smislu se teže preklapaju s vrhom trgovci oružjem (Sjedinjene Države, za njima Francuska, Rusija, UK, Njemačka, Kina, Italija) i sa stalnim članovima te organizacije stvorene za okončanje rata, Vijeće sigurnosti UN-a (SAD, UK, Francuska, Kina, Rusija).

Lideri u vojnoj potrošnji po stanovniku su svi najbliži američki saveznici i kupci oružja. Uključuju državu apartheida u Palestini, brutalne kraljevske diktature na Bliskom istoku (udružene sa Sjedinjenim Državama u uništavanju Jemena) i skandinavske socijaldemokracije koje neki od nas u Sjedinjenim Državama često vide kao bolje usmjeravanje resursa na ljudske i ekološke potrebe ( ne samo bolja od Sjedinjenih Država, već i bolja od većine drugih zemalja).

2) Korporativni mediji izvještavaju o prijedlogu budžeta uglavnom kao da pojedinačna stavka koja zauzima više od polovine budžeta i ne postoji. Od nikoga se ne traži poželjniji prijedlog budžeta, kao što se nikada ne traži ni predsjednički ili kongresni kandidat. Osnovne činjenice koje se mogu otkriti iz jednostavnog tortnog grafikona čuvaju se u tajnosti od većine ljudi.

Stephen Semler pruža ovaj tortni grafikon:

3) Nula demokrata prigovara ili ohrabruje Ne glasanje ili prijetnje uskraćivanjem glasanja ili čak navode da će lično glasati Ne. (Ali Kongresni „Progresivni“ Causus objavljuje an “objašnjivač” sa tri rečenice na kraju nejasno prigovarajući.) Ovo je u oštroj suprotnosti s raznim blebetanjama koje se čuje u izbornim sezonama, kao što su ovi izvodi iz Platforme Demokratske stranke 2020.:

4) Kongres, sa republikancima na čelu, predlaže veliko povećanje u odnosu na Bajdenovo ogromno povećanje.

5) „Progresivne“ demokrate kukaju o povećanju republikanaca, sugerirajući kroz propust da je to bilo jedino povećanje.

6) Ali, nula demokrata prigovara ili ohrabruje ne glasanje ili prijetnje uskraćivanjem glasanja ili čak navode da će lično glasati protiv (jedan izuzetak za koji znam bio je u Senatu godinu dana, i to ne baš demokrata: Bernie Sanders je jednom rekao da će glasati protiv).

7) Prijedlog zakona prolazi oba doma i potpisuje se zakon.

8) “Progresivne” demokrate govore ljudima da su glasali protiv, i štaviše, susponzorirali su Zakon o ljudima iznad Pentagona.

U Kongresu postoji nacrt zakona, kao i uvijek, pod nazivom The People Over Pentagon Act, koji bi smanjio vojnu potrošnju za 100 milijardi dolara. Ko dovraga nije za to?! Svi koji imaju bilo kakvog razuma su podržali tu stvar, kao i uvijek. Ko ne bi? Ne krivim nikoga ni najmanje. Osim sponzora zakona u Kongresu. Ja ih krivim. I ne samo zato što žele da smanje 100 milijardi dolara iz vojnog budžeta, dok je taj budžet porastao za više od 100 milijardi od kada su počeli da uvode ovu vrstu zakona. I to ne samo zato što su ubacili 100 milijardi dolara u besplatno oružje za Ukrajinu iznad i iznad budžeta koji navodno žele smanjiti za 100 milijardi dolara.

Da biste razumjeli zašto je ova stvar prevara, pomaže da pogledate račun o tome kako je Progresivni kokus fantastičan. Djelomično glasi:

“U decembru 2022., kada je tadašnja predsjedavajuća Predstavničkog doma Nancy Pelosi (D-Kalifornija) pristala podržati Manchinov dogovor o izdavanju dozvola u vojnom budžetu – ili Zakonu o nacionalnoj odbrani – Jayapal je anketirao članove CPC prije nego što je objavio da se klub protivio toj mjeri i da će se boriti njegovo uključivanje u bilo koji zakon. Što je još važnije, Jayapal je rekao Pelosi da će članovi CPC-a glasati protiv bilo kojeg "pravila" o Zakonu o odobrenju nacionalne odbrane koji ga uključuje. Pravila za debatu u Zastupničkom domu uglavnom se usvajaju na stranačkim glasanjima jer često dodaju naizgled suvišne stavke koje podržavaju članovi većinske stranke, kao što je Manchinov dogovor o dozvoli. Ideja je da se obezbedi brz put za donošenje konačnog zakona—u ovom slučaju, Zakona o ovlašćenju za državnu odbranu. Iako bi republikanci vjerovatno stajali u redu da usvoje rekordni vojni budžet, ne bi glasali za pravilo koje bi ga stavilo na pod, budući da se oni gotovo uvijek uzimaju partijskim glasanjem. To je CPC-u dalo potrebnu polugu da blokira Manchinov dogovor o dozvoli.”

