John Ketwig, Roanoke Times
Ketwig je stanovnica Bedforda, članica Vijetnamskih veterana protiv rata i članica Veterana za mir i Vijetnamskih veterana Amerike. Autor je knjige "... i pala je jaka kiša: Istinita priča o ratu u Vijetnamu GI-a" koju je Macmillan prvotno objavio 1985. godine i još uvijek je u tisku.
Molim vas, nemojte mi zahvaljivati na usluzi. Odveden sam protiv svoje volje, istrgnut sam sve nade i planove koje sam imao za život i stvoren da vidim i iskusim stvari koje su u suprotnosti sa svime i svime što su me ikada učili o dobrom i lošem.
Čuo sam vriske nekoga koji umire, daleko od kuće, krhkog ljudskog bića raznesenog, bez ikakvog dobrog razloga. Vidio sam spaljenu, krvavu, osakaćenu djecu. I muškarci i žene.
Osjetio sam miris otvorenih rana, tekuće krvi i izgorjelog mesa. Osjetio sam prskanje nečijeg gubitka života dok mi je eksplodirao po licu, i bez obzira koliko sam puta oprao lice u proteklih 47 godina, ne mogu oprati tu užasnu mrlju.
I ti bi mi zahvalio na tome?
Napustio sam svoj moral. Izgubio sam ravnotežu. Ne mogu vam reći puno od onoga što sam naučio, ali to nije vrijedilo prokleto na civilnom radnom mjestu, u jaslicama moje bebe ili na blagajni trgovine. To je samo bauk, gusto mračno čudovište koje me progoni u noći; koja svakodnevno boji moj pogled na načine koje nitko drugi ne može vidjeti. Previše noći, gotovo pola stoljeća kasnije, užas mi uvija želudac u čvorove.
Oh, znam, zahvaljuješ mi jer ne znaš ništa drugo reći. Još uvijek se nadate da se sve radilo na slobodi i demokraciji i sličnim dobrim stvarima, a ne samo na dobiti i moći, autoritetu i napredovanju u karijeri i nekoj drevnoj nedopuštenoj definiciji riječi muški.
Radilo se o korporacijskoj dobiti i gadnim prugama ušivenim na rukav, o genocidu i zeznutoj ideji da možete potpuno poboljšati egzistenciju neznanca ubijanjem ili osakaćivanjem.
Svirao sam u rock 'n roll bendu kad su došli po mene, recitirajući pjesme o razumijevanju, bratstvu i ljubavi. Odveli su me protiv moje volje, svukli me do gola i pretukli me, te su me poslali na drugi kraj svijeta gdje je smrt pala s neba i eksplodirala, a njegove su krhotine poderale sve i bilo koga koga su pogodile.
Naučio sam ležati što je moguće ravnije na blatu, kako bih svoje tijelo pretvorilo u lokvu i utonulo u mlaz. Naučio sam prevladati teror, nasilne drhtaje i naučio sam da nijedna od tih stvari nije bitna kad tvoj broj poraste. Saznao sam da se to događa najboljim dečkima, na najgori način, i u tome nema ničeg ispravnog ili pravednog; samo su protraćeni.
Molim te, molim te, ne zahvaljuj mi. Ako želite nešto izraziti, obećajte mi da ćete se uključiti u borbu za ukidanje ratova. Ništa drugo neće reći da razumijete.
Tada ću vam zahvaliti.
