Kao šesnaest izaslanica koje predstavljaju mirovne pokrete iz cijeloga svijeta, putovale smo iz Azije, Pacifika, Europe i Sjeverne Amerike kako bismo sazvale Vancouverski ženski forum o miru i sigurnosti na Korejskom poluotoku, događaj koji se održava u znak solidarnosti s Feminističkom vanjskom politikom Kanade promicati mirno rješenje krize na Korejskom poluotoku. Sankcije i izolacija nisu uspjele obuzdati program nuklearnog oružja Sjeverne Koreje i umjesto toga ozbiljno su naštetile sjevernokorejskom civilnom stanovništvu. Korejski poluotok bez nuklearnog oružja moći će se postići samo istinskim angažmanom, konstruktivnim dijalogom i međusobnom suradnjom. Izdajemo sljedeće preporuke ministrima vanjskih poslova koji sudjeluju na Sastanku na vrhu o sigurnosti i stabilnosti na Korejskom poluotoku 16. siječnja:
- Odmah uključiti sve relevantne strane u dijalog, bez preduvjeta, kako bi radili na postizanju Korejskog poluotoka bez nuklearnog oružja;
- Odustati od podrške strategiji maksimalnog pritiska, ukinuti sankcije koje imaju štetne učinke na sjevernokorejski narod, raditi na normalizaciji diplomatskih odnosa, ukloniti prepreke angažmanu između građana i ojačati humanitarnu suradnju;
- Proširiti duh olimpijskog primirja i potvrditi nastavak međukorejskog dijaloga podupiranjem: i) pregovora za nastavak obustave zajedničkih vojnih vježbi SAD-a i Koreje na jugu i nastavak obustave nuklearnih i raketnih pokusa na sjeveru, ii) obećanje da neće izvršiti prvi napad, nuklearni ili konvencionalni, i iii) proces zamjene Sporazuma o primirju Korejskim mirovnim sporazumom;
- Pridržavajte se svih preporuka Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti. Osobito vas potičemo da provedete Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja priznaje da značajno sudjelovanje žena u svim fazama rješavanja sukoba i izgradnje mira jača mir i sigurnost za sve.
Ove preporuke temelje se na našem dugogodišnjem iskustvu u suradnji sa Sjevernokorejcima kroz građansku diplomaciju i humanitarne inicijative te na našoj kolektivnoj stručnosti o militarizmu, nuklearnom razoružanju, ekonomskim sankcijama i ljudskoj cijeni neriješenog Korejskog rata. Summit je otrežnjujući podsjetnik da okupljene nacije imaju povijesnu i moralnu odgovornost da službeno okončaju Korejski rat. Obećanje da se neće izvesti prvi napad može deeskalirati napetosti znatnim smanjenjem straha od napada i rizika od pogrešne procjene koja bi mogla rezultirati namjernim ili nenamjernim nuklearnim lansiranjem. Rješavanje Korejskog rata može biti najučinkovitija pojedinačna akcija za zaustavljanje intenzivne militarizacije sjeveroistočne Azije, koja ozbiljno prijeti miru i sigurnosti 1.5 milijarde ljudi u regiji. Miroljubivo rješenje korejske nuklearne krize ključni je korak prema potpunoj globalnoj eliminaciji nuklearnog oružja. 2
POZADINA PREPORUKA MINISTIMA VANJSKIH POSLOVA
- Odmah uključiti sve relevantne strane u dijalog, bez preduvjeta, kako bi radili na postizanju Korejskog poluotoka bez nuklearnog oružja;
- Proširiti duh olimpijskog primirja i potvrditi potporu međukorejskom dijalogu pokretanjem: i) kontinuirane obustave zajedničkih vojnih vježbi SAD-a i Koreje na jugu, ii) obećanja da se neće izvoditi prvi napad, nuklearni ili konvencionalni; i iii) proces zamjene Sporazuma o primirju Korejskim mirovnim sporazumom;
2018. obilježava se 65. obljetnica Sporazuma o primirju, prekida vatre koji su potpisali vojni zapovjednici iz DNRK, NR Kine i SAD-a u ime zapovjedništva UN-a predvođenog SAD-om.1 Okupljajući predstavnike nacija koje su poslale oružje, trupe, liječnike, medicinske sestre i medicinsku pomoć vojnoj koaliciji predvođenoj SAD-om tijekom Korejskog rata, samit u Vancouveru predstavlja priliku za ulaganje zajedničkih napora u potporu ostvarenja mirovnog sporazuma, kako bi se ispunilo obećanje navedeno u članku IV. Primirja. Dana 27. srpnja 1953. šesnaest ministara vanjskih poslova potpisalo je dodatak primirju potvrđujući: “Podržat ćemo napore Ujedinjenih naroda da dovedu do pravednog rješenja u Koreji temeljenog na načelima koja su Ujedinjeni narodi odavno utvrdili, i koji pozivaju na ujedinjenu, neovisnu i demokratsku Koreju.” Summit u Vancouveru je prigodan, ali otrežnjujući podsjetnik da okupljene nacije imaju povijesnu i moralnu odgovornost da službeno okončaju Korejski rat.
