OBNAVLJANJE PROJEKTA: Oslobađanje Vijetnama od neeksplodiranih ubojnih sredstava

OD CHUCKA SEARCYJA, Veteran VVA

Za većinu Amerikanaca Vijetnamski rat završio je 1975. Ali za previše Vijetnamaca rat tada nije završio. Nastavili su patiti od smrti, ozljeda i doživotnih invaliditeta od streljiva koje je ostalo na površini ili ispod tla. Ovo oružje predstavljalo je stalnu opasnost za ništa nesumnjive stanovnike diljem zemlje - ali posebno duž bivše demilitarizirane zone.

Godine 2001., kada je projekt RENEW pokrenut, provincija Quang Tri svake je godine od završetka rata doživljavala šezdeset do osamdeset nesreća koje su uključivale neeksplodirana ubojna sredstva (NUS). Vijetnamsko Ministarstvo za rad, invalide i socijalna pitanja izvijestilo je da je više od 100,000 Vijetnamaca ubijeno ili ozlijeđeno diljem zemlje od bombi i mina.

Petnaest godina kasnije, napori Projekta RENEW—uz suradnju drugih nevladinih organizacija i pokrajinskih vladinih agencija—urodili su plodom. U 2016. dogodila se samo jedna nesreća u provinciji Quang Tri.

Godine 2000. izaslanstvo Memorijalnog fonda vijetnamskih veterana (VVMF) posjetilo je Vijetnam. Na kraju tog putovanja vodstvo VVMF-a odlučilo je pomoći Vijetnamu da se oporavi od posljedica rata. Vlada provincije Quang Tri pozvala je VVMF da osmisli drugačiji i učinkovitiji pristup problemu NUS-a u pokrajini. Donesena je odluka o proširenju i poboljšanju konvencionalnih napora koji su već u tijeku, uključujući međunarodne organizacije za protuminsko djelovanje i vijetnamske vojne postrojbe.

Vlada je predložila da VVMF osmisli "sveobuhvatan i integriran" plan za borbu protiv bombi i mina. Fokus bi bio na uklanjanju i sigurnom čišćenju ubojnih sredstava, na podučavanju djece i odraslih kako biti sigurni i zaštititi svoje obitelji i svoje zajednice, te na pomoći amputircima i osobama s drugim invaliditetom uzrokovanim nesrećama s bombama i minama.

RANI IZAZOVI

Vratio sam se u Vijetnam u siječnju 1995. nakon što sam služio u američkoj vojsci kao obavještajni analitičar u Saigonu, 1967.-68. Zaklada vijetnamskih veterana Amerike (VVAF) primila je potporu od milijun dolara od Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) za nadogradnju i opremanje radionice u Švedskoj dječjoj bolnici u Hanoju. Predsjednik Bobby Muller ponudio mi je posao voditelja programa. Misija je bila poboljšati i proširiti proizvodnju ortopedskih aparatića za djecu s dječjom paralizom, cerebralnom paralizom i drugim problemima s pokretljivošću.

Morali smo ponovno izgraditi i renovirati veliki dio odjela za rehabilitaciju u Dječjoj bolnici, instalirati glodalice, tračne pile, pećnice i radne stolove te organizirati dovoljnu ventilaciju, dok smo obučavali Vijetnamce u izradi laganih polipropilenskih proteza dizajniranih i izrađenih po narudžbi za djecu s invaliditetom.

Otvaranjem radionice 1996. godine liječnici i tehničari brzo su dosegli puni kapacitet u liječenju pacijenata koji su dolazili iz daleka na preglede i opremanje pomagalima. Uskoro je osoblje liječilo trideset do četrdeset pacijenata mjesečno, opskrbljujući ih visokokvalitetnim ortopedskim pomagalima koja su mnogima od njih omogućila da po prvi put hodaju bez pomoći.

