Govorila je u konzervativnom think tanku koji je pomogao u argumentaciji katastrofalnog rata u Iraku.
Rujan 6, 2017, Huffington Post.
U sjedištu American Enterprise Institutea, think tanka sa sjedištem u Washingtonu čiji su znanstvenici pomogli u argumentaciji razornog rata s Irakom, američka veleposlanica pri Ujedinjenim narodima Nikki Haley argumentirao Trumpa da ubije sporazum koji učinkovito sprječava i Iran s nuklearnim oružjem i rat s Iranom.
Pritom se Haley oslonila na niz laži, iskrivljavanja i zamagljivanja kako bi oslikala Iran koji vara svoje nuklearne obveze i terorizira svijet. Kako SAD još jednom ne bi ponovio pogreške koje su dovele SAD do rata s Irakom, vrijedi opovrgnuti nekoliko ovih laži:
"Iran je uhvaćen u višestrukim kršenjima u posljednjih godinu i pol."
IAEA, u svom osmo izvješće od Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) stupio je na snagu, još jednom potvrdivši da se Iran pridržava svojih nuklearnih obveza prošli tjedan. Ipak, Haley je lažno ustvrdila da je Iran uhvaćen u "višestrukim kršenjima" otkako je sporazum stupio na snagu.
Njezini dokazi usredotočeni su na to da je Iran prekoračio "ograničenje" teške vode u dvije odvojene prilike 2016. godine. Nažalost po njezinu optužbu, nema čvrste granice naložen JCPOA – što ukazuje da će Iran izvoziti svoj višak teške vode i da su potrebe Irana procjenjuje se na 130 metričkih tona. Dakle, nema kršenja u vezi s teškom vodom, a Iran se nastavlja pridržavati odredbi JCPOA-e – uključujući posebice one o obogaćivanju urana i pristupu inspektora.
"Postoje stotine neprijavljenih mjesta koja imaju sumnjive aktivnosti koje oni (IAEA) nisu pogledali."
U dijelu događaja koji je postavljao pitanja i odgovore, Haley je ustvrdila da nije bilo jedno ili dva sumnjiva mjesta kojima IAEA ne može pristupiti – već stotine! Naravno, američka obavještajna zajednica vjerojatno nadzire desetke, ako ne i stotine nenuklearnih lokacija u pokušaju otkrivanja potencijalnih tajnih iranskih nuklearnih aktivnosti. Ipak, potpredsjednik Združenog stožera, general Paul Selva, navedeno u srpnju da "Na temelju dokaza koje je predstavila obavještajna zajednica, čini se da je Iran u skladu s pravilima koja su postavljena u JCPOA." Dakle, nema naznaka iranskog varanja i nema potrebe da IAEA pokuca na vrata stotinama "sumnjivih" stranica, kao što sugerira Haley.
Ako postoje čvrsti dokazi da nekoliko od tih sumnjivih mjesta koje je Haley navela skrivaju tajne nuklearne aktivnosti, SAD može predstaviti dokaze za te sumnje IAEA-i i pritisnuti ih da istraže. Međutim, što je kritično, Haley je to odbila učiniti na prošlomjesečnom sastanku s IAEA-om. Prema američkom dužnosniku, “Veleposlanica Haley nije od IAEA-e tražila inspekciju nijednog konkretnog mjesta, niti je IAEA-i dala bilo kakve nove obavještajne podatke.”
“Iranski čelnici… javno su izjavili da će odbiti dopustiti IAEA-i inspekcije njihovih vojnih lokacija. Kako možemo znati da se Iran pridržava dogovora, ako inspektorima nije dopušteno tražiti gdje god bi trebali?"
Dok bi Iran zabranio zahtjev IAEA-i koji je dopušten sporazumom bio zabrinjavajući, IAEA nije nedavno imala razloga zatražiti pristup bilo kojoj nenuklearnoj lokaciji. Opet, Haley je navodno čak odbila predočiti dokaze IAEA-i koji ukazuju na to da bi trebali pristupiti bilo kakvim sumnjivim mjestima – vojnim ili drugim. Stoga se može razumno zaključiti da Haleyine izjave nisu utemeljene na opravdanim strahovima, već su dio političkog napada na dogovor koji njezin šef želi razotkriti.
