Izvješće britanskog parlamenta navodi kako se NATO-ov 2011 rat u Libiji temeljio na lažima

Britanska istraga: Gadafi nije namjeravao masakrirati civile; Zapadno bombardiranje pogoršalo je islamistički ekstremizam

Napisao Ben Norton, Salon

"Libija: Ispitivanje intervencija i kolapsa te buduće mogućnosti politike Ujedinjenog Kraljevstva", an istraga dvostranačkog Odbora za vanjske poslove Donjeg doma, najoštrije osuđuje ulogu Velike Britanije u ratu, koji je srušio vladu libijskog čelnika Muammara Qadafija i bacio sjevernu afričku zemlju u kaos.

"Nismo vidjeli nikakve dokaze da je vlada Ujedinjenog Kraljevstva provela ispravnu analizu prirode pobune u Libiji", navodi se u izvješću. "Strategija Ujedinjenog Kraljevstva utemeljena je na pogrešnim pretpostavkama i nepotpunom razumijevanju dokaza."

Odbor za vanjske poslove zaključuje da britanska vlada "nije uspjela utvrditi da je prijetnja civilima precijenjena i da pobunjenici uključuju značajan islamistički element".

Istraga o Libiji, koja je pokrenuta u srpnju 2015., temelji se na više od godinu dana istraživanja i intervjuima s političarima, akademicima, novinarima i mnogim drugim. Izvještaj koji je objavljen 14. rujna otkriva sljedeće:

• Kadadafi nije planirao masakr nad civilima. Ovaj su mit pretjerali pobunjenici i zapadne vlade, koje su svoju intervenciju temeljile na malo inteligencije.
• Prijetnja islamističkih ekstremista, koji su imali velik utjecaj u ustanku, bila je zanemarena - a NATO bombardiranje pogoršalo je ovu prijetnju dajući ISIS-u bazu u sjevernoj Africi.
• Francuska, koja je pokrenula vojnu intervenciju, bila je motivirana ekonomskim i političkim, a ne humanitarnim interesima.
• Pobuna - koja je bila nasilna, a ne mirna - vjerojatno ne bi bila uspješna da nije bilo strane vojne intervencije i pomoći. Strani mediji, posebno katarska Al Jazeera i saudijska Al Arabija, također su širili neutemeljene glasine o Qadafiju i libijskoj vladi.
• NATO bombardovanje odvelo je Libiju u humanitarnu katastrofu, usmrtivši tisuće ljudi i raselivši stotine tisuća, pretvarajući Libiju iz afričke zemlje s najvišim životnim standardom u ratom razorenu propalu državu.

Mit da će Qaddafi masakrirati civile i nedostatak podataka

"Unatoč njegovoj retorici, tvrdnja da bi Muammar Gadafi naredio masakr civila u Benghaziju nije bila podržana dostupnim dokazima", jasno kaže Odbor za vanjske poslove.

"Iako je Muammar Gadafi sigurno prijetio nasiljem nad onima koji su digli oružje protiv njegove vladavine, to nije nužno prešlo u prijetnju svima u Benghaziju", nastavlja se u izvješću. "Ukratko, razmjere prijetnje civilima predstavljene su s neopravdanom sigurnošću."

Sažetak izvješća također napominje da rat "nije bio obaviješten preciznim obavještajnim podacima". Dodaje se: "Američki obavještajni službenici navodno su intervenciju opisali kao" lagano obavještajnu odluku "."

To se suočava s onim što su političke figure tvrdile uoči NATO bombardiranja. Nakon nasilni prosvjedi izbio u Libiji u veljači, a Benghazi - drugi po veličini libijski grad - preuzeli su pobunjenici, protjerani oporbeni likovi poput Solimana Bouchuiguira, predsjednika Libijske lige za ljudska prava sa sjedištem u Europi,tvrdio da će, ako Qaddafi ponovno zauzme grad, "uslijediti će pravo krvoproliće, masakr kakav smo vidjeli u Ruandi."

Izvještaj britanskog parlamenta, međutim, napominje da je libijska vlada pobunjenicima oduzela gradove početkom veljače 2011. godine, prije nego što je NATO pokrenuo kampanju zračnog udara, a Qaddafijeve snage nisu napale civile.

Izvještaj 17. ožujka 2011. ističe - dva dana prije nego što je NATO počeo bombardirati - Kadadafi je pobunjenicima u Benghaziju rekao: "Bacite oružje, baš kao što su to činila vaša braća u Ajdabiji i drugim mjestima. Položili su oružje i na sigurnom su. Nikada ih uopće nismo progonili. "

Odbor za vanjske poslove dodaje da, kada su snage libijske vlade u veljači zauzele grad Ajdabiya, nisu napadale civile. Kadadafi je "također pokušao umiriti prosvjednike u Benghaziju ponudom razvojne pomoći prije nego što je napokon rasporedio trupe", dodaje se u izvješću.

