Raspuštanje NATO-a bila bi alternativa
Dana rujna, 4-5 u normalno mirnom malom velškom gradu Newportu, održao se najnoviji NATO samit, više od dvije godine nakon posljednjeg samita u Chicagu, u maju 2012.
Još jednom smo vidjeli iste slike: ogromna područja su bila zapečaćena, zone bez prometa i zabrane prometa, a škole i trgovine su prisiljeni da se zatvore. Sigurnosno zaštićeni u odmaralištu Keltic Manor hotela sa zvijezdama 5, "stari i novi ratnici" održavali su sastanke u okruženju udaljenom od životne i radne stvarnosti stanovnika regije - a također daleko od bilo kakvih protesta. Zapravo je stvarnost bolje opisana kao "izvanredno stanje", a mjere sigurnosti koštale su oko 70 milijuna eura.
Unatoč poznatim prizorima, zapravo su se trebali vidjeti novi aspekti. Lokalno stanovništvo očito je simpatiziralo uzrok prosvjeda. Jedan od glavnih slogana privukao je posebnu potporu - „blagostanje umjesto ratovanje“ - budući da snažno odzvanja željama mnogih u regiji koje karakterizira nezaposlenost i nedostatak perspektive za budućnost.
Drugi neobičan i značajan aspekt bilo je predano, kooperativno i neagresivno ponašanje policije. Bez znakova napetosti i, zapravo, prijateljskim pristupom, pratili su protest sve do konferencijskog hotela i pomogli omogućiti delegaciji demonstranata da preda „NATO birokrati“ veliki paket protestnih nota ,
Agenda NATO-ovog samita
Prema pismu pozivnice odlazećeg generalnog sekretara NATO-a Rasmussena, sljedeća pitanja bila su prioriteti tijekom razgovora:
- situacija u Afganistanu nakon prestanka mandata ISAF-a i stalna podrška NATO-a razvoju događaja u zemlji
- buduću ulogu i misiju NATO-a
- kriza u Ukrajini i odnos s Rusijom
- trenutna situacija u Iraku.
Kriza u Ukrajini i oko nje, koja bi se bolje mogla opisati kao finaliziranje pojedinosti novog tijeka sudara s Rusijom, postala je jasna žarišna točka tijekom početka samita, jer NATO ovo vidi kao priliku da opravda svoje nastavak postojanja i nastavak "vodeće uloge". Debata o strategijama i odnosima s Rusijom, uključujući čitavo pitanje „pametne obrane“, rezultirala je raspravom o posljedicama koje će proizaći iz ukrajinske krize.
Istočna Europa, Ukrajina i Rusija
Tijekom samita to je dovelo do odobravanja akcijskog plana za povećanje sigurnosti povezane s krizom u Ukrajini. Formirat će se "vrlo velika snaga spremnosti" istočne Europe ili "vrhovi glava" nekih postrojbi 3-5,000, koja će biti raspoloživa u roku od nekoliko dana. Ako Britanija i Poljska dobiju svoj put, sjedište snage bit će u Szczecinu, Poljska. Kao odlazeći generalni sekretar NATO-a Rasmussen rekao je: "I upućuje jasnu poruku svakom potencijalnom agresoru: ako biste čak i pomislili napasti jednog Saveznika, suočit ćete se s cijelim Savezom."
Snage će imati nekoliko baza, uključujući nekoliko u baltičkim zemljama, s stalnim odredima vojnika 300-600. Ovo je sigurno kršenje osnivačkog zakona o međusobnim odnosima, suradnji i sigurnosti koji su NATO i Rusija potpisali u 1997.
Prema Rasmussenu, kriza u Ukrajini je "ključna točka" u povijesti NATO-a, koji je sada star 65. „Dok se sjećamo pustošenja iz Prvog svjetskog rata, naš se mir i sigurnost ponovno testiraju, sada ruskom agresijom na Ukrajinu."... „I zločinački prelet aviona MH17 jasno je pojasnio da sukob u jednom dijelu Europe može imati tragične posljedice širom svijeta."
