Sljedeći intervju je ponovno tiskan uz dopuštenje Inquiring Minda: The Seiannual Journal of the Vipassana Community, Vol. 30, broj 2 (proljeće 2014). © 2014, Inquiring Mind.
Potičemo vas da naručite primjerak izdanja Inquiring Mind's Spring 2014 "Rat i mir", koji istražuje svjesnost i vojsku, nenasilje i srodne teme iz budističke perspektive. Uzorci izdanja i pretplate nude se po principu plati-‐što‐možeš na www.inquiringmind.com. Molimo podržite rad Inquiring Minda!
KARMA DISIDENSTVA:
INTERVJU S ANN WRIGHT
Nakon mnogo godina provedenih u američkoj vojsci, a potom u Službi za vanjske poslove, Ann Wright je sada mirovna aktivistica čija je ključna ostavka iz američkog State Departmenta bila pod utjecajem budističkih učenja. Ona je jedinstven glas o pitanjima rata i mira. Wright je služio trinaest godina u aktivnoj službi u američkoj vojsci i šesnaest godina u pričuvnom sastavu, popevši se do čina pukovnika. Nakon vojske je šesnaest godina služila u State Departmentu u zemljama od Uzbekistana do Grenade te kao zamjenica šefa misije (zamjenica veleposlanstva) u američkim veleposlanstvima u Afganistanu, Sierra Leoneu, Mikroneziji i Mongoliji. U ožujku 2003. bila je jedna od tri službenika savezne vlade, svi dužnosnici State Departmenta, koji su dali ostavku u znak prosvjeda protiv rata u Iraku. Posljednjih deset godina Wright je hrabro govorio o raznim pitanjima, uključujući nuklearnu energiju i oružje, Gazu, mučenje, neodređeno zatvaranje, zatvor Guantanamo i dronove ubojice. Wrightov aktivizam, uključujući razgovore, međunarodne turneje i građansku neposlušnost, bio je od posebne snage u mirovnom pokretu. Kolege aktivisti potpomognuti njezinim zagovaranjem mogu ustvrditi, kako ona to kaže, “Evo nekoga tko je provela mnogo godina svog života u vojsci i diplomatskom zboru i sada je spremna govoriti o miru i osporavati razloge koje Amerika treba imati rata kako bi bio dominantna sila u svijetu.”
Wright surađuje s organizacijama kao što su Veterans for Peace, Code Pink: Women for Peace i Peace Action. No, oslanjajući se na svoje iskustvo u vojsci i u američkom diplomatskom zboru, ona govori kao neovisan glas.
Urednici Inquiring Minda Alan Senauke i Barbara Gates intervjuirali su Ann Wright putem Skypea u studenom 2013.
UPITNI UM: Vaša ostavka iz američkog State Departmenta 2003. godine u suprotnosti s ratom u Iraku poklopila se s vašim početkom proučavanja budizma. Recite nam kako ste se zainteresirali za budizam i kako je proučavanje budizma utjecalo na vaše razmišljanje.
ANN WRIGHT: U vrijeme moje ostavke bila sam zamjenica šefa misije američkog veleposlanstva u Mongoliji. Počeo sam proučavati budističke tekstove kako bih bolje razumio duhovne temelje mongolskog društva. Kad sam stigao u Mongoliju, bilo je to deset godina nakon što je zemlja izašla iz sovjetske sfere. budisti
iskopavali su relikvije koje su njihove obitelji pokopali desetljećima ranije kada su Sovjeti uništili budističke hramove.
Prije nego što sam stigao u Mongoliju, nisam shvatio u kojoj je mjeri budizam bio dio života zemlje prije sovjetskog preuzimanja vlasti 1917. Prije dvadesetog stoljeća, razmjena budističke misli između Mongolije i Tibeta bila je značajna; zapravo, izraz Dalaj Lama je mongolski izraz koji znači “Ocean mudrosti”.