Tijekom tih ranih godina, među mojim vijetnamskim prijateljima liječnicima i medicinskim osobljem raspravljalo se o bombama i minama i šteti koju takvi eksplozivi i dalje uzrokuju diljem Vijetnama. Svaki tjedan čitamo novinske izvještaje o nesrećama i žrtvama diljem zemlje. Vijetnamska vojska, koja je dobila posao čišćenja ubojnih sredstava iz rata, bila je neadekvatno opremljena i nedovoljno financirana. Osim toga, to nije bio prioritet. Čini se da su mnogi Vijetnamci, uključujući i neke dužnosnike, prihvatili da je to problem koji nikada neće nestati jer je izazov bio ogroman.

Ratna razaranja bila su ogromna. Znao sam da su neeksplodirana ubojna sredstva, čak i desetljećima kasnije, bila smrtonosna prijetnja poljoprivrednicima, školskoj djeci i nedužnim seljanima koji su obavljali svoje dnevne zadatke. Izvješća su bila prečesta da bi se zanemarila.

Također sam shvatio da je Agent Orange podmukla ostavština rata. Američki veterani postajali su bolno svjesni zdravstvenih posljedica za koje se činilo da su izravno povezane s izlaganjem Agentu Orange. Ali američka vlada je poricala, a činilo se da vijetnamska vlada oklijeva pogurati bilo koje pitanje.

Pitali smo zašto SAD ne prihvaća veću odgovornost za ovo nasljeđe rata koje je prijetilo životima generacija Vijetnamaca rođenih dugo nakon završetka rata. Neki članovi Kongresa – i sve glasniji veterani i organizacije – zalagali su se za veću uključenost SAD-a. Jedan od vodećih zagovornika bio je senator Patrick Leahy (D-Vt.). Fond za žrtve rata, u čijem je osnivanju pomogao i koji je kasnije preimenovan u Leahy War Victims Fund, osiguravao je financiranje humanitarnih projekata koje vode VVAF i druge neprofitne organizacije.

Ured za humanitarno razminiranje Ministarstva vanjskih poslova SAD-a pokazao je oštriji interes za mogućnost suradnje SAD-a s Vijetnamom u čišćenju kontaminacije NUS-om. Postupno su se otvorila vrata nekim sredstvima iz SAD-a za vijetnamsko Ministarstvo obrane. Osigurana je tehnička oprema, a više sredstava postalo je dostupno za nevladine organizacije sa ekspertizom u razminiranju i zaštiti od NUS-a.

Nekoliko nevladinih organizacija u Hanoju sa zajedničkim interesom za ove probleme formiralo je Radnu skupinu za mine kako bi istražile načine suradnje. Pokrajinska vlada u Quang Triju bila je željna pomoći u rješavanju problema.

Organizacija sa sjedištem u Seattleu, PeaceTrees, posadila je drveće diljem svijeta u područjima bivših sukoba, katastrofa i degradacije okoliša. Osnivači Jerilyn Brusseau i Danaan Parry došli su u Vijetnam kako bi predložili sličan projekt. Potaknuo sam ih da posjete Quang Tri. Pokrajinska vlada pozdravila je ideju, ali je napomenula da bi svaki pokušaj sadnje drveća prvo zahtijevao vrlo pažljivo čišćenje od bombi i mina u tom području. To je otvorilo vrata prvom angažmanu SAD-a u čišćenju bombi i mina: sigurno čišćenje šest hektara zemlje od strane vijetnamske vojske, financirano od strane PeaceTrees, nakon čega je uslijedila sadnja više od tisuću stabala.

Ubrzo se uključila njemačka organizacija SODI-Gerbera, zatim velika britanska organizacija za razminiranje Mines Advisory Group (MAG), Clear Path International i Golden West Humanitarian Foundation. Situacija je sada bila zrela za uvođenje koncepta koji je postao Projekt RENEW.

ZAUZIMANJE STAVA

Odluka o pokretanju Projekta RENEW ovisila je o prikupljanju 500,000 dolara kako bi se zajamčilo najmanje dvije godine odgovarajućih sredstava da se projekt ostvari. Jan Scruggs, predsjednik VVMF-a, uvjerio je Christosa Cotsakosa, vijetnamskog veterana koji je bio ranjen u Quang Triju, da osigura polovicu sredstava. Cotsakos je bio vrlo uspješan s E*Trade Online Financial Services. Obratio sam se Zakladi Freeman, koja je Cotsakosovoj donaciji dodijelila još 250,000 dolara. Projekt RENEW je bio u tijeku.

Bistri mladi član osoblja, Hoang Nam, i ja preuzeli smo vodstvo u uspostavljanju projekta RENEW. Zaposlili smo glavno osoblje, dodijelili dio našeg proračuna da dovedemo tehničkog stručnjaka, Boba Keeleyja iz European Landmine Solutions, da nam pomogne strukturirati projekt i obučiti osoblje, i usredotočili smo se na obrazovanje o riziku—podučavanje ljudi kako biti sigurni, izbjegavati nesrećama i ozljedama, te da prijave ubojno sredstvo kako su ga pronašli.

Ubrzo smo saznali da bez obučenog osoblja za sigurno uništavanje ili uklanjanje opasnih ubojnih sredstava kada stignu pozivi za pomoć, naši napori brzo gube kredibilitet kod lokalnog stanovništva. Morali smo intenzivirati svoje napore u prikupljanju sredstava za raspoređivanje timova za uklanjanje eksplozivnih ubojnih sredstava (EOD) kako bi odgovorili na hitne pozive za pomoć.

Projekt RENEW se borio za financiranje, iz izvora u rasponu od Ministarstva vanjskih poslova SAD-a do norveške vlade, što je postalo jedno od najjačih sredstava Projekta RENEW.

Godine 2008. tim iz Norveške narodne pomoći (NPA) došao je u Quang Tri, u želji da se proširi u Vijetnam sa svojim impresivnim globalnim radom u rudnicima, te je ušao u partnerstvo s projektom RENEW. Norveška vlada osigurala je znatna sredstva i ključnu tehničku podršku. Bilo je to u vrijeme kada je budućnost projekta RENEW bila neizvjesna zbog odluke VVMF-a 2011. da se povuče iz desetogodišnjeg partnerstva. VVMF se želio usredotočiti na svoj obrazovni centar vrijedan 100 milijuna dolara.

Norveško financiranje bilo je ključno. Ubrzo nakon toga, State Department obećao je dodatna sredstva, kroz NPA, uz komplementarno financiranje za Mines Advisory Group i PeaceTrees. Projekt RENEW i NPA dobili su 7.8 milijuna dolara za trogodišnje razdoblje. MAG je dobio više od 8 milijuna dolara.

Sada slijedimo plan koji je razvio tadašnji direktor NPA-e za državu, Jonathon Guthrie, a koji je Istraživanje ostataka kazetnog streljiva (CMRS) utemeljeno na dokazima. Ta inicijativa kombinira istraživanje područja kontaminiranih NUS-om, intervjuiranje lokalnog stanovništva, usporedbu zapisa o bombardiranju koje je predalo Ministarstvo obrane i korištenje tih podataka za raspoređivanje timova koji uklanjaju ili uništavaju ubojna sredstva u tim područjima. Kako se tragovi napada kazetnim streljivom smanjuju i eliminiraju, a sva druga ubojna sredstva u tom području neutraliziraju, ove informacije temeljene na dokazima idu u sveobuhvatnu bazu podataka dostupnu svima kojima su te informacije potrebne.

TRENUTNA SITUACIJA

U provinciji Quang Tri postoji široka suradnja između svih ključnih aktera, uključujući nevladine organizacije kao i vijetnamsku vojsku. Ta je razina suradnje bez presedana i pozitivan je pokazatelj da se krećemo prema datumu, za nekoliko kratkih godina, kada će se problem riješiti i moći u potpunosti predati Vijetnamcima. SAD tada može tvrditi, s malo istine i zadovoljstva, da smo konačno učinili pravu stvar.

