Kontakti s ruskom ambasadom

Čini se da je naš tisak u bijesu zbog kontakata koje su pristaše predsjednika Trumpa imale s ruskim veleposlanikom Sergejem Kisljakom i s drugim ruskim diplomatima. Čini se da je pretpostavka da je bilo nečeg zlokobnog u tim kontaktima, samo zato što su bili s ruskim diplomatima. Kao osoba koja je provela 35-godišnju diplomatsku karijeru radeći na otvaranju Sovjetskog Saveza i na tome da komunikacija između naših diplomata i običnih građana postane normalna praksa, nalazim stav velikog dijela našeg političkog establišmenta i nekih naših nekoć cijenjenih medija sasvim neshvatljivo. Što je loše u konzultiranju stranog veleposlanstva o načinima poboljšanja odnosa? Svatko tko želi savjetovati američkog predsjednika trebao bi učiniti upravo to.

Jučer sam dobio četiri vrlo zanimljiva pitanja od Mariane Rambaldi iz Univision Digitala. U nastavku prenosim pitanja i odgovore koje sam dao.

Pitanje 1: S obzirom na slučaj Michaela Flynna, koji mora dati ostavku nakon što se pokazalo da je razgovarao s ruskim veleposlanikom o sankcijama protiv Rusije prije nego što je Trump preuzeo dužnost, a sada je u sličnoj situaciji i Jeff Sessions. Zašto je tako otrovno razgovarati sa Sergejem Kisljakom?

Odgovor: Veleposlanik Kislyak je ugledan i vrlo sposoban diplomat. Svatko tko je zainteresiran za poboljšanje odnosa s Rusijom i izbjegavanje još jedne utrke u nuklearnom naoružanju — što je vitalni interes Sjedinjenih Država — trebao bi s njim i članovima njegova osoblja razgovarati o aktualnim pitanjima. Smatrati ga "toksičnim" je smiješno. Razumijem da je Michael Flynn dao ostavku jer nije obavijestio potpredsjednika o punom sadržaju svog razgovora. Nemam pojma zašto se to dogodilo, ali ne vidim ništa loše u njegovom kontaktu s veleposlanikom Kislyakom sve dok ga je odobrio novoizabrani predsjednik. Svakako, veleposlanik Kislyak nije učinio ništa loše.

Pitanje 2: Prema vašem iskustvu, jesu li ruski veleposlanici pod vidom ruske obavještajne službe ili rade zajedno?

Odgovor: Ovo je čudno pitanje. Obavještajne operacije normalne su u većini veleposlanstava u svijetu. U slučaju Sjedinjenih Država, veleposlanici moraju biti obaviješteni o obavještajnim operacijama unutar zemalja u kojima su akreditirani i mogu staviti veto na operacije koje smatraju nerazboritima ili prerizičnima ili protivnima politici. U Sovjetskom Savezu, tijekom Hladnog rata, sovjetski veleposlanici nisu imali izravnu kontrolu nad obavještajnim operacijama. Te su operacije kontrolirane izravno iz Moskve. Ne znam kakve su danas procedure Ruske Federacije. Ipak, bez obzira na to kontrolira li ih veleposlanik ili ne, svi članovi veleposlanstva ili konzulata rade za vladu države domaćina. Tijekom Hladnog rata, barem, ponekad smo koristili sovjetske obavještajne časnike da poruke prenesemo izravno sovjetskom vodstvu. Na primjer, tijekom kubanske raketne krize, predsjednik Kennedy koristio je "kanal" preko rezidenta KGB-a u Washingtonu kako bi razradio sporazum prema kojem su sovjetske nuklearne rakete povučene s Kube.

Pitanje 3. Koliko je uobičajeno (i etički) da osoba povezana s predsjedničkom kampanjom u SAD-u ima kontakt s ruskim veleposlanstvom?

