Nick Turse, rujan 28 2017, Intercept.
- Mislim da kad Amerikanci Razgovarajte o Vijetnamskom ratu ... obično govorimo samo o sebi. Ali ako ga doista želimo razumjeti ... ili pokušati odgovoriti na temeljno pitanje, "Što se dogodilo?" Morate triangulirati, " kaže redatelj Ken Burns iz svog slavnog PBS dokumentarnog serijala “Vijetnamski rat”. “Morate znati što se događa. I imamo mnogo bitaka u kojima imate vojnike južnog Vijetnama i američke savjetnike ili ... njihove kolege i Vijetkong ili sjeverne Vijetnamce. Morate ući unutra i razumjeti što misle. "
Burns i njegov ko-redatelj Provela je Lynn Novick 10 godina o “Vijetnamskom ratu”, uz pomoć producentice Sarah Botstein, pisca Geoffreyja Warda, savjetnika 24-a i drugih. Skupili su 25,000 fotografije, značajku blisku 80 intervjuima Amerikanaca i Vijetnamaca, i potrošili $ 30 milijuna na projekt. Rezultirajući 18-satni niz je čudo pričanje priče, nešto u čemu Burns i Novick imaju očigledan ponos. "Vijetnamski rat" nudi mnogo sjajnih filmskih snimaka, zapanjujuće fotografije, solidnu glazbenu podlogu za Age of Aquarius i mnoštvo upečatljivih zvučnih zapisa. Možda je to ono što Burns misli triangulacije, Serija izgleda stručno izrađena kako bi privukla najširu moguću američku publiku. Ali što se tiče toga što nam je govorilo “što se dogodilo”, ne vidim mnogo dokaza o tome.
Poput Burnsa i Novicka, također sam proveo desetljeće radeći na epskom ratu u Vijetnamu, iako je proveden na daleko skromnijem proračunu, knjizi pod nazivom “Ubiti sve što se mičePoput Burnsa i Novicka, razgovarao sam s vojnim muškarcima i ženama, Amerikancima i Vijetnamcima. Kao i Burns i Novick, mislio sam da od njih mogu naučiti “što se dogodilo”. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da sam pogriješio. To je možda razlog zašto smatram "Vijetnamski rat" i njegovu naizgled beskrajnu paradu vojnika i gerilskih glava tako bolnim za gledanje.
Rat nije borba, iako je borba dio rata. Borci nisu glavni sudionici modernog rata. Moderni rat pogađa mnogo više civila i daleko je duži od boraca. Većina američkih vojnika i marinaca provela je 12 ili 13 mjesece, odnosno služeći u Vijetnamu. Vijetnamci iz nekadašnjeg Južnog Vijetnama, u provincijama kao što su Quang Nam, Quang Ngai, Binh Dinh, kao i oni u delti Mekonga - seoska naselja koja su također bila rasadnici revolucije - živjeli su tjedan dana nakon tjedna, iz mjeseca u mjesec. , iz godine u godinu, od jednog desetljeća do sljedećeg. Čini se da su Burns i Novick uglavnom propuštali te ljude, propustili njihove priče i, shodno tome, propustili mračno srce sukoba.
Da bi lišili svoje vijetnamske neprijatelje hrane, novaka, obavještajnih službi i druge potpore, američka zapovjedna politika pretvorila je velike dijelove tih pokrajina u "zone slobodne vatre", podložne intenzivnom bombardiranju i artiljerijskom granatiranju, koje su bile izričito osmišljene kako bi "generirale" izbjeglice Kuće su zapaljene, cijela sela su buldožirana, a ljudi su bili prisiljeni na bijedne izbjegličke logore i prljave gradske četvrti bez vode, hrane i skloništa.
