Ann Wright
Dok se Ženski brodovi za Gazu pripremaju u rujnu osporiti ilegalnu izraelsku blokadu Gaze, Greta Berlin, suosnivačica Pokreta za slobodnu Gazu, podsjeća nas na radost stanovnika Gaze kada su prvi međunarodni brodovi u 40 godina stigli u luku u gradu Gazi 2008.
Uz svu tragediju koja okružuje Gazu, uključujući 50 izraelskih vojnih napada na Gazu ovog vikenda, moramo se prisjetiti uzbuđenja naroda Gaze što nisu zaboravljeni tog dana 2008. godine.
Ne samo da su čamci Pokreta za slobodnu Gazu još četiri puta uspješno uplovili u Gazu, već su karavane kopnom pod nazivom “Viva Palestina” putovale iz Europe u Gazu preko granice s Egiptom, a međunarodne flotile slobode Gaze plovile su 2010., 2011. i 2015. i pojedinačne plovila su plovila 2009., 2011. i 2012. godine.
Ženski brodovi za Gazu isplovit će sredinom rujna kako bi ponovno osporili izraelsku pomorsku blokadu Gaze i pokazali da nam je stalo do ljudi u Gazi.
Gamaal Al Attar,
kolovoza 2008., Gaza
Sunce je sjalo 23. kolovoza 2008., a svi u Gazi su se budili kako bi se spremili za Dan D. To je dan koji su svi u Gazi dugo čekali; jednog dana ćemo se osjećati kao da ima ljudi na svijetu koji brinu za našu patnju. Jednog dana ćemo osjećati da pripadamo ljudskoj rasi, a naša braća i sestre u čovječanstvu brinu se za naše svakodnevne borbe. Izviđači iz različitih izviđačkih skupina su se prijavili da budu u odboru za doček na ribarskim brodovima. Tako smo se u 08:00 sati uputili izravno u glavnu luku Gaze, te smo se zajedno s policajcima koji su tu da osiguravaju gužvu ukrcali na čamce i krenuli na put na otvoreno more.
Sati čekanja u čamcima izazvali su morsku bolest, a do podneva nam je većina nade odletjela s vjetrom. Činilo se kao da dva čamca ne dolaze. Bili smo zeznuti. Svi snovi i osjećaji da postoji netko tko brine o nama postajali su sve manji kako je vrijeme prolazilo. Jamal El Khoudari (koordinator kampanje) je na konferenciji za novinare rekao da su se brodovi izgubili i iznio neku ispriku. Ja i ostali izviđači u Gazi nismo htjeli slušati izgovore. Stanovnici Gaze su ih htjeli ovdje sada.
Osmijesi koji su do jutra bili na svakom licu, radosni ljudi u luci koji su čekali izlazak sunca i nada da ćemo vidjeti nekoga tko će brinuti o nama promijenili su se u veliko razočaranje. Do podneva su gotovo svi napustili luku i vratili se kući.
Nitko ne mari za Gazu
Na povratku kući vidio sam da je Gaza tamnija nego ikad, a iz oka mi je potekla mala suza. "Izgleda da nema nikoga tko bi mario za nas", rekao mi je jedan izviđač. Otvorila sam usta da mu kažem da to nije istina, ali nisam mogla pronaći riječ.
Kao i svi izviđači, otišao sam kući, istuširao se i pokušao se odmoriti nakon dugog dana pod jakim suncem. Svima nam je i u srcu bila morska bolest. Legao sam na krevet da spavam i zaboravio na čovječanstvo. Položio sam glavu na jastuk i razmišljao. “Sami smo i nikoga nije briga.”
Ali čamci stižu
Onda je moja mama došla u moju sobu sa smiješkom na licu, “Jamal, čamci se vide na TV-u.” rekla je mama. Pa sam skočio s kreveta i upitao je: "Kada?" Rekla je: "To su samo udarne vijesti." Ne mogu se sjetiti kako, kada i zašto sam se našao u autobusu koji se vraćao u luku sa izviđačima. Ne mogu se sjetiti kako smo uspjeli opet biti zajedno idući u luku Gaza. Svi smo se ukrcali na različite ribarske brodice i ponovno zaplovili na otvoreno more.
Tamo, na horizontu, vidio sam tri elementa: prekrasan zalazak sunca, SS sloboda, i SS Slobodna Gaza. Na istočnoj strani Luke okupljalo se sve više ljudi iz Gaze. Ovaj put njihova razočarana lica nije bilo. Mogli smo čuti kako se ljudi visoko i oduševljeno smiju dok su se naprezali da ugledaju čamce.
Za par minuta, mi na ribarskim brodovima smo se približili Slobodna Gaza, i vidio sam kako visi zastava mira, i Maria Del Mar Fernandez kako maše palestinskom zastavom i viče. Odjednom sam vidio mnogo djece kako skidaju majice i skaču u more, plivajući do Slobodna Gaza. Moj mali čamac približio me čamcima, a kad su mi noge dodirnule palubu, to me šokiralo. Moj um je bio oduševljen jer sam zaboravio svaku patnju koju sam imao u životu pod izraelskom blokadom. Prešao sam na nekoga tko je bio tako miran i pomalo udaljen od svih medija.
"Hej, dobrodošli u Gazu." rekla sam sa smiješkom.
Stalno sam ponavljala ove riječi i svakim stisakom ruke postajala sve sretnija. Sa strane kabine vidio sam mišićavog tipa s tetovažama na rukama i lijepom kapom. ''Je li on kapetan?'' pitao sam se. Nakon što sam mu se rukovala, nastavila sam razgovarati s njim i za nekoliko trenutaka postali smo prijatelji. Bio je to taj simpatični Talijan koji je napustio Italiju u potrazi za pravdom i istinom čije je ime bilo Vittorio Utopia Arrigoni. Podijelio sam s njim palestinsku zastavu i počeli smo mahati medijima i desecima tisuća ljudi koji su došli vidjeti brodove u našoj maloj luci.
Za kratko vrijeme, čamci su kružili oko luke; onda je došlo vrijeme da evakuiramo čamce i da pozdravimo naše goste na kopnu u Gazi. Mi izviđači stajali smo u redu i pozdravljali nove Palestince koji su došli iz cijelog svijeta s jednom porukom, "Ostanite ljudi".
Nikad neću zaboraviti sve male i velike ruke koje su izašle iz gomile kako bi se rukovale s aktivistima. Ne mogu zaboraviti koliko su ljudi bili preplanuli nakon tog jako dugog dana čekanja u luci, ali ne mogu zaboraviti ni duh u gužvi nakon što su ti heroji iskrcali na obalu. Sjećam se da sam tog dana otišao kući s napunjenom baterijom za život i nadu.
Čamci su donosili nadu
Dva broda nisu nužno dovozila zalihe građanima Gaze, ali su donijela ono što je još važnije, donijeli su dovoljno nade za više od 1.5 milijuna ljudi koji žive pod blokadom da ćemo jednog dana biti slobodni.
Ženski brod za Gazu plovi
Ženski brodovi za Gazu isplovit će sredinom rujna kako bi ponovno osporili izraelsku pomorsku blokadu Gaze i pokazali da nam je stalo do ljudi u Gazi.
Jedan odgovor
Divno!