Ovo je navijačica Progresivnog kluba koja nam efektivno govori nešto što govorim svakome ko bi slušao još negdje daleko u izmaglicu vremena, naime da postoji način da grupa demokrata u Predstavničkom domu postigne nešto ako zaista žele. Ne razlikuje se od načina na koji je grupa republikanaca uskratila svoje glasove za trenutnog predsjednika Predstavničkog doma sve dok ne dobiju nešto što su željeli. Kada je grupa demokrata uskratila svoje glasove, blokirajući račun za vojnu potrošnju, uspjeli su dobiti nešto što su željeli, ukidanje ugovora o prljavoj nafti. Sjajno. Bravo za njih. Strašno zaista.

Ali nisu ni pokušavali da dobiju – kao što NIKAD nisu pokušali da dobiju – nešto drugo što navodno žele, odnosno smanjenje vojne potrošnje. I, naravno, često ne pokušavaju da dobiju bilo šta. Dakle, izgovor da bi zahtijevanje dvije stvari jednostavno bilo nerazumno ne vodi vas daleko. Obično zahtevaju nula stvari. Ovo je bila čudna prilika kada su bili motivisani da traže bilo šta. I dobili su šta su tražili. Da li je neko nešto naučio iz toga?

Vidite, dok sam decenijama vrištao plavo u lice pokušavajući da komuniciram, ako imate grupu ljudi u jednom domu Kongresa koji tvrde da su protiv nečega, oni to mogu blokirati. Ne treba im dozvola drugog doma (Senata), Bijele kuće ili MSNBC-a. Oni jednostavno mogu uskratiti svoje glasove - bilo na glasovima stranačke vladavine ili na izborima u punom domu u kojima im se druga strana može pridružiti iz svojih suludih razloga.

Ili mogu nastaviti pustiti rekordne račune za vojnu potrošnju da dođu na pod i prođu, glasajući protiv njih u dovoljno malom broju da ne ugroze prolaz, dok im i dalje dozvoljavaju da pokažu svojim biračima svoje plemenite glasove „Ne“. Ako krenu ovim putem, mogu također uvesti zakone koji predlažu smanjenje vojne potrošnje koju dopuštaju. A organizacije mogu dobiti finansijska sredstva za praćenje kako nekoliko više kongresnih tvoraca susponzorira šaradu nego prije dvije godine. To je win-win. Osim što nikada nije doveden na glasanje, nikada ne prođe u Domu, ionako ne bi bio važan ako ne prođe Senat, i bio bi uložen vetom ako bi nekim čudom prošao oba doma.

Mislim da ovaj lažni pristup dobija podsticaj od strane „ja sam za nešto, a ne protiv nečega“ gomile. Ugodno je podržati prijedlog zakona koji kaže da će smanjiti vojnu potrošnju, dok uskraćivanje glasova na proceduralnim glasanjima za koje niko nije čuo zvuči prilično čudno i neugodno, čak i suprotno dobrom partijskom duhu i lojalnosti. Ali da li biste radije zapravo smanjili vojnu potrošnju ili nastavili „smanjivati ​​vojnu potrošnju“ kako ona zauvijek raste?

Prije nekoliko godina, nekoliko članova Kongresa, istih onih koji su sponzorisali ovaj zakon, tvrdili su da će osnovati „Kokus za smanjenje potrošnje u odbrani“. To zvuči kao nešto što bi moglo učiniti upravo ono što je potrebno. Osim što nikada nije kreiran, nema web stranicu, nema osoblje, nema identitet, nikada nikoga nije organizirao da bilo šta radi, i izgleda da je jednostavno spreman da se pojavi na scenu sa snažno sročenim pismom podrške Zakonu o ljudima iznad Pentagona što prije kao što je republikanac u Bijeloj kući.

Prije dva dana, Kongres je velikom većinom glasao za nastavak rata u Siriji. Nijedan demokrat se nije zalagao za mir ili čak za to da Kongres radi svoj posao i zabranjuje predsjedničke ratove.

Prije dan, predsjednik je predložio svoj rekordno visok vojni budžet, za koji možemo očekivati ​​da će ga Kongres dodatno povećati u nedostatku masovnog pritiska javnosti na njega.

Većina sredstava za oružje za Ukrajinu je iznad standardnog budžeta, a taj rat eskalira bez kraja, a SAD i UK sabotiraju mir (da ne spominjemo naftovode).

Rizik od nuklearnog rata koji bi mogao okončati sav život na Zemlji je visok kao što je ikada bio.

Čini se da je američka vlada namjerna riskirati rat s Iranom i Kinom, dok nastavlja rat protiv Jemena.

Treba nam primirje. Trebaju nam pregovori. Trebamo razumno, diplomatsko, rješavanje konflikata zasnovano na pravilima. Potrebna nam je održiva samouprava oslobođena imperijalnih planova.

Budimo svi u Bijeloj kući u 1 sati u subotu, 18. marta!

Saznajte više na ODGOVOR, ili narodni forum, ili CODE PINK.