Dok je većina lama i časnih sestara ubijena tijekom sovjetske ere, u petnaest godina otkako su Sovjeti olabavili svoju vlast nad zemljom, mnogi Mongoli proučavali su davno zabranjenu religiju; osnovani su novi hramovi i jaka budistička medicina i umjetničke škole.
Ulan Bator, glavni grad i gdje sam živio, bio je jedan od centara tibetanske medicine. Kad god bih imao prehladu ili gripu, odlazio sam u hramsku ljekarnu da vidim što bi tamošnji liječnici preporučili, a u razgovorima s redovnicima i mongolskim civilima koji su pomagali u vođenju ljekarne, učio sam o različitim aspektima budizma. Također sam pohađao večernji sat o budizmu i pročitao preporučena lektira. Vjerojatno nije iznenađujuće za većinu budista, činilo se kao da svaki put kad bih otvorio knjižicu u jednoj seriji čitanja, bilo bi nešto što je bilo kao, o, moj Bože, kako nevjerojatno to konkretno čitanje govori meni.
IM: Koja su ti učenja govorila?
AW: Različiti budistički traktati imali su veliku važnost za mene tijekom moje interne debate o tome kako se nositi s mojim političkim neslaganjima s Bushevom administracijom. Jedan me komentar podsjetio da svi postupci imaju posljedice, da se nacije, kao i pojedinci, u konačnici smatraju odgovornima za svoja djela.
Osobito su Dalaj Lamine primjedbe iz rujna 2002. u njegovoj “Obilježavanju prve godišnjice 11. rujna 2001.” bile važne u mojim razmatranjima o Iraku i još važnije u našem pristupu Globalnom ratu protiv terorizma. Dalaj Lama je rekao: “Sukobi ne nastaju iz vedra neba. Pojavljuju se kao rezultat uzroka i uvjeta, od kojih su mnogi pod kontrolom antagonista. Ovdje je važno vodstvo. Terorizam se ne može pobijediti upotrebom sile, jer ne rješava složene temeljne probleme. Zapravo, uporaba sile ne samo da neće riješiti probleme, već ih može pogoršati; često u sebi ostavlja uništenje i patnju
budi se.”
IM: On je ukazivao na učenja o uzroku
AW: Da, uzročno-posljedično pitanje koje se Bushova administracija nije usudila priznati. Dalaj Lama je utvrdio da Sjedinjene Države moraju tražiti razloge zašto su bin Ladin i njegova mreža unosili nasilje u Ameriku. Nakon Prvog Zaljevskog rata, bin Laden je svijetu objavio zašto je ljut na Ameriku: američke vojne baze ostavljene u Saudijskoj Arabiji na "svetoj zemlji islama" i pristranost SAD-a prema Izraelu u izraelsko-palestinskom sukobu.
To su uzroci koje američka vlada još uvijek ne priznaje kao razloge zašto ljudi nastavljaju štetiti Amerikancima i “interesima SAD-a”. To je slijepa točka u
Pogled američke vlade na svijet, i tragično se bojim da je slijepa točka u psihi mnogih Amerikanaca da ne prepoznajemo što naša vlada čini što izaziva toliki bijes u cijelom svijetu i uzrokuje da neki ljudi budu nasilni i smrtonosni akcija protiv Amerikanaca.
Vjerujem da je Amerika morala na neki način odgovoriti na nasilne metode koje koristi Al-Qaeda. Uništenje tornjeva Svjetske trgovine, dijela Pentagona, bombardiranje USS Colea, bombardiranje dvaju američkih veleposlanstava u istočnoj Africi i bombardiranje tornjeva Kobara američkog ratnog zrakoplovstva u Saudijskoj Arabiji nisu mogli proći bez odgovora. Ipak, sve dok SAD stvarno ne priznaju da američka politika – posebno invazija i okupacija zemalja – izaziva bijes u svijetu i promijeni način interakcije sa svijetom, bojim se da smo u puno dužem razdoblju odmazde od dvanaest godina koje smo već proživjeli.
IM: Kao pripadnik oružanih snaga i kao diplomat, a sada kao politički angažirani civil, naznačili ste da smatrate da je ponekad prikladno koristiti vojnu silu. Kad je to?
AW: Mislim da postoje neke specifične situacije u kojima je vojna sila jedini način da se zaustavi nasilje. Godine 1994. tijekom genocida u Ruandi, gotovo milijun ljudi je ubijeno tijekom jedne godine u borbama između Tutsija i Hutua. Po mom mišljenju, vrlo mala vojna snaga mogla je ući i mogla je zaustaviti pokolj mačetama stotina tisuća. Predsjednik Clinton rekao je da mu je najveće žaljenje kao predsjedniku što nije intervenirao kako bi spasio živote u Ruandi i da će ga ovaj strašni neuspjeh proganjati do kraja života.
IM: Zar nije bilo snaga Ujedinjenih naroda u Ruandi?
AW: Da, u Ruandi su bile male snage Ujedinjenih naroda. Zapravo, kanadski general koji je bio zadužen za te snage zatražio je odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a da upotrijebi silu za okončanje genocida, ali mu je to odobrenje odbijeno. Ima posttraumatski stres i pokušao je samoubojstvo zbog žaljenja što nije krenuo i djelovao odlučno, koristeći tu malu silu da na samom početku pokuša zaustaviti masakr. Sada osjeća da je ipak trebao krenuti naprijed i upotrijebiti svoju malu vojnu silu, a zatim se pozabaviti posljedicama mogućeg otpuštanja od strane UN-a zbog nepoštivanja zapovijedi. Snažan je pobornik Mreže za intervenciju genocida.
Još uvijek osjećam da je svijetu bolje kada se zaustave nezakonite, brutalne akcije protiv civilnog stanovništva, a općenito, najbrži i najučinkovitiji način da se te brutalne akcije okončaju su vojne operacije – operacije koje, nažalost, također mogu rezultirati gubitkom života u civilna zajednica.
IM: Otkako ste podnijeli ostavku u State Departmentu protiv rata u Iraku, kao odgovoran i ponekad ogorčen građanin, putujete svijetom artikulirajući svoje stavove kao kritičar politike administracije o raznim međunarodnim pitanjima, uključujući korištenje dronova ubojica.
Sa stajališta budističke predanosti ispravnom djelovanju, svijesti i osjećaja odgovornosti za posljedice svojih postupaka, korištenje dronova je posebno za osudu.
AW: Pitanje dronova ubojica bilo je veliki fokus u mom radu u posljednje dvije godine. Putovao sam u Pakistan, Afganistan i Jemen razgovarajući s obiteljima žrtava napada bespilotnim letjelicama i govoreći o svojoj zabrinutosti u vezi s vanjskom politikom SAD-a. Važno je otputovati u te zemlje kako bi tamošnji građani znali da se milijuni Amerikanaca u potpunosti ne slažu s Obaminom administracijom o korištenju dronova ubojica.
SAD sada ima mogućnost da osoba u bazi Creech Air Force Base u Nevadi sjedi u vrlo udobnoj stolici i, dodirom na računalu, ubija ljude na pola svijeta. Mala djeca uče tehnologiju ubijanja s četiri ili pet godina. Računalne igre uče naše društvo da ubija i da bude imuno na emocionalne i duhovne učinke ubijanja na daljinu. Ljudi na ekranu nisu ljudska bića, kažu naše računalne igrice.
Svakog utorka, poznat u Washingtonu kao “Teror Tuesday”, predsjednik dobiva popis ljudi, uglavnom u zemljama s kojima SAD NIJE u ratu, za koje je sedamnaest obavještajnih agencija Sjedinjenih Država utvrdilo da su učinile nešto protiv Sjedinjenih Država. Države za koje bi trebali umrijeti bez sudskog procesa. Predsjednik gleda kratke narative koji opisuju što je svaka osoba učinila, a zatim stavlja kvačicu pored imena svake osobe za koju je odlučio da bi trebala biti izvansudsko ubijena.
Nije George Bush, već Barack Obama, ustavni odvjetnik ništa manje, kao predsjednik Sjedinjenih Država preuzeo je ulogu tužitelja, suca i krvnika – što je, po mom mišljenju, nezakonito preuzimanje ovlasti. Amerikanci, kao društvo, misle da smo dobri i velikodušni i da poštujemo ljudska prava. Pa ipak, dopuštamo našoj vladi da koristi ovu vrstu tehnologije atentata kako bi uništila ljude udaljene pola svijeta. Zato sam se osjećao prisiljenim pokušati educirati više ljudi u Sjedinjenim Državama i drugim dijelovima svijeta o tome što se događa, jer tehnologija sigurno ide od zemlje do zemlje. Više od osamdeset zemalja sada ima neku vrstu vojnog drona. Većina njih još nije naoružana. Ali to je samo sljedeći korak staviti oružje na svoje dronove i onda ga možda čak i upotrijebiti na vlastitim sugrađanima i ženama kao što su to učinile Sjedinjene Države. Sjedinjene Američke Države ubile su četiri američka državljana koji su bili u Jemenu.
IM: Tu je i povratni udarac, u kojoj mjeri ovu tehnologiju, koja je odmah dostupna svima, drugi lako mogu upotrijebiti protiv nas. To je uzrok i posljedica. Ili biste to mogli nazvati karmom.
AW: Da, cijelo pitanje karme jedna je od stvari koja je bila motivirajući faktor za mene. Sve se vraća, sve se plaća. Ono što mi, Sjedinjene Države, činimo svijetu, vraća se da nas proganja. Budistička čitanja koja sam radio dok sam bila u Mongoliji sigurno su mi pomogla da to vidim.
Na mnogim govorima koje držim, jedno od pitanja koje dobijem od publike je: "Zašto vam je trebalo toliko dugo da podnesete ostavku iz State Departmenta?" Potrošio sam gotovo sve
moj odrasli život biti dio tog sustava i racionalizirati ono što sam radio u vladi. Nisam se slagao sa svim politikama osam predsjedničkih administracija u kojima sam radio i držao sam nos za mnoge od njih. Pronašao sam načine da radim u područjima gdje se nisam osjećao kao da nikome nanosim štetu. Ali poenta je bila da sam još uvijek bio dio sustava koji je radio loše stvari ljudima diljem svijeta. Pa ipak, nisam imao moralne hrabrosti reći: “Dat ću ostavku jer se ne slažem s toliko mnogo ovih politika.” Kad stvarno pogledate koliko je ljudi ikada dalo ostavku iz naše vlade, vrlo je malo - samo nas troje koji smo dali ostavke zbog rata u Iraku, a drugi koji su dali ostavke zbog rata u Vijetnamu i balkanske krize. Nikada ne bih mogao zamisliti da bi čitanja koja sam radio u budizmu, a posebno o karmi, imala takav utjecaj na donošenje moje odluke o ostavci i navela me da se zalažem za mir i pravdu u svijetu.
IM: Hvala. Važno je da ljudi znaju vaše putovanje. Mnogi ljudi dolaze u budizam dok se bore s patnjom u svom životu. Ali ova učenja su vam govorila na točnom raskrižju vašeg osobnog života i hitnih društvenih pitanja. I bili ste prebačeni izvan kontemplacije u akciju. To je za nas vrijedna lekcija.
Ponovno tiskano uz dopuštenje Inquiring Mind: The Seiannual Journal of the Vipassana Community, Vol. 30, broj 2 (proljeće 2014). © 2014, Inquiring Mind. www.inquiringmind.com.
