David Swanson, januar 14, 2024
Šta da kažemo o američkoj kulturi u kojoj se ljudi mogu otvoreno diviti Njemačkoj što je podržala još jedan genocid, i osuditi upozorenje na Treći svjetski rat kao bezobzirnu opasnost?
Njemačka je formalno podržala izraelsku odbranu od genocida u Gazi, dok je Namibija javno osudila dugogodišnju njemačku politiku činjenja ili podržavanja genocida, uključujući onaj za koji bi svi trebali znati u Evropi i onaj za koji niko ne bi trebao znati koji je prethodio tom u Africi. Da ne bi bio revoltiran zbog ovoga, mora se ni jedan
- aktivno izbjegavati saznanje šta se dešava u Gazi, grubo kršeći zapadnjačku sliku o sebi, insistirajući na znanju, praćenju činjenica i osiguravanju da se genocid dozvoli „nikad više“, ili
- prihvatiti bizarnu ideju da barem jedan genocid, onaj koji su počinili nacisti, trajno čini svakoga ko se povezuje s njegovim žrtvama (ili jednom od njih veću kategoriju) nevinim za bilo kakve zločine.
Ovu osnovnu stvarnost ne mogu promijeniti brdovi riječi o otkupljenju i poetskoj pravdi, ili božanskoj sankciji i egzistencijalnom mandatu, ili svetosti svakog čina predsjednika koji nije Trump. Činjenica da treba prezirati i nacizam i trampizam nije u suprotnosti sa poznavanjem osnovnih činjenica o tome šta se dešava u svijetu.
Rizik od novih ratova i nuklearnog rata brzo raste. Raste predvidljivo i poznato, kao rezultat akcija SAD i drugih vlada koje se reklamiraju kao zaštita javne sigurnosti. Oni koji su bili u pravu kada su upozoravali na ratove u prošlosti upozoravaju na ratove gore nego ikada.
Akcija koju je poduzela Južna Afrika kako bi podržala vladavinu prava na Međunarodnom sudu pravde učinila je više za sigurnost Južne Afrike nego što bi bilo koja vojska ikada mogla. Svijet je zaljubljen u vladu Južne Afrike. A američka vojska neće uzvratiti Južnoj Africi jer je previše zauzeta odgovorom na začarane krugove nasilja u kojima učestvuje širom svijeta. Moglo bi se negirati osnovne činjenice slučaja Južne Afrike protiv izraelskog genocida u Gazi, lažno zamisliti da je Južna Afrika djelovala iz straha i za vlastitu zaštitu, a zatim optužiti Južnu Afriku da ugrožava sebe i svijet popuštajući pritiscima pogrešna strana nasilja zvanog “teroristi”.
Ali nije bilo pritiska. Nije bilo prijetnje nasiljem protiv Južne Afrike, a da je bilo, reagiranje na takvu prijetnju mudro, a ne kroz infantilni ili visceralni refleks, ponekad se može shvatiti kao nešto drugo osim kukavičluka. 11. marta 2004. bombe Al Kaide ubile su 191 osobu u Madridu, u Španiji, neposredno prije izbora na kojima je jedna stranka vodila kampanju protiv učešća Španije u ratu u Iraku pod vodstvom SAD-a. Narod Španije glasao socijalisti su bili na vlasti i do maja su uklonili sve španske trupe iz Iraka. U Španiji više nije bilo bombi. Ova historija stoji u jakoj suprotnosti s Britanijom, Sjedinjenim Državama i drugim nacijama koje su na višestruki rat odgovorile puhanjem, uglavnom stvarajući više povratnih informacija.
Nasilno i nenasilno protivljenje američkim akcijama raste širom Zapadne Azije, vođeno univerzalno zahtjevom da se okonča rat u Gazi. Kada je došlo do kratkog prekida vatre u Gazi, taoci su oslobođeni. Pa ipak, Genocide Joe insistira na još većem i proširenom ratu navodno kako bi oslobodio više talaca.
Postoji logika u ideji da se nikada ne smije prepustiti drugoj strani. Ali to je genocidna logika. Ako je nasilje druge strane vođeno istim začaranim krugom osvete i neznanja kao i vaše, i ako će druga strana nastaviti postojati, onda je ideja da nikada ne popuštate drugoj strani recept za katastrofu. Alternativa, međutim, ne mora biti popuštanje. Alternativa umjesto toga može proizaći iz mentaliteta koji je uznapredovao iznad predškolskog nivoa. Naravno, ta primedba je nepravedna prema predškolcima koji nisu dovoljno organizovani da razviju nivo kolektivnog ludila koji odrasli mogu.
Umjesto da razmišljamo u smislu popuštanja neprijateljima, možemo početi tako što ćemo dati prioritet izbjegavanju nuklearne apokalipse, i nastaviti tako što ćemo dati prioritet izbjegavanju masovnih ubistava porodica, i doći do potrebe za korištenjem nenasilnih sredstava za rješavanje sukoba i potrebe da se zločini procesuiraju kao zločini. umjesto da ih tretiraju kao izgovore za rekonstrukciju nacizma. Možemo doći do potrebe da rješavamo pritužbe putem dogovorenog kompromisa, a ne poricanjem.
