Ekskluzivno: Irački fijasko za borbu protiv oružja i oružja nije jedini put kada je politički pritisak izvrtao američke obavještajne presude. U 2007-u, Izrael je prodao CIA-u sumnjivu tvrdnju o sjevernokorejskom nuklearnom reaktoru u sirijskoj pustinji, izvještava Gareth Porter.
Autor: Gareth Porter, studeni 18, 2017, Vijesti konzorcija.
U rujnu 2007, izraelski ratni zrakoplovi bombardirali su zgradu na istoku Sirije za koju su Izraelci tvrdili da drži prikriveni nuklearni reaktor koji je izgrađen uz pomoć Sjeverne Koreje. Sedam mjeseci kasnije, CIA je objavila izvanredni video zapis u trajanju od 11-a, održala sastanke za tisak i Kongres koji su podržali tu tvrdnju.
Satelitske fotografije navodnog Sirijca
nuklearno nalazište prije i poslije
Izraelski zračni napad.
No, ništa o tom navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji ne ispada kao što se tada pojavilo. Sada dostupni dokazi pokazuju da nije postojao takav nuklearni reaktor i da su Izraelci doveli u zabludu uprave Georgea W. Busha da vjeruje da je to tako da bi uvukli Sjedinjene Države u bombardiranje skladišta raketa u Siriji. Drugi dokazi sada upućuju na to da je sirijska vlada navela Izraelce da pogrešno vjeruju da je to ključno mjesto za skladištenje raketa i raketa Hezbollah.
Vrhunski stručnjak Međunarodne agencije za atomsku energiju za sjevernokorejske reaktore, egipatski državljanin Yousry Abushady, upozorio je visoke službenike IAEA u 2008-u da objavljene tvrdnje CIA-e o navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji nikako nisu mogle biti istinite. U nizu razgovora u Beču, putem nekoliko telefonskih razmjena i e-pošte, Abushady je detaljno opisao tehničke dokaze koji su ga naveli da izda to upozorenje i kasnije bude još sigurniji u tu presudu. I umirovljeni nuklearni inženjer i znanstvenik s dugogodišnjim iskustvom u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge potvrdio je ključni element tog tehničkog dokaza.
Objavljena otkrića visokih dužnosnika Busheve administracije pokazuju, nadalje, da su glavne američke ličnosti u toj priči imale svoje političke motive za podršku izraelskoj tvrdnji da je sirijski reaktor izgrađen uz pomoć Sjeverne Koreje.
Potpredsjednik Dick Cheney nadao se da će se pomoću navodnog reaktora natjerati na predsjednika Georgea W. Busha da pokrene američke zračne napade u Siriji u nadi da će uzdrmati sirijsko-iranski savez. I Cheney i tadašnji direktor CIA-e Michael Hayden također su se nadali da će iskoristiti priču o nuklearnom reaktoru koji je izgrađen u Sjevernoj Koreji u Siriji, kako bi uništili dogovor koji je državna tajnica Condoleezza Rice pregovarala sa Sjevernom Korejom o njenom programu nuklearnog oružja u 2007-08.
Dramatični dokazi Mossada šefa
U travnju 2007, šef izraelske inozemne obavještajne agencije Mossad, Meir Dagan, predstavio je Cheneyu, Haydenu i savjetniku za nacionalnu sigurnost Stevenu Hadleyju dokaze o onome što je rekao da je nuklearni reaktor izgrađen u istočnoj Siriji uz pomoć Sjevernih Korejaca. Dagan im je pokazao gotovo stotinu ručnih fotografija mjesta koje otkrivaju ono što je opisao kao pripremu za ugradnju sjevernokorejskog reaktora i tvrdio da je prošlo samo nekoliko mjeseci od rada.
Predsjednik George W. Bush i potpredsjednik
Dick Cheney primio je upute za ovalni ured
od direktora CIA-e George Teneta. Također
prisutni je šef stožera Andy Card (s desne strane).
(Fotografija iz Bijele kuće)
Izraelci nisu krili svoju želju da zračni napad SAD-a uništi navodni nuklearni pogon. Premijer Ehud Olmert nazvao je predsjednika Busha odmah nakon tog brifinga i rekao: "George, tražim od tebe da bombardiraš taj spoj", prema računici u Bushovim memoarima.
Cheney, za kojeg se znalo da je Olmertov osobni prijatelj, želio je ići dalje. Na sastancima Bijele kuće u sljedećim tjednima, Cheney je snažno tvrdio za napad SAD-a ne samo na zgradu reaktora, već i na skladišta oružja u Hezbollahu. Tadašnji ministar obrane Robert Gates, koji je sudjelovao na tim sastancima, prisjetio se u vlastitim memoarima kako se Cheney, koji je također tražio priliku da izazove rat s Iranom, nadao da će "razbiti Assada dovoljno kako bi okončao njegovu blisku vezu sa Iran "i" upućuju snažno upozorenje Irancima da odustanu od svojih nuklearnih ambicija. "
Direktor CIA Hayden jasno je uskladio agenciju s Cheneyjem po tom pitanju, ne zbog Sirije ili Irana, već zbog Sjeverne Koreje. U svojoj knjizi "Igra do ruba", objavljenoj prošle godine, Hayden podsjeća da je na sastanku u Bijeloj kući kako bi upoznao predsjednika Busha dan nakon Daganove posjete šapnuo u Cheneyjevo uho: "Imali ste pravo, gospodine potpredsjednice."
Hayden se osvrnuo na žestoku političku borbu unutar Bushove administracije oko politike Sjeverne Koreje koja se vodila još od trenutka kada je Condoleezza Rice postala državna tajnica početkom 2005-a. Rice je tvrdila da je diplomacija jedini realan način da se Pjongjang povuče od svog programa nuklearnog oružja. Ali Cheney i njegova administracija saveznici John Bolton i Robert Joseph (koji su naslijedili Boltona kao ključnog tvorca politike State Departmenta u Sjevernoj Koreji nakon što je Bolton postao veleposlanik UN-a u 2005-u) bili su odlučni prekinuti diplomatski angažman s Pjongjangom.
Cheney je i dalje manevrirao kako bi našao način da spriječi uspješan završetak pregovora, a vidio je priču o sirijskom nuklearnom reaktoru izgrađenom tajno u pustinji uz pomoć Sjevernih Korejaca kako podupiru njegov slučaj. Cheney u vlastitim memoarima otkriva kako je u siječnju 2008 pokušao ugasiti Riceov nuklearni sporazum sa Sjevernom Korejom natjeravši je da se složi da bi neuspjeh Sjeverne Koreje da "prizna da su se širili za Sirijce bio ubojica posla."
Tri mjeseca kasnije, CIA je objavila svoj do tada neviđeni 11-ov video zapis u kojem je podržao cijeli izraelski slučaj za nuklearni reaktor sjevernokorejskog tipa koji je gotovo dovršen. Hayden se sjeća da je njegova odluka da objavi video zapis o navodnom sirijskom nuklearnom reaktoru u travnju 2008 bila "kako bi se izbjeglo da se nuklearni sporazum Sjeverne Koreje proda Kongresu i javnost koja ne zna o ovoj vrlo važnoj i vrlo nedavnoj epizodi."
Videozapis, zajedno s računalnim rekonstrukcijama zgrade i fotografijama Izraelaca, naglo je pucnuo u medijima. Ali jedan je stručnjak za nuklearne reaktore koji je pomno pregledao video pronašao obilni razlog da zaključi da se slučaj CIA-e nije temeljio na stvarnim dokazima.
Tehnički dokazi protiv reaktora
Egipatski državljanin Yousry Abushady bio je doktorat nuklearnog inženjerstva i 23-ov veteran IAEA-e, koji je promaknut u odjeljenje za zapadnu Europu u odjelu za zaštitu operativnog odjela agencije, što znači da je bio zadužen za sve inspekcije nuklearnih postrojenja u regija. Bio je pouzdani savjetnik Bruna Pellauda, zamjenika generalnog direktora IAEA-e za zaštitu od 1993-a do 1999-a, koji je ovom piscu rekao u intervjuu da se "često oslanjao na Abushadyja."
Karta Sirije.
Abushady se u intervjuu prisjetio kako je, nakon što je proveo više sati pregledavajući videozapis koji je CIA objavila u travnju kadrijski okvir 2008, bio siguran da slučaj CIA-e za nuklearni reaktor u al-Kibaru u pustinji na istoku Sirije nije uvjerljiv za više tehničkih razloga. Izraelci i CIA tvrdili su da je navodni reaktor napravljen po tipu reaktora koji su Sjeverni Korejci ugradili u Yongbyonu, a koji se zove reaktor s GCGM-om s plinskim hlađenjem.
Ali Abushady je poznavao tu vrstu reaktora bolje od bilo kojeg drugog u IAEA. Dizajnirao je reaktor GCGM za svoj doktorski studij nuklearnog inženjerstva, počeo je ocjenjivati reaktor Yongbyon-a u 1993-u, a od 1999-a do 2003-a je vodio odjel Sektora za zaštitu nadležan za Sjevernu Koreju.
Abushady je putovao u Sjevernu Koreju 15 puta i vodio opsežne tehničke rasprave sa sjevernokorejskim nuklearnim inženjerima koji su dizajnirali i upravljali reaktorom Yongbyon. A dokazi koje je vidio u videu uvjerili su ga da nijedan takav reaktor nije mogao biti u izgradnji u Al-Kibaru.
U travnju, 26, 2008, Abushady je poslao "preliminarnu tehničku procjenu" videozapisa zamjeniku generalnog direktora za zaštitu IAEA Olliju Heinonenu, s kopijom generalnom direktoru Mohamedu ElBaradeiju. Abushady je u svom memorandumu primijetio da osoba odgovorna za sastavljanje CIA videozapisa očito nije upoznata ni sa sjevernokorejskim reaktorom ni sa GCGM reaktorima općenito.
Prvo što je pogodilo Abushadyja o tvrdnjama CIA-e bilo je to što je zgrada bila prekratka da bi smjestila reaktor poput onog u Yongbyonu, Sjeverna Koreja.
"Očito je," napisao je u svom napomenu Heinonenu o "tehničkoj procjeni", da sirijska zgrada bez UG [podzemne] konstrukcije ne može držati [reaktor] sličan NK GCR [sjevernokorejskom plinskom hlađenju reaktor]."
Abushady je procijenio visinu sjevernokorejske reaktorske zgrade u Yongbyonu na 50 metrima (165 stopa) i procijenio je da je zgrada u al-Kibaru visoka nešto više od trećine.
Abushady je također utvrdio da su zapažene karakteristike nalazišta al-Kibar neskladne s najosnovnijim tehničkim zahtjevima za GCGM reaktor. Istaknuo je da reaktor Yongbyon na tom mjestu ima najmanje 20 potporne zgrade, dok satelitske snimke pokazuju da sirijsko nalazište nije imalo niti jednu značajnu potpornu konstrukciju.
Abushady je najočitiji pokazatelj da zgrada nije mogla biti reaktor GCGM-a bila je nepostojanje rashladnog tornja koji bi smanjio temperaturu rashladnog sredstva ugljičnog dioksida u takvom reaktoru.
"Kako možete raditi reaktor s plinskim hlađenjem u pustinji bez rashladnog tornja?", Pitao je Abushady u intervjuu.
Zamjenik direktora IAEA Heinonen je u izvješću IAEA tvrdio da mjesto ima dovoljno crpne snage za dobivanje riječne vode iz pumpe na obližnjoj rijeci Eufrat do mjesta. Ali Abushady se sjeća pitati Heinonena, "Kako se ta voda može prenijeti za otprilike 1,000 metara i nastaviti s izmjenjivačima topline radi hlađenja istom snagom?"
