Zrakoplovni napadi pod vodstvom SAD navodno su ubili preko sirijskih civila 850-a. Gde je ogorčenje?

SAD se izvinjava zbog bombardovanja nenamernih ciljeva kada je politički svrsishodno - u suprotnom, više voli da ćuti.

Autor: Charles Davis, U ovim vremenima

Muškarac vozi svoj motocikl kroz ulice Manbija, grada u sjevernoj Siriji, koji je opustošen od zračnih udara koalicije pod vodstvom SAD-a. (DELIL SOULEIMAN / AFP / Getty Images)

Lokalni aktivista je to opisao kaomasakrMuškarci, žene i djeca, rekao je Ahmad Muhamed The Daily Beast, ili spaljene ili žive zakopane unutar svojih domova dok su bombardovanja uzdrmala zajednice ui oko sela Tokhar, u blizini grada Manbij. Navodni broj poginulih, kako navode razne organizacije za ljudska prava i aktivisti na terenu, kretao se od nekoliko desetina do više od stotinu nevinih civila koji su potencijalno ubijeni zračnim napadima pod vodstvom SAD-a, padajući na to područje kao dio ofanzive iz Sirijske demokratske snage, saveza kurdskih i drugih boraca poduprtih SAD-om, da se Manbij vrati iz Islamske države. To je bilo u julu 19, a Sjedinjene Države tek treba da javno priznaju navodne smrti tih civila, iako su SAD potvrdile vazdušne napade u regionu i rekle da će istražiti tvrdnje o žrtvama.

Međutim, SAD nisu učinile navodno ubijanje nenamjernih ciljeva u Siriji. U septembru, SAD i njegovi koalicioni partneri izvršili su niz zračnih napada izvan Deir Ezzora, grada u blizini iračke granice, koji je dijelom držao ISIS, a dijelom i sirijska vlada. Prema navodima ruske vojske, primarnog saveznika režima Bašara al Asada, ovi štrajkovi su ubijeni preko ljudi 60-a.

Ali ovaj poslednji vazdušni napad bio je drugačiji: mrtvi su bili vladini vojnici, a ne civili, a ruski izveštaji o njihovoj smrti odmah su se pojavili sa izvinjenjem na najvišem nivou. Dok sirijska vlada tvrdi da je napad bio nameran i ukazuje na nedostatak američke posvećenosti ratu na ISIS-u, američki zvaničnici tvrde da su mislili da udaraju u ciljeve ISIS-a i zaustavili štrajkove čim ih je Rusija obavestila da udaraju u vladine snage.

"Uspeli smo", američki državni sekretar Džon Keri rekao u UN-u Vijeće sigurnosti sastanak. „Strašna nesreća. I u trenucima kada se to desilo, mi smo to priznali “, primetio je on. Mi smo se “izvinili i pokušali smo saznati kako se to dogodilo”.

Narednik američkog ratnog vazduhoplovstva John Thomas rekao je novinarima, ovaj incident na stranu: "Nikada nismo pogodili ciljeve režima tokom ovog sukoba." Dodao je: "Mi ne bismo, nismo nameravali u to vreme i nećemo u budućnosti." Prema dopisniku CNN-a, jedan američki zvaničnik je čak rekao da će SAD razmotriti iskaze sućuti porodicama ubijenih sirijskih vojnika, nešto što je ranije ponudio rođacima poginulih u zračnim napadima u Avganistanu. (Ministarstvo odbrane SAD nije odgovorilo na zahtjev za komentar.)

To je druga priča za druge Sirijce - uključujući i nenaoružane muškarce, žene i djecu ubijene u svojim domovima.

Masakri, množina

Štrajk 19-a u julu nije bio anomalija, navodi grupa za praćenje Airwars, koja prati vazdušne napade stranih vlada u Siriji. Koalicija koju predvode SAD izvršila je više od 5,300 zračnih napada u Siriji od septembra 2014, vjerovatno ubivši najmanje civile 850-a, prema Airwarsu, a potencijalno i preko 1,200-a. Ali Sjedinjene Države su priznale da su ubile samo civile 33-a, izvještava Airwars.

Na pitanje o incidentu u Manbiju, Neil Sammonds, istraživač iz Amnesty Internationala, odgovara: "Koje?" U toku nekoliko sedmica američke vazdušne podrške Sirijskoj demokratskoj sili za oslobađanje grada, održan je niz događaja sa velikim brojem žrtava. iz ISIS-a. Samo u incidentu 19 Tokhar u julu, Sammonds kaže: "Vjerovatno su civili 73-plus ubijeni, na osnovu svih dokaza koje smo pogledali, uključujući i video snimak groba." Sve u svemu, kaže on, preko civila 200-a vjerovatno ubijen u području Manbija.

ISIS je pobegao iz grada u avgustu 2016.

Prema Chrisu Woodsu, direktoru Airwarsa, „Iako je Koalicija uspjela priznati svoju grešku u roku od 24 sata nakon što su Assadove trupe ubijene ... (i ponuditi i kompenzaciju), izgleda da se primjenjuju vrlo različita pravila kada su civili pogođeni“ - neslaganje Sammonds naziva "znatiželjnim".