Rat u Ukrajini je bio dugo dolazi, predviđeno — pa čak željeni i strateški za — od strane mnogih u američkoj vladi. Radnje koje se preduzimaju da izazovu zlu, neoprostivu, ilegalnu i užasnu invaziju Rusije imaju paralele sa akcijama koje se sada poduzimaju da izazovu zle, neoprostive, ilegalne i užasne napade Irana, Kine i Sjeverne Koreje, kao u decenijama ugnjetavanje od strane Izraela koje je tako predvidljivo dovelo do zlih, neoprostivih, ilegalnih i užasnih napada Hamasa, a da ne spominjemo zle, neoprostive, ilegalne i užasne napade 9-11 koji su tako velikim dijelom prisutni u tekućim začaranim krugovima - i Odgovor SAD-a na koji Izrael tvrdi da je model koji opravdava sve što radi.
Ako ostanete u stanju da se pripremite za ogorčenje i bijes protiv Irana i Kine i Sjeverne Koreje kada ih konačno izazovu na nasilje, ako se sada pripremate za samopravedno ogorčenje zbog nedokučivih i podljudskih prijetnji Naredba zasnovana na pravilima koja će biti nasilni odgovor na militarizam SAD-a iz Irana ili Kine ili Sjeverne Koreje, postoji jedna stvar u koju možemo biti sigurni u vezi sa ishodom zadržavanja ovakvog raspoloženja. Predvidljive mane
- masovne smrti i patnje i ozbiljnog rizika od kraja života na Zemlji
nadmašuju predvidljive prednosti
- kvalifikacija za lijepu, ali kratku karijeru za vas u glavnoj američkoj medijskoj kući.
Ako neko ističe da druge nacije povlače crvene linije i izdaju upozorenja, kao što je to činila Rusija prije invazije na Ukrajinu, možda vas ne pozivaju da se upustite u nasumične kriminalne prijetnje i dočekate doba nasilne anarhije. Možda od vas traže da postanete svjesni šta američka vojska radi širom svijeta i koliko bi svijet mogao biti sigurniji da to ne radi. SAD podržavaju, naoružavaju, obučavaju i financiraju vojsku gotovo svih najopresivnijih vlada na Zemlji. Izrael nije izvan sebe. Nekoliko vlada koje su označene kao neprijatelji američke vlade nisu prijatne humanitarne institucije, ali nisu ništa gore od mnogih drugih s kojima SAD stalno razgovaraju i nikada ne prijete. Pregovaranje o kompromisima sa ovim vladama nije jednosmjerna stvar. To nije ono što kompromis znači. Ali to je nenasilna stvar, a to je ono što je potrebno za ljudski opstanak.
Moramo doći do mjesta gdje se podržavanje genocida ne zamišlja kao dobro, a upozorenje na Treći svjetski rat shvaćeno kao zaštita, a ne kao ugrožavanje – čak i ako je za postizanje toga potrebno radikalno novo razumijevanje rata kao varvarske prakse u kojoj su obje strane uvijek potpuno (ako je drugačije i nesrazmjerno) pogrešno.
Jučer sam učestvovao na a webinar u organizaciji Mirovna akcija u Massachusettsu na temu „Smanjenje opasnosti od nuklearnog rata“. Jedan od govornika bio je vjerovatno i najantiratniji član američkog Kongresa, Ro Khanna. A ipak je rekao stvari u kojima nikada ne bismo smjeli dozvoliti da nam bude ugodno. Stvari poput, parafraziram, predsjednik Bajden je upravo grubo prekršio Ustav napadom na Jemen i prije svega moramo da ga ponovo izaberemo. Stvari poput, moramo zaštititi jevrejsku demokratsku državu. Ozbiljno? Šta je sa hrišćansko-demokratskom državom? Ili antidemokratska demokratska država?
Ovdje dodajem neke napomene koje sam pripremio za svoj dio webinara, koji je trebao biti o direktnoj akciji i prodaji:
Živimo u svijetu u kojem je većina ljudi pod velikim utjecajem, da ne kažem predvidljivo kontrolirana od strane korporativnih medija, ali u kojem ponekad postoje značajna odstupanja, široko rasprostranjeni otpor uputstvima televizija i novina. Otpor osnovnim pretpostavkama u srcu kulture je naravno rjeđi.
Više ljudi u SAD bilo je spremno da protestuje protiv najnovije izraelske eskalacije protiv Gaze prvog dana nego da se suprotstavi više oružja Ukrajini 1. dana. (I da danas marširaju za mir umesto da se pridruže vebinaru.) Zašto?
Oni razumiju protestnu invaziju i okupaciju. Možda su čak i protestirali protiv američke invazije i okupacije, ali u ovom slučaju nisu ni morali jer su ovo shvatili kao izraelsko, a u Sjedinjenim Državama se organizira i edukuje protiv izraelskih okupacija i ratova već desetljećima. Da su akcije Hamasa bile zle i kontraproduktivne i zločinačke moglo se poricati ili ignorirati, zbog ogromne razlike u razmjeru i moći. Ljudi su mogli protestirati na jednoj strani rata, iako su im korporativni mediji govorili da se suprotstave drugoj strani. Nezavisni i društveni mediji ohrabrili su ih da zauzmu drugu stranu.
