Zataškavanje: Tajna lista američkih baza australske vlade

Richard Tanter, Biseri i iritacije, 25. jul 2023

Šta vlade drugih američkih saveznika, uključujući Mađarsku, Norvešku, Filipine i bivšu marionetsku vladu Afganistana, posjeduju a australijske vlade nemaju? Odgovor je koncepcija istinskog suvereniteta i obaveza prema transparentnosti koje su strani australijskim vladama, posebno aktuelnoj vladi Albanije.

U novembru 2011. premijerka Julia Gillard i predsjednik Barack Obama objavili su planove za godišnje raspoređivanje američkih Marine Rotational Force Darwinu i avionima američkog ratnog zrakoplovstva u australijske baze na sjevernoj teritoriji, počevši od aprila 2012.

The Sjedinjene Američke Države – Australijski sporazum o položaju snaga potpisan 12. avgusta 2014. formalizirao je mnogo veću stratešku nadogradnju savezničkih aranžmana koju su pokrenula dva lidera. Tokom protekle decenije obe vlade su preuzele veoma velike budžetske obaveze za razvoj infrastrukture u australskim odbrambenim objektima u severnoj Australiji pod različitim naslovima, uključujući i Ministarstvo odbrane Australije Inicijativa za položaj snaga Sjedinjenih Država koja se stalno razvija.

Ključna karakteristika Sporazuma o položaju sile je koncept 'Dogovorenih objekata i područja', definisan u članu I Sporazuma kako slijedi:

'“Dogovoreni objekti i područja” označavaju objekte i područja na teritoriji Australije koje osigurava Australija, a koji mogu biti navedeni u Aneksu A priloženom ovom Ugovoru, i takve druge objekte i područja na teritoriji Australije koje Australija može obezbijediti u budućnosti, a kojima će snage Sjedinjenih Država, Izvođači radova Sjedinjenih Država, zavisna lica i drugo osoblje Vlade Sjedinjenih Američkih Država, prema obostranom dogovoru, imati pravo pristupa i korištenja ovog Agrea.

Ipak, u devet godina nakon potpisivanja Sporazuma o položaju snaga 2014. nijedna verzija Aneksa A Sporazuma nije objavljena u javnosti, a čini se da nijedna zvanična izjava nije eksplicitno identifikovala bilo koji ADF objekat kao Dogovoreno postrojenje ili područje prema uslovima FPA iz 2014. Web stranica Ministarstva odbrane 'Inicijative za držanje snaga Sjedinjenih Država' pruža brojne izvorne materijale o različitim aspektima inicijativa. Ali nijedan od ovih dokumenata ne sadrži niti ukazuje na bilo kakvu informaciju o tome koji su australski odbrambeni objekti dogovoreni objekti i područja kojima, prema FPA, američke snage imaju pravo pristupa.

Možda najpoznatiji primjer dosadašnjeg utjecaja Sporazuma o položaju snaga bila je ogromna nadogradnja RAAF baze Tindal u blizini Katherine, koja uključuje proširenje od više od 1.5 milijardi australskih dolara koje financira Australija i investiciju od 360 miliona američkih dolara za olakšavanje rotacijskog raspoređivanja USAF-a Strateški bombarderi B-52H, plus infrastruktura za smještaj flote američkih i australijskih logističkih aviona, tankera za dopunjavanje goriva, zaštitnih lovaca i aviona za rano upozoravanje i kontrolu – i njihovo stalno operativno osoblje – za pratnju B-52 u ofanzivnim misijama na čelu za Kinu.

Jednostavno pitanje bi trebalo biti: kojim australijskim odbrambenim bazama snage Sjedinjenih Država i izvođači imaju pristup prema Sporazumu o položaju snaga?

Iz najava o izgradnji od strane vlada Australije, Sjeverne teritorije i Sjedinjenih Država moguće je sastaviti grubu prvu listu infrastrukturnih projekata Force Posture Initiative, barem za sjevernu Australiju, u tri kategorije:

Projekat nadogradnje područja za obuku i poligona Sjeverne teritorije

Zatvorena zona za obuku kasarne Robertson,

Kangaroo Flats prostor za obuku,

Mount Bundey Training Area

Bradshaw terensko područje za obuku

Proširenje baza RAAF-a

RAAF baza Darwin

RAAF baza Tindal

US Bulk Liquid Storage Facility, East Arm, Darwin
Agencija za logistiku odbrane / Crowley Solutions

Mora se naglasiti da je ovo u velikoj mjeri preliminarna lista, s najavama u 2021. godini koje ukazuju na planirano proširenje i nadogradnju za tjoš tri seta 'Unaprijeđene saradnje' osim rotacijskih snaga marinaca i američkih zračnih snaga, uključujući kopnene snage, pomorske snage i logistiku, održavanje i objekte za održavanje. Svaki signalizira novi ili prošireni pristup američkih snaga i izvođača objektima ADF-a.

