Rat je sila koja nam daje idiotizam

 Tijekom ovogodišnjeg izbora za Miss Italije natjecateljice su bile upitane u kojoj bi povijesnoj epohi možda voljele živjeti i zašto. Prva mlada žena koja je odgovorila rekao je 1942. Toliko je čula o Drugom svjetskom ratu, rekla je, da bi ga zapravo željela živjeti - plus, dodala je, žene ionako ne moraju biti u vojsci.
Brojni ljudi stariji od 18 godina, uključujući naizgled suce, smatrali su ovo idiotskim. Pa ipak, ta je natjecateljica pobijedila i sada je Miss Italije, čiji posao se čini tužno smiješnim razgovore u kojoj kaže da joj je najdraža talijanska povijesna ličnost Michael Jordan, i može razumjeti zašto izbjeglice bježe od užasa, ali da bi stvarno trebale otići negdje drugdje osim Italije. Možda bi se uklopila u 1942. bolje nego što većina ljudi zamišlja.

Problem Drugog svjetskog rata postoji u Sjedinjenim Državama i u većem dijelu Europe nego što bi se moglo očekivati, i — zapravo — u dobrom dijelu svijeta koji gleda na Hollywood. Drugi svjetski rat je naš mit o podrijetlu, mit o našem heroju, naša tragedija, naše mjesto smisla i opravdanja za način na koji živimo.

Stvarnost se još uvijek u velikoj mjeri bilježi kod mnogih. Neki s vremena na vrijeme shvaćaju da je Drugi svjetski rat najgora stvar koja se ikada dogodila na zemlji u relativno kratkom vremenu - najveća količina smrti, ozljeda, patnje i razaranja, a također i najdramatičnija degeneracija morala. To je bio rat koji je cijelu instituciju rata pomaknuo od nečega što je prvenstveno ubijalo vojnike u nešto što je od tada ubijalo prvenstveno civile. To je bilo prihvaćanje, a potom i glorifikacija sveopćeg rata, vezanog uz tehnološku inovaciju, pretočenog u projekt cijele zajednice i zamišljeno gospodarsko dobro.

Bez mita o “dobrom ratu” iz Drugoga svjetskog rata ne bi se moglo opravdati 70 godina militarizma, materijalizma i ludog iskorištavanja planeta i ljudi od tada. Bez mita o Drugom svjetskom ratu, papin zahtjev da Sjedinjene Države prekinu ratove i trgovinu oružjem zapravo bi se mogao čuti i razumjeti. Ogroman postotak priča na filmu, televiziji, u knjigama, časopisima itd. smješten je ili na neki način povezan s Drugim svjetskim ratom. 18-godišnjak u Italiji (ili Sjedinjenim Državama, kad smo već kod toga) koji u trenutku panike pokušava pomisliti na povijesno doba u kojem se dogodilo nešto uzbudljivo, teško je mogao odgovoriti osim Drugog svjetskog rata.

Ljudima odgojenim na mitu neshvatljivo je da uzbuđenje nije bilo veće od uzbuđenja koje se danas lako može postići. Da ga je obuzela užasna patnja, gubi se u mitologizaciji. Da je regija iz koje potječe Miss Italije bombardirana i da bombe nisu ubile samo muškarce, zatrpano je u brdu kulturnih ruševina. Ta moralna jasnoća bila je najistaknutija tijekom Drugog svjetskog rata jer je njezina odsutnost zvučala kao ludi razgovor mladom televizijskom gledatelju ili čitatelju udžbenika iz povijesti.

Drugi svjetski rat se veliča u Hollywoodu jer su Sjedinjene Države bile na ruskoj, a time i pobjedničkoj strani, ušle u europski rat nakon što su se Nijemci i Rusi godinama ubijali, kao što je Harry Truman otvoreno zagovarao da se to dopusti. Drugi svjetski rat smatra se opravdanjem za desetke nepovezanih ratova koji nemaju vlastita opravdanja, zbog posebnog zla strane gubitnice - strane na kojoj je, možda nesvjesno Miss Italije, bila Italija.

Ali, naravno, zlo logora smrti nije imalo nikakve veze s odbijanjem SAD-a da pomognu židovskim izbjeglicama ili zaustave rat osim apsolutnog razaranja. Zlo eugenike i ljudskih eksperimenata i biološkog oružja i tako dalje bilo je na obje strane i nastavljeno od strane Sjedinjenih Država koristeći bivše nacističke i japanske znanstvenike nakon rata. Stvaranje rata predviđali su 1918. mnogi mudri promatrači, a politika koja je do njega dovela nikada nije zaustavljena. Njemačkom narodu pomoć nije pružena tek nakon drugog rata. No, nacistima je godinama i godinama pomagao Wall Street.

Rat je katastrofa koju je stvorio čovjek, baš kao i klimatski kaos, baš kao i natjecanje Miss Italije - samo malo gore. Rat nije oplemenjujuća avantura. Gledati laži o tome na televiziji nije isto što i "živjeti". Rat je, zapravo, ono od čega bježe te neželjene izbjeglice. Bježe od olupina potpuno neromantičnog rata, stvorenog od strane vlada u Washingtonu, Rimu, Londonu i Parizu koje uglavnom gledaju na povijest onako kako je gleda Miss Italije.