Matthew Hoh
Prošlog tjedna optužbe za napuštanje i Loše ponašanje pred neprijateljem preporučeni su protiv narednika Bowea Bergdahla. Tragično je da je narednik Bergdahl ponovno razapet, bez dokaza i suđenja, kroz glavne tokove, alternativne i društvene medije. Tog istog dana narednik Bergdahl ponuđen je kao žrtva prvenstveno republikanskim političarima, blogerima, punditima, pilećim jastrebovima i jingoistima, dok su demokrati uglavnom šutjeli dok je narednik Bergdahl bio paradiran elektronski i digitalno u posljednjem trijumfu globalnog rata protiv terorizma, predsjedniku Ashrafu Ghani je američki Kongres osobno pljesnuo. Takve slučajnosti, bile one organizirane ili slučajne, često se pojavljuju u književnim ili kinematografskim pričama, ali se, ponekad, manifestiraju u stvarnom životu, često se pojavljuju kao da suprotstavljaju vrline i poroke društva radi dobrobiti i unapređenja političkih narativa.
Problem ove specifične slučajnosti za one s desnice, koji se prepuštaju fantaziji američkog vojnog uspjeha u inozemstvu, kao i za one s ljevice, koji očajnički žele dokazati da demokrati mogu biti čvrsti poput republikanaca, jest taj što stvarnost može zadirati. Na žalost i zaprepaštenje mnogih u DC-u, narednik Bergdahl može se pokazati nesebičnim herojem, dok predsjednik Ghani može glumiti lopova, a odlazak narednika Bergdahla iz njegove jedinice u Afganistanu može se shvatiti kao pravedan i njegovo vrijeme kao zatvorenika rata načelno, dok je kontinuirano podržavanje i financiranje vlade u Kabulu, na račun američkih vojnika i poreznih obveznika, predsjednika Obame postalo potpuno priznato kao nemoralno i rasipno.
Sahranjen u većem dijelu medijskog prošloga tjedna na optužbama podnesenim protiv narednika Bergdahla, s izuzetkom CNN, detalji su vojne istrage o nestanku, zarobljavanju i zarobljavanju narednika Bergdahla. Kao što je otkrio pravni tim narednika Bergdahla, dvadeset i dvoje armijskih istražitelja sastavili su izvještaj koji detaljno opisuje aspekte odlaska narednika Bergdahla iz svoje jedinice, zarobljavanja i njegovih pet godina ratnog zarobljenika koji opovrgavaju mnoge zlonamjerne glasine i prikaze njega i njegovog ponašanja.
Kao što je dokumentirano u izjavi njegovih odvjetnika dostavljenoj Vojsci 25. ožujka 2015, kao odgovor na upućivanje narednika Bergdahla preliminarnom ročištu iz članka 32. (što je otprilike vojni ekvivalent civilne velike porote), o naredniku Bergdahlu i njegovom vremenu prije i za vrijeme zatočeništva kao ratnog zarobljenika sada su poznate sljedeće činjenice :
• Narednik Bergdahl je "istinoljubiva osoba" koja "nije djelovala iz lošeg motiva";
• nije imao namjeru trajno dezertirati niti je imao namjeru napustiti vojsku kad je 2009. napustio predstražu svoje jedinice u istočnom Afganistanu;
• nije imao namjeru pridružiti se talibanima ili pomoći neprijatelju;
• napustio je svoje radno mjesto da bi izvijestio "uznemirujuće okolnosti na pažnju najbližeg glavnog časnika".
• dok je pet godina bio ratni zarobljenik, bio je mučen, ali nije surađivao sa svojim otmičarima. Naprotiv, narednik Bergdahl je pokušao pobjeći dvanaest puta, svaki put uz saznanje da će biti mučen ili ubijen ako ga uhvate;
• nema dokaza da su američki vojnici umrli u potrazi za narednikom Bergdahlom.
Opet, ovo su nalazi vojne istrage o nestanku narednika Bergdahla; to nisu isprike ili maštarije njegovog pravnog tima, marinci su se pretvorili u antiratne mirovnjake poput mene ili Obama koji je facao zavjerenike. Pojedinosti koje stoje iza ovih činjenica sadržane su u izvješću vojske, kojeg je napisao general-bojnik Kenneth Dahl, a koje nije javno objavljeno, ali nadamo se da će biti dostupno javnosti nakon preliminarnog saslušanja narednika Bergdahla sljedećeg mjeseca, ili ako se za dezerterstvo i loše ponašanje ponašaju optužbe su progonjeni za vrijeme njegovog ratnog suda.
