Toliko neprijatelja, tako malo logike
David Swanson, Telesur
Američki State Department ne želi da vlada Sirije porazi ili oslabi ISIS, barem ne ako to znači bilo kakvu korist za sirijsku vladu. Gledanje nedavni videozapis glasnogovornik State Departmenta koji govori o toj temi mogao bi zbuniti neke američke pristaše rata. Sumnjam da mnogi stanovnici Palmire u Virginiji ili Palmire u Pennsylvaniji ili Palmire u New Yorku mogu dati koherentan prikaz stajališta američke vlade o tome koji bi neprijatelj trebao kontrolirati drevnu Palmiru u Siriji.
Američka vlada je naoružavao Al Kaida u Siriji. Sumnjam da mnogi ljudi u Sjedinjenim Državama, bez obzira na političku pripadnost, mogu objasniti zašto. Po mom iskustvu, tek što sam započeo a obilazak govornih događanja, vrlo malo ljudi u Sjedinjenim Državama može čak imenovati sedam nacija za koje se predsjednik Barack Obama hvalio da ih je bombardirao, a još manje objasniti koje stranke bombardira ili ne bombardira u tim zemljama. Niti jedna nacija u povijesti svijeta nije imala toliko neprijatelja koje treba pratiti kao Sjedinjene Države sada, a toliko se malo brinula oko toga.
Poseban problem sa Sirijom je taj što je američka vlada dala prioritet jednom neprijatelju, kojim nije uspjela prestrašiti američku javnost, dok je američka vlada postavila daleko drugi prioritet napada na drugog neprijatelja s kojim je većina ljudi u Sjedinjenim Državama užasnuti jer teško mogu razmišljati. Razmotrite što se promijenilo između 2013. i 2014. Godine 2013. predsjednik Obama bio je spreman žestoko bombardirati sirijsku vladu. Ali nije tvrdio da sirijska vlada želi napasti Sjedinjene Države, pa čak ni da napadne šačicu bijelih ljudi iz Sjedinjenih Država. Umjesto toga, neuvjerljivo je tvrdio da zna tko je odgovoran za ubijanje Sirijaca kemijskim oružjem. Bilo je to usred rata u kojem su tisuće ginule sa svih strana od svih vrsta oružja. Ogorčenje zbog određene vrste oružja, sumnjive tvrdnje i želja da se svrgne vlada, bili su previše bliski američkim sjećanjima na napad na Irak 2003. godine.
Članovi Kongresa 2013. našli su se na javnim događanjima suočeni s pitanjem zašto bi SAD svrgnuo vladu u ratu na istoj strani kao i Al Qaeda. Hoće li započeti još jedan rat u Iraku? Pritisak američke i britanske javnosti promijenio je Obaminu odluku. Ali mišljenje SAD-a bilo je još više protiv naoružavanja opunomoćenika, a novo izvješće CIA-e kaže da to nikada nije upalilo, ali to je bio pristup s kojim se Obama odlučio. Svrgavanje, za koje Hillary Clinton i dalje kaže da se moralo dogoditi, brzo bi stvorilo kaos i teror koji je Obama počeo razvijati polako.
Godine 2014. Obama je uspio pojačati izravnu vojnu akciju SAD-a u Siriji i Iraku gotovo bez otpora javnosti. Što se promijenilo? Ljudi su čuli za video snimke ISIS-ovih ubijanja bijelaca noževima. Čini se da nije važno što je uskakanje u rat protiv ISIS-a bila suprotna strana od onoga što je Obama rekao 2013. da se SAD treba pridružiti. Nije se čak činilo važnim što su se SAD očito namjeravale pridružiti oboje strane. Ništa u vezi s logikom ili smislom nije bilo ni najmanje važno. ISIS je učinio nešto od onoga što američki saveznici u Saudijskoj Arabiji, Iraku i drugdje rade rutinski, i to je učinio Amerikancima. A izmišljena skupina, još strašnija, Khorasan Group, dolazila je po nas, ISIS je klizio preko granice iz Meksika i Kanade, ako ne učinimo nešto stvarno veliko i brutalno, svi ćemo umrijeti.
Budući da je to razlog zašto je američka javnost konačno ponovno rekla da otvorenom ratu - nakon što stvarno nije nasjela na laži o humanitarnom spašavanju u Libiji ili nije marila - američka javnost prirodno pretpostavlja da je američka vlada prioritet dala uništenju zle mračne sile islamskog terora. Nije. Američka vlada kaže za sebe, u svojim malo zapaženim izvješćima, da ISIS nije prijetnja Sjedinjenim Državama. Savršeno dobro zna, a njeni vrhovni zapovjednici to izgovaraju nakon odlaska u mirovinu, da napadaju samo teroriste Jača njihove snage. Prioritet SAD-a ostaje svrgavanje sirijske vlade, uništavanje te zemlje i stvaranje kaosa. Evo dijela tog projekta: Trupe koje podržava SAD u Siriji bore se protiv drugih trupa koje podržava SAD u Siriji. To nije nesposobnost ako je cilj uništiti naciju, kao što se čini u Hillary Clinton e-mail – (u nastavku je nacrt ovaj članak):
“Najbolji način da se pomogne Izraelu da se nosi s rastućom nuklearnom sposobnošću Irana je da se pomogne narodu Sirije da svrgne režim Bashara Assada. … Iranski nuklearni program i građanski rat u Siriji mogu se činiti nepovezanima, ali jesu. Za izraelske vođe stvarna prijetnja od Irana s nuklearnim oružjem nije mogućnost da ludi iranski vođa pokrene neizazvani iranski nuklearni napad na Izrael koji bi doveo do uništenja obiju zemalja. Ono što izraelske vojne vođe stvarno brine - ali o čemu ne mogu govoriti - je gubitak nuklearnog monopola. … Strateški odnos između Irana i režima Bashara Assada u Siriji omogućuje Iranu da potkopa sigurnost Izraela.”
ISIS, Al Qaeda i terorizam daleko su bolji alati za reklamiranje ratova nego što je komunizam ikada bio, jer ih se može zamisliti s noževima, a ne nuklearnim bombama, i jer terorizam nikada ne može propasti i nestati. Da su (kontraproduktivne) napadačke skupine poput Al Qaide ono što je motiviralo ratove, Sjedinjene Države ne bi pomagale Saudijskoj Arabiji u pokolju naroda Jemena i povećanju moći Al Qaide tamo. Da je mir cilj, SAD ne bi slao trupe natrag u Irak da upotrijebi iste radnje koje su uništile tu zemlju da to navodno poprave. Da je pobjeda na određenim stranama u ratovima bila glavni cilj, Sjedinjene Države ne bi služile kao cilj primarno financiranje za obje strane u Afganistanu za sve ove godine, s još desetljećima planiranih.
Zašto je senator Harry Truman rekao da bi Sjedinjene Države trebale pomoći ili Nijemcima ili Rusima, koja god strana gubila? Zašto je predsjednik Ronald Reagan podržao Irak protiv Irana i također Iran protiv Iraka? Zašto su borci s obje strane u Libiji mogli razmjenjivati dijelove za svoje oružje? Jer dva cilja koja nadmašuju sve druge za vladu SAD-a često se poklapaju u cilju čistog uništenja i smrti. Jedan je dominacija SAD-a nad globusom, a svi ostali narodi neka su prokleti. Drugi je prodaja oružja. Bez obzira tko pobjeđuje, a tko umire, proizvođači oružja profitiraju, a većina oružja na Bliskom istoku tamo je isporučena iz Sjedinjenih Država. Mir bi užasno smanjio te profite.