Fotografija: Arhiva Bettmanna / Getty Images
Razgovarao sam sa stotinama vijetnamaca iz ovih ruralnih područja. U zaseoku nakon zaseoka, rekli su mi o tome da se izvuku iz svojih domova, a zatim prisiljeni vratiti u ruševine, zbog dubokih kulturnih i vjerskih razloga, a često i jednostavno preživjeti. Objasnili su kako je to živjeti godinama, pod prijetnjom bombi, topničkih granata i topničkih helikoptera. Razgovarali su o tome da su kuće stalno spaljene, prije no što su odustale od obnove i počele živjeti u podzemnoj egzistenciji u grubo skrivenim skloništima u zemlji. Rekli su mi o tome kako se šunjati unutar tih bunkera kad je počela artiljerijska vatra. A onda su mi ispričali o igri čekanja.
Koliko dugo si ostao u bunkeru? Dovoljno dugo da se izbjegne granatiranje, naravno, ali ne tako dugo da ste još uvijek bili u njemu kad su stigli Amerikanci i njihove granate. Ako ste prerano napustili sklonište, strojna paljba iz helikoptera mogla bi vas prepoloviti. Ili možete biti uhvaćeni u unakrsnoj vatri između povlačenja gerilaca i nametanja američkih vojnika. Ali ako ste predugo čekali, Amerikanci bi mogli početi bacati granate u vaše sklonište za bombe jer im je to bio mogući položaj neprijatelja.
Pričali su mi o čekanju, čučali u mraku, pokušavajući pogoditi moguće reakcije teško naoružanih, često ljutih i uplašenih, mladih Amerikanaca koji su stigli na svoja vrata. Svaki sekund neizmjerno je važan. To nije bio samo tvoj život na liniji; Vaša cijela obitelj može biti izbrisana. I ti su se proračuni odvijali godinama, oblikujući svaku odluku da napuste granice tog skloništa, danju ili noću, da se oslobode ili donesu vodu ili pokušaju skupiti povrće za gladnu obitelj. Svakodnevna egzistencija postala je beskrajna serija procjena rizika života i smrti.
Morao sam uvijek iznova čuti verzije ove priče prije nego sam počeo osjećati traumu i patnju. Tada sam počeo cijeniti broj ljudi koji su pogođeni. Prema podacima Pentagona, samo u siječnju 1969, zračni napadi izvedeni su na ili u blizini zaseoka u kojima je živjelo 3.3 milijuna vijetnamaca. To je mjesec dana rata koji je trajao više od desetljeća. Počeo sam razmišljati o svim tim civilima koji su se čuvali u strahu dok su bombe pale. Počeo sam se mjeriti s terorom i njegovim dankom. Počela sam shvaćati "što se dogodilo."
Počeo sam razmišljati io drugim brojevima. Više od 58,000 američkog vojnog osoblja i 254,000 njihovih saveznika iz Južne Vijetnama izgubili su živote u ratu. Njihovi protivnici, sjeverno-vijetnamski vojnici i južno vijetnamski gerilci, pretrpjeli su još teže gubitke.
No, civilne žrtve apsolutno pomaţu tim brojevima. Iako nitko nikada neće znati pravu brojku, istraživanje 2008-a istraživača sa Medicinskog fakulteta Harvarda i Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja na Sveučilištu u Washingtonu i vijetnamska vlada procjenjuju da postoji oko dva milijuna smrtnih slučajeva civila, od kojih je velika većina u Južnom Vijetnamu. Konzervativni omjer ubijenih i ozlijeđenih donosi broj ranjenih 5.3 milijuna civila. Dodajte tim brojevima 11 milijuna civila koji su otjerani iz svojih zemalja i postali beskućnici u jednom ili drugom trenutku, a čak 200 milijuna 4.8 poprskano je otrovnim defoliantima poput Agent Orange. "Vijetnamski rat" samo slabo pokazuje na ovaj civilni danak i što to znači.
Foto: AP
Epizoda pet "Vijetnamskog rata", pod naslovom "Ovo je ono što radimo", počinje s veteranom mornarice Roger Harrisom koji razmišlja o naravi oružanog sukoba. - Prilagodite se ratnim zločinima. Prilagodite se ubijanju, umiranju, ”on kaže, - Nakon nekog vremena ti to ne smeta. Trebao bih reći da vam to ne smeta.