U drugom primjeru, izvješće ukazuje da je nakon borbi u veljači i ožujku u gradu Misrata - trećem po veličini gradu u Libiji, koji su također zauzeli pobunjenici - samo oko 1 posto ljudi koje je libijska vlada ubila bile žene ili djeca.

"Razlika između ženskih i ženskih žrtava sugerirala je da su snage Gadafijevog režima gađale muške borce u građanskom ratu i da nisu neselektivno napadale civile", kaže odbor.

Visoki britanski dužnosnici priznali su u parlamentarnoj istrazi da nisu uzimali u obzir stvarne Qadafijeve postupke, već su umjesto toga pozvali na vojnu intervenciju u Libiji na temelju njegove retorike.

U veljači je Qadafi dao vruć govor prijeteći pobunjenicima koji su zauzeli gradove. Rekao je da je "malo njih malo" i "malo terorista" i nazvao ih "štakorima" koji "pretvaraju Libiju u emirate Zawahiri i bin Laden", pozivajući se na čelnike al-Qaede.

Na kraju svog govora, Qaddafi je obećao "očistiti Libiju, centimetar po centimetar, kuću po kuću, kuću po kuću, ulicu po ulicu", od ovih pobunjenika. Mnogi su zapadni mediji, pak, implicirali ili su izravno izvijestili da je njegova primjedba zamišljena kao prijetnja svim prosvjednicima. Izraelski novinar popularizirao ovu liniju pretvarajući je u pjesmu koja se zove „Zenga, Zenga“ (arapski za „prolaz“). Videozapis na YouTubeu s remiksiranim govorom kružio je cijelim svijetom.

Odbor za vanjske poslove primjećuje u svom izvješću da su u tom trenutku britanski dužnosnici imali "nedostatak pouzdanih obavještajnih podataka". William Hague, koji je tijekom rata u Libiji bio britanski državni tajnik za vanjske poslove i poslove Commonwealtha, tvrdio je odboru da je Qadafi obećao "ići od kuće do kuće, od sobe do sobe, izvršavajući svoju osvetu nad narodom Benghazi, ”Pogrešno citirajući Qaddafijev govor. Dodao je, "Mnogi će ljudi umrijeti."

"S obzirom na nedostatak pouzdanih obavještajnih podataka, i Lord Hague i dr. Fox istaknuli su utjecaj retorike Muammara Gadafija na njihovo donošenje odluka", napominje se u izvješću, pozivajući se i na tadašnjeg državnog tajnika za obranu Liama ​​Foxa.

George Joffé, znanstvenik sa Sveučilišta King's College u Londonu i stručnjak za Bliski Istok i Sjevernu Afriku, rekao je Odboru za vanjske poslove za istragu da, iako je Qaddafi ponekad koristio zastrašujuću retoriku koja je "poprilično zgrušavala krv", prošli primjeri pokazuju da dugogodišnji libijski čelnik bio je "vrlo oprezan" kako bi izbjegao civilne žrtve.

U jednom je slučaju, primijetio je Joffé, "umjesto da pokušava ukloniti prijetnje režimu na istoku, u Cyrenaici, Gadafi šest mjeseci pokušavao smiriti plemena koja su se tamo nalazila."

Kadadafi bi "bio vrlo oprezan u stvarnom odgovoru", rekao je Joffé u izvješću. "Strah od masakra civila bio je znatno pretjeran."

Alison Pargeter, viša znanstvena suradnica na Royal United Services Institute i specijalistica za Libiju, koja je također intervjuirana za istragu, složila se s Jofféom. Rekla je odboru da u to vrijeme nije bilo "stvarnih dokaza da se Gadafi pripremao za pokretanje masakra nad vlastitim civilima".

"Emigrés protiv Muammara Gadafija iskorištavao je nemire u Libiji pretjerujući u prijetnji civilima i potičući zapadne sile da interveniraju", napominje se u izvješću, sažimajući Jofféovu analizu.

Pargeter je dodao da su Libijci koji su se protivili vladi pretjerali s Qaddafijevim korištenjem "plaćenika" - termin koji su često koristili kao sinonim za Libijce podsaharskog porijekla. Pargeter je rekla da su joj Libijci rekli: „Afrikanci dolaze. Pobit će nas. Gadafi šalje Afričane na ulice. Ubijaju naše obitelji. "

"Mislim da je to jako pojačano", rekao je Pargeter. Ovaj pojačani mit doveo je do ekstremnog nasilja. Libijski pobunjenici nasilno su ugnjetavali crne Libijce. Associated Press izvijestio u rujnu 2011., "Pobunjeničke snage i naoružani civili okupljaju tisuće crnih Libijaca i migranata iz podsaharske Afrike." Napomenulo je, "Gotovo svi pritvorenici kažu da su nevini radnici migranti."

