Dragi prijatelji i suborci u miru,
Kao što dobro znate, naš svijet je na kritično opasnoj raskrižju: mogućnost vojnog, potencijalno nuklearnog, sukoba između NATO-a, predvođenog Sjedinjenim Državama, i Rusije. Vojske dviju nuklearnih velesila ponovno se suočavaju, ovaj put u istočnoj Europi, posebice u Ukrajini, te u Siriji. A tenzije su svakim danom sve veće.
U određenom smislu, možemo reći da se svjetski rat već odvija. Trenutno vlade 15 zemalja bombardiraju Siriju. Oni uključuju sedam savezničkih zemalja NATO-a: SAD, UK, Francusku, Tursku, Kanadu, Belgiju i Nizozemsku. Oni također uključuju ne-NATO saveznike Sjedinjenih Država: Izrael, Katar, UAE, Saudijsku Arabiju, Jordan, Bahrein i Australiju; a nedavno i Rusija.
Na zapadnim granicama Rusije vodi se još jedan opasan rat. NATO širi svoje snage u zemlje koje graniče s Rusijom. Sve vlade pograničnih zemalja sada dopuštaju vojnim snagama NATO-a i SAD-a na svom teritoriju, gdje se odvijaju prijeteće NATO vojne vježbe samo nekoliko milja od velikih ruskih gradova. Ovo svakako izaziva veliku napetost za rusku vladu, jer bi prirodno isto učinila i za američku vladu da su ruske snage stacionirane na američko-meksičkoj i američko-kanadskoj granici, izvodeći vojne vježbe nekoliko milja od glavnog Američki gradovi.
Bilo koja, ili obje, od ovih situacija lako mogu dovesti do izravnog sukoba između SAD-a i njegovih NATO saveznika s jedne strane, i Rusije s druge strane; sukob koji ima potencijal prerasti u nuklearni rat s katastrofalnim posljedicama.
U svjetlu ove opasne situacije obraćamo se našim prijateljima i suborcima u mirovnom i antinuklearnom pokretu. Čini nam se da mnogi naši saveznici u pokretu ne obraćaju dovoljno pozornosti na opasnosti koje danas prijete cjelokupnom postojanju čovječanstva na globalnoj razini, te svoje reakcije ograničavaju samo na prosvjedovanje protiv ove ili one akcije od strane
ove ili one strane. U najboljem slučaju, poručuju SAD-u i Rusiji "kuga na obje vaše kuće", kritizirajući obje strane zbog podjednakog povećanja napetosti. Ovo je, po našem mišljenju, pasivan, ahistorijski i što je još važnije neučinkovit odgovor koji zanemaruje hitnost postojeće prijetnje. Štoviše, pripisivanjem krivnje u jednakoj mjeri, ono prikriva svoje prave uzroke.
Ali korijeni sadašnje krize puno su dublji od nedavnih sukoba u Siriji i Ukrajini. Sve seže do uništenja Sovjetskog Saveza 1991. i želje SAD-a, kao jedinog preostalog
supersila, jednostrano zavladati cijelim svijetom. Ova je činjenica vrlo otvoreno navedena u dokumentu koji su neokonzervativci objavili u rujnu 2000., pod naslovom “Obnova američke obrane: Strategija, snage i resursi za novo stoljeće,” na kojem se temelji trenutna američka politika (oprostite nam na ovom dugom tekstu). podsjetnik):
“Trenutno se Sjedinjene Države ne suočavaju s globalnim suparnikom. Velika američka strategija trebala bi imati za cilj očuvanje i proširenje ovog povoljnog položaja što je dalje moguće u budućnost. Postoje, međutim, potencijalno moćne države koje su nezadovoljne postojećim stanjem i žele ga promijeniti...”
“Danas je njezin [vojski] zadatak … odvratiti uspon novog konkurenta velike sile; braniti ključne regije Europe, istočne Azije i Bliskog istoka; i sačuvati američku nadmoć... Danas se ta ista sigurnost može steći samo na "maloprodajnoj" razini, odvraćanjem ili, kada je potrebno, prisiljavanjem regionalnih neprijatelja da djeluju na načine koji štite američke interese i načela..."
“Sada se općenito shvaća da informacije i druge nove tehnologije … stvaraju dinamiku koja može ugroziti sposobnost Amerike da koristi svoju dominantnu vojnu moć. Potencijalni suparnici kao npr
Kina želi široko iskoristiti ove transformacijske tehnologije, dok protivnici poput Irana, Iraka i Sjeverne Koreje žure razviti balističke projektile i nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja od američke intervencije u regijama kojima žele dominirati... Ako se američki mir želi održati i proširiti, on mora imati siguran temelj na neupitnoj američkoj vojnoj nadmoći..."
“[S]tvarnost današnjeg svijeta je da ne postoji čarobni štapić kojim bi se eliminiralo [nuklearno] oružje … i da odvraćanje od njegove uporabe zahtijeva pouzdanu i dominantnu nuklearnu sposobnost SAD-a…. Nuklearno oružje ostaje kritična komponenta američke vojne moći...
"Osim toga, možda će biti potrebno razviti novu obitelj nuklearnog oružja dizajniranog za rješavanje novih skupova vojnih zahtjeva, kao što bi bilo potrebno za ciljanje vrlo duboko podzemnih, tvrdih bunkera koje grade mnogi naši potencijalni protivnici …. Nuklearna superiornost SAD-a ne treba se sramiti; radije, to će biti bitan element u očuvanju američkog vodstva..."
“[O]državanje ili ponovno uspostavljanje povoljnog poretka u vitalnim regijama u svijetu kao što su Europa, Bliski istok i istočna Azija stavlja jedinstvenu odgovornost na američke oružane snage...”
“Prvo, oni traže američko političko vodstvo, a ne vodstvo Ujedinjenih naroda... Niti Sjedinjene Države mogu zauzeti stav neutralnosti poput UN-a; premoć američke moći je toliko velika, a njeni globalni interesi tako široki da se ne može pretvarati da je ravnodušna prema političkom ishodu na Balkanu, u Perzijskom zaljevu ili čak kada rasporedi snage u Africi... Američke snage moraju ostati raspoređene u inozemstvu, u velikom broju... Zanemarivanje ili povlačenje iz policijskih misija će... potaknuti sitne tiranine da prkose američkim interesima i idealima. A neuspjeh u pripremi za sutrašnje izazove osigurat će da trenutni Pax Americana dođe do prijevremenog kraja..."
"[V]ažno je da NATO ne bude zamijenjen Europskom unijom, ostavljajući Sjedinjene Države bez glasa u europskim sigurnosnim poslovima..."
“Dugoročno gledano, Iran bi se mogao pokazati jednakom prijetnjom američkim interesima u Zaljevu kao što je Irak. Pa čak i da se američko-iranski odnosi poboljšaju, zadržavanje prednjih snaga u regiji bi to učinilo
i dalje bitni element u američkoj sigurnosnoj strategiji s obzirom na dugotrajne američke interese u regiji..."
“[V]rijednost kopnene moći i dalje je privlačna globalnoj supersili, čiji sigurnosni interesi počivaju na ... sposobnosti pobjeđivanja u ratovima. Dok je zadržala svoju borbenu ulogu, američka vojska je u proteklom desetljeću dobila nove misije – najčešće … braneći američke interese u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku. Ove nove misije zahtijevat će nastavak stacioniranja jedinica američke vojske u inozemstvu... [E]lementi američke vojske u Europi trebali bi se premjestiti u jugoistočnu Europu, dok bi stalna jedinica trebala biti bazirana u regiji Perzijskog zaljeva...”
“Kada su njihovi projektili na vrhu s bojevim glavama koje nose nuklearno, biološko ili kemijsko oružje, čak i slabe regionalne sile imaju vjerodostojno sredstvo odvraćanja, bez obzira na ravnotežu konvencionalnih snaga. Zbog toga, prema CIA-i, brojni režimi koji su duboko neprijateljski nastrojeni prema Americi – Sjeverna Koreja, Irak, Iran, Libija i Sirija – “već imaju ili razvijaju balističke projektile” koji bi mogli ugroziti američke saveznike i snage u inozemstvu…. Takve sposobnosti predstavljaju ozbiljan izazov američkom miru i vojnoj moći koja taj mir čuva. "Mogućnost kontrole ove prijetnje u nastajanju putem tradicionalnih sporazuma o neširenju je ograničena..."
“Trenutni američki mir bit će kratkog vijeka ako Sjedinjene Države postanu ranjive na odmetničke sile s malim, jeftinim arsenalima balističkih projektila i nuklearnih bojevih glava ili drugog oružja za masovno uništenje. Ne možemo dopustiti da Sjeverna Koreja, Iran, Irak ili slične države potkopaju američko vodstvo..."
I što je najvažnije, ništa od toga ne može se postići "bez nekog katastrofalnog i katalizirajućeg događaja - poput novog Pearl Harbora...." (svi naglasci dodani)
I ovaj je dokument od tada vodeći princip američke politike, i za Bushovu i za Obaminu administraciju. Svaki aspekt američke politike danas je u skladu sa slovom ovog dokumenta, od Bliskog istoka, do Afrike, istočne Europe i Latinske Amerike, zaobilazeći UN kao globalnog čuvara mira i zamjenjujući ga vojnom moći NATO-a kao globalnog izvršitelja, kako je preporučeno u ovom dokumentu. Svaki vođa ili vlada koja se opire planiranoj američkoj dominaciji svijetom mora otići, korištenjem vojne sile ako je potrebno!