Neke zemlje NATO-a, posebno nove članice iz istočne Europe, molile su da se poništi osnivački ugovor 1997 NATO-Rusija, pod uvjetom da ga je Rusija prekršila. To su odbili drugi članovi.
Velika Britanija i SAD žele smjestiti stotine vojnika u istočnu Europu. Još prije samita, Britanci Times izvijestili su da će trupe i oklopne divizije „biti česte“ na vježbama u Poljsku i baltičke zemlje tijekom naredne godine. Novine su to shvatile kao znak odlučnosti NATO-a da se „ne zastraši“ aneksijom Krima i destabilizacijom Ukrajina. Plan djelovanja o kojem je odlučeno predviđa više vježbi borbenih snaga u različitim zemljama i stvaranje novih stalnih vojnih baza u istočnoj Europi. Ovi će manevari pripremiti saveznički "vršak glave" (Rasmussen) za nove zadatke. Sljedeći "brzi trident" planiran je za Rujna 15-26, 2014, u zapadnom dijelu Ukrajine. Sudionici će biti države NATO-a, Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Podloge potrebne za akcijski plan vjerojatno će se nalaziti u tri baltičke zemlje, Poljskoj i Rumunjskoj.
Ukrajina, čiji je predsjednik Porošenko sudjelovao na sastanku na vrhu, također će dobiti daljnju podršku za modernizaciju svoje vojske u pogledu logistike i njezine zapovjedne strukture. Odluke o potpori u obliku izravne isporuke oružja prepuštene su pojedinim članicama NATO-a.
Nastavit će se izgradnja "sustava proturaketne obrane".
Više novca za naoružanje
Provedba ovih planova košta novac. Uoči samita, generalni sekretar NATO-a izjavio je:Pozivam svakog saveznika da daje sve veći prioritet obrani. Kako se europska gospodarstva oporavljaju od ekonomske krize, tako bi trebala biti i naša ulaganja u obranu.“Oživljeno je (staro) mjerilo da svaka članica NATO-a investira 2% svog BDP-a u naoružanje. Ili barem, kako je rekla kancelarka Merkel, vojni izdaci ne bi se trebali smanjivati.
S obzirom na krizu u istočnoj Europi, NATO je upozorio na rizike povezane s daljnjim smanjenjem i inzistirao da Njemačka poveća svoju potrošnju. Prema njemačkom časopisu o tekućim stvarima Der Spiegel, povjerljivi NATO dokument za ministre obrane zemalja članica izvještava da "čitava područja sposobnosti [trebala bi biti] napuštena ili znatno smanjena"Ako se troškovi za obranu smanje dalje, budući da su godine smanjenja dovele do dramatičnog suženja u oružanim snagama. Bez doprinosa SAD-a, nastavlja rad, savez bi imao značajno ograničen kapacitet za obavljanje operacija.
Dakle, sada se povećava pritisak, posebno na Njemačku, da poveća izdatke za obranu. Prema internim NATO rang listama, Njemačka će u 2014 biti na 14 mjestu sa svojim vojnim izdacima od 1.29 posto BDP-a. Ekonomski gledano, Njemačka je druga najjača zemlja u savezu nakon SAD-a.
Budući da je Njemačka najavila namjeru da aktivira aktivniju vanjsku i sigurnosnu politiku, to bi također trebalo naći svoj izraz u financijskom smislu, tvrde NATO zapovjednici. „Bit će sve veći pritisak da se učini više na zaštiti istočnoeuropskih članica NATO-a", Rekao je glasnogovornik frakcije CDU / CDU u Njemačkoj, Henning Otte. „To također može značiti da moramo prilagoditi svoj obrambeni proračun kako bismo ispunili nova politička kretanja", Nastavio je.