"Prosječno kašnjenje između ubijenog civila od strane saveza pod vodstvom SAD-a i bilo kakvog javnog priznanja trenutno je šest mjeseci", kaže Woods U ovim vremenima. "A koliko je nama poznato, nijedna kompenzacija nije isplaćena ni jednom pogođenom neborcu."

Sammonds dodaje da "u velikoj većini incidenata [javno priznanje] uopšte ne dolazi", te da će "Amnesty" uskoro podići [zabrinutost zbog civilnih žrtava] sa američkim zvaničnicima. "

Nisu svi Sirijci jednaki u očima svih država koje sada bombarduju Siriju. Kako komentari pukovnika Thomasa kažu, vladini vojnici su strogo zabranjeni kada je riječ o američkoj i ruskoj smrti odozgo, ali sirijski civili su druga stvar: prema pravilima Obamine administracije o ratu protiv ISIS-a, “ postoji nekoliko ciljnih područja u kojima je vjerovatnoća —— ne samo šansa - “civilnih žrtava 10-a dozvoljena”, kao što su USA Todayotkrio u aprilu 2016.

Nijedna porodica ubijenih civila nije dobila kompenzaciju. "Pod odgovarajućim okolnostima, komande mogu razmotriti mogućnost da se isplata solatije izrazi kao izraz sažaljenja ozlijeđenim ili porodicama preminulih", izjavio je kapetan američkog vazduhoplovstva Michele Rollins, službenik za odnose sa medijima sa Centralnom komandom SAD-a (CENTCOM). U ovim vremenima. „Ove isplate nisu namijenjene da služe kao nadoknada za gubitak ili povredu. U ovom trenutku, u Siriji nije bilo nikakvih zahtjeva za isplatu solatia. "

Ali, da li su SAD zaista došle do rođaka onih koje je navodno ubila? "Sadašnje okruženje u Siriji čini istraživanje ovih optužbi izuzetno izazovnim", kaže Rolins. „Tradicionalne istražne metode, kao što su intervjuisanje svjedoka i ispitivanje mjesta, obično nisu dostupne u Siriji. Stoga, nismo u mogućnosti da identifikujemo i lociramo članove porodice u Siriji. ”To je uprkos činjenici da su snage Specijalnih operacija SAD bile na terenu u Manbiju i drugim dijelovima sjeverne Sirije.

Ipak, CENTCOM tvrdi da ili istražuje ono što se dogodilo na Manbiju ili je to već učinilo. "U skladu sa našom posvećenošću transparentnosti," kaže Rolins, nalazi iz te istrage će biti objavljeni "što je prije moguće". Rollin također kaže da će se incident 17-a u blizini Deir Ezzora koji uključuje sirijske vladine snage "istražiti", iako - za razliku od sa Manbijem - SAD su se već izvinile.

Čak i avganistanski civili imaju nešto bolje: kada ih SAD ubijaju ili uništavaju svoje domove, ponekad nudi nadoknadu - do $ 2,500 za većinu slučajeva, i do $ 10,000 za druge, prema ProPublici, značilo je da donese "suosjećajno lice američkoj vojsci". Ne mnogo, ali nešto. Životi Sirije, očigledno, ne samo da vrede manje od života u Avganistanu, nego su manje od oštećene imovine. Osvajanje „srca i umova“ nije deo američke strategije u ratu protiv ISIS-a, zasnovano na ideji da ekstremizam može jednostavno biti bombardovan. I dok Airwars izveštava da su poginuli civili od američkih vazdušnih napada znatno niže od zarobljavanja Manbija, bez fundamentalne promene u strategiji, smrt nevinih će verovatno skočiti sa početkom sledeće ofanzive koju podržavaju SAD.

Civili su odbačeni

Za razliku od Sirijaca u uniformama, sirijski civili nemaju moćnog državnog zastupnika na svojoj strani. Nijedna vlada, čak ni sopstvena, ne brine o tome da se pitanje Sirijaca ubije vazdušnim napadima na teritoriji koju kontrolišu pobunjenici ili ISIS. Državna sirijska arapska novinska agencija nije ni primetio izveštaji o masovnim civilnim žrtvama u Manbiju, najvećem navodnom incidentu “kolateralne štete” u Siriji do sada.

"Nažalost, [Asadova] sirijska vojska podupire Rusija i mi nismo podržani od strane bilo koga", kaže komandant antisadske slobodne sirijske vojske (FSA). Porijeklom iz Manbija, zapovjednik je tražio anonimnost jer radi sa SAD u Sjevernoj Siriji kao dio borbe protiv ISIS-a i ne želi ugroziti taj odnos.

On tvrdi da je vidio masovne grobnice izvan Jarablusa, sirijskog grada koji je oslobođen iz ISIS-a u sklopu ofanzive koju je Turska podržala u kolovozu, a koja je sadržavala žrtve američkih zračnih napada u tom području. Međutim, on nije vidio nikakve dokaze da SAD ozbiljno razmišljaju o tome kako bi došli do dna onoga što se dogodilo u bombaškom napadu na Manbij u julu. Uprkos obećanoj istrazi, “ništa se nije dogodilo”, kaže on, barem koliko on vidi.

"Čini se da nas podržavaju Amerikanci", nastavlja komandant, "ali mi nismo."

Kontrast u reakciