autori Christopher Black i Graeme MacQueen, 4. siječnja 2018
Donald Trump sada je obavijestio svijet da ima veći nuklearni gumb od čelnika Sjeverne Koreje. Bilo bi smiješno da životi milijuna nisu u pitanju.
Trump ili ne cijeni ili ne razumije diplomaciju. Možda naša zemlja može bolje? Sa sretnim iznenađenjem saznali smo 28. studenoga 2017. da je naša vlada bit će domaćin diplomatske inicijative. Uzbuđeno, mnogi od nas pročešljali su naše izvore vijesti u potrazi za ciljevima i detaljima ovog okupljanja. Do sada su plodovi našeg rada bili skromni. Što će se zapravo dogoditi u Vancouveru 16. siječnja?
Odlučiti se za diplomaciju umjesto vojne sile sigurno je dobra stvar. Bilo je ohrabrujuće čitati o tome kako bi Kanada mogla lakše steći povjerenje Sjeverne Koreje nego SAD. Komentar jednog kanadskog dužnosnika da Kanada traži "bolje ideje" od onih koje su trenutno pred nama još je jedan pozitivan znak, kao i Trudeauova sugestija da bi nam odnos Kanade s Kubom mogao dati kanal preko kojeg možemo razgovarati sa Sjevernom Korejom.
Ali sastanak u Vancouveru ima i uznemirujuće karakteristike.
Prvo, partner Kanade u organizaciji skupa su Sjedinjene Američke Države, neumoljivi neprijatelj Sjeverne Koreje. Trump i njegov ministar obrane nedavno su zaprijetili da će počiniti genocid nad DNRK-om.
Drugo, većina zemalja koje će biti predstavljene u Vancouveru su one koje su poslale trupe u Korejskom ratu da se bore protiv Sjeverne Koreje. Ne bi li možda Sjevernokorejanci ovaj sastanak vidjeli kao korak u formiranju Koalicije voljnih, slično onome što je prethodilo invaziji na Irak 2003.?
Treće, čini se da Sjeverna Koreja neće imati glasnogovornika u Vancouveru. Ali sadašnja kriza je manifestacija temeljnog sukoba, i kako se taj sukob može riješiti bez savjetovanja s jednim od glavnih antagonista? Hoće li ovo biti poput bonskog procesa iz 2001. koji je riješio afganistanski sukob bez konzultacija s talibanima? To nije dobro ispalo.
Kad ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland govori o nadolazećem sastanku, ističe njegovu diplomatsku prirodu, no američki državni tajnik Rex Tillerson okarakterizirao ga je kao sredstvo za povećanje pritiska na Sjevernu Koreju.
Pritisak? Vijeće sigurnosti UN-a već vrši takav ekstremni pritisak na Sjevernu Koreju da je njezino postojanje kao industrijalizirane zemlje ugroženo, a njezino stanovništvo moglo bi se suočiti s gladovanjem. Koja bi država mogla preživjeti smanjenje opskrbe naftom od 90 posto?
Ali ako se sve veći pritisak ne kvalificira kao "bolja ideja", što bi?
Evo četiri ideje. Vjerujemo da oni nude jedinu realnu nadu za istinski mir.
- Prestanite vrijeđati Sjevernu Koreju. Izbacite izraz "odmetnička država". Zaboravite tko ima veći nuklearni gumb. Tretirajte rukovodstvo zemlje kao razumno, racionalno i sposobno da bude partner u mirovnom procesu.
- Izgradite povjerenje postupno pozitivnim djelovanjem. Nije nužno da sve takve radnje budu ekonomske, ali svakako bi trebalo postojati olakšanje od trenutnog gospodarskog stiska. Niz simboličnih razmjena, umjetničkih i sportskih, trebao bi biti dio plana.
- Priznajte da Sjeverna Koreja ima opravdane sigurnosne brige i da želja za nuklearnim odvraćanjem proizlazi iz tih zabrinutosti. Imajte na umu da je zemlja prošla kroz razoran rat, pretrpjela je opetovane provokacije i prijetnje i izdržala je ciljanje američkog nuklearnog oružja više od 65 godina.
- Započnite ozbiljan rad na trajnom mirovnom sporazumu koji će zamijeniti sporazum o prekidu vatre iz 1953. SAD mora biti potpisnik ovog ugovora.
Ako mi Kanađani mislimo da će se trajni mir sa Sjevernom Korejom postići vrijeđanjem i izgladnjivanjem stanovništva te opkoljene zemlje, jednako smo glupi i bezdušni kao oni koji vjeruju u bombe.
A ako u Vancouveru ne možemo učiniti ništa bolje od razgovora o "povećanju pritiska" na Sjevernu Koreju, svijet nam možda nikad neće oprostiti što smo prokockali priliku.
~~~~~~~~~
Christopher Black je međunarodni kazneni odvjetnik na popisu branitelja Međunarodnog kaznenog suda. Graeme MacQueen bivši je direktor Centra za mirovne studije na Sveučilištu McMaster i bio je uključen u inicijative za izgradnju mira u pet zona sukoba.