Obećanje da se neće izvesti prvi napad dodatno bi deeskaliralo napetosti znatnim smanjenjem rizika od eskalacije ili pogrešne procjene koja bi mogla rezultirati namjernim ili nenamjernim nuklearnim lansiranjem. Kao potpisnice Povelje UN-a, od država članica se zahtijeva da sporove rješavaju mirnim putem.2 Štoviše, preventivni vojni napad na Sjevernu Koreju, koliko god bio ograničen, gotovo bi sigurno izazvao masivni protunapad i rezultirao punih razmjera konvencionalni ili nuklearni rat na Korejskom poluotoku. Istraživačka služba američkog Kongresa procjenjuje da bi u samo prvih nekoliko sati borbe bilo ubijeno čak 300,000 ljudi. Osim toga, životi desetaka milijuna ljudi bili bi u opasnosti s obje strane korejske podjele, a još stotine milijuna bili bi izravno pogođeni u cijeloj regiji i izvan nje.
Rješavanje Korejskog rata može biti najučinkovitija pojedinačna akcija za zaustavljanje intenzivne militarizacije sjeveroistočne Azije,3 koja ozbiljno prijeti miru i sigurnosti 1.5 milijardi ljudi u regiji. Ogromno vojno jačanje negativno je utjecalo na živote ljudi koji žive u blizini američkih vojnih baza, u Okinawi, Japanu, Filipinima, Južnoj Koreji, Guamu i Havajima. Dostojanstvo, ljudska prava i kolektivno pravo na samoodređenje naroda u tim zemljama povrijeđeno je militarizacijom. Njihove zemlje i mora o kojima ovise za život i koja imaju kulturno i povijesno značenje, kontrolira vojska i kontaminirana su vojnim operacijama. Seksualno nasilje počinjeno je od strane vojnog osoblja protiv zajednica domaćina, posebno žena i djevojaka, a uvjerenje o korištenju sile za rješavanje sporova duboko je usađeno kako bi se održale patrijarhalne nejednakosti koje oblikuju društva diljem svijeta.
- Odustati od podrške strategiji maksimalnog pritiska, ukinuti sankcije koje imaju štetne učinke na sjevernokorejski narod, raditi na normalizaciji diplomatskih odnosa, ukloniti prepreke angažmanu između građana i ojačati humanitarnu suradnju;
Ministri vanjskih poslova moraju se pozabaviti učinkom pojačanih sankcija Vijeća sigurnosti UN-a i bilateralnih sankcija protiv DNRK-a, kojih je sve više i oštrije. Dok ih zagovornici sankcija smatraju mirnom alternativom vojnoj akciji, sankcije imaju nasilan i katastrofalan učinak na stanovništvo, što dokazuju sankcije protiv Iraka 1990-ih, koje su dovele do prerane smrti stotina tisuća iračke djece.4 Vijeće sigurnosti UN-a inzistira na tome da sankcije UN-a protiv Sjeverne Koreje nisu usmjerene na civilno stanovništvo,5 no dokazi upućuju na suprotno. Prema izvješću UNICEF-a iz 2017., 28 posto sve djece u dobi od pet godina i manje pati od umjerenog do ozbiljnog zaostajanja u rastu.6 Iako Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2375 priznaje „velike nezadovoljene potrebe” građana DNRK-a, odgovornost za te nezadovoljene potrebe stavlja isključivo na s vladom DNRK i ne spominje potencijalni ili stvarni učinak samih sankcija.
Te sankcije sve više ciljaju na civilno gospodarstvo u DNRK-u i stoga će vjerojatno imati daljnje negativne učinke na život ljudi. Na primjer, zabrane izvoza tekstila i slanja radnika u inozemstvo značajno utječu na načine na koje obični građani DNRK obično zarađuju sredstva za život. Nadalje, nedavne mjere usmjerene na ograničavanje uvoza naftnih proizvoda u DNRK riskiraju daljnje negativne humanitarne učinke.
Prema Davidu von Hippelu i Peteru Hayesu: „Neposredni primarni utjecaj odgovora na obustavu proizvodnje nafte i naftnih proizvoda bit će na dobrobit; ljudi će biti prisiljeni hodati ili se uopće ne kretati, te gurati autobuse umjesto da se voze u njima. Bit će manje svjetla u kućanstvima zbog manje kerozina i manje proizvodnje električne energije na licu mjesta. Bit će više sječe šuma radi proizvodnje biomase i drvenog ugljena koji se koristi u rasplinjačima za pogon kamiona, što će dovesti do veće erozije, poplava, manje usjeva za hranu i više gladi. Bit će manje dizelskog goriva za pumpanje vode za navodnjavanje rižinih polja, za preradu usjeva u hranu, za prijevoz hrane i drugih kućanskih potrepština, te za prijevoz poljoprivrednih proizvoda na tržnice prije nego što se pokvare.”7 U svom pismu UN-ov stalni humanitarni koordinator za Sjevernu Koreju navodi 42 primjera u kojima su sankcije ometale humanitarni rad,8 što je nedavno potvrdio i švedski veleposlanik u UN-u.9 UN, međunarodne organizacije i nevladine organizacije u DNRK-u nekoliko su se godina suočavale s povećanim operativnim poteškoćama, kao što je nedostatak međunarodne bankarski sustavi preko kojih se prenose operativna sredstva. Također su se suočili s kašnjenjima ili zabranama pružanja osnovne medicinske opreme i farmaceutskih proizvoda, kao i hardvera za poljoprivredu i vodoopskrbne sustave.
Uspjeh sankcija protiv DNRK-a izgleda mutno s obzirom na činjenicu da je otvaranje dijaloga između SAD-a i Sjeverne Koreje uvjetovano predanošću DNRK-a denuklearizaciji. Ovaj preduvjet ne bavi se temeljnim uzrocima nuklearnog programa DNRK-a, točnije neriješenom prirodom Korejskog rata i kontinuiranim i rastućim geopolitičkim napetostima u regiji, koje davno prethode nuklearnom programu DNRK-a i djelomično se mogu smatrati ključnom motivacijom kako bi stekao nuklearnu sposobnost. Umjesto toga, pozivamo na angažiranu diplomaciju, uključujući stvarni dijalog, normalizirane odnose i početak kooperativnih mjera za izgradnju povjerenja koje imaju potencijal za stvaranje i održavanje stabilnog političkog okruženja za recipročne i korisne veze u regiji te za prevenciju i rano rješavanje mogućeg sukoba.
- Pridržavajte se svih preporuka Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti. Osobito vas potičemo da provedete Rezoluciju 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja priznaje da značajno sudjelovanje žena u svim fazama rješavanja sukoba i izgradnje mira jača mir i sigurnost za sve.
Globalna studija koja daje pregled petnaestogodišnje provedbe Rezolucije 1325 VSCR pruža sveobuhvatne dokaze koji pokazuju da je ravnopravno i smisleno sudjelovanje žena u naporima za mir i sigurnost ključno za održivi mir.
Pregled, koji obuhvaća tri desetljeća od četrdesetak mirovnih procesa, pokazuje da je od 182 potpisana mirovna sporazuma, u svim osim u jednom slučaju postignut dogovor kada su ženske skupine utjecale na mirovni proces. Ministarski sastanak slijedi nakon pokretanja kanadskog Nacionalnog akcijskog plana za UNSCR 1325, pokazujući predanost uključivanju žena u svim fazama mirovnog procesa. Ovaj sastanak prilika je za sve vlade da osiguraju sudjelovanje žena s obje strane stola. One zemlje prisutne na summitu s feminističkom vanjskom politikom moraju dodijeliti sredstva ženskim organizacijama i pokretima kako bi unaprijedile svoju sposobnost sudjelovanja.
ZAŠTO NAM TREBA MIROVNI SPORAZUM DA ZAVRŠIMO KOREJSKI RAT
2018. obilježava se sedamdeset godina od proglašenja dviju zasebnih korejskih država, Republike Koreje (ROK) na jugu i Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK) na sjeveru. Koreji je uskraćen suverenitet nakon oslobođenja od Japana, njezinog kolonijalnog tlačitelja, te su je umjesto toga samovoljno podijelile sile Hladnog rata. Izbila su neprijateljstva između suparničkih korejskih vlada, a intervencija stranih vojski internacionalizirala je Korejski rat. Nakon tri godine rata, više od tri milijuna mrtvih i potpunog uništenja Korejskog poluotoka, potpisan je prekid vatre, ali nikada nije pretvoren u mirovni sporazum, kako su obećale potpisnice Sporazuma o primirju. Kao žene iz zemalja koje su sudjelovale u Korejskom ratu, vjerujemo da je šezdeset pet godina predugo za prekid vatre. Nepostojanje mirovnog sporazuma zaustavilo je napredak u demokraciji, ljudskim pravima, razvoju i ponovnom okupljanju korejskih obitelji tragično razdvojenih tri generacije.