Ovaj novi krug trošenja oružja imat će više socijalnih žrtava. Činjenica da je kancelarka Merkel vrlo oprezno izbjegavala bilo kakva konkretna obećanja u ime njemačke vlade sigurno je rezultat domaće političke situacije. Unatoč nedavnom premlaćivanju ratnim bubnjevima, njemačko je stanovništvo i dalje odlučno otporno na ideju o daljnjem naoružavanju i većem broju vojnih manevara.
Prema podacima SIPRI-a, u 2014-u je omjer NATO-ovih vojnih izdataka u odnosu na ruski još uvijek 9: 1.
Sve vojniji način razmišljanja
Tijekom samita, u Rusiji koja je ponovo proglašena "neprijateljem" mogla se čuti zamjetljivo (čak zastrašujuće) agresivan ton i formulacije. Ova je slika nastala polarizacijom i jeftinim optužbama koje su karakterizirale vrh. Prisutni politički čelnici mogli su se neprestano čuti kako je "za krizu u Ukrajini kriva Rusija", suprotno činjenicama o kojima čak i oni znaju. Potpuno je nedostajalo kritike, ili čak refleksije. A tisak koji je prisustvovao pružio je gotovo gotovo jednoglasnu podršku, bez obzira iz koje zemlje su.
Pojmovi kao što su "zajednička sigurnost" ili "détente" nisu dobrodošli; bio je to vrh sastanka sukoba koji je odredio tečaj za rat. Čini se da je ovaj pristup potpuno zanemario svako ublažavanje situacije primirjem ili ponovnim pokretanjem pregovora u Ukrajini. Postojala je samo jedna moguća strategija: konfrontacija.
Irak
Još jednu važnu ulogu na samitu igrala je kriza u Iraku. Tijekom skupa, predsjednik Obama izjavio je da nekoliko država NATO-a formira "novu koaliciju voljnih" za borbu protiv IS-a u Iraku. Prema američkom ministru obrane Chucku Hagelu, to su SAD, Velika Britanija, Australija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Poljska i Turska. Nadaju se da će im se pridružiti daljnji članovi. Za sadašnje stanje još nije isključeno raspoređivanje kopnenih trupa, ali bit će proširena upotreba zračnih napada kako pomoću zrakoplova, tako i bespilotnih letjelica, kao i isporuke oružja lokalnim saveznicima. Na sastanku Generalne skupštine UN-a trebao bi biti predložen sveobuhvatan plan za borbu protiv IS-a kasnije u rujnu. Treba nastaviti s izvozom oružja i ostalog oružja.
I ovdje se povećava pritisak na Njemačku da ona sudjeluje u intervenciji vlastitim avionima (modernizirani Tornados s GBU 54 oružjem).
Čelnici NATO-a izložili su vojni način razmišljanja u kojem nema mjesta nijednom alternativnom načinu borbe protiv IS-a koji trenutno predlažu mirovni istraživači ili mirovni pokret.
Širenje NATO-a
Druga točka dnevnog reda bila je dugoročna ambicija za prijem novih članica, posebno Ukrajine, Moldavije i Gruzije. Obećana su im, kao i Jordanu, a privremeno i Libiji, pružiti potporu „reformi sektora obrane i sigurnosti“.
Za Gruziju je dogovoren "znatan paket mjera" koji bi zemlju trebao voditi ka članstvu u NATO-u.
Što se tiče Ukrajine, premijer Yatsenyuk je predložio trenutno prihvaćanje, ali to nije dogovoreno. Čini se da NATO i dalje smatra da su rizici previsoki. Postoji još jedna zemlja koja se opipljivo nada u članstvo: Crna Gora. Odluka će biti donesena u 2015-u o prijemu.
Drugi zanimljiv razvoj bilo je širenje suradnje s dvije neutralne države: Finskom i Švedskom. One se trebaju još pobliže integrirati u NATO strukture u pogledu infrastrukture i zapovjedništva. Sporazum nazvan „Domaćin NATO podrška” omogućava NATO-u da uključi obje zemlje u manevare u sjevernoj Europi.
