Kako američko Ministarstvo pravosuđa čini ubojstvo uglednom, ubija nevine i zatvorske branitelje
Može se upotrijebiti politički jezik, rekao je George Orwell u 1946-u, "kako bi laži zvučale istinito i ubojito i pošteno, te kako bi izgledao čvrstoću čistom vjetru." Kako bi opravdala svoj globalni program ubojstva, Obamina administracija je morala protegnuti. riječi izvan njihovih prirodnih točaka loma. Primjerice, bilo koji muškarac 14 godina ili stariji pronađen mrtav u zoni udarnog udara je "borac" osim ako ne postoji izričita inteligencija koja je posthumno dokazala da je nevin. Također smo obaviješteni da ustavno jamstvo "pravičnog postupka" ne znači da vlada mora prethoditi izvršenju suđenjem. Mislim da je riječ koja je danas najdegradirana i iskrivljena, do najgorih završetaka, riječ "neizbježna".
Što predstavlja "neposrednu" prijetnju? Naša vlada je odavno preuzela odvažnost američke javnosti da podrži rasipnu potrošnju na naoružanje i da prihvati civilne žrtve u vojnim avanturama u inozemstvu i iscrpljivanje domaćih programa kod kuće, kada im se kaže da su to potrebni odgovori za odbijanje upravo takvih prijetnji. Vlada je uvelike proširila značenje riječi "neizbježna". Ova nova definicija ključna je za američki program za bespilotne letjelice, osmišljen za projektiranje smrtonosne sile diljem svijeta. Ona pruža pravni i moralni izgovor za uništenje ljudi daleko od nas koji uopće ne predstavljaju stvarnu prijetnju za nas.
Upotreba oružanih daljinski upravljanih bespilotnih letjelica kao američkog oružja u "ratu protiv terorizma" u posljednjih nekoliko godina eksponencijalno raste, izazivajući mnoga uznemirujuća pitanja. Većbanje bombi 500-a i projektila Hellfire, predatora i trutova nisu precizni i kirurški instrumenti rata koje je tako obilno pohvalio predsjednik Obama za „usko usmjeravanje naše akcije protiv onih koji nas žele ubiti, a ne ljudi koje skrivaju“. Općenito se priznaje da je većina ubijenih u napadima bespilotnih letjelica nenamjerna, kolateralna žrtva. Smrt ciljanih ciljeva trutova i način njihovog odabira ne bi trebala biti manje zabrinjavajuća.
Oni koji su namjerno ciljani na bespilotne letjelice često su daleko od zona sukoba, često su u zemljama s kojima SAD nisu u ratu, a ponekad su bili i američki državljani. Oni se rijetko "izvlače" u vrelini bitke ili dok se bave neprijateljskim akcijama i vjerojatnije je da će biti ubijeni (sa svakim u njihovoj blizini) na vjenčanju, na sprovodu, na poslu, okopavanju u vrtu, spuštanju autocestom ili uživanje u obroku s obitelji i prijateljima. Ove smrti smatraju se nečim drugim osim ubojstvom samo zbog znatiželjnog insistiranja vladinih odvjetnika da svaka od tih žrtava predstavlja "neposrednu" prijetnju našim životima i sigurnosti ovdje kod kuće u SAD-u
U veljači je 2013, Bijela knjiga američkog ministarstva pravosuđa, "Zakonitost smrtonosne operacije usmjerene protiv američkog državljana koji je viši operativni vođa Al-Qaide ili udruženih snaga", procurila NBC News. Ovaj rad baca svjetlo na zakonsko opravdanje za atentate na bespilotne letjelice i objašnjava novu i fleksibilniju definiciju riječi "neizbježan". "Prvo," izjavljuje, "uvjet da operativni vođa predstavlja" neposrednu "prijetnju nasilnim napadom protiv Sjedinjenih Država ne zahtijeva od Sjedinjenih Država da imaju jasne dokaze da će se u bliskoj budućnosti dogoditi određeni napad na američke osobe i interese. "
Prije no što su se odvjetnici Odjela za pravosuđe uhvatili za to, značenje riječi "neizbježno" bilo je nepogrešivo jasno. Svi se rječnici engleskog jezika slažu da je riječ "neizbježna" eksplicitno označava nešto određeno i neposredno, "vjerojatno da će se dogoditi u bilo kojem trenutku", "predstojeće", "spremno za izvršenje", "nadolazeće", "u tijeku" , “Prijeteći”, “iza ugla”. Niti je pravna definicija riječi ostavila prostora za dvosmislenost. Nakon Drugog svjetskog rata, Nürnberški tribunal ponovno je potvrdio formulaciju običajnog međunarodnog prava 19th stoljeća koju je napisao Daniel Webster, u kojoj se kaže da nužnost preventivne primjene sile u samoodbrani mora biti “trenutna, neodoljiva i ne ostavljajući nikakav izbor sredstava” , i nema trenutka za promišljanje. ”To je bilo u prošlosti. Sada, svaka moguća buduća prijetnja - i svaka osoba na zemlji bi mogla predstavljati jedno - koliko god bila udaljena, može zadovoljiti novu definiciju. Što se tiče Ministarstva pravosuđa, "neposredna" prijetnja sada je onaj tko "informirani visoki dužnosnik američke vlade" utvrdi da je takav, na temelju dokaza poznatih samom službeniku, koji nikada neće biti objavljen ili pregledan od strane bilo kojeg sud.
