Bog nas spasio od onih koji bi nas 'spasili'.
"Postalo je neophodno uništiti grad da bismo ga spasili."
–Neimenovani američki major iz priče Petera Arnetta iz The New York Times, 7 Februar 1968, o bombardovanju SAD Vijetnamski grad
Postoje dva nevaljana sektora koja se najčešće ne pridržavaju zakona o zaštiti životne sredine - industrija fosilnih goriva i vojska. Kad se poklope, to je još strašnije. Zapanjujuće je koliko drsko zanemarivanje američke vojske ima prema zemlji za koju tvrde da je brani, ali je umjesto toga opustoši. Posljednje negodovanje je najavljena namjera vazduhoplovstva da koristi pristup „rješenje zagađenja je razrjeđivanje“ na Cape Codu, u vezi sa zagađenjem iz kampa Edwards. Primarna dva izvora su izlijevanje i curenje goriva, kao i hemikalije iz područja za obuku u gašenju požara.
Istorijski gledano, vojska u svijetu je stvorila okolišnu pustoš i uvijek je bila iznad zakona. Ali kako postaju manje relevantni, možemo ih zamoliti da budu pažljiviji. Ako se usredsredimo na to da vojska postane potpuno irelevantna kroz kombinaciju strateških nenasilnih pristupa, možemo okončati dugu destruktivnu vezu između snaga koje bi trebale zaštititi naše zemlje i njihovo uništavanje te zemlje. Ako je ikada postojala nesvodiva izjava koja odražava tu iskrivljenu vezu i bolesnu logiku militarizma, upravo je ta izjava američkog majora o siromašnom vijetnamskom gradu Ben Tre.
Cape Cod je Ben Tre. Albuquerque je Ben Tre. Veliki deo sveta je Ben Tre i s obzirom na pretnju nuklearnim oružjem, Majka Zemlja je Ben Tre.
Treba nam drugi model zaštite. Upali vojsku. Naučite strateško nenasilje.