Odgovoriti: Zašto izdvajate rusko veleposlanstvo? Ako želite razumjeti politiku druge zemlje, trebate se posavjetovati s predstavnicima te zemlje. Sasvim je uobičajeno da strani diplomati njeguju kandidate i svoje osoblje. To je dio njihovog posla. Ako Amerikanci planiraju savjetovati predsjednika o političkim pitanjima, bilo bi mudro održavati kontakt s dotičnim stranim veleposlanstvom kako bi razumjeli stav te zemlje prema uključenim pitanjima. Svakako, i demokrati i republikanci kontaktirali bi sovjetskog veleposlanika Dobrinina tijekom Hladnog rata i razgovarali s njim o problemima. Kao osoba zadužena za naše veleposlanstvo u Moskvi tijekom nekoliko političkih kampanja, često bih organizirao sastanke kandidata i njihovih djelatnika sa sovjetskim dužnosnicima. Takvi kontakti su svakako etički sve dok ne uključuju otkrivanje povjerljivih podataka ili pokušaje pregovaranja o određenim pitanjima. Zapravo, rekao bih da svaka osoba koja se usuđuje savjetovati budućeg predsjednika o vitalnim političkim pitanjima treba razumjeti pristup dotične zemlje i stoga je nemarna ako se on ili ona ne konzultiraju s dotičnim veleposlanstvom.

Pitanje 4: U nekoliko riječi, koje je vaše stajalište o slučaju Sessions-Kislyak? Je li moguće da Sessions konačno podnese ostavku?

Odgovoriti: Ne znam hoće li glavni državni odvjetnik Sessions podnijeti ostavku ili ne. Čini se da bi njegovo povlačenje iz bilo kakve istrage o ovoj temi bilo primjereno. On ne bi bio moj kandidat za glavnog državnog odvjetnika i da sam bio u Senatu najvjerojatnije ne bih glasovao za njegovu potvrdu. Ipak, nemam problema s činjenicom da je povremeno razmijenio riječi s veleposlanikom Kislyakom.

Zapravo, vjerujem da je pogrešno pretpostaviti da su takvi razgovori nekako sumnjivi. Kad sam bio veleposlanik u SSSR-u i kad je Gorbačov konačno dopustio konkurentne izbore, mi smo u američkom veleposlanstvu razgovarali sa svima. Posebno sam istaknuo održavanje osobnih odnosa s Borisom Jeljcinom kada je on zapravo vodio oporbu. To nije bilo zato da mu pomognemo da bude izabran (mi smo favorizirali Gorbačova), već da razumijemo njegovu taktiku i politiku i da budemo sigurni da on razumije našu.

Cijela bruka oko kontakata s ruskim diplomatima poprimila je sva obilježja lova na vještice. Predsjednik Trump ima pravo kada iznosi tu optužbu. Ako je netko od njegovih pristaša prekršio zakon SAD-a - na primjer otkrivanje povjerljivih podataka neovlaštenim osobama - tada bi Ministarstvo pravosuđa trebalo tražiti optužnicu i ako je dobije, procesuirati slučaj. Do tada ne bi trebalo biti javnih optužbi. Također, naučili su me da u demokraciji s vladavinom prava optuženi imaju pravo na presumpciju nevinosti dok ne budu osuđeni. Ali imamo curenje informacija koje impliciraju da je svaki razgovor sa službenikom ruskog veleposlanstva sumnjiv. To je stav policijske države, a objavljivanje takvih navoda krši svako normalno pravilo u vezi s istragama FBI-a. Predsjednik Trump s pravom je uzrujan, iako mu nije od pomoći da se obrušava na medije općenito.

Pronalaženje načina za poboljšanje odnosa s Rusijom u vitalnom je interesu Sjedinjenih Država. Nuklearno oružje predstavlja egzistencijalnu prijetnju našoj naciji, pa tako i čovječanstvu. Nalazimo se na rubu još jedne utrke u nuklearnom naoružanju koja bi bila ne samo opasna sama po sebi, već bi gotovo onemogućila suradnju s Rusijom u mnogim drugim važnim pitanjima. One koji pokušavaju pronaći način da poboljšaju odnose s Rusijom treba pohvaliti, a ne žrtvenog jarca.