Gar Gar Smith
Dana 1. travnja 2016. predsjednik Barack Obama obratio se na završnoj sjednici Samita o nuklearnoj sigurnosti i pohvalio “zajedničke napore koje smo uložili da smanjimo količinu nuklearnog materijala koji bi mogao biti dostupan teroristima diljem svijeta.”
"Ovo je također prilika za naše nacije da ostanu ujedinjene i usredotočene na najaktivniju terorističku mrežu u ovom trenutku, a to je ISIL", rekao je Obama. Neki bi promatrači mogli tvrditi da same SAD sada predstavljaju "najaktivniju terorističku mrežu" na svijetu. Čineći to, samo bi ponavljali riječi velečasnog Martina Luthera Kinga Jr. koji je 4. travnja 1967. osudio "najvećeg ponuđača nasilja u današnjem svijetu, moju vlastitu vladu."
Dok je Obama hvalio činjenicu da je "većina nacija ovdje dio globalne koalicije protiv ISIL-a", također je primijetio da je ta ista koalicija glavni kanal za regrutiranje militanata ISIS-a. "Skoro sve naše nacije su vidjele građane koji su se pridružili ISIL-u u Siriji i Iraku", priznao je Obama, ne iznoseći nikakva razmišljanja o tome zašto postoji ova situacija.
Ali Obama najviše izvanredan komentar došao je svojim javnim priznanjem da su američka vanjska politika i vojne akcije bile izravno povezane s porastom terorističkih napada na zapadne ciljeve u Europi i SAD-u. "Dok je ISIL stisnut u Siriji i Iraku," objasnio je predsjednik, "možemo očekivati da će se obrušiti i drugdje, kao što smo nedavno vidjeli i tragično u zemljama od Turske do Bruxellesa."
Nakon što je utvrdio da napadi pod vodstvom SAD-a protiv boraca ISIS-a “pritiskuju” džihadiste da napuste opkoljene gradove u Siriji i Iraku kako bi izazvali pustoš u gradovima zemalja članica NATO-a, Obama je, čini se, izravno proturječio svojoj procjeni: “U Siriji i Iraku, ”, izjavio je, “ISIL nastavlja gubiti tlo pod nogama. To je dobra vijest.”
“Naša koalicija nastavlja likvidirati svoje vođe, uključujući one koji planiraju vanjske terorističke napade. Oni gube svoju naftnu infrastrukturu. Gube svoje prihode. Moral je patnja. Vjerujemo da je priljev stranih boraca u Siriju i Irak usporen, iako je prijetnja stranih boraca koji se vraćaju i počinili djela užasnog nasilja i dalje previše stvarna.” [Naglasak dodan.]
Za većinu Amerikanaca vojni napadi Pentagona na zemlje udaljene tisućama milja od granice SAD-a ostaju nešto više od prigušene i daleke smetnje – više nalik na glasine nego na stvarnost. Ali međunarodna organizacija za praćenje, Airwars.org, pruža određeni kontekst koji nedostaje.
Prema Procjene Airwarsa, od 1. svibnja 2016. — tijekom kampanje protiv ISIS-a koja je trajala više od 634 dana — koalicija je izvela 12,039 zračnih napada (8,163 u Iraku; 3,851 u Siriji), izbacivši ukupno 41,607 bombi i projektila .
Američka vojska otkrila je da je osam civila poginulo u zračnim napadima na ISIS između travnja i srpnja 8 (Dnevna pošta).
Džihadist povezuje ubojstva u SAD-u s rastućom ogorčenošću i napadima iz osvete
Obaminu vezu između napada na ISIS i krvavog povratnog udarca na zapadnim ulicama nedavno je ponovio Harry Sarfo rođen u Britaniji, nekadašnji britanski poštanski službenik i bivši borac ISIS-a koji Upozorio Nezavisni u intervjuu od 29. travnja da će kampanja bombardiranja ISIS-a koju predvode SAD samo potaknuti više džihadista da pokrenu terorističke napade usmjerene na Zapad.