Robert Kelley, bivši šef laboratorija američkog Ministarstva energije na daljinu i bivši viši inspektor IAEA u Iraku, primijetio je još jedan temeljni problem Heinonenove tvrdnje: mjesto nije imalo postrojenje za obradu riječne vode prije nego što je stiglo do zgrade navodnog reaktora.
"Ta bi riječna voda nosila krhotine i talila se u izmjenjivače topline reaktora", rekao je Kelley u intervjuu, čineći vrlo upitnim da je tamo mogao raditi reaktor.
Još jedan kritični komad koji je Abushady pronašao nestalog s mjesta nalazila se u objektu s ribnjakom za hlađenje potrošenog goriva. CIA je teoretizirala da sama zgrada reaktora sadrži "bazenu istrošenog goriva", koja se temelji na nejasnom obliku na zračnoj fotografiji bombardirane zgrade.
No, sjevernokorejski reaktor u Yongbyonu i svi drugi 28 reaktori GCGM koji su izgrađeni u svijetu svi imaju jezerce za istrošeno gorivo u zasebnoj zgradi, rekao je Abushady. Razlog je, objasnio je, taj što je obloga magnoksa koja okružuje šipke za gorivo reagirala na svaki kontakt s vlagom, čime bi se stvorio vodik koji bi mogao eksplodirati.
No, konačni i nepobitni dokaz da u Al-Kibaru nije bio prisutan nijedan reaktor GCGM potječe od uzoraka iz okoliša koje je IAEA uzela na mjestu rada u lipnju 2008. Takav bi reaktor sadržavao nuklearni grafit, objasnio je Abushady, a da su Izraelci stvarno bombardirali reaktor GCGM, on bi širio čestice grafita s nuklearnim stupnjem po cijelom području.
Behrad Nakhai, dugi niz godina nuklearni inženjer iz Nacionalne laboratorije Oak Ridge, potvrdio je opažanje Abshuadija u jednom intervjuu. "Imali biste stotine tona grafita nuklearnog stupnja razbacanog po nalazištu", rekao je, "i bilo bi ga nemoguće očistiti."
Izvješća IAEA-e šutjela su više od dvije godine o onome što su uzorci pokazali o grafitu nuklearnog razreda, a zatim su u majskom 2011-ovom izvješću tvrdili da su grafitne čestice „premale da omoguće analizu čistoće u usporedbi s onom koja je obično potrebna za uporabu u reaktor. "S obzirom na alate dostupne laboratorijama, IAEA tvrdi da nisu mogli utvrditi jesu li čestice nuklearnog stupnja ili ne" nema smisla ", rekao je Nakhai.
Hayden je u svom 2016 računu priznao da su "ključne komponente" lokacije nuklearnog reaktora za nuklearno oružje "još uvijek nestale". CIA je pokušala pronaći dokaze o postrojenju za preradu u Siriji koje bi se moglo koristiti za dobivanje plutonija za nuklearnu bombu ali nije uspio pronaći ni jedan trag od njega.
CIA također nije pronašla dokaze o postrojenju za proizvodnju goriva bez kojeg reaktor nije mogao nabaviti štapove za gorivo na ponovnoj obradi. Sirija ih nije mogla dobiti iz Sjeverne Koreje, jer tvornica za proizvodnju goriva u Yongbyonu nije proizvodila šipke za gorivo od 1994-a, a znalo se da je zapao u ozbiljan nemir nakon što je režim pristao ukinuti vlastiti program reaktora plutonija.
Manipulirane i zavaravajuće fotografije
Izvještaj Haydena pokazuje da je izraelskim fotografijama bio spreman dati pečat odobrenja CIA-e i prije nego što su ih analitičari agencije još počeli analizirati. Priznaje da se prilikom susreta s Daganom licem u lice nije pitao kako je i kada Mossad nabavio fotografije, navodeći „protokol špijunaže“ među suradničkim obavještajnim partnerima. Takav se protokol teško primijeniti na vladu koja dijeli obavještajne podatke kako bi Sjedinjene Države mogle izvršiti ratni čin u njegovo ime.
