Civilni otpor militarizaciji: pogled Okinavine nenasilne, odvažne i uporne borbe za demokratsku sigurnosnu politiku

Betty A. Reardon, Institut za mirovno obrazovanje.

Otporan otpor

Kiša početkom listopada bila je stabilna, isprekidana pljuskovima koji su procurili kroz platno, skrivajući se oko 100 Okinavljana, koji su sjedili u otporu izgradnji vojnog helidroma u Henokou. Mnogi su bili tamo na vratima Kamp Schwab (jedna od američkih baza 33 u prefekturi) satima dok smo prilazili kasno ujutro. Bio sam među malim izaslanstvom Okinavskog Zakona o ženama protiv vojnog nasilja (OWAAM), s kojim sam bio solidaran još od kasnih 1990-a. Pod vodstvom Suzuyo Takazata, osnivača OWAAM-a i bivšeg člana Gradske skupštine Naha, prefekturne prijestolnice, te su žene među najaktivnijima u otporu. Oni se redovito pridružuju izaslanstvima u SAD-u kako bi obavijestili američke građane i pozvali članove kongresa, vladine agencije i nevladine organizacije za pomoć u demilitarizaciji Okinawe.

Naše izaslanstvo pridružilo se skupu osluškujući niz otpora, od kojih su neki svakodnevno sudjelovali u ovom protestu za više od deset godina građanskog otpora širenju američke militarizacije Japana, stalnoj tlačiteljskoj prisutnosti sedam desetljeća od krvave bitke Okinawa koja je završila Drugi svjetski rat. U kratkim animiranim razgovorima, od kojih su se neki odnosili na dugoročno smještanje američke vojske, niz govornika iznio je argument protiv izgradnje koja bi eksponencijalno povećala negativne učinke vojnih baza koje pokrivaju oko 20% posto ovog, glavnog otoka bivše neovisne Kraljevine Ryukyus. Otoci koje je Japan zauzeo u 1879-u sada su prefektura japanske vlade na kopnu. Iako Okinawa ima samostalno izabranog guvernera, vlastitu županijsku skupštinu i jednog predstavnika u nacionalnom parlamentu, njime se i dalje upravlja kao kolonijom.

Dok su se svi govornici složili oko potrebe ponovnog uspostavljanja kontrole nad zemljom koju zauzimaju baze u prefekturi, donijele su različite perspektive i predstavljale raznolikost ljudi okupljenih pod platnom koji su bili svih dobi, zanimanja i iz mnogih dijelova otoka. , Oni su bili sudionici dugotrajnog, nenasilnog otpora građana vojnoj prisutnosti koja se prvi put manifestirala kao veliki pokret u 1995-u kada je na desetke tisuća ljudi sudjelovalo na skupu građana u gradu Ginowan. Ovaj skup bio je otkazivanje najnovijeg seksualnog napada od strane američkog vojnog osoblja, silovanja djevojčice 12-ove godine od strane trojice vojnika. Također je skrenuo pozornost na raspon zločina i drugih štetnih učinaka baza koji su štetni za društvo i okoliš, narušavajući kvalitetu njihovog života i potkopavajući njihovu ljudsku sigurnost (djelomično računovodstvo prvih pet desetljeća tih zločina koje se nastavljaju do danas). u “Popis počinjenih glavnih zločina i incidenata vezanih za američku vojsku na Okinawi, ”1948-1995). Yoshitami Ohshiro, dugogodišnji član Gradske skupštine grada Naga, uočivši daljnje negativne učinke koji bi nastali uslijed postojanja dvojne trake za slijetanje na pisti, govorila je o neovisnoj studiji o mogućim utjecajima na okoliš planiranu zračnu bazu provodi znanstvenica za zaštitu okoliša na Sveučilištu Ryukyus, studija koja će biti korisna ne samo za autohtoni otpor nego i za one američke i međunarodne mirovne i ekološke aktiviste koji podržavaju njihovu borbu.

Osamdesetšestogodišnji Fumiko Shimabukuro posvećuje se odupiranju policajcu koji ju je nasilno uklonio s prednje strane vrata kampa Schwab ujutro u listopadu 29 u gradu Henoko, Nago City (foto: Ryukyu Shimpo)

Kao jedan od takvih aktivista, bio sam pozvan da se obratim grupi, izražavajući kroz tumačenje dr. Kozue Akibayashija iz Doshisha Univerziteta u Kyotu, moje divljenje za njihovu hrabrost i upornost. Doista, neki od prisutnih otpornika bili su među onima koji su riskirali život i tijelo, u malim gumenim čamcima koji su veslali u zaljev kako bi vratili rane faze strateških istraživanja kako bi identificirali specifične lokacije za izgradnju na moru. Njihova hrabrost trebala je biti ponovno testirana za manje od dva tjedna od dana ovog posjeta, kada su lokalna policija i japanska vojska silovito spustili svoj ljudski lanac. Ovaj ljudski lanac pokušavao je blokirati građevinsku opremu i osoblje koje je kopnena vlada poslala kako bi započela izgradnju izvijestio je Rykyu Shimpo.