Da su ruske akcije bile zle, kontraproduktivne i zločinačke bilo je mnogo teže ignorirati ili poreći (iako su neki, naravno, otišli tim putem). Rusija je bila veća nacija i vojska, invazija i okupacija. Niko vas nije morao optužiti da imate antiukrajinsku pristrasnost analognu antisemitizmu ako ste izrazili zabrinutost za Ruse, jer nije vjerovatno da ćete izraziti zabrinutost za Ruse. Nedostajalo je i nije se moglo odmah razviti razumijevanje beskonačnog blokiranja mira, izazivanja rata, omogućavanja državnih udara, nasilja niskih razmjera ili prijetnji velikih razmjera. Pitati ljude da li žele ruske rakete u Torontu i Tihuani bilo je previše apstraktno i previše u suprotnosti sa cjelokupnim svjetonazorom američke izuzetnosti. Predlažući potencijal nenaoružana civilna odbrana bio u sukobu sa hiljadama sati holivudske produkcije.
Dakle, vrijeme je važno za odziv aktivista. Ali ako ne postignemo dugoročnu revoluciju razmišljanja, i dalje će biti vremena kada mase ljudi jednostavno neće razumjeti potrebu za mirom.
Kada je u pitanju divestment, postoji još jedan način na koji je vrijeme bitan. Profitabilnost zaliha oružja se mijenja. Prije ruske invazije na Ukrajinu i istovremenog jačanja NATO-a, eskalacije vojne potrošnje širom svijeta i porasta profita od oružja, mogli bismo pokazati ljudima odgovornim za profit raznih fondova da bi mogli zaraditi isto toliko ili više novca ako bi lišen oružja. Sada ne možemo. To ne onemogućava dezinvestiranje svuda, ali otežava na onim mjestima gdje se od donosioca odluka traži da maksimiziraju profit. Dakle, u tim slučajevima i dalje može biti edukativno i organizaciono sredstvo, ali gubi prednost vjerovatno brze pobjede.
Tako da nam treba miks dugoročnih događaja koji imaju za cilj da našu kulturu postupno pomjere do razumijevanja da su sve strane svih ratova pogrešne, i kratkoročnih događaja koji imaju za cilj izgradnju i usmjeravanje energije protiv određenih strana u određenim ratovima - uključujući usmjeravanje energije u suprotstavljeni rat, a ne samo jedna strana rata. Potreban nam je fokus na dovođenje energiziranih ljudi u pokret protiv svih strana svih ratova prije nego što odu kući i isključe se. Direktna akcija blokiranja isporuka oružja ili blokiranja vrata kompanije koja se bavi proizvodnjom oružja, pa čak i kampanja prodaje, može pokrenuti i pojačati plimu trenutne nepopularnosti određene strane određenog rata. World BEYOND War je postigao određeni uspjeh u posljednjih nekoliko mjeseci Kanada, na primjer, krenuti za profiterima iz izraelskih ratova i barem započeti s otplatom kampanja za Penzioni plan za nastavnike Ontarija.
Jedna od prednosti kampanje prodaje je ta što može biti lokalna. Tako mogu biti i kampanje za gradske rezolucije, ili za rušenje ili postavljanje spomenika, ili za tranziciju vojne industrije u mirnu, ili za stvaranje bratskih gradova ili programe razmjene. Isto tako mogu i različiti obrazovni i kulturni događaji koji unapređuju razumijevanje i slavljenje mira, uključujući razumijevanje nuklearnog rata - akcije u stilu plugova, slika predstavljanje žrtvama porukama, webinars kao ovaj itd itd.
Još jedna očigledna strategija je globalni pristup. Da li bi ljudi radije insistirali na malo vjerojatnim naporima da natjeraju Kongres SAD-a da zahtijeva više izvještavanja o izraelskim zločinima, dok zakoni već postoje koji bi blokirali slanje više oružja u Izrael ako bi se ono poštovalo, ili vjerovatno napor natjerati razne nacionalne vlade da podrže krivično gonjenje Izraela za genocid na Međunarodnom sudu pravde? Ostale globalne akcije uključuju: udruživanje s ljudima u blizini planirane ili postojeće baze kako bi se ta baza zatvorila, izgradnja podrške za sporazume i sporazume, istinu i pomirenje, odjeli za mir, odjeli za nenaoružanu civilnu odbranu, te vođenje građanske diplomatije i razvoj globalne zajednice koji odaje počast i slavi mirotvorstvo.
Globalni također može biti lokalni, na primjer sa događajem na globalnom danu događaja, kao što je 22. januaragodine, godišnjice stvaranja Ugovora o zabrani nuklearnog oružja.
Drago mi je što sam ovdje da se pridružim raspravi o bilo kojoj od ovih stvari, uključujući, ako želite, kako mi dobio moj grad da se oslobode fosilnih goriva i oružja.