Samo kakvi su događaji svjedočili narednik Bergdahl koji bi ga natjerali da riskira svoj život, putujući nenaoružan preko teritorija pod nadzorom neprijatelja, kako bi pružio informacije američkom generalu, za sada nije poznato. Znamo da je postrojba narednik Bergdahl podvrgnuta ozbiljnim disciplinskim mjerama i prije i nakon zarobljavanja narednika Bergdahla, da je nekoliko vođa njegove jedinice otpušteno i zamijenjeno i prije i nakon zarobljavanja i, iz komunikacije između narednika Bergdahla i njegove obitelji prije prilikom njegovog zarobljavanja, narednik Bergdahl bio je bolestan i izbezumljen zbog djelovanja svoje jedinice, uključujući njezino moguće sudjelovanje u smrti afganistanskog djeteta.
Sasvim je moguće da je narednik Bergdahl napustio svoju jedinicu da bi prijavio ratni zločin ili drugi ozbiljni zločin (e) koji su počinile američke snage. Možda je pokušavao prijaviti neuspjeh svog neposrednog vodstva ili je možda bilo nešto unatrag, što bismo sada smatrali trivijalnim. Takva akcija narednika Bergdahla pomogla bi objasniti zašto su njegovi bivši drugovi iz voda, vrlo vjerojatno upravo oni ljudi o kojima je narednik Bergdahl ostavio izvještaje, bili toliko snažni u svojoj osudi zbog njega, odlučni da mu ne oproste nestanak, i tako odlučni u svom poricanju da pokažu suosjećanje s njegovom patnjom dok je bio ratni zarobljenik.
Ova saznanja mogu objasniti zašto su talibani vjerovali da je narednik Bergdahl zaostao u patroli, a ne napušten. Da je uistinu dezertirao, narednik Bergdahl najvjerojatnije bi rekao talibanima omalovažavajuće informacije o američkim snagama u pokušaju da steknu prijateljstvo i izbjegnu mučenje, ali ako je bio na osobnoj misiji da prijavi nepravde, onda sigurno ne bi odnosio takvo ponašanje informacije neprijatelju. Ovo može objasniti zašto je narednik Bergdahl svojim zarobljenicima rekao laž, a ne otkrio svoj dobrovoljni odlazak iz zapovjedništva voda.
To bi također opravdalo zašto je narednik Bergdahl napustio svoju bazu bez oružja ili opreme. Prije odlaska iz svoje postaje, narednik Bergdahl pitao je vođu svog tima što će se dogoditi ako vojnik napusti bazu, bez dopuštenja, sa svojim oružjem i drugom izdanom opremom. Vođa tima narednika Bergdahla odgovorio je da će vojnik imati problema. Razumijevanje narednika Bergdahla kao da ne dezertira, već pokušava služiti vojsku prijavljujući nepravdu drugoj bazi, objasnilo bi zašto je odlučio da ne nosi oružje i izdao opremu s predstraže. Narednik Bergdahl nije planirao dezertirati, odnosno napustiti vojsku i rat, te nije želio imati problema jer je uzeo oružje i izdao opremu sa sobom u svojoj neovlaštenoj misiji.
Ova moguća izloženost civilnim smrtnim slučajevima ili drugim kaznenim djelima višim čelnicima, a u konačnici i medijima i američkoj javnosti, također bi bila razlog za sporazum o neotkrivanju podataka koji je postrojba narednika Bergdahla bila prisiljena potpisati nakon njegovog nestanka. Sporazumi o neotkrivanju podataka mogu biti uobičajeni u civilnom svijetu i postoje u vojnim područjima kao što su specijalne operacije i obavještajni podaci, ali za redovite pješačke jedinice rijetki su. Zarobljavanje narednika Bergdahla od strane neprijatelja, možda dok je bio na putu za otkrivanje ratnih zločina ili drugih nepravdi, sigurno bi bio vrsta događaja koji bi neugodni zapovjedni lanac pokušao sakriti. Takvo zataškavanje sigurno ne bi bilo bez presedana u američkoj vojnoj povijesti.