“Katastrofalni i katalizirajući događaj — poput novog Pearl Harbora” koji su im trebali predan im je na srebrnom pladnju 11. rujna 2001. i cijeli je plan pokrenut. Novi "neprijatelj", islamski terorizam, zauzeo je mjesto starog "neprijatelja", komunizma. Time je započeo “globalni rat protiv terorizma”. Prvo je došao Afganistan, zatim Irak, pa Libija, a sada Sirija, a Iran čeka svoj red (svi su oni navedeni u dokumentu kao mete nasilne promjene režima). Slično, na temelju iste strategije, Rusija, a kasnije i Kina, kao "globalni suparnici" i "prepreke" globalnoj dominaciji SAD-a, također moraju biti oslabljene i obuzdane. Stoga, također, gomilanje snaga NATO-a na ruskim granicama i slanje nosača i ratnih brodova američke mornarice u istočnu Aziju kako bi okružili Kinu.
Nažalost, čini se, ova cjelokupna strateška slika promiče značajnom dijelu našeg mirovnog pokreta. Mnogi zaboravljaju da demonizacija stranih vođa i slogani poput “Sadam Hussein mora otići”, “Gadafi mora otići”, “Asad mora otići”, “Chavez mora otići”, “Maduro mora otići”, “Janukovič mora otići” i sada, "Putin mora otići," (sve jasno kršeći međunarodno pravo i Povelju UN-a)
svi su sastavni dijelovi iste strategije globalne dominacije koja prijeti miru i sigurnosti cijelog svijeta, pa čak i samom postojanju čovječanstva u cjelini.
Ovdje se ne radi o obrani ovog ili onog vođe ili vlade, niti o zanemarivanju njihovog kršenja prava građana. Problem je u tome što ne možemo promatrati svaki od ovih slučajeva zasebno
od drugih i baviti se njima po komadu ne videći temeljni uzrok svih njih, tj. težnju SAD-a za globalnom dominacijom. Ne možemo se nadati eliminaciji nuklearnog oružja kada su dvije najjače nuklearne države na rubu vojnog sukoba. Ne možemo zaštititi nedužne civile financiranjem i naoružavanjem ekstremista, izravno ili preko saveznika. Ne možemo očekivati mir i suradnju s Rusijom dok gomilamo NATO snage i izvodimo vojne vježbe na njezinim granicama. Ne možemo imati sigurnost ako ne poštujemo suverenitet i sigurnost drugih nacija i naroda.
Biti fer i objektivan ne znači biti ravnopravan između agresora i njegovih žrtava. Moramo zaustaviti agresiju prije nego što se možemo pozabaviti odgovorima žrtava na agresiju. Ne bismo trebali
okriviti žrtvu agresije umjesto djela agresora. A gledajući cjelokupnu sliku, ne bi trebalo biti dvojbe oko toga tko su agresori.
U svjetlu ovih činjenica vjerujemo da ne možemo izbjeći nadolazeću katastrofu bez udruživanja snaga, s potrebnim osjećajem hitnosti, da zahtijevamo sljedeće i riječima i djelima:
- Snage NATO-a moraju se odmah povući iz zemalja koje graniče s Rusijom;
- Sve strane snage moraju odmah napustiti Siriju, a sirijski suverenitet i teritorijalni integritet moraju biti zajamčeni.
- Sirijski sukob mora se rješavati samo političkim procesima i diplomatskim pregovorima. SAD mora povući svoju politiku "Assad mora otići" kao preduvjet i prestati blokirati diplomatske razgovore.
- Pregovori moraju uključiti posebno vladu Sirije, kao i sve regionalne i globalne strane koje su zahvaćene sukobom.
- O budućnosti sirijske vlade mora odlučiti sam sirijski narod, oslobođen svih vanjskih uplitanja.
Američka strategija globalne dominacije mora se napustiti u korist mirnog suživota svih zemalja i poštivanja prava svake nacije na samoodređenje i suverenitet.
Proces razgradnje NATO-a mora početi odmah.
Pozivamo sve naše prijatelje i suborce u mirovnom i antinuklearnom pokretu da nam se pridruže u demokratskoj koaliciji kako bismo okončali sve ratove agresije. Svesrdno pozdravljamo sve kooperativne odgovore naših prijatelja i suboraca u pokretu.
Američko vijeće za mir 10. listopada 2015