CIA pečat je u predvorju špijunske agencije
zapovjedništvo. (Fotografija vlade SAD-a)
Video CIA se u velikoj mjeri oslanjao na fotografije koje je Mossad dao Bushovoj upravi u iznošenju slučaja. Hayden piše da je to bila "prilično uvjerljiva stvar, ako smo mogli biti sigurni da slike nisu izmijenjene."
Ali Hayden je, prema vlastitom računu, znao da se Mossad uključio u barem jednu obmanu. Piše da su CIA-in stručnjaci pregledali fotografije iz Mossada i ustanovili da je jedna od njih fotografirana kako bi uklonila napis sa strane kamiona.
Hayden priznaje da nije imala brige zbog te fotografije snimljene u fotografije. No nakon što je ovaj pisac upitao kako analitičari iz CIA-e interpretiraju Mossadovu kupovinu slika kao jedno od pitanja koje je njegovo osoblje postavilo prije mogućeg intervjua s Haydenom, odbio je intervju.
Abushady ističe kako su glavni problemi s fotografijama koje je CIA objavila javno jesu jesu li stvarno snimljene na mjestu Al-Kibar i jesu li one u skladu s reaktorom GCGM. Jedna od fotografija pokazala je kako je CIA-ov video nazvao "čeličnom oblogom za reaktorski brod od armiranog betona prije nego što je ugrađena." Abushady je odmah primijetio da ništa na slici ne povezuje čeličnu oblogu sa nalazištem Al-Kibar.
Oba videa i CIA-e u pregledu za novinare objasnili su da je mreža malih cijevi na vanjskoj strani konstrukcije namijenjena "hlađenju vode radi zaštite betona od jakih toplina i zračenja reaktora".
Ali Abushady, koji se specijalizirao za takvu tehnologiju, istaknuo je da struktura na slici nema nikakve sličnosti s brodom s reaktorom na plin. "Ovo plovilo ne može biti reaktor na plinski hlađenje", objasnio je Abushady, "na temelju njegovih dimenzija, debljine i cijevi prikazanih sa strane broda."
Objašnjenje video snimke CIA-e da je mreža cijevi potrebna za "hlađenje vode" nema smisla, rekao je Abushady, jer reaktorima s hlađenjem na plin koriste samo plin ugljičnog dioksida - ne i vodu - kao rashladno sredstvo. Abushady je objasnio da bi svaki kontakt između vode i obloge od Magnoxa korišten u toj vrsti reaktora mogao izazvati eksploziju.
Druga Mossadova fotografija pokazala je ono što je CIA rekla da su "izlazne točke" za reaktorske upravljačke i gorivne šipke. CIA je tu fotografiju uspostavila sa fotografijom vrhova upravljačkih i gorivnih šipki sjevernokorejskog reaktora u Yongbyonu i utvrdila "vrlo sličnu sličnost" između njih dvojice.
Abushady je međutim utvrdio velike razlike između dvije slike. Sjevernokorejski reaktor imao je ukupno 97 portova, ali slika, navodno snimljena u al-Kibaru, prikazuje samo 52 portove. Abushady je bio siguran da reaktor prikazan na fotografiji nije mogao biti zasnovan na reaktoru Yongbyon. Također je napomenuo da slika ima izražen sepia ton, što sugerira da je snimljena nekoliko godina ranije.
Abushady je upozorio Heinonena i ElBaradeija u svojoj početnoj procjeni da se fotografija predstavljena kao snimljena iznutra zgrade reaktora pojavljuje na staroj fotografiji malog reaktora s plinskim hlađenjem, najvjerojatnije ranog takvog reaktora izgrađenog u Velikoj Britaniji.
Dvostruka obmana
Mnogi promatrači sugeriraju da neuspjeh Sirije da prosvjeduje zbog štrajka u pustinji glasno sugerira da je doista bio reaktor. Informacije koje je pružio bivši sirijski zrakoplovni bojnik koji je prešao u protuasadsku vojnu zapovijed u Alepu i šef sirijskog programa atomske energije pomaže otkriti tajnu onoga što se zaista nalazilo u zgradi u Al-Kibaru.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad.
