David Swanson, listopad 23, 2017, Pokušajmo demokraciju.
Čitajmo a New York Times uvodnik od ponedjeljka:
“Sjedinjene Države su neprekidno u ratu od napada 9. rujna i sada imaju nešto više od 11 aktivnih i pričuvnih vojnika u najmanje 240,000 zemlje i teritorija. Dok se broj muškaraca i žena raspoređenih u inozemstvo znatno smanjio tijekom posljednjih 172 godina, domet vojske nije. Američke snage aktivno su angažirane ne samo u sukobima u Afganistanu, Iraku, Siriji i Jemenu koji su dominirali vijestima, već i u Nigeru i Somaliji, koji su nedavno bili poprište smrtonosnih napada, kao i u Jordanu, Tajlandu i drugdje.”
To je veliko "drugo mjesto" koje uključuje Libiju, Pakistan, Filipine, itd.
“Dodatnih 37,813 39,980 vojnika služi na vjerojatno tajnim zadacima na mjestima koja su jednostavno navedena kao 'nepoznata'. Pentagon nije dao daljnja objašnjenja. Postoje tradicionalni rasporedi u Japanu (23,591 vojnika) i Južnoj Koreji (XNUMX) za obranu od Sjeverne Koreje i Kine, ako je potrebno.
Neopravdana tvrdnja da je ono što američke trupe rade na pola svijeta obrambeno pomaže objasniti zašto se ovaj ekstremni militarizam tolerira. Ovaj će se uvodnik nastaviti počešati po glavi u zbunjenosti, ali SAD ne bi ušle u ove ratove bez teškog rada New York Times, koji je toliko normalizirao izgovaranje lažnih besmislica u obranu trajnog rata da ostaje nezapaženo čak i u uredničkom tekstu koji oplakuje permanentni rat.
“... zajedno s 36,034 vojnika u Njemačkoj, 8,286 u Britaniji i 1,364 u Turskoj — svi su saveznici u NATO-u. U Bahreinu je 6,524 vojnika i 3,055 u Kataru, gdje Sjedinjene Države imaju pomorske baze.”
Plus 14,617 u Italiji, 12,489 u Afganistanu s još 4,000 na putu, 12,342 u Kuvajtu, 5,963 u Iraku, itd, itd., plus mnogo više plaćenika i izvođača nego vojnika na nekim od ovih lokacija. I naravno, "ima pomorske baze" na običnom engleskom znači "podržava brutalne diktature s užasnim rezultatima koji dolaze."
“Američke operacije u zonama sukoba kao što je Afrika se šire: 400 američkih specijalaca u Somaliji obučava lokalne vojnike koji se bore protiv islamističke skupine Shabab, pružaju obavještajne podatke i ponekad idu u borbu s njima. Jedan pripadnik mornaričkih SEAL-a ubijen je tamo u misije u svibnju. Dana 14. listopada god. masivan napad koji se naširoko pripisuje Shababu na ulici u Mogadishuu, ubio je više od 270 ljudi, što bi pokazalo povećani doseg grupe. Oko 800 vojnika je sa sjedištem u Nigeru, gdje su četiri zelene beretke umrle 4. listopada.”
Obrazac povećanog terorizma nakon širenja „protuterorizma” može se pronaći, ali nikada nije istaknut, u New York Times.
“Mnoge od tih snaga sudjeluju u protuterorističkim operacijama — protiv talibana u Afganistanu, na primjer; protiv Islamske države u Iraku i Siriji; protiv podružnice Al Qaide u Jemenu. Čini se da su do sada Amerikanci prihvaćali da će se te misije i razmještaji koji su im potrebni nastaviti na neodređeno vrijeme. Ipak, vrlo je stvarno pitanje hoće li, osim prihvaćanja ovih obveza, koje su koštale trilijune dolara i mnoge živote tijekom 16 godina, prihvatiti nove zavrzlame kakve je predsjednik Trump, čini se, nagovještavao svojim naglim prijetnjama i upitnim odlukama o Sjevernoj Koreji i Iranu.”
Kada su nas, dovraga, pitali? Postoje li ankete koje pokazuju da smo prihvatili ove ratove i zagrijavanje koje oni “zahtijevaju”?
“Samo iz tog razloga, vrijeme je da se sagleda koliko su američke snage široko predane dalekim regijama i da počnemo dobro razmišljati o tome koliki je dio tog ulaganja potreban, koliko dugo treba trajati i postoji li strategija izvan samo ubijanje terorista.”
Kako bi, zaboga, išta od toga moglo biti potrebno? Zašto mora New York Times stvoriti tu pretpostavku?
“Što Kongres, nažalost, nije učinio. Ako javnost šuti, to je dijelom zato što tako malo obitelji nosi toliki vojni teret, a dijelom zato što Amerika nije uključena ni u što usporedivo s Vijetnamskim ratom, kada su ogromne američke žrtve izazvale stalne proteste javnosti. To je također zato što je Kongres utrošio malo vremena na sveobuhvatno razmatranje takvih pitanja ili na raspravu o tome zašto su sve te implementacije potrebne. Kongres je u više navrata odbacivao napore senatora Tima Kainea, demokrata iz Virginije, i drugih da se rat protiv Islamske države, koja ima široku podršku naroda, ali nema posebno ovlaštenje Kongresa, postavi na čvrste pravne temelje.”
Ta “široka javna podrška” je vrlo dvojbena i ovdje ni na koji način nije dokumentirana. Ankete su često pokazale da su isti ljudi užasnuti ISIS-om i koji žele uništenje ISIS-a suprotstavljanje nastavak ili eskalacija zagrijavanja SAD-a. “Čvrsta pravna osnova” vrlo je opasna laž jednog od njegovih glavnih promicatelja: New York Times. Niti jedan od ovih ratova nije legalan prema Povelji UN-a ili prema Kellogg-Briandovom paktu, a Kongres ne može učiniti ništa da ih učini legalnim. Ako je neka strana nacija napala ovu, New York Times ne bi istraživao način na koji je vlada te nacije odlučila o ratu i je li to bilo u skladu s ustavom te nacije. Njime bi se priznalo da zločinac ne može legalizirati zločin kroz odgovarajući kazneni postupak.
“Predsjednik Trump, kao i njegov prethodnik, inzistira da je dovoljan zakon izglasan 2001. kojim se odobrava rat protiv Al Qaide. nije. Nakon tragedije u Nigeru, predsjednik senatskog odbora za vanjske poslove, Bob Corker iz Tennesseeja, pristao je barem održati saslušanje o pitanju autorizacije. Predviđeno je za 30. listopada.”
Dobar Bog. Ovi ratovi ubijaju stotine tisuća ljudi već 16 godina, a samo su američke smrti tragedije? A dopuštenje za zločin od strane Kongresa će ih učiniti manje tragičnim?
“Andrew Bacevich, umirovljeni pukovnik vojske koji je izgubio sina u Iraku i kritičar je vojnih operacija, kaže da je 'kolektivna ravnodušnost prema ratu postala amblem suvremene Amerike'. Ideja da bi Amerikanci mogli biti naviknuti na rat i sve njegove užase je zastrašujuća, a to je recept za opasne odluke s dalekosežnim posljedicama. Mnogo je čimbenika koji doprinose ovom trendu:
Tijekom ranijih ratova, uključujući Vijetnam, regrut je većinu obitelji izložio riziku da voljena osoba ode u rat, ali sada Amerika ima samo dobrovoljne oružane snage. Manje od 1 posto stanovništva sada služi vojsku, u usporedbi s više od 12 posto u Drugom svjetskom ratu. Većina ljudi jednostavno nema ugroženog člana obitelji.”
U bilo kojem drugom poduzeću s oznakom "volonter" navodnim volonterima bi bilo dopušteno da odustanu.
“Stope američkih žrtava bile su relativno niske, osobito u posljednjih nekoliko godina nakon što je glavnina američkih vojnika povučena iz Afganistana i Iraka. Također, Sjedinjene Države su se prebacile na strategiju u kojoj Amerikanci daju zračne snage i obavještajne podatke, te treniraju i pomažu lokalnim postrojbama koje tada vode većinu borbi i većinu umiranja. Ove godine, npr. 11 Američki vojnici poginuli u Afganistanu i 14 u Iraku. Za usporedbu, 6,785 pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti umrlo je 2016., a 2,531 umrlo je u prvih pet mjeseci ove godine, prema vladama Sjedinjenih Država i Afganistana. Deseci tisuća civila također su stradali od ruku raznih boraca, uključujući i 2017., ali brojke se slabo objavljuju. Većina Amerikanaca ne razmišlja o njima.”
wow. Kad bi barem postojale — oh, ne znam — novine koje bi mogle izvještavati o stvarima. A što ako je prijavio te brojke, a zatim prijavio nešto više od tih brojki? Što ako je New York Times, koji tehnički ne služi američkoj vladi, dali svakoj smrti u ratu isto značenje kao i smrti u ratu u SAD-u? Što ako ljudi otkriju da su ti ratovi jednostrana pokolja i da sve smrti o kojima su slušali čine samo nekoliko posto od ukupnog broja? Što ako su i mrtvi i ozlijeđeni, i oni koji su ostali beskućnici i oni koji su shrvani epidemijama bolesti, glađu i anarhijom, svaki, od strane milijuna, s obzirom na pozornost koja se pridaje smrti u ratu u SAD-u?
“Od 9. rujna američki čelnici definirali su borbu protiv terorizma kao trajnu borbu protiv trajne prijetnje. Gospodin Obama je povukao značajne snage iz Afganistana i Iraka. No, uspon ISIS-a u Iraku i Siriji i ponovno oživljavanje talibana u Afganistanu doveli su do obnove angažmana, iako na nižim razinama vojnika. Teroristički napadi ovdje i u Europi i zastrašivanje gospodina Trumpa pojačali su osjećaj opsade u javnosti.”
Što ako New York Times bili protiv terorizma uz dobro utvrđenu činjenicu da protuterorizam proizvodi više terorizma? Što ako ratni zločini nisu jednostavno “dovedeni” vanjskim događajima, već su to bili konkretni izbori zločinaca koji su ih donijeli i o kojima se kao takvima pisalo?
“Vojska je ključna za nacionalnu sigurnost, ali to nije jedina stvar koja čuva Ameriku sigurnom.”
Ovo je središnja laž. Kad padne, pada vojno-industrijsko-novinarski kompleks.
“Kao i snažna diplomacija i američki angažman u multilateralnim institucijama, a oboje imamo okrivio gospodina Trumpa za ignoriranje ili potkopavanje. Pentagon, naprotiv, napreduje. Nakon određenog stezanja kaiša tijekom financijske krize, ima prijemčivu publiku u Kongresu i Bijeloj kući dok traži više novca za poboljšanje spremnosti i modernizaciju oružja.”
Pa tko to, dovraga, ne bi prihvatio sasvim pasivno sve dok se to, suprotno činjenici, opisuje kao poboljšanje spremnosti? Za što bacanje trilijuna dolara na stealth nuklearne bombardere koji jedva mogu letjeti čini ih spremnim?
“Senatori koji se ustručavaju plaćati zdravstvenu zaštitu i osnovne diplomatske misije State Departmenta odobren proračun za obranu od 700 milijardi dolara za 2017-18., daleko više nego što je gospodin Trump uopće tražio.”
Najveći dio toga ide na stvari za koje nitko ne može ozbiljno tvrditi da su "obrambene". Ovdje se ne radi o korištenju službenog naziva bivšeg Ratnog ministarstva. The New York Times odlučuje promovirati pretvaranje da je militarizam obrambeni.
“Hoće li se ova veličanstva nastaviti, nije jasno. Ali veće pitanje uključuje američku javnost i koliko je novih vojnih avantura, ako ih ima, spremna tolerirati.”
Plus pitanja koja nisu postavljena: koliko od sadašnjih mora biti okončano, koliko baza zatvoreno, koliko oružja je povučeno iz upotrebe, koliko sukoba je riješeno diplomatskim putem, prije nego što se stvori obrnuta utrka u naoružanju i prije nego što se počne sva umorna priča američkog vodstva neka tvar.