"Kampanja bombardiranja daje im više novaka, više muškaraca i djece koji će biti spremni dati svoje živote jer su izgubili svoje obitelji u bombardiranju", objasnio je Sarfo. “Za svaku bombu, naći će se netko tko će unijeti teror na Zapad... Imaju mnogo ljudi koji čekaju dolazak zapadnih trupa. Za njih je obećanje o raju sve što žele.” (Pentagon je priznao odgovornost za nekoliko smrtnih slučajeva civila tijekom razdoblja kada je Sarfo rekao da je bio u Siriji.)
ISIS je sa svoje strane često navodio zračne napade na svoja uporišta kao motivaciju za svoje napade na Bruxelles i Pariz—i za obaranje ruskog putničkog zrakoplova koji je letio iz Egipta.
U studenom 2015. skupina militanata izvela je niz napada u kojima je poginulo 130 ljudi u Parizu, nakon čega su uslijedili dvostruki bombaški napadi 23. ožujka 2016. koji su odnijeli živote još 32 žrtve u Bruxellesu. Razumljivo, ti su napadi dobili intenzivnu pokrivenost u zapadnim medijima. U međuvremenu, podjednako užasne slike civilnih žrtava američkih napada u Afganistanu, Siriji i Iraku (i saudijskih zračnih napada koje podržava SAD na civile u Jemenu) rijetko se vide na naslovnicama ili u večernjim vijestima u Europi ili SAD-u.
Usporedbe radi, Airwar.org izvještava da je u razdoblju od osam mjeseci od 8. kolovoza 2014. do 2. svibnja 2016. “ukupno ukupno između 2,699 i 3,625 smrtnih slučajeva civila neboraca bilo navodno u 414 odvojenih prijavljenih incidenata, u Irak i Sirija.”
“Pored ovih potvrđenih događaja,” dodao je Airwars, “naš je privremeni stav u Airwarsu da se čini da je između 1,113 i 1,691 civilnih neboraca vjerojatno ubijeno u 172 daljnja incidenta u kojima postoji pošteno javno dostupno izvješćivanje o događaju— i gdje su koalicijski udari potvrđeni u neposrednoj blizini tog datuma. Najmanje 878 civila također je navodno ozlijeđeno u tim događajima. Nekih 76 od ovih incidenata bilo je u Iraku (593 do 968 prijavljenih smrtnih slučajeva) i 96 događaja u Siriji (s prijavljenim rasponom smrtnih slučajeva od 520 do 723.)”
'Nuklearna sigurnost' = atomske bombe za Zapad
U Washingtonu, Obama je završavao svoju službenu izjavu. “Gledajući po ovoj sobi,” razmišljao je, “vidim nacije koje predstavljaju ogromnu većinu čovječanstva - iz različitih regija, rasa, religija, kultura. Ali naši ljudi dijele zajedničke težnje da žive u sigurnosti i miru i da budu oslobođeni straha.”
Dok Ujedinjeni narodi imaju 193 države članice, Summitu o nuklearnoj sigurnosti nazočili su predstavnici 52 zemlje, od kojih sedam posjeduje arsenale nuklearnog oružja—usprkos postojanju dugotrajnih međunarodnih ugovora koji pozivaju na nuklearno razoružanje i ukidanje. Nazočni su također uključivali 16 od 28 članica NATO-a — nuklearno naoružanu vojnu silu koja je trebala biti rastavljena nakon završetka Hladnog rata.
Svrha Samita o nuklearnoj sigurnosti bila je uska, usmjerena na to kako spriječiti "teroriste" da steknu "nuklearnu opciju". Nije bilo rasprave o razoružavanju najvećih svjetskih postojećih nuklearnih arsenala.
Niti je bilo ikakve rasprave o riziku koji predstavljaju civilni nuklearni reaktori i skladišta radioaktivnog otpada, a svi oni predstavljaju primamljive mete za svakoga s projektilom na ramenu koji može pretvoriti te objekte u "domaće uzgojene prljave bombe". (Ovo nije hipotetski scenarij. Dana 18. siječnja 1982., pet granata na raketni pogon (RPG-7) ispaljeno je preko francuske rijeke Rhone, pogodivši strukturu zadržavanja nuklearnog reaktora Superphenix.)
“Borba protiv ISIL-a i dalje će biti teška, ali zajedno stvarno napredujemo”, nastavio je Obama. “Apsolutno sam uvjeren da ćemo pobijediti i uništiti ovu podlu organizaciju. U usporedbi s ISIL-ovom vizijom smrti i razaranja, vjerujem da naše nacije zajedno nude viziju punu nade usmjerenu na ono što možemo izgraditi za naše ljude.”
Tu "viziju punu nade" teško je uočiti stanovnicima mnogih stranih zemalja koje su trenutno napadnute projektilima Hellfire lansiranim iz američkih zrakoplova i dronova. Dok je video snimak pokolja u Parizu, Bruxellesu, Istanbulu i San Bernardinu užasan za vidjeti, bolno je, ali neophodno priznati da šteta koju je napravio jedan američki projektil ispaljen na urbano okruženje može biti još razornija.
Ratni zločin: Američko bombardiranje Sveučilišta u Mosulu
Dana 19. ožujka i ponovno 20. ožujka, američki zrakoplovi napali su Sveučilište u Mosulu u istočnom Iraku koji je okupirao ISIS. Zračni napad uslijedio je u ranim poslijepodnevnim satima, u vrijeme kada je na kampusu bila najveća gužva.
SAD su bombardirale sjedište Sveučilišta, koledž za žensko obrazovanje, koledž za znanost, izdavački centar, spavaonice za djevojke i obližnji restoran. SAD je također bombardirao stambenu zgradu članova fakulteta. Među žrtvama su bile supruge i djeca nastavnika: samo je jedno dijete preživjelo. Profesor Dhafer al Badrani, bivši dekan Fakulteta računalnih znanosti sveučilišta, ubijen je u napadu 20. ožujka, zajedno sa svojom suprugom.
Prema dr. Souadu Al-Azzawiju, koji je poslao video bombaškog napada (iznad), početni broj žrtava bio je 92 mrtvih i 135 ozlijeđenih. "Ubijanje nevinih civila neće riješiti problem ISIL-a", napisao je Al-Azzawi, umjesto toga "potaknut će više ljudi da im se pridruže kako bi se mogli osvetiti za svoje gubitke i svoje voljene."
Bijes koji raspiruje ISIS
Uz zračne napade koji su ubijali civile, Harry Sarfo ponudio je još jedno objašnjenje zašto je bio natjeran da se pridruži ISIS-u – policijsko uznemiravanje. Sarfo se s gorčinom prisjetio kako je bio prisiljen predati svoju britansku putovnicu i javljati se u policijsku postaju dva puta tjedno i kako je njegov dom više puta pretresan. “Želio sam započeti novi život za sebe i svoju suprugu”, rekao je za The Independent. “Policija i vlasti su ga uništile. Učinili su da postanem čovjek kakvog su željeli.”
Sarfo je na kraju napustio ISIS zbog sve većeg tereta zločina koje je bio prisiljen iskusiti. “Bio sam svjedok kamenovanja, odrubljivanja glava, pucnjave, odsijecanja ruku i mnogih drugih stvari”, rekao je za Independent. “Vidio sam djecu vojnike — 13-godišnje dječake s eksplozivnim pojasevima i kalašnjikovima. Neki dječaci čak voze automobile i sudjeluju u pogubljenjima.
“U najgorem sjećanju mi je pogubljenje šestorice muškaraca upucanih u glavu iz kalašnjikova. Odsijecanje muškarčeve ruke i tjeranje da je drži drugom rukom. Islamska država nije samo neislamska, ona je nehumana. Brat u krvnom srodstvu ubio je vlastitog brata pod sumnjom da je špijun. Dali su mu nalog da ga ubiju. Prijatelji ubijaju prijatelje.”
Ali koliko god loš bio ISIS, oni još uvijek ne opasuju svijet s više od 1,000 vojnih garnizona i objekata niti prijete planetu s arsenalom od 2,000 nuklearno naoružanih interkontinentalnih balističkih projektila, od kojih je polovica ostala na “hair-trigger” upozorenje.
Gar Smith je suosnivač organizacije Environmentalists Against War i autor knjige Nuclear Roulette.