U decembru 2022. ministarska grupa ministara odbrane i vanjskih poslova Australije i Sjedinjenih Država najavio planove za nadogradnju RAAF-a i drugih ADF 'golih baza' u sjevernoj Australiji kao doprinos planiranju američkih zračnih snaga za geografsku diverzifikaciju logistike i pogona za gorivo kako bi se zakomplikovalo kinesko planiranje napada.

'Objekti za saradnju'

Ovaj veliki nalet vrlo vidljivog, skupog i strateški značajnog planiranja infrastrukture nagovještava sve duži spisak australijskih odbrambenih objekata s većim nivoom pristupa SAD-u nego ikada prije od 1945. Vlada Albanije je nagovijestila svoje razmišljanje o ovom pitanju počevši s reafirmacijom podrške dobro poznatim 'zajedničkim objektima' – pre svega džinovskoj gigantskoj bazi poznatoj kao zajedničkoj bazi podataka u prirodi "De Fajn" Jofense. Alice Springs, stanica za seizmičku nuklearnu detonaciju kojom upravlja USAF, također u Alice Springsu, i malena, ali vojno važna solarna opservatorija Learmonth, kojom upravlja USAF/BOM, na poluotoku Exmouth južno od North West Capea. Svaki od njih je predmet dugogodišnjih (od 1950-ih i 1960-ih) pojedinačnih sporazuma koji su prethodili FPI-u.

Međutim, u ministarskoj izjavi od 9. februara ove godine, ministar odbrane Richard Marles najavio je novu kategoriju baza kojima američke snage imaju pristup, pod možda, nažalost, nazvanim "saradnički objekti".

Prema Marlesu

'Također sarađujemo preko objekata u vlasništvu i kontroli Australije, kao što su Harold E Holt Naval Communication Station i Australian Defense Satellite Communication Station.'

Šta god da je još Marles mislio ovdje, referenca na North West Cape bila je malo neprozirna. Australije najgušća mreža visokotehnoloških objekata na poluostrvu Exmouth sada je dom ne samo podmorske komunikacijske stanice vrlo niske frekvencije u North West Capeu osnovane 1960-ih, već i novog svemirskog nadzornog teleskopa i radara za nadzor svemira, kojima zajednički upravljaju obje vojske, dostavljajući svoje podatke o orbitalnim satelitima protivnika za Kombinovana svemirska komanda u SAD u pripremi za vojnu borbu za 'primat' u svemiru.

Svaki od ovih 'zajedničkih' objekata na poluostrvu Exmouth, poput američkih komunikacionih objekata izgrađenih otprilike u isto vrijeme uz bazu za presretanje signala australijske odbrane južnije u Kojareni blizu Geraldtona, imaju svoje skupove bilateralnih sporazuma – vjerovatno odvojeno od naknadno razvijene Posture Agree 2014.

Lista nedostajućih baza kojima američke snage imaju pristup

Sve ove zabrinutosti, zajedno sa novim pojmom odnosa s javnošću o 'saradničkim objektima', postavljaju pitanje kojim objektima ADF-a Sporazum o položaju snaga daje pristup snagama Sjedinjenih Država i strateški i politički hitnim. Zašto tako tajno?

Dana 10. marta 2023., Ministarstvu obrane podnesena je prijava prema Zakonu o slobodi informacija u kojoj se traži 'kopiju 'Aneksa A' Sporazumu o položaju snaga između Vlade Australije i Vlade Sjedinjenih Država.'

Dana 28. aprila 2023., nadležni službenik je odgovorio na zahtjev (FOI odbrane 576/22/23), navodeći da su identifikovali 'jedan dokument koji spada u okvir zahtjeva', ali je uskratio pristup dokumentu prema članu 33(a). )(iii) Zakona o FOI, jer bi objavljivanje dokumenta „prouzročilo, ili bi se razumno moglo očekivati ​​da će uzrokovati štetu međunarodnim odnosima Commonwealtha. Može se razumno očekivati ​​da će objavljivanje ovih informacija potkopati dobre radne odnose Australije s drugom vladom. Konkretno, otkrivanje dokumenta u okviru djelokruga bi moglo uzrokovati gubitak povjerenja u australijsku vladu, a kao rezultat toga, strani zvaničnici mogu biti manje voljni da se u budućnosti sarađuju sa zvaničnicima australske vlade.'

Podnosilac predstavke je 10. maja 2023. godine zatražio preispitivanje ove odluke u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama. U trenutku pisanja ovog teksta, rezultat pregleda nije stigao.

Međutim, 7. juna 2023. godine, odvojeno od tekuće aplikacije FOIA, predsjedavajuća Nezavisne i mirne Australijske mreže, Annette Brownlie, poslala je pismo sekretaru Ministarstva odbrane Gregu Moriartyju, tražeći pristup Aneksu A Sporazuma o položaju snaga ili listi dogovorenih objekata i područja u okviru sporazuma.

Moriarty je 27. juna odgovorio Brownlieju u iznenađujućim izrazima, s obzirom na napredak aplikacije FOIA, njenu identifikaciju relevantnog dokumenta, odbijanje pristupa i čekanje na reviziju tog odbijanja FOIA:

'Dok se Sporazum o položaju snaga odnosi na potencijalni 'Aneks A' koji pokriva dogovorene objekte i područja, Aneks A nije razvijen... Umjesto toga, kasnije je razvijen Memorandum o razumijevanju o dogovorenim objektima i područjima koji su potpisali američki ministar odbrane i australski ministar za odbranu, Kevin Andrews 30. maja 2015.'

Moriarty je nastavio:

'Ovaj Memorandum o razumijevanju nije javno dostupan zbog svoje klasifikacije.'

Dana 13. jula 2023. godine podnesen je ZOSPI zahtjev za pristup Memorandumu o razumijevanju o dogovorenim objektima i područjima, a odgovor se čeka.

Zašto tako ćute?

Postoji niz zbunjujućih aspekata odbijanja albanske vlade da objavi listu dogovorenih objekata i područja kojima američke snage imaju pristup u skladu sa Sporazumom o položaju snaga iz 2014. ili Memorandumom o razumijevanju o dogovorenim objektima i područjima godinu dana kasnije.

Nije da je ova tajnost odgovornost samo laburista: prije Moriartyjevog zakasnelog objelodanjivanja prošlog mjeseca, činilo se da australska vlada nije spominjala postojanje MOU između maja 2015. i juna 2023. Jedini javni zapis o postojanju Memoranduma o razumijevanju čini se da je publicitetna fotografija američkog Ministarstva odbrane na kojoj bivši ministar odbrane potpisuje30 Kevin Andrews2015 na MOU.

Također nije sasvim iznenađujuće da se Aneks u kojem su navedene baze navedene kao mogućnost u Sporazumu o položaju sile nije pojavio u tada objavljenom tekstu. Koja god osnova bila razmatrana ili postignuta, sporazumi o baziranju gotovo bilo koje vrste gotovo uvijek zahtijevaju dugotrajne pregovore, ne samo u vezi sa nestrateškim pitanjima kao što su odgovornost za razvoj imovine, finansijski uslovi, carine i viza za strano osoblje i status oporezivanja.

Ozbiljnije, primjena doktrine australske vlade o punom znanju i suglasnosti (član II (2)) na pružanje širokog spektra američkog multiservisnog i izvođačkog pristupa zračnim bazama i drugim bazama iz kojih bi se potencijalno mogle pokrenuti ratne operacije bi, ako se shvati ozbiljno , zahtijevalo je ozbiljno strateško i pravno razmišljanje. As Iain Henry i Cam Hawker unaprijed upozoren u ranim fazama razvoja Sporazuma o držanju snaga, osnivanje australske kontrole nad operacijama američke ofanzive – i, u slučaju bombardera B-52 i B-2, moguće nuklearnim – strateškim platformama na ionako klimavim okvirima 'potpunog znanja i usklađenosti', mnogo je manje vjerojatan nego čak u tel.

Bilo kako bilo, nije sasvim iznenađujuće što je ovaj proces trajao najveći dio godine, što je rezultiralo, prema Moriartyju, Memorandumom o razumijevanju iz maja 2015. godine.

Ali ostaje pravo pitanje zašto su australske vlade, a posebno vlada Albanije, bile toliko odlučne da listu baza drže u tajnosti.

Prvo razmatranje mogla bi biti pitanja odbrambene sigurnosti koja bi mogla biti ugrožena otkrićima da američke snage i izvođači imaju pristup određenom odbrambenom objektu. Uopšteno govoreći, s obzirom na količinu javno dostupnih informacija – ne samo iz zvaničnih medijskih izvora SAD i Australije – o pristupu SAD najmanje nekoliko desetina objekata ADF-a, ovo je nevjerovatno. Štaviše, otkrivanje prisustva američke vojske i osoblja u gradovima u blizini odbrambenih objekata koji se uglavnom nalaze u ruralnoj i udaljenoj Australiji ne bi testiralo mnoge novinare ili strane obavještajne operativce s pristupom Google Earthu ili lokalnim barovima.