NAPOMENE:
1 Kao povijesni ispravak, Zapovjedništvo UN-a nije entitet Ujedinjenih naroda, već vojna koalicija predvođena Sjedinjenim Državama. Dana 7. srpnja 1950., Rezolucija 84 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda preporučila je članicama koje pružaju vojnu i drugu pomoć Južnoj Koreji "da osiguraju da snage i druga pomoć budu na raspolaganju jedinstvenom zapovjedništvu pod Sjedinjenim Državama." Sljedeće nacije poslale su trupe da se pridruže vojnoj koaliciji koju predvode SAD: Britanski Commonwealth, Australija, Belgija, Kanada, Kolumbija, Etiopija, Francuska, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Filipini, Tajland i Turska. Južna Afrika je dala zračne jedinice. Danska, Indija, Norveška i Švedska dale su medicinske jedinice. Italija je poduprla bolnicu. Godine 1994., glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali pojasnio je: “Vijeće sigurnosti nije uspostavilo jedinstveno zapovjedništvo kao pomoćno tijelo pod svojom kontrolom, već je samo preporučilo stvaranje takvog zapovjedništva, navodeći da ono bude pod ovlašću Ujedinjene države. Stoga, raspuštanje jedinstvenog zapovjedništva ne spada u odgovornost niti jednog organa Ujedinjenih naroda, već je to stvar u nadležnosti Vlade Sjedinjenih Država.”
2. Povelja zabranjuje prijetnju silom ili uporabu sile osim u slučajevima kada je to ispravno odobreno rezolucijom Vijeća sigurnosti ili u slučajevima nužne i proporcionalne samoobrane. Preventivna samoobrana je zakonita jedino kada je suočena s doista neposrednim prijetnjama, kada je nužnost samoobrane "trenutačna, ogromna, ne ostavljajući izbor sredstava niti trenutak promišljanja" prema temeljnoj Caroline formuli. Prema tome, bilo bi kršenje običajnog međunarodnog prava napasti Sjevernu Koreju sve dok ona ne napadne samu sebe i sve dok još postoje diplomatski putevi kojima se treba tragati.
3 Prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI), u 2015. godini Azija je zabilježila "značajna povećanja" vojnih izdataka. Od deset najvećih vojnih potrošača, četiri zemlje nalaze se u sjeveroistočnoj Aziji i potrošile su sljedeće u 2015.: Kina 215 milijardi dolara, Rusija 66.4 milijarde dolara, Japan 41 milijardu dolara, Južna Koreja 36.4 milijarde dolara. Najveći svjetski trošadžija na vojsku, Sjedinjene Države, nadmašile su sve četiri sile sjeveroistočne Azije s 596 milijardi dolara.
4 Barbara Crossette, “Iraq Sanctions Kill Children, UN Reports”, 1. prosinca 1995., u New York Timesu, http://www.nytimes.com/1995/12/01/world/iraq-sanctions-kill-children- un-izvješća.html
5 UNSC 2375“… nemaju namjeru imati negativne humanitarne posljedice za civilno stanovništvo DNRK ili negativno utjecati ili ograničiti one aktivnosti, uključujući gospodarske aktivnosti i suradnju, pomoć u hrani i humanitarnu pomoć, koje nisu zabranjene (……) i rad međunarodnih i nevladinih organizacija koje provode aktivnosti pomoći i pomoći u DNRK-u za dobrobit civilnog stanovništva DNRK-a.”
6 UNICEF-ovo “Stanje djece u svijetu 2017.” https://www.unicef.org/publications/files/SOWC_2017_ENG_WEB.pdf
7 Peter Hayes i David von Hippel, “Sankcije na uvoz sjevernokorejske nafte: utjecaji i učinkovitost”, Posebna izvješća NAPSNet, 05. rujna 2017., https://nautilus.org/napsnet/napsnet-special-reports/sanctions-on- sjeverno-korejski-uvoz-nafte-utjecaji-iučinkovitost/
8 Chad O'Carroll, “Serious Concern about Sanctions' Impact on North Korea Aid Work: UN DPRK Rep”, 7. prosinca 2017., https://www.nknews.org/2017/12/serious-concern-about-sanctions -impact-on-north-korea-aid-work-un-dprk-rep/
9 Zabrinutost zbog negativnih humanitarnih učinaka sankcija iznio je švedski veleposlanik pri Vijeću sigurnosti UN-a na hitnom sastanku u prosincu 2017.: „Mjere koje je usvojilo Vijeće nikada nisu imale namjeru imati negativan učinak na humanitarnu pomoć, stoga nedavna izvješća da sankcije imaju negativne posljedice
