Pravi razlog pucanja ruskog aviona u Turskoj

Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u ponudili su ritual jedinstva NATO-a nakon što su turski dužnosnici predstavili svoj slučaj da je pucanje ruskog zrakoplova došlo nakon što su dva zrakoplova ušla u turski zračni prostor.

Turski predstavnik navodno je snimio seriju upozorenja koje su turski piloti F16-a izdali ruskim zrakoplovima bez odgovora Rusije, a SAD i druge zemlje članice NATO-a potvrdile su pravo Turske na obranu svog zračnog prostora.

Glasnogovornik američkog ministarstva obrane pukovnik Steve Warren podržan Turska tvrdi da su upozorenja 10-a izdana u razdoblju od pet minuta. Obamina administracija očito je izrazila manju zabrinutost oko toga jesu li ruski zrakoplovi zapravo prešli u turski zračni prostor. Col Warren priznao da američki dužnosnici još uvijek nisu utvrdili gdje se ruski zrakoplov nalazio kada je turski projektil pogodio zrakoplov.

Iako se Obamina administracija ne namjerava priznati, podaci koji su već dostupni podupiru rusku tvrdnju da je turski sukob bio, kako je tvrdio ruski predsjednik Vladimir Putin, "zasjeda" koja je pažljivo unaprijed pripremljena.

Tvrdnja središnje Turske da su njeni piloti F-16 upozorili dva ruska zrakoplova 10 puta u razdoblju od pet minuta zapravo je glavni pokazatelj da Turska nije govorila istinu o pucnjavi.

Ruski borbeni zrakoplov Su-24 "Fencer", koji se može usporediti s američkim F111-om, sposoban je brzine 960 milja na sat na velikoj nadmorskoj visini, ali na niskoj visini brzina krstarenja je oko 870 mph, ili oko 13 milja u minuti. Navigator druge ravnine potvrđen nakon njegovog spašavanja, Su-24-ovi su letjeli brzinom krstarenja tijekom leta.

Zatvori analizu oba Turske i ruske slike radarskog puta ruskih zrakoplova pokazuje da je najranija točka u kojoj je bilo koji od ruskih zrakoplova bio na putu koji bi se mogao protumačiti kao odvođenje u turski zračni prostor bio otprilike 16 milja od turske granice - što znači da je bilo samo minutu i 20 sekundi daleko od granice.

Nadalje, prema obje verzije puta leta, pet minuta prije obaranja ruski bi avioni letjeli prema istoku - daleko od turske granice.

Ako su turski piloti zapravo počeli upozoravati ruske zrakoplove pet minuta prije pucnjave, oni su to činili mnogo prije nego što su se avioni uopće uputili u smjeru male projekcije turske granice u pokrajini sjeverne Latakije.

Da bi izveli štrajk, zapravo bi turski piloti već morali biti u zraku i pripremljeni za štrajk čim bi znali da su ruski zrakoplovi u zraku.

Dokazi samih turskih vlasti stoga ostavljaju malo mjesta sumnji da je odluka o obaranju ruskog aviona donesena prije nego što su ruski avioni uopće započeli let.

Motiv za štrajk bio je izravno povezan s ulogom Turske u pružanju podrške antisadskim snagama u blizini granice. Zapravo, Erdoganova vlada nije uložila napor da sakrije svoj cilj u danima prije štrajka. Na sastanku s ruskim veleposlanikom u studenom 20, ministar vanjskih poslova optužio je Ruse za "intenzivno bombardiranje" "civilnih turkmenskih sela" i rekao je da bi moglo biti "ozbiljnih posljedica" osim ako Rusi ne završe svoje operacije odmah.

Turski premijer Ahmet Davutoglu bio je još eksplicitniji, izjavivši da su turske sigurnosne snage "upućene da uzvrate svakom događaju koji bi ugrozio tursku graničnu sigurnost". Davutoglu je nadalje rekao: "Ako dođe do napada koji bi doveo do intenzivnog priljeva izbjeglica u Tursku, poduzimale bi se potrebne mjere i unutar Sirije i u Turskoj."