Prije samita postojala su i izvješća koja otkrivaju kako se sfera utjecaja alijanse proširuje i dalje prema Aziji pomoću „Partnerstva za mir“, čime su Filipini, Indonezija, Kazahstan, Japan, pa čak i Vijetnam uvidjeli NATO-a. Očito je kako se Kina može opkoliti. Japan je također prvi put odredio stalnog predstavnika u NATO-ovom sjedištu.
A na dnevnom redu bila je i daljnja ekspanzija NATO-ovog utjecaja na središnju Afriku.
Situacija u Afganistanu
Neuspjeh NATO-ovog vojnog sudjelovanja u Afganistanu uglavnom se povlači u pozadinu (tisak, ali i mnogi u mirovnom pokretu). Još jedan izmanipulirani izbor s preferiranim pobjednicima ratnih zapovjednika (bez obzira tko postaje predsjednik), potpuno nestabilna domaća politička situacija, izgladnjivanje i siromaštvo, svojstveni su životu ove zemlje koja pati. Glavni akteri odgovorni za većinu toga su SAD i NATO. Ne planira se potpuno povlačenje već ratifikacija novog okupacionog ugovora koji predsjednik Karzai više nije želio potpisati. To bi omogućilo da ostanu međunarodni kontingenti trupa od otprilike 10,000 vojnika (uključujući do pripadnika oružanih snaga Njemačke 800). Intenzivirat će se i „sveobuhvatni pristup“, odnosno civilno-vojna suradnja. A politika koja je tako očito propala nastavit će se dalje. Oni koji pate i dalje će biti opće stanovništvo u zemlji koje je uskraćeno za svaku šansu da vide neovisni, samoodređeni razvoj u svojoj zemlji - što bi im pomoglo i u prevladavanju zločinačkih struktura ratnih vojskovođa. Očit afinitet dviju pobjedničkih stranaka na izborima za SAD i NATO ometat će neovisan i miran razvoj.
Dakle, još uvijek ostaje istina reći: Mir u Afganistanu tek treba postići. Suradnja svih snaga za mir u Afganistanu i međunarodnog mirovnog pokreta treba dalje razvijati. Ne smijemo dopustiti da zaboravimo Afganistan: on ostaje važan izazov mirovnim pokretima nakon 35 godina rata (uključujući 13 godine rata u NATO-u).
Nema mira s NATO-om
Dakle, mirovni pokret ima dovoljno razloga za demonstraciju protiv ove politike konfrontacije, naoružavanja, „demoniziranja“ takozvanog neprijatelja i daljnjeg širenja NATO-a na Istok. Upravo institucija čija je politika značajno odgovorna za krizu i građanski rat traži da im izvuče životnu snagu potrebnu za njeno daljnje postojanje.
Još jednom, samit NATO-a u 2014-u pokazao je: Radi mira, neće biti mira s NATO-om. Savez zaslužuje da se ukine i zamijeni sustavom zajedničke kolektivne sigurnosti i razoružanja.
Akcije u organizaciji međunarodnog mirovnog pokreta
Inicirala međunarodna mreža "Ne ratu - ne NATO-u", pružajući kritički pokrivanje NATO-ovog samita četvrti put, i snažnu potporu britanskog mirovnog pokreta u obliku "Kampanje za nuklearno razoružanje (CND)" i Koalicijom "Stop ratu", odvijali su se raznoliki rasponi mirovnih događaja i akcija.
Glavni događaji su bili:
- Međunarodna demonstracija u Newportu, rujna 30, 2104. Sa c. Sudionici 3000-a bili su to najveća demonstracija koju je grad vidio u proteklih 20 godina, ali još uvijek premala da bi zaista bila zadovoljavajuća s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu. Svi govornici iz sindikata, politike i međunarodnog mirovnog pokreta složili su se u svojoj jasnoj protivljenosti ratu i za razoružanje, te u pogledu potrebe da se cijela ideja NATO-a podvrgne pregovorima.