Širina vladine definicije “neizbježnog” je ubojita po svojoj ogromnosti. Još je ironičnije da će isto Ministarstvo pravosuđa također redovito definirati tu riječ tako usko da osuđuje i zatvara odgovorne i odgovorne građane koji djeluju u obrani nedužnih od istinske neposredne štete djelovanjem američke vlade. Na primjer, posebno važan za pitanje ubijanja dronom je slučaj "Creech 14".
Aktivisti 14-a ulaze u bazu Creech Air Force, u travnju, 2009
Nakon prvog čina nenasilnog otpora smrtonosnoj upotrebi bespilotnih i daljinski kontroliranih bespilotnih letjelica u Sjedinjenim Američkim Državama, dogodio se u travnju, u zrakoplovnoj bazi Creech u Nevadi, 2009, trebalo je više od godinu dana prije nego što je 14 od nas optužen za kazneno djelo prijestup je imao naš dan na sudu. Budući da je to bila prva prilika za aktiviste da “sude na suñenje” u vrijeme kada je malo Amerikanaca bilo svjesno da uopće postoje, bili smo posebno vrijedni u pripremi našeg slučaja, raspravljali se jasno i uvjerljivo, a ne kako bismo se držali izvan sebe ali zbog onih koji su umrli i onih koji žive u strahu od trutova. S podučavanjem nekih odvjetnika dobrog suđenja, namjera nam je bila da se zastupamo i da se oslanjamo na humanitarno međunarodno pravo, da ponudimo snažnu obranu nužnosti, čak i dok smo bili svjesni da je mala šansa da će sud čuti naše argumente.
Obrana nužnosti, da netko nije počinio zločin ako je djelo koje je inače nezakonito učinjeno kako bi se spriječilo da se počini veća šteta ili zločin, Vrhovni sud priznaje kao dio običajnog prava. To nije egzotična, pa čak ni osobito neobična obrana. "Obrazloženje obrane nužnosti je da je ponekad, u određenoj situaciji, tehničko kršenje zakona povoljnije za društvo nego posljedica strogog pridržavanja zakona", kaže Westova enciklopedija američkog prava. uspješno u slučajevima koji uključuju posjedovanje imovine radi spašavanja života ili imovine neke osobe. ”Može se činiti, dakle, da je ova obrana prirodna za manje prekršaje kao što je naš navodni prijestup, čiji je cilj zaustaviti uporabu bespilotnih letjelica u ratu agresije, zločin protiv mira koji je Nirnburški tribunal nazvao "vrhovni međunarodni zločin".