To je upečatljiv zvuk i očito se nudi gledateljima kao prozor na istinsko lice rata. Međutim, pomislila sam na nekoga tko je rat doživio mnogo dulje i intimnije nego što je Harris učinio. Ime joj je bilo Ho Thi A i mekim, mjerljivim glasom rekla mi je za jedan dan u 1970-u kada su američki marinci došli u njezin zaselak Le Bac 2. Ispričala mi je kako se, kao mlada djevojka, pokrila u bunkeru sa svojom bakom i starijim susjedom, izvlačeći se kao što je stigla grupa marinaca - i kako je jedan od Amerikanaca izravnao pušku i upucao ga dvije stare žene mrtve. (Jedan od marinaca u zaseoku toga dana mi je rekao da je vidio stariju ženu "probušenu" i da umire i nekoliko malih skupina mrtvih civila, uključujući žene i djecu, dok je on prolazio.)
Ho Thi A je mirno i skupo ispričao svoju priču. Tek kad sam prešla na općenitija pitanja, ona se iznenada pokvarila, grčeći konvulzivno. Plakala je deset minuta. Tada je bilo petnaest. Onda dvadeset. Onda još više. Unatoč svim njezinim naporima da se suzdrži, poplava suza se nastavila izlijevati.
Poput Harrisa, prilagodila se i nastavila sa svojim životom, ali zločini, ubojstva, umiranje
Ho Thi A u 2008.
Fotografija: Tam Turse
- podosta. To me nije iznenadilo. Na njezinu pragu stigao je rat, odveo njezinu baku i ožiljao je na život. Nije imala unaprijed zadanu dužnost. Živjela je rat svaki dan svoje mladosti i još uvijek živjela korake od tog ubojstva tlo.Dodajte zajedno sve patnje svih Južne Vijetnama Ho Thi A, sve žene i djeca i stariji ljudi koji huddled u tim bunkera, onih čiji su zaseoci spaljeni, oni koji su ostali bez krova nad glavom, oni koji su poginuli pod bombama i granatiranjem, i oni koji su pokopali nesretnike koji su poginuli, i to je zapanjujuća, gotovo neobjašnjiva naplata - i, samim brojevima, sama bit rata.
Tamo je svatko zainteresiran za to. Samo potražite ljude s napalm-ožiljcima ili bijelim fosforom rastopljenim licima. Potražite bake kojima nedostaju ruke i noge, starice s ožiljcima od šrapnela i odsutne oči. Njih nema, čak i ako ih ima manje svaki dan.
Ako doista želite shvatiti "ono što se dogodilo" u Vijetnamu, svakako gledajte "Vijetnamski rat". Ali kao i vi, dok sjedite i divite se "rijetko viđenim i digitalno ponovno obrađenim arhivskim snimcima", dok urezivanje na “ikonske glazbene zapise najvećih umjetnika tog doba”, a također razmišljajući "zapanjujuća izvorna glazba Trenta Reznora i Atticusa Rossa", samo zamislite da ste zapravo čučali u svom podrumu, da je vaš dom gore upaljen, da smrtonosni helikopteri lebde iznad glave, i da teško naoružani tinejdžeri - stranci koji ne Govorite svoj jezik - vani su u vašem dvorištu, vrište zapovijedi koje ne razumijete, valjaju granate u podrum vašeg susjeda, a ako istrčite kroz plamen, u kaos, jedan od vas može samo vas upucati.
Vrhunska fotografija: US Marine stoji s vijetnamskom djecom dok gledaju kako im kuća gori nakon što je patrola zapalila nakon što je pronašla streljivo AK-47, siječanj 13, 1971, 25 milja južno od Da Nanga.
Nick Turse autor je knjige "Ubijte sve što se kreće: pravi američki rat u Vijetnamu, “Jedna od knjiga predložena kao“ pratnja filmu ”na PBS-u web stranicu za "Vijetnamski rat". On je čest sudionik u Interceptu.