(Zločini pobunjenika počinjeni nad crnim Libijima postat će još gori. 2012. godine, bilo je izvještaja da su crni Libijci staviti u kaveze pobunjenici i prisiljeni jesti zastave. Kao što to ima Salon prethodno prijavljen, Human Rights Watch takođerUpozorio 2013. godine „ozbiljnih i trajnih kršenja ljudskih prava nad stanovnicima grada Tawergha, za koje se smatra da podržavaju Muammara Gadafija“. Stanovnici Tawerghe uglavnom su bili potomci crnih robova i bili vrlo siromašni. Human Rights Watch izvijestio je da su libijski pobunjenici izveli "prisilno raseljavanje oko 40,000 XNUMX ljudi, proizvoljna zatočenja, mučenja i ubojstva su široko rasprostranjena, sustavna i dovoljno organizirana da mogu biti zločini protiv čovječnosti.")

U srpnju 2011. glasnogovornik State Departmenta Mark Toner priznao da je Qaddafi "netko kome je dana prenapuhana retorika", ali, u veljači su zapadne vlade oružile ovaj govor.

Odbor za vanjske poslove primjećuje u svom izvješću da se, unatoč nedostatku inteligencije, "vlada Ujedinjenog Kraljevstva usredotočila isključivo na vojnu intervenciju" kao rješenje u Libiji, zanemarujući dostupne oblike političkog angažmana i diplomacije.

To je u skladu s izvještavanje The Washington Times, koji je utvrdio da se Qaddafijev sin Saif nadao da će pregovarati o prekidu vatre s američkom vladom. Saif Qaddafi tiho je otvorio komunikaciju sa zajedničkim zapovjednicima stožera, ali tadašnja državna tajnica Hillary Clinton intervenirala je i zatražila od Pentagona da prestane razgovarati s libijskom vladom. "Tajnik Clinton uopće ne želi pregovarati", rekao je američki obavještajni dužnosnik Saifu.

U ožujku je tajnik Clinton imao zvan Muammar Qadafi "stvorenje" "koje nema savjesti i prijetiće bilo kome na njegovom putu." Clinton, koji je glumio a vodeća uloga u zalaganju za NATO bombardiranje iz Libije, tvrdio je da će Kadadafi činiti "strašne stvari" ako ga ne zaustave.

Od ožujka do listopada 2011., NATO je provodio bombašku kampanju protiv libijskih vladinih snaga. Tvrdilo je da provodi humanitarnu misiju za zaštitu civila. U listopadu su Qadafija zvjerski ubili - pobunjenici sodomizirali bajunetom. (Kad je čuo vijest o svojoj smrti, tajnik Clinton najavio je, uživo na TV-u, "Došli smo, vidjeli smo, umro je!")

Izvješće Odbora za vanjske poslove ipak ističe da je, iako je NATO intervencija prodana kao humanitarna misija, njezin tobožnji cilj postignut u samo jednom danu.

20. ožujka 2011., Qaddafijeve snage povukle su se otprilike 40 kilometara izvan Benghazija, nakon napada francuskih zrakoplova. "Ako je primarni cilj intervencije koalicije bila hitna potreba za zaštitom civila u Benghaziju, tada je taj cilj postignut za manje od 24 sata", kaže se u izvješću. Ipak, vojna intervencija trajala je još nekoliko mjeseci.

Izvještaj objašnjava "ograničena intervencija za zaštitu civila ušla je u oportunističku politiku promjene režima." Međutim, ovo je stajalište osporio Micah Zenko, viši suradnik u Vijeću za vanjske odnose. Zenko je koristio vlastite materijale NATO-a predstava da se "libijska intervencija odnosila na promjenu režima od samog početka."

U svojoj istrazi Odbor za vanjske poslove citira Amnesty International iz lipnja 2011. godine prijaviti, koja je primijetila da je „veliko izvještavanje zapadnih medija od samog početka predstavljalo vrlo jednostrano gledište na logiku događaja, prikazujući protestni pokret kao potpuno miran i opetovano sugerirajući da su režimske sigurnosne snage neosporno masakrirale nenaoružane prosvjednike koji nisu predstavljali nikakvu sigurnost izazov."

Članak izvorno pronađen na Salonu: http://www.salon.com/2016/09/16/uk-par parlament-report-details-how-natos-2011-war-in-libya-was-based-on-lies/ #