Slično tvrdnjama mnogih političara, stručnjaka i bivših vojnika koje je narednik Bergdahl napustio jer je, parafrazirajući, mrzio Ameriku i želio se pridružiti talibanima, i ideja da je surađivao i pomagao talibanima dok je ratni zarobljenik također razotkriven istragom vojske. Znamo da se narednik Bergdahl opirao otmičarima tijekom svih pet godina ratnog zarobljenika. Njegovih desetak pokušaja bijega, uz potpuno znanje o rizicima koji su povezani s ponovnim zarobljavanjem, u skladu je s Pravila ponašanja svi pripadnici američke službe dužni su se pridržavati tijekom neprijateljskog zatočeništva.
Prema vlastitim riječima, opis njegovog liječenja narednika Bergdahla otkriva groznih i barbarskih pet godina neprekidne izolacije, izlaganja, pothranjenosti, dehidracije i fizičke i psihološke torture. Između ostalih razloga, njegov opstanak mora se posvjedočiti nepokolebljivom moralnom snagom i unutarnjom snagom. Iste svojstvene osobine zbog kojih je potražio američkog generala da izvijesti o „uznemirujućim okolnostima“ mogle bi biti iste mentalne, emocionalne i duhovne snage koje su ga održale na životu tijekom pola desetljeća brutalnog okovanja, stavljanja u kaveze i mučenja. Koliko razumijem, instruktori američke vojske za ratne zarobljenike i obuku za preživljavanje proučavaju iskustvo narednika Bergdahla kako bi bolje obučili američke pripadnike vojne službe da podnose buduća iskustva kao ratni zarobljenici.
Susan Rice, savjetnica predsjednika Obame za nacionalnu sigurnost, prošle je godine okružena i kritizirana zbog izjave da je narednik Bergdahl "služio s čašću i uvažavanjem". Jedino su najosjetljiviji i politički najžešći među nama koji bi sada, razumijevajući mučenje koje je pretrpio narednik Bergdahl, njegov otpor neprijatelju koji ga je držao zarobljenika i njegovo poštivanje Kodeksa ponašanja američke vojske tijekom pet godina u užasnim uvjetima, tvrdili da nije služio s čašću i odlikovanjem.
Moralna, fizička i mentalna hrabrost koju vojska dokumentira u svom izvješću o naredniku Bergdahlu u suprotnoj je mjeri s onim Amerikancima koji su prošlog tjedna predsjedniku Ghaniju ponudili takvu pohvalnu dobrodošlicu. Predsjednik Ghani, koji su ukrali afganistanske predsjedničke izbore prošle godine na nevjerojatno grub i titanski način, junačke dobrodošlice dočekali su članovi obje političke stranke, od kojih su mnogi žestoko tvrdili da narednik Bergdahl i dalje treba biti ratni zarobljenik.
Kao što je učinio za predsjednika Hamida Karzaija 2009. godine, kada je predsjednik Karzai ukrao afganistanske predsjedničke izbore te godine, predsjednik Obama naredio je sličan mišićav i fiskalni nastavak američke potpore predsjedniku Ghaniju. Poput predsjednika Karzaija, i vlada predsjednika Ghanija sastoji se od zapovjednika rata i gospodara droga. Mnogi od vlasti na vlasti u Afganistanu su poput potpredsjednika Afganistana, Rašid Dostum, poznati ratni zločinci, dok su drugi jednostavno ljudi koji su stekli ogromnu sreću usklađujući se s ratnim zločincima tijekom krvavih desetljeća rata u Afganistanu, poput afganistanskog izvršnog direktora Abdullah Abdullah (Abdullah Abdullah pokazao se kompetentnim lopovom na glasačkim listićima i na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima te je nagrađen izvanustavnom funkcijom izvršnog direktora). Za ove ljude, zbog njihove moći i njihove dobiti, predsjednik Obama naredio je usporavanje odlaska američkih trupa iz Afganistana. To će držati vladu u Kabulu stabilnom, dok će proporcionalna opskrba američkim gotovinom omogućiti da pokroviteljska mreža, koja je stvarni mehanizam afganistanske vlade, funkcionira.
Međutim, kao što je predsjedniku Ghaniju potreban predsjednik Obama kako bi osigurao opstanak afganistanske vlade, predsjednik Obama obraća se predsjedniku Ghaniju kako bi pomogao očuvati pretvaranje da su Sjedinjene Države bile uspješne u svom ratu u Afganistanu. Budući da američka politika prilično spektakularno propada na cijelom širem Bliskom Istoku, po cijenu patnje desetaka milijuna ljudi, predsjednik Obama ne može si politički priuštiti pad afganistanske vlade, vlade koju su Sjedinjene Države postavile i održavaju na vlasti. Dakle, barem dok ne napusti dužnost, predsjednik Obama nastavit će održavati afganistansku vladu umjetno na životu.