Sirijski major "Abu Mohammed" rekao je u februaru za 2013 The Guardian da je služio u postaji protuzračne obrane u Deir Azzoru, gradu najbližem Al Kibaru, kad je primio telefonski poziv od brigadnog generala u Strateškom zraku Zapovjedništvo u Damasku nešto iza ponoći, rujna 6, 2007. Neprijateljski avioni približavali su se njegovom području, rekao je general, ali "vi ništa ne morate učiniti."
Major je bio zbunjen. Pitao se zašto bi sirijska zapovjednica htjela neometano dopustiti izraelskim borbenim avionima Deir Azzor. Jedini logični razlog takvog inače neobjašnjivog naredbe bio je taj što je, umjesto da želi držati Izraelce podalje od zgrade u Al-Kibaru, sirijska vlada zapravo htjela da Izraelci napadnu. Nakon štrajka, Damask je izdao samo neprozirnu izjavu u kojoj je tvrdio da su izraelski zrakoplovi bili odbačeni i šutjeli na zračni napad na al-Kibar.
Abushady je tom piscu rekao da je saznao iz sastanaka sa sirijskim dužnosnicima tijekom posljednje godine u IAEA-i da je sirijska vlada doista prvotno izgradila strukturu u Al-Kibaru za skladištenje raketa, kao i za fiksno ispaljivanje istih. A rekao je da je Ibrahim Othman, šef sirijske Komisije za atomsku energiju, to potvrdio na privatnom sastanku s njim u Beču u rujnu 2015.
Othman je također potvrdio Abushadijevu sumnju gledajući satelitske fotografije da je krov nad središnjom sobom u zgradi napravljen s dvije pokretne svjetlosne ploče koje su se mogle otvoriti kako bi se omogućilo ispaljivanje projektila. A Abushady je rekao da je s pravom vjerovao da je ono što se na bombardiranju odmah nakon bombardiranja pojavilo u dva polukružna oblika ono što je ostalo od prvobitnog betonskog silosa za projektile.
Nakon izraelske invazije 2006 na Južni Libanon, Izraelci su intenzivno tragali za raketama i raketama Hezbollaha koji bi mogli stići do Izraela, pa su vjerovali da se mnogo od tog oružja Hezbollaha pohranjuje u Siriji. Da su željeli skrenuti pozornost Izraelaca sa stvarnih mjesta za skladištenje raketa, Sirijci bi imali dobar razlog da žele uvjeriti Izraelce da je ovo jedno od njihovih glavnih skladišta.
Othman je rekao Abushadyju da je zgrada napuštena u 2002, nakon završetka gradnje. Izraelci su od 2001-02 nabavili prizemne slike koje prikazuju izgradnju vanjskih zidova koji bi sakrivali središnju dvoranu zgrade. Izraelci i CIA inzistirali su u 2007-08 da ova nova konstrukcija ukazuje na to da mora biti zgrada reaktora, ali podjednako je u skladu sa zgradom koja je namijenjena za skrivanje skladišta raketa i položaj ispaljivanja raketa.
Iako je Mossad bio u velikoj mjeri kako bi uvjerio Bushovu administraciju da je mjesto nuklearni reaktor, Izraelci su stvarno željeli da Bushova administracija izvrši američke zračne napade na Hezbollah i sirijska skladišta raketa. Visoki dužnosnici Bushove administracije nisu kupili izraelsku ponudu da SAD natere bombardiranje, ali nitko od njih nikada nije pokrenuo pitanja u vezi s izraelskom ruzom.
Čini se da su i Assadov režim i izraelska vlada uspjeli provesti vlastite dijelove u dvostrukoj prevari u sirijskoj pustinji.
Gareth Porter je neovisni istraživački novinar i povjesničar o američkoj nacionalnoj sigurnosnoj politici i dobitnik nagrade 2012 Gellhorn za novinarstvo. Njegova najnovija knjiga je Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana, objavljena u 2014-u.