Jedan od onih otprilike raseljenih bio je kolega osmogodišnjak, Fumiko Shimabukuro, nepokolebljivi pobornik, koji je svakodnevno bio prisutan na mjestu prosvjeda. Ona i ja razgovarali smo uz pomoć dr. Akibayashija. Rekla mi je da je njezino sudjelovanje u toj borbi spriječilo izgradnju zračne baze i svih godina prosvjeda protiv nazočnosti američkih vojnih baza izvedenih iz temeljne predanosti većem uzroku ukidanja rata. Ispričala je užase bitke na Okinawi koje je pretrpjelo civilno stanovništvo i svoje vlastito iskustvo samozadovoljstva kao mlada tinejdžerka, uhvaćena u propast i traumu američke invazije, sjećanja koja su ostro živa zadržala stalno rasprostranjena prisutnost vojske u cijelom njezinu otočkom domu. Njezina će se borba završiti samo povlačenjem baza ili završetkom njezina života.

Vojni napad na prirodni okoliš

S mjesta gdje smo sjedili na ulazu u kamp Schwab otišli smo na još jedno odbrambeno mjesto na obali s koje će se piste protezati u zaljev Oura. Hiroshi Ashitomi, supredsjedatelj Konferencije suprotne izgradnje i voditelj zadužen za kamp otpora na gradilištu, obavijestio nas je o nekim od već poznatih ekoloških posljedica ove militarizacije izvan obale; među njima i prijetnje divljim vodenim životima o kojima svjedoči njegova posjetnica sa sićušnim crtežom morske kornjače i dugonga (ovaj sisavac je gotovo isti kao i morski govedo, porijeklom iz Kariba i zaljeva Tampa). Jedna posebno destruktivna očekivana ekološka posljedica je rušenje koraljnih grebena koji su od svoje prvobitne formacije služili kao barijera, ublažavajući snagu velikih oluja i tsunamija.

Gospodin Ashitomi također je donio izvješća o tim učincima u jednom od povremenih posjeta Kongresu SAD-a delegacijama članova otpora koji vjeruju da ako su stvarne posljedice dugoročne vojne prisutnosti poznate američkom narodu i njihovim predstavnicima, situacija će se vjerojatno promijeniti. Upravo je to isto uvjerenje potaknulo prvu takvu delegaciju koju su organizirale Okinavske žene protiv vojnog nasilja u karavanu mira u raznim američkim gradovima u 1996-u. Suzuyo Takazato s nekim od tih izaslanstava posjetio je Učiteljski koledž Sveučilišta Columbia - gdje sam tada ponudio obrazovanje o miru. Naglasila nam je stvarnost situacije u Okinavi u pogledu uništavanja okoliša i seksualnog nasilja nad ženama koje je počinilo američko vojno osoblje još od bitke na Okinawi do danas (dostupna je kronologija ovih seksualnih napada) na zahtjev). Ovaj određeni oblik vojno nasilje nad ženama općenito se zanemaruje u rješavanju aspekata rata i sukoba koji potiču zločine nasilja nad ženama (NNŽ). Situacija u Okinawi skreće pozornost na važnost nasilja nad ženama na strateškim područjima i pod dugoročnom vojnom prisutnošću na jednom od tri glavna cilja: Vijeće sigurnosti Rezolucija 1325 UN-a o ženama miru i sigurnosti, zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja koje je sastavni dio rata. Činjenice zabilježene u kronologiji OWAAM-a pokazuju da je ta zaštita potrebna u područjima priprema za borbu, kao i usred oružanog sukoba. Feministkinje vide značajnu povezanost nasilja protiv okoliša i rodno uvjetovanog nasilja koje motivira aktivizam OWAAM-a i feminističkih mirovnih pokreta na drugim mjestima te nastoji smanjiti i eliminirati vojne baze u njihovim vlastitim regijama, prevladati ovaj i druge oblike patnje koji su zajednički zajednice domaćina širom svijeta. 

Prisilna militarizacija Okinave suprotstavlja se američkim demokratskim vrijednostima

Ovo izvješće je napisano kao potpora smanjenju i povlačenju baze i solidarnosti s hrabrim ljudima Okinave u njihovom nenasilnom otporu militarizaciji koja smanjuje njihovu sigurnost i umanjuje kvalitetu njihovih svakodnevnih života. Doista, svi smo mi u određenoj mjeri pogođeni globalnom mrežom američkih baza i mnogi se osjećaju pozvanima da se odupru, pozivajući na javno razmatranje alternativnih, manje nasilnih sigurnosnih sustava. Za Amerikance značajan način otpora militarizmu u svim njegovim oblicima i na svim njegovim mjestima, možda bi stajao u prilog pozivima na priznavanje prava Okinavljanina da sudjeluju u donošenju odluka koje utječu na njihov svakodnevni život i održivost prirodnog okoliša njihovih otoka. Također bismo se s njima mogli boriti za oslobođenje od kolonijalnog statusa na koji su ih uputile vlade Japana i Sjedinjenih Država. Da bi čitatelji koji su tako skloni mogli biti u potpunosti informirani o situaciji, ovdje se navode nekoliko referenci i linkova na izvore informacija koji nisu dostupni u našim medijima.

Uvjeti koji prevladavaju na Okinawi kao posljedica dugotrajne vojne prisutnosti, a posebice tog otoka, nisu jedinstveni. Slične situacije mogu se naći u približno 1000 zajednicama širom svijeta koje ugošćuju bezbrojne vojne baze koje održavaju Sjedinjene Države (informacije na Wikipediji nije u potpunosti točna, ali predstavlja dobar pogled na opseg i gustoću američkih vojnih baza širom svijeta). Implikacija ove globalne mreže dugoročne nazočnosti američke vojske za mirovne prosvjetitelje i mirovne aktiviste također je bezbroj, kako općih tako i posebnih.

Implikacije za mirovno obrazovanje

Iskustvo sa Okinawe pruža poučno poučno iskustvo za učenje nekih živopisnih posebnosti lokalnih akcija civilnog društva kao područja u kojem se može ostvariti globalno građanstvo. Slične akcije poduzimaju se i na drugim mjestima dugoročne američke vojne nazočnosti. Studija međunarodnog pokreta protiv baze mogla bi rasvijetliti destruktivne posljedice sadašnjeg militariziranog globalnog sigurnosnog sustava na dobrobit zajednica domaćina, podrivajući ljudsku sigurnost lokalnog stanovništva. Nadalje, i što je važnije za normativne i etičke dimenzije mirovnog obrazovanja, ove akcije civilnog društva slikoviti su primjeri odbijanja osnovnih zajednica da prihvate nemoć koju donose donositelji sigurnosnih politika kada donose odluke koje zanemaruju volju i dobrobit građani koji su najviše pogođeni. Postajući svjesni hrabrog sučeljavanja najmoćnije nacionalne države na svijetu i njegovih savezničkih država među građanima koji vrše lokalnu građansku odgovornost, univerzalno ljudsko dostojanstvo i demokratska politička prava, učenicima mogu pružiti znanje da je otpor militarizaciji moguć. Iako možda neće odmah postići svoje ciljeve, takav otpor može, koliko god sporo bio, smanjiti neke negativne uvjete i procese, možda otvarajući put prema alternativi militariziranom sigurnosnom sustavu, zasigurno osnažujući građane sudionike. Kao i u slučaju nedavnih prefekturnih izbora na Okinawi koji su odlučno odbacili osnove, to može imati neke značajne, ako ograničene, ponekad privremene političke učinke. Pokazalo je da malo među okinavskim biračkim tijelom i dalje vjeruje da ograničene ekonomske prednosti nadilaze trenutne i kumulativne ljudske, socijalne i ekološke nedostatke smještaja baza. Tako se očituju i tvrdnje građana na njihovo pravo na sudjelovanje u procesu donošenja sigurnosne politike koje ih tako duboko pogađa. Kada se takve manifestacije nastave s vremenom i na drugim područjima, čak i pred vladinom nepopustljivošću, svjedoče o postojanosti u kojoj leži nada u pozitivne promjene u trenutnom sigurnosnom sustavu. Takva nepopustljivost bila je očita u usvajanju "Novog zakona o sigurnosti". Ovaj korak prema cilju premijera Abea da remilitarizira zemlju, u konačnici ukinuvši članak 9. japanskog ustava koji se odrekao rata, doveo je tisuće na ulice, demonstrirajući protiv zakona i pozivajući na očuvanje članka 9. Borba za održavanje integriteta države Japanski ustav nastavlja angažirati velik broj mirotvornih japanskih građana, od kojih mnogi sudjeluju u Globalna kampanja za članak 9 za ukidanje rata.