Zapravo, početno izvješćivanje o američkom guranju vojnih inspekcija na lokacijama predstavljalo je to kao opravdanje za Trumpovo uskraćivanje certifikacije nuklearnog sporazuma. Kao rezultat toga, kada se razmatraju iranske izjave o pristupu vojnoj lokaciji, također se moraju uzeti u obzir brojni dokazi koji sugeriraju da Trumpova administracija izmišlja krizu kako bi se povukla iz sporazuma.
Nadalje, malo je razloga da se iranske izjave kao odgovor na Haleyjeve uzmu zdravo za gotovo. Iran je izdao slično prijeteće izjave isključivši inspekcije vojnih lokacija tijekom pregovora 2015., ali na kraju generalnom direktoru IAEA-e Yukiyi Amanu omogućio pristup vojnoj bazi Parchin kao i IAEA za prikupljanje uzoraka na lokaciji kasnije te godine.
“Dogovor koji je [Obama] sklopio nije se trebao odnositi samo na nuklearno oružje. To je trebalo biti otvaranje s Iranom; povratak u zajednicu naroda.”
Kao što je Obamina administracija ad-nauseam opisala, nuklearni sporazum bio je ograničen na nuklearnu sferu. Nema aneksa u JCPOA-i koji usmjerava SAD i Iran da riješe svoje nesuglasice oko Iraka, Sirije ili Jemena ili obvezuje Iran da poštuje svoje međunarodne obveze u vezi s ljudskim pravima ili da se transformira u istinsku demokraciju. Obamina administracija se nadala da bi JCPOA mogao izgraditi povjerenje koje bi omogućilo SAD-u i Iranu da potencijalno riješe probleme izvan nuklearne sfere, ali te su nade počivale na angažmanu izvan obrisa JCPOA-e. JCPOA se bavio prijetnjom broj jedan nacionalnoj sigurnosti koju predstavlja Iran – mogućnošću iranskog nuklearnog oružja. Haleyina tvrdnja suprotno ima za cilj samo baciti dogovor u negativno svjetlo.
“Trebali bismo pozdraviti raspravu o tome je li JCPOA u interesu nacionalne sigurnosti SAD-a. Prethodna administracija sklopila je dogovor na način koji nam je uskratio tu iskrenu i ozbiljnu raspravu.”
Kongres SAD-a održao je desetke saslušanja tijekom nekoliko godina kako bi ispitao pregovore Obamine administracije s Iranom i – usred pregovora – usvojio zakon kojim se uspostavlja 60-dnevno razdoblje kongresne revizije u kojem Obama ne može početi odustajati od sankcija. Kongres se upustio u žestoku raspravu, a protivnici sporazuma uložili su desetke milijuna dolara kako bi izvršili pritisak na članove Kongresa da glasaju protiv sporazuma. Nijedan republikanski zakonodavac nije ga podržao unatoč tome što nije postojala povoljna alternativa, a dovoljno je demokrata podržalo sporazum kako bi blokirali rezolucije neodobravanja koje bi ubile JCPOA u njegovoj kolibici.
Ta intenzivna stranačka, fakultativna rasprava ponovno bi odlučila o sudbini sporazuma ako Haley bude htjela – samo ovaj put, ne bi bilo filibustera. Ako Trump uskrati certifikaciju, čak i ako Iran ostane u skladu, Kongres bi mogao razmotriti i usvojiti sankcije koje ubijaju dogovor po ubrzanom postupku zahvaljujući malo zapaženim odredbama u Zakonu o reviziji iranskog nuklearnog sporazuma. Trump bi mogao prebaciti odgovornost na Kongres i ako svi članovi Kongresa glasaju kao što su glasali 2015., dogovor bi bio mrtav.