U stvarnosti, međutim, sudovi u SAD-u gotovo nikada ne dopuštaju podizanje obrane nužnosti u slučajevima kao što je naš. Većina nas je bila dovoljno iskusna da se ne bi iznenadila kad smo konačno stigli do pravosudnog suda u Las Vegasu u rujnu, 2010, a sudac Jensen je zaključio korak sa svojim kolegama iz pravosuđa. On je inzistirao na početku našeg slučaja da nema ništa od toga. "Samo naprijed", rekao je, dopuštajući nam da nazovemo naše vještake, ali nam je strogo zabranio da im postavimo bilo kakva pitanja. - Shvatite, to će biti ograničeno samo na prijestup, kakvo znanje on ili ona ima, ako ih ima, da li ste bili ili niste bili u bazi. Ne ulazimo u međunarodne zakone; to nije problem. To nije problem. Što vlada radi krivo, to nije problem. Pitanje je prijestup. "
Naš suoptuženik Steve Kelly slijedio je upute suca i ispitao našeg prvog svjedoka, bivšeg američkog državnog odvjetnika Ramseyja Clarka, o njegovom prvom znanju o zakonima o smetnjama iz rada u Ministarstvu pravde tijekom administracija Kennedyja i Johnsona. Steve je specifično naveo svjedoka da govori o "slučajevima ometanja posjeda ručkova, gdje su zakoni naveli da nećete sjediti na određenim pultovima za ručak" u borbi za građanska prava. Ramsey Clark je priznao da oni koji su uhićeni zbog kršenja tih zakona nisu počinili zločine. Steve je sudbinu gurnuo sreću i ponudio klasičnu ilustraciju obrane nužnosti: „Situacija u kojoj se nalazi znak„ bez smetanja posjeda “, a iz vrata ili prozora izlazi dim i na gornjoj je etaži osoba kojima je potrebna pomoć. Ući u tu zgradu, u stvarnom uskom tehničkom smislu, bilo bi prijestup. Postoji li mogućnost, na duge staze, da ne bi bilo prijestupa kako bi se pomoglo osobi na katu? ”Ramsey je odgovorio:“ Nadamo se, zar ne? Da bi se dijete spalilo na smrt ili nešto slično, zbog znaka 'bez posjeda' bilo bi to blago javno pravilo. Kriminalac.”
Sudac Jensen u to je vrijeme očito bio zaintrigiran. Njegova odluka da ograniči svjedočenje na posjedovanje, ali kako je njegova fascinacija rasla, tako je njegovo tumačenje vlastitog reda postalo elastičnije. Tijekom ponovljenih prigovora tima tužiteljstva, sudac je dopustio ograničeno, ali moćno svjedočenje Ramseya i naših drugih svjedoka, umirovljenog pukovnika američke vojske i bivšeg diplomata Ann Wrighta i profesora Loyola Law Schoola, profesora Billa Quigleyja koji su naš navodni prijestup stavili u njegov kontekst kao čin da zaustavi grozan zločin.
Imao sam čast iznijeti završnu riječ za optuženog, s kojom sam završio: "Mi smo 14 oni koji vide dim iz kuće koja gori, a mi nećemo biti zaustavljeni znakom" bez uvreda " djeci koja gori. "
Našu zahvalnost za iznimnu pažnju suca na činjenice slučaja, još uvijek nismo očekivali ništa osim trenutačnog uvjerenja i izricanja kazne. Sudac Jensen nas je iznenadio: „Smatram da je to više od običnog suđenja za prekršaj. Ovdje je na kocki mnogo ozbiljnih pitanja. Zato ću ga uzeti u obzir i donijeti pismenu odluku. I možda će mi trebati dva do tri mjeseca da to učinim, jer želim biti siguran da imam pravo na sve što odlučujem. "
Kad smo se vratili u Las Vegas u siječnju, 2011, sudac Jensen pročitao je svoju odluku da je to samo običan sudski postupak protiv prijestupa, nakon čega smo i mi bili krivi. Među nekoliko opravdanja za osudu, sudac je odbacio ono što je on nazvao "tvrdnjom okrivljenika o nužnosti", jer "prvo, optuženi nisu pokazali da je njihov protest bio osmišljen kako bi se spriječila" neposredna "šteta". sud sa „dokazima da su se na dan hapšenja okrivljenika vodile bilo kakve vojne aktivnosti koje su uključivale bespilotne letjelice“, čini se da zaboravljaju da nam je naredio da ne podnosimo takve dokaze, čak i ako smo ih imali.
Presuda suca Jensena bila je u velikoj mjeri podržana presedanima koje je naveo, uključujući presudu žalbenog suda 1991-a, US v Schoon, koja se ticala prosvjeda čiji je cilj bio "zadržati američke poreze iz El Salvadora" u uredu IRS-a u Tucsonu. U tom prosvjedu, Deveti krug je donio odluku, "nedostaje nužna neizbježnost". Drugim riječima, zbog toga što se šteta koja se prosvjedovala dogodila u El Salvadoru, prestup u Tucsonu ne može se opravdati. Stoga, sudeći po mišljenju suca Jensena, spaljivanje djece u kući u Afganistanu ne može opravdati posjedovanje u Nevadi.
NBC-ovo curenje Bijele knjige Ministarstva pravosuđa ne bi se dogodilo još dvije godine (nazovimo ga suzbijanjem dokaza?) I koliko je sudac Jensen znao, rječnička definicija "neizbježnog" još je uvijek bila operativna. Usprkos tome, kad bi nam bilo dopušteno svjedočiti izvan uskih granica postavljenih na suđenju, pokazali bismo da s novom satelitskom tehnologijom, smrtonosna prijetnja kojoj smo se bavili uvijek postoji pred svakom razumnom definicijom te riječi. Iako su žrtve nasilja bez dna na dan našeg uhićenja uistinu bile daleko u Afganistanu i Iraku, te zločine su zapravo počinili borci koji su sjedili na računalnim zaslonima, baveći se neprijateljstvima u stvarnom vremenu u prikolicama u bazi, ne toliko u sve odakle nas je uhvatila policija zrakoplovstva.
Vlada ne vjeruje da bi trebala imati „jasne dokaze da će se u bliskoj budućnosti dogoditi određeni napad na američke osobe i interese“ kako bi se uspostavila neposredna prijetnja i tako izvršila izvansudska pogubljenja ljudi bilo gdje na planeti. S druge strane, građani koji prestanu ubijati od dronova, moraju imati specifične "dokaze da su se vodile bilo kakve vojne aktivnosti koje uključuju trutove ili da će se provesti" kako bi opravdale nenasilno ulaženje u vladinu imovinu. Vladin stav o tome u najboljem slučaju nema koherentnost. Čak i nakon objavljivanja Bijele knjige, Ministarstvo pravosuđa i dalje blokira optuženike koji su optuženi za prijestupnike čak i spominjući činjenicu da su bili uhićeni dok su odgovarali na neposrednu prijetnju nevinom životu, a sudovi su prihvaćali ovu kontradikciju.
Obrana nužnosti ne opravdava samo postupke koji tehnički krše zakon. "Nužnost", kaže Westova enciklopedija američkog prava, jest "obrana koju je kazneni ili građanski optuženik ustvrdio da on ili ona nema izbora nego da prekrši zakon." Kao što je Ramsey Clark svjedočio u sudnici u Las Vegasu prije pet godina, “ da bi se dijete spalilo na smrt zbog "bez znakova smetanja", blago rečeno, bilo bi loše javno pravilo. "U vrijeme paljenja djece, znakovi" bez posjeda "bili su pričvršćeni na ograde koji štite zločine počinjene bespilotnim letjelicama i drugi instrumenti terora ne posjeduju potenciju i ne zapovijedaju našu poslušnost. Sudovi koji ne priznaju ovu stvarnost dopuštaju da se koriste kao instrumenti vladinih zloupotreba.
Kathy Kelly i Georgia Walker u zrakoplovnoj bazi Whiteman Bilo je još mnogo suđenja od Creech 14-a, au međuvremenu je mnogo više djece spaljeno raketama ispaljenim iz bespilotnih letjelica. U prosincu 10, na Međunarodni dan ljudskih prava, Georgia Walker i Kathy Kelly idu na suđenje u američki Okružni sud u Jefferson Cityju, Missouri, nakon što su mirno doveli svoju pritužbu i hljeb kruha na Air Force Base Whiteman, drugi u sve većem broju centara za ubijanje ubojitih daljinskih upravljača.
Prije dvije godine u istom sudu u sličnom predmetu, sudac Whitworth odbacio je obranu nužnosti koju su mi ponudili Ron Faust i ja, nakon čega smo Rona osudili na pet godina uvjetne kazne i poslali me u zatvor na šest mjeseci. Nadamo se da će sudac Whitworth iskoristiti tu drugu šansu koju Kathy i Gruzija hrabro nude i oslobađaju sebe i svoje profesije.