Dok je predsjednik Ghani posjećivao Washington DC, iznova se ponavljala velika laž pobjede u ratu, koja se često viđa u povijesti bilo kojeg carstva. U svim stavovima Dobrog rata, posebno tijekom kampanje predsjednika Obame 2008. godine i njegova vremena na vlasti, stvarnost rata u Afganistanu je takva stotine tisuća su umrle, uključujući Amerikance 2,356, stotine tisuća su ozlijeđene, osakaćene i ranjene, a iako psihijatrijske žrtve vjerojatno nikada neće biti poznate, pretpostavka mora biti da ih ima u milijunima.
Afganistan pod zapadnom okupacijom ostao je nacija bez ekonomije, uzdržavana samo stranom pomoći. Jedina industrija o kojoj se govori je trgovina drogom, koja opskrbljuje svijet s više od 90% svog opijuma i heroina i u koju afganistanska vlada mnogo ulaže. Svake godine, pod zapadnom okupacijom, narkomani su postigli skoro godišnje rekordne prinose.
Afganistanska pobuna je napredovala i pod američkom i NATO prisutnošću. Vojna pobjeda protiv talibana, obećani i uvjereni od strane uzastopnih američkih generala, nikada se nije ostvarila i sada talibani su jači nego u bilo kojem trenutku od 2001. Potaknuta gnjevom prema stranoj okupaciji i predations korumpirane vlade u kojoj dominiraju etnički, plemenski i tradicionalni rivali, paštuni Istočnog i Južnog Afganistana nastavljaju pružati podršku Talibanima da svake godine ubiju rekordan broj Afganistanaca, obojica civila i snage sigurnosti.
Dakle, kako je predsjednik Ghani stigao s rukom u Washington, a quid pro quo je, naravno, bio poticaj njegovog režima za podizanje laži Dobrote Afganistanskog rata, narednik Bergdahl bio je dobačen mnoštvu. Za smrt drugih mladića krivi su ga, bez poslušnosti činjenice da su ti mladići umrli zato što su bili u ratu u Afganistanu, a ne zbog akcija ili neakcija dvadesetdvogodišnjeg mladića iz Idaha, odvezenog u slijedite njegovu savjest i, kladio bih se, i njegovu vjeru, apsurdnošću, maltretiranjem i ubojstvom rata. U međuvremenu, naša politika i mediji govore nam imamo li samilosti prema naredniku Bergdahlu i njegovoj obitelji, onda nam ne može biti stalo ili ne izražavamo ljubav prema obiteljima mrtvih mladića. Obrnuto je istaknuta kao univerzalna istina, pa se naš gnjev, frustracija, zbunjenost, krivnja, sramota i tuga zbog rata prenose na zalagače pojedinačne patnje i žrtve. Ovaj rat bez svrhe i bez kraja; ovaj rat koji je pokrenut kao križarski rat protiv zla, ali, kako to može potvrditi i sam moralna povreda koji progoni mene i moje kolege veterane, živeći sa znanjem da se trop zla često može naći u nama samima, pokazao nam je kao moralno izmučen kao naši neprijatelji, čak i kao što bezbrojni generali koji su sponzorirali i podržali ovaj rat nikada nisu odgovarali za svoje neuspjehe niti su odgovarali za svoje "optimizam".
Uvijek je postojala Alisa u zemlji čudesa poput kvalitete politike, percepcije javnosti i rata, tim više u današnji dan neprekidnih političkih kampanja i hiperpartizma. Gore je dolje, malo je veliko itd. Takve pojave ne čude jer su narednik Bergdahl, predsjednik Ghani i Dobar rat suprotstavljeni, ali stvarnost je da rat nije uspio i daleko je od dobrog, predsjednik Ghani nije puno više od izbornog kruga okruženog ubojicama, drogom kingpins i ratni profiteri, i narednik Bergdahl, dobro, iz onoga što sada znamo, on je možda upravo jedini pristojni čovjek u svemu ovome, mladić koji se žrtvovao i patio u ratu i koji se sada naziva izdajnikom i kukavicom, jer on je jednostavno samo pokušao reći neku istinu o dobrom ratu.