Turska prijetnja odmazdom - ne protiv ruskog prodora u njezin zračni prostor, već kao odgovor na vrlo široko definirane okolnosti na granici - uslijedila je usred najnovije u nizu borbi između sirijske vlade i vjerskih boraca. Područje na kojem je zrakoplov oboren naseljena je turkmenskom manjinom. Oni su daleko manje važni od stranih boraca i drugih snaga koje su izvele niz ofanziva na tom području od sredine 2013. godine s ciljem prijetnje glavnom alavitskom redudutu predsjednika Assada na obali u provinciji Latakia.

Charles Lister, britanski stručnjak koji je često posjećivao pokrajinu Latakia u 2013-u, navedeno je u intervjuu za 2013 u kolovozu, "Latakia, sve do samog sjevernog vrha [tj. U planinskom području Turkmenistana], bila je uporište za strane borbene skupine već gotovo godinu dana." Također je primijetio da, nakon što se islamska država (IS) pojavila na sjeveru, fronta al-Nusre i njeni saveznici na tom području „doprli su“ do ISIL-a i da je jedna od skupina koje se bore u Latakiji „postala frontalna skupina“ za ISIL.

U ožujku 2014, vjerski pobunjenici pokrenuli su veliku ofenzivu s teškom turskom logističkom podrškom kako bi uhvatili armenski grad Kessab na mediteranskoj obali Latakije vrlo blizu turske granice. Istanbulske novine, Bagcilar, izjavio je član vanjskopolitičkog odbora turskog parlamenta kao izvješće seljana koji su živjeli blizu granice da su tisuće boraca prešle preko pet različitih graničnih prijelaza u automobilima sa sirijskim tanjurima kako bi sudjelovali u ofenzivi.

Štoviše, tijekom te ofenzive, sirski avion koji je reagirao na napad na Kessab bio je oborila turska zrakoplovstva u izuzetnoj usporedbi s padanjem ruskog mlaznjaka. Turska je tvrdila da je zrakoplov prekršio svoj zračni prostor, ali se nije pretvarao da je dao bilo kakvo prethodno upozorenje. Svrha pokušaja odvraćanja Sirije od upotrebe svoje zrakoplovne snage u obrani grada bila je očita.

Sada je bitka u pokrajini Latakia prebačena na područje Bayirbucaka, gdje su sirijske zračne snage i kopnene snage bile pokušavajući smanjiti vodove napajanja između sela pod kontrolom Nusra Fronta i njezinih saveznika i turske granice nekoliko mjeseci. Ključno selo u području kontrole Nusra Fronta je Salma, koja je u džihadističkim rukama još od 2012-a. Intervencija ruskog ratnog zrakoplovstva u borbi dala je novu prednost sirijskoj vojsci.

Turski pucanj bio je stoga u biti pokušaj da se odvrati Ruse od nastavka operacija na području protiv fronte al-Nusre i njenih saveznika, koristeći ne jedan nego dva različita izgovora: s jedne strane vrlo sumnjivo optuživanje za rusku granicu ulaskom u NATO saveznike, as druge, optužba za bombardiranje turkmenskih civila za domaću tursku publiku.

Nevoljkost Obamine administracije da se pozabavi konkretnim pitanjem gdje je zrakoplov srušen ukazuje na to da je dobro svjestan te činjenice. Međutim, administracija je previše predana svojoj politici rada s Turskom, Saudijskom Arabijom i Katarom kako bi prisilila promjenu režima na otkrivanje istine o incidentu.

Obamina reakcija na pucnjavu blatko je okrivila problem ruske vojske u dijelu Sirije. "Oni djeluju vrlo blizu turske granice", izjavio je on, a ako bi se Rusi usredotočili samo na Daeša, "neke od tih sukoba ili potencijala za pogreške ili eskalaciju manje je vjerojatno da će se dogoditi."

-Gareth Porter Nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade 2012 Gellhorn za novinarstvo. Autor je nedavno objavljene knjige „Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu u Iranu“.