Razmatranje takvog otpora i njegovih posljedica moglo bi poslužiti i kao put do šireg i dubljeg proučavanja prijedloga i mogućnosti za alternativne, demilitarizirane sigurnosne sustave i napore građana da ih skrenu pozornost javnosti i kreatorima sigurnosne politike. Proučavanje situacije u Okinavi, zajedno s uvjetima u drugim osnovnim domaćinskim zajednicama unutar kritičke procjene sadašnjeg militariziranog sigurnosnog sustava, bitan je temelj za procjenu predloženih alternativa. Ispitivanje argumenata i djelovanja međunarodnog pokreta protiv osnovica moglo bi pružiti osnovu za proučavanje konstruktivnih građanskih inicijativa, nacionalne, dvo-nacionalne, transnacionalne i lokalne građanske akcije koja nadilazi i nadopunjuje građanski otpor, cijeli niz nenasilnih strategija za smanjenje militarizma i krajnju transformaciju iz militarizirane državne sigurnosti na temelju sukoba na ljudsku sigurnost utemeljenu na pravdi. Ove strategije, ukorijenjene i omogućene odgovarajućim mirovnim obrazovanjem, imaju potencijal za promjenu koncepata i načina razmišljanja o nacionalnoj sigurnosti. Uzimajući u obzir višestruke alternativne sigurnosne sustave, prebacujući se s fokusiranja na sigurnost države na poboljšanje dobrobiti naroda nacije, naglašavajući cjelovit i sveobuhvatan pristup sigurnosti omogućit će se mirovno obrazovanje da pripremi građane za konceptualizaciju i obaviti politički posao razoružavanja i demilitarizacije međunarodnog sustava.

Ispitivanje alternativnih sigurnosnih sustava učinkovito je sredstvo učenja za uvođenje holističkih perspektiva i sveobuhvatnih pristupa sigurnosti, poput onih koje nudi perspektiva ljudskog, a ne državnog aspekta. Konvergencija tri relevantna područja obrazovanja: obrazovanje o okolišu, ljudska prava i mir - poveznice koje su dugo dio feminističke analize problema rata i oružanog nasilja - od suštinske je važnosti u današnjim danima pokušaja razumijevanja mogućih uzroka i odgovora na klimatsku krizu. , porast terorizma, koraci ka razoružanju i demilitarizaciji, oslobađanje od ljudskih prava iz poroka država nacionalne sigurnosti, te hitnost rodne jednakosti za sve i sva pitanja mira i sigurnosti. Dakako, rodni učinci prisutnosti vojnih baza čine Vijeće sigurnosti Rezolucija 1325 UN-a temeljna komponenta obrazovanja o miru koja je posebno usmjerena na učenje kako bi se omogućilo građanima da dovedu svoje vlade do ozbiljnih akcija prema demilitarizaciji sigurnosti.

GCPE planira objaviti nastavne postupke za takvo učenje u sveučilišnim i srednjoškolskim učionicama. Ponudit će se prijedlozi za nastavne jedinice za prilagodbu nastavnim okolnostima pojedinih odgojitelja. Neki mirovni pedagozi nadaju se promicanju takvog istraživanja zajedno s širenjem znanja o učincima američkih baza i podizanju svijesti o hrabrim, upornim i nadahnutim otporima i građanskim akcijama ljudi Okinave i drugih domaćih zajednica širom svijeta. Pitanja su važna za mirovno obrazovanje u svim narodima, jer su svi uključeni i / ili pogođeni militarizacijom diljem svijeta. Posebno su to ključno znanje za sve građane SAD-a u čija imena je uspostavljena globalna mreža američkih vojnih baza i nastavlja se širiti kao što je nedavno objavljeno. „.... Pentagon je predložio novi plan Bijeloj kući za izgradnju niza vojnih baza u Africi, jugozapadnoj Aziji i na Bliskom istoku.The New York Times, 10. prosinca - Pentagon nastoji povezati strane baze u mrežu za prenošenje ISIS-a) kao strategija za suzbijanje rasta pristalica ISIS-u. Hoće li biti moguće da mirovna zajednica predloži i pozove javnost na alternativu sve većoj militarizaciji kao glavnom pristupu zaustavljanja i prevladavanja eksponencijalnog povećanja tih i svih prijetnji nacionalnoj i globalnoj sigurnosti? Autor i kolege u Globalnoj kampanji za mirovno obrazovanje namjeravaju osigurati sredstva za stjecanje i primjenu nekih znanja relevantnih za odgovorno građansko djelovanje kao odgovor na ovaj izazov.

Za daljnje informacije o utjecajima vojnih baza na Okinawi vidi:

• Izvješće s Okinave: Dugoročna vojna prisutnost (Suzuyo Takazato)
• Žene na Okinawi - kontinuirana borba protiv nasilja američke vojske (Suzuyo Takazato)
• Okinawa: Učinci dugoročnog prisustva američke vojske
• Žene i američka vojska u istočnoj Aziji (Poticati!)

O Autor: Betty A. Reardon je svjetski poznati lider u području mirovnog obrazovanja i ljudskih prava; njezin pionirski rad postavio je temelje za novu interdisciplinarnu integraciju mirovnog obrazovanja i međunarodnih ljudskih prava iz rodno osviještene, globalne perspektive.