Promjena u strateškom razmišljanju bila je spora i teška. U Projektu RENEW vjerujemo da je nemoguće očistiti svaku bombu i minu. SAD je tijekom rata izbacio najmanje 8 milijuna tona ubojnih sredstava, od kojih je Pentagon rekao da oko 10 posto nije detoniralo. To je ogromna količina ubojnih sredstava koja su još uvijek u zemlji — nemoguće ih je očistiti u jednoj generaciji.

Međutim, Vijetnam je moguće učiniti sigurnim. To demonstriramo svaki dan u provinciji Quang Tri. Kombinacija obučenih, opremljenih, profesionalnih timova za čišćenje i EOD, pouzdane baze podataka te obrazovanog i osviještenog lokalnog stanovništva može svakoga zaštititi.

To se radi u Njemačkoj i drugim europskim zemljama, koje još uvijek svake godine čiste tisuće bombi iz Prvog i Drugog svjetskog rata. U provinciji Quang Tri, od 1996. godine, projekt RENEW i druge nevladine organizacije uništile su više od 600,000 bombi. Prošle godine EOD timovi kojima upravljaju Projekt RENEW i NPA proveli su 723 zadatka na licu mjesta kao odgovor na pozive lokalnog stanovništva, što je rezultiralo uništenjem 2,383 komada NUS-a. Tijekom izvida i brzog reagiranja na dojave NUS-a pronađeno je i uništeno ukupno više od 18,000 predmeta. Od toga je 61 posto bilo kazeta.

PROBLEM AGENT ORANGE

Druga bolna ostavština rata u Vijetnamu je Agent Orange. Vijetnamci se još uvijek nisu približili nikakvoj značajnoj pomoći u suočavanju s užasnim medicinskim, zdravstvenim i rehabilitacijskim izazovima koji se pripisuju trovanju dioksinom.

Američka vlada troši više od 100 milijuna dolara za čišćenje kontaminacije dioksinom u međunarodnoj zračnoj luci Da Nang, a postoje naznake da bi bivša zračna baza u Bien Hoa mogla biti sljedeća, s višom cijenom.

Ali osim određenog proširenja financiranja za pomoć osobama s invaliditetom u Vijetnamu, bilo je malo ili nimalo američkih sredstava za pomoć obiteljima s dvoje, troje ili više teže invalidne djece, sada u svojim dvadesetima ili tridesetima, čiji su fizički i kognitivni nedostaci toliko ozbiljni da ne mogu učiniti ništa za sebe.

Uz sponzorstvo Veterana za mir (VFP), Projekt RENEW pokušao je dobiti sredstva od USAID-a kako bi doprlo do 15,000 žrtava Agent Orangea u provinciji Quang Tri. Taj prijedlog je odbijen. Osoblje RENEW-a nije donijelo odluku hoće li ponovno tražiti potporu američke vlade za te obitelji.

Ljudi me pitaju, nakon svih ovih godina, zašto si još uvijek ovdje? Nisam potreban, stvarno; Vijetnamsko osoblje od više od 180 Projekta RENEW i NPA osoblja daleko je sposobnije nego što ću ja ikada biti.

Međutim, ako mogu dati mali doprinos održavanju napora na pravom putu, pomažući nam da se usredotočimo na krajnji ishod da cijeli Vijetnam učinimo sigurnim, onda sam predan toj misiji. Quang Tri model radi. Ako mogu pomoći u održavanju otvorenih konstruktivnih kanala komunikacije s uzajamnim poštovanjem među američkim veteranima, vijetnamskim veteranima, službenicima vijetnamske vlade, osobljem veleposlanstva SAD-a i službenicima u Washingtonu, tada ću rado pokušati pomoći još neko vrijeme.

Neće proći još mnogo godina, uvjeren sam, dok ne budemo mogli stati na kraj svim tragedijama, boli i tuzi iz prošlosti. Tada Vijetnamci mogu živjeti s povjerenjem i obavljati svoje dnevne zadatke bez straha od bombi i mina. Znat će da upravljaju situacijom na najbolji mogući način. A američki veterani mogu reći da smo pomogli da se konačno okonča rat u Vijetnamu.