Zašto još uvijek imamo bombu?

Autor: William J. Perry i Tom Z. Collina, 4. kolovoza 2020. godine

od CNN

William J. Perry bio je pomoćnik ministra obrane za istraživanje i inženjering u Carter-ovoj administraciji i kao ministar obrane u Clintonovoj administraciji. Trenutno usmjerava neprofitni projekt Williama J. Perryja radi edukacije javnosti o nuklearnim prijetnjama. Tom Z. Collina direktor je politike u kompaniji Fond Plowshares, globalna sigurnosna fondacija sa sjedištem u Washingtonu, DC, i radi na pitanjima politike nuklearnog oružja već 30 godina. Koautori su časopisa nova knjiga „Dugme: Nova utrka nuklearnog naoružanja i predsjednička moć od Trumana do Trumpa.

Predsjednik Harry Truman nije mogao u potpunosti shvatiti snagu atomske bombe kada su - prema njegovom nalogu - Sjedinjene Države bacile dvije na Hirošimu i Nagasaki prije 75 godina. Ali jednom je vidio katastrofalne posljedice - dva grada u ruševinama, s krajnjim brojem poginulih koji je dosegao Procijenjeno 200,000 (prema istoriji Odjela za energetiku projekta Manhattan) - Truman određeno da više nikada ne koristi Bombu i nastojao je „eliminirati atomsko oružje kao ratni instrument“ (Dok je kasnije odbio da bi isključio korištenje Bombe za vrijeme Korejskog rata, na kraju nije poduzeo taj korak).

Budući američki predsjednici obiju strana uglavnom su se složili s Trumanom u ovom pitanju. „Jednostavno ne možete imati ovakav rat. Nema dovoljno buldožera za struganje tijela s ulica, ” rekao Predsjednik Dwight Eisenhower 1957. deceniju kasnije, 1968., predsjednik Lyndon Johnson potpisan međunarodni ugovor kojim se SAD obvezuje na nuklearno razoružanje koji je i danas na snazi. Suočavajući se s masovnim protestima 1980-ih i nakon ranije tvrdoglavog stava protiv nuklearnog smrzavanja, predsjednik Ronald Reagan tražen „potpuno ukidanje“ nuklearnog oružja „s lica zemlje“. Tada je 2009. godine na dužnost stupio predsjednik Barack Obama traži "Mir i sigurnost svijeta bez nuklearnog oružja."

Unatoč takvim izjavama i opetovanim naporima na najvišim nivoima vlasti da se zabrani Bomba, još uvijek je živo i dobro. Da, američki i ruski arsenali znatno su se smanjili od visine hladnog rata od oko 63,476 bojevih glava u 1986, po Biltenu atomskih naučnika, na 12,170 ove godine, prema Federaciji američkih naučnika - dovoljno da mnogo puta uništi svijet.

Sada, pod predsjednikom Donaldom Trumpom, Bomba doživljava renesansu. Trump je planiranje potrošiti više od jednog biliona dolara na američki nuklearni arsenal u naredne tri decenije. Iako imamo puno bolje stvari na koje ćemo trošiti novac, poput odgovora na koronavirus i obnovu ekonomije, zagovornici The Bomba uvjerili su Kongres da financira nuklearne programe za zamjenu podmornica, bombardera i raketa na kopnu kao da su hladne Rata nikad se nije završilo. Većina članova Kongresa jednostavno nisu voljni izazivati ​​zvaničnike Pentagona i dobavljače odbrane koji promoviraju novo nuklearno oružje, iz straha da će ih njihovi protivnici napasti kao "mekane" u odbrani.

Istodobno, Trumpova administracija odustaje od sporazuma o kontroli naoružanja. Trump povukao se iz Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa prošle godine i jeste odbijanje produžiti novi Ugovor o START-u koji istječe u veljači 2021. To će nas ostaviti bez provjerenih ograničenja za ruske nuklearne snage prvi put u pet decenija i vjerojatno nas dovesti u opasnu novu utrku u naoružanju.

Pa, šta je pošlo po zlu? To pitanje istražujemo u našem nova knjiga, "Dugme: Nova utrka nuklearnog naoružanja i predsjednička moć od Trumana do Trumpa." Evo šta smo pronašli.

1. Bomba nikad nije nestala. Bio je potreban snažan politički pokret tokom 1980-ih, slično kao Black Black Matter Matri danas u smislu širokog javnog angažmana, posebno među mladima, da upali reflektore na opasnosti nuklearne utrke i da se konačno zaustavi. No kako su arsenali opadali nakon završetka hladnog rata početkom devedesetih, javnost je u velikoj mjeri pretpostavljala da će se taj proces pobrinuti za sebe. Zabrinutost se prebacila na druga važna pitanja, poput klimatskih promjena, rasne nejednakosti i kontrole oružja. Ali bez vidljivijeg pritiska javnosti, čak je i motiviranim predsjednicima poput Obame bilo teško izgraditi i održavati političku volju potrebnu za promjenu ukorijenjene politike.
2. Bomba uspeva u senci. Djelujući ispod političkog radara, Trumpova administracija i njeni prouklearni redovi, poput bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost John Bolton i trenutni specijalni predsjednički izaslanik za kontrolu oružja Marshall Billingslea, iskoristili su u potpunosti ovu javnu apatiju. Bomba je sada samo još jedno pitanje koje republikanci koriste kako bi demokrate izgledale „slabe“. Kao političko pitanje, Bomba među konzervativcima ima dovoljno soka da održi većinu demokrata u defanzivi, ali nedovoljno široj javnosti da ohrabri demokrate da potaknu stvarne promjene.
3. Završeni predsednik nije dovoljan. Čak i ako se sljedeći predsjednik založi za transformaciju nuklearne politike SAD-a, kad jednom zauzme funkciju, naići će na ogroman otpor promjenama od strane kongresnih i odbrambenih izvođača, između ostalih, što će biti teško prevladati bez snažne potpore javnosti. Potrebna nam je snažna vanjska izborna jedinica koja vrši pritisak da predsjednika izvrši. Imamo pojačan masovni pokret o građanskim pravima i drugim pitanjima, ali uglavnom to ne uključuje nuklearno razoružanje. Štaviše, veći dio novca koji dolazi u obnovu nuklearne energije mogao bi se upotrijebiti kao predujam za rješavanje važnijih stvari poput koronavirusa, globalnog zagrijavanja i rasne jednakosti. U konačnici, Bomba je i dalje s nama jer, za razliku od osamdesetih, ne postoji masovni pokret koji bi zahtijevao da se toga odreknemo. I nema očiglednih političkih troškova za predsjednike ili članove Kongresa koji i dalje glasaju za više novca za nuklearno oružje ili podrivaju ugovore koji ih ograničavaju.

Pretnje iz Bombe nisu nestale. U stvari su im s vremenom pogoršani. Predsjednik Trump ima isključivu vlast za početak nuklearnog rata. Mogao je prvo lansirati nuklearno oružje kao odgovor na lažnu uzbunu, opasnost složeni cyber pretnjama. Vazduhoplovne snage obnavljaju američke balističke rakete na kopnu za 100 milijardi dolara iako To bi moglo povećati rizik pogrešnim pokretanjem nuklearnog rata.

Sedamdeset i pet godina nakon Hirošime i Nagasakija, idemo u pogrešnom smjeru. Vrijeme je da američka javnost opet brine o nuklearnom ratu. Ako to ne učinimo, naši vođe neće. Ako ne završimo s Bombom, srušit će nas i Bomba.