- U središtu gradske vijećnice Cardiffa održan je međunarodni protu-summit, uz potporu mjesnog vijeća, a u rujnu 31 u Newportu. Zaklada Rosa Luxemburg podržala je ovaj protu-summit financijskim sredstvima i osobljem. Uspješno je uspio postići dva cilja: prvo, detaljnu analizu međunarodne situacije, i drugo, formulaciju političkih alternativa i opcija djelovanja unutar mirovnog pokreta. Na kontra summitu, feministička kritika militarizacije NATO-a igrala je posebno intenzivnu ulogu. Svi događaji odvijali su se u ozračju izrazite solidarnosti i zasigurno predstavljaju temelje za jaču buduću suradnju u međunarodnom mirovnom pokretu. Broj sudionika također je bio vrlo ugodan na 1-u.
- Međunarodni mirovni kamp u lijepo smještenom parku na rubu unutarnjeg grada Newporta. Mlađi sudionici prosvjednih akcija posebno su ovdje pronašli prostor za živahne rasprave, a kampu su nazočili 200 ljudi.
- Demonstracijska povorka prvog dana samita privukla je puno pozitivne pažnje medija i lokalnog stanovništva, a oko 500 sudionika protesta je dovelo pravo na ulazna vrata mjesta samita. Po prvi put, birokrati NATO-a (koji su ostali bez imena i bez lica) mogli su predati gusti paket protestnih rezolucija.
Još jednom se pokazalo veliko zanimanje medija za kontra događanja. Velški tiskani i internetski mediji podnijeli su intenzivno izvještavanje, a britanska štampa također je pružila opsežno izvještavanje. Njemački emiteri ARD i ZDF pokazali su slike s prosvjednih akcija, a ljevičarska štampa u Njemačkoj također je pokrivala protu-summit.
Svi prosvjedni događaji odvijali su se potpuno mirno, bez ikakvog nasilja. Naravno, to je posljedica uglavnom samih prosvjednika, ali na svu sreću britanska policija je doprinijela ovom postignuću, zahvaljujući suradnji i ponašanju sa ključnim stavovima.
Posebno na protu-sastanku na vrhu, rasprave su još jednom dokumentirale temeljnu razliku između agresivnih NATO politika i strategija koje bi donijele mir. Stoga je ovaj samit posebno dokazao potrebu za daljnjim delegitimizacijom NATO-a.
Kreativni potencijal mirovnog pokreta nastavljen je i na daljnjim sastancima na kojima su dogovorene buduće aktivnosti:
- Međunarodni sastanak dronova u subotu, kolovoza 30, 2014. Jedna od tema o kojoj se razgovaralo je priprema Globalnog dana akcije za dronove Listopada 4, 2014, Također je dogovoreno da će raditi za međunarodni kongres o dronovima za maj 2015.
- Međunarodni sastanak radi pripreme akcija za 2015 recenzijsku konferenciju za Ugovor o neširenju nuklearnog oružja u New Yorku u travnju / svibnju. Teme o kojima se razgovaralo uključivale su program dvodnevnog Kongresa protiv nuklearnog oružja i izdataka za obranu, rubne događaje tijekom sastanka UN-a i veliku demonstraciju u gradu.
- Godišnji sastanak mreže „Ne ratu - ne NATOu“ u rujnu 2, 2014. Ova mreža, čije sastanke podržava Fondacija Rosa Luxemburg, sada se može osvrnuti na uspješan protuustavni program četiri samita NATO-a. Opravdano se može tvrditi da je delegitimizaciju NATO-a vratilo na dnevni red mirovnog pokreta, a donekle i u širi politički diskurs. Nastavit će s ovim aktivnostima u 2015-u, uključujući dva događaja o ulozi NATO-a u sjevernoj Europi i na Balkanu.
Kristine Karch,
Kopredsjedavajući Koordinacijskog odbora međunarodne mreže "Ne ratu - ne NATO-u"