Drugo razmatranje bi moglo biti, kao što je sugerirano razlozima za odbijanje pristupa FOIA-i Aneksu A, da bi otkrivanje 'moglo uzrokovati gubitak povjerenja u australijsku vladu' i naštetiti radnim odnosima sa Sjedinjenim Državama. Opet, u principu, takav ishod bi se mogao zamisliti – ako su Sjedinjene Države bile duboko zabrinute zbog takvog otkrića.

U stvari, postoji dobar razlog da se misli da to nije slučaj, i da je stvarna situacija vjerovatno obrnuta – australska vlada, a ne vlada SAD-a, čvrsto je uvjerena da stepen pristupa koji pruža američkim snagama i izvođačima ne bi trebao biti otkriven australijskoj javnosti.

Sjedinjene Države su sklopile aranžmane u vezi sa pristupom američkih vojnih snaga dogovorenim objektima i područjima s velikim brojem zemalja širom svijeta, prema nizu sporazuma o odbrambenoj saradnji, sporazuma o statusu snaga, dodatnih sporazuma o odbrambenoj saradnji i sporazuma sa sličnim naslovom koji koriste eksplicitnu frazu "Dogovorene oblasti".

Kratak pregled podataka otvorenog izvora pokazuje da su SAD posljednjih godina sklopile sporazume koji se eksplicitno odnose na pristup 'Dogovorenim objektima i područjima' sa velikim brojem savezničkih i nesavezničkih zemalja uključujući, ali vjerovatno ne ograničavajući se na, Afganistan, Estoniju, Gana, Gvatemala, Mađarska, Irak, Jordan, Kuvajt, Letonija, Litvanija, Holandija (Kurakao), Norveška, Papua Nova Gvineja, Poljska, Senegal, Slovačka Republika i Španija.

Dok neki od ovih sporazuma ne daju javne podatke o tome koji su objekti uključeni kao 'Dogovoreni objekti i područja', neki daju, uključujući najmanje pet važnih američkih saveznika za koje su dotične baze za smještaj javno imenovane.

Tabela 1 identifikuje nedavne sporazume sa pet američkih saveznika koji javno navode koji dogovoreni objekti i područja kojima američke snage trebaju imati pristup prema takvim sporazumima. Tri takva saveznika – Mađarska, Norveška i Poljska – su saveznici u NATO-u; drugi, Filipini, vraćaju se statusu bliskog saveznika nakon interregnuma; i peta, Islamska Republika Afganistan, donedavno je bila bliski saveznik Sjedinjenih Država. (Pored toga, Papua Nova Gvineja je nedavno potpisala Sporazum o odbrambenoj saradnji sa Sjedinjenim Državama. Prema još nepotvrđenim medijskim izvorima koji imaju pristup prijavljeni tekst sporazuma, pet PNG objekata, uključujući dvije pomorske luke i tri aerodroma, uključeni su kao ugovoreni objekti i područja.)

Tabela 1. Zemlje sa sporazumima o odbrani sa Sjedinjenim Državama koji javno navode dogovorene objekte i područja kojima američke snage imaju pristup [Napomena: PNG objavljivanje za medije nije zvanično potvrđeno]

Javna identifikacija u tekstu ovih bilateralnih sporazuma o odbrani o tome kojim dogovorenim objektima i područjima u ovim zemljama treba da imaju pristup američkim snagama bi bila potrebna saglasnost obje zainteresovane vlade.

To implicira da su u najmanje ovih pet slučajeva od značajnog diplomatskog i strateškog značaja za Sjedinjene Države, i američka vlada i vlade domaćini bile saglasne s otkrivanjem popisa dogovorenih objekata i područja kojima američke snage imaju pristup.

Koliko ja znam, nijedna od savezničkih vlada nije pokušala, uključujući vladu Sjedinjenih Država, da poništi odluku da se ovi dogovoreni objekti i područja kojima su američke snage pristupile u dotičnim zemljama javno obznane.

Ovi primjeri vlada velikih saveznika Sjedinjenih Država i Sjedinjenih Država koje prihvaćaju takvo objavljivanje Dogovorenih objekata i područja kojima američke snage imaju pristup čine razumnim odbaciti tvrdnju vlade Australije da bi otkrivanje liste dogovorenih objekata i područja prema MOU nužno štetilo odnosima povjerenja s drugom vladom.

Još fundamentalnije, pitanje tada postaje 'Šta su vlade Mađarske, Norveške, Filipina i bivša marionetska vlada Afganistana posjedovale ili su imale a australijske vlade nemaju?' Odgovor će imati neke veze sa konceptima istinskog suvereniteta i obavezama prema transparentnosti stranim za australske vlade, posebno aktuelnu vladu Albanije.

Napomena autora: Zahvaljujem se Kellie Tranter, Annette Brownlie i Vince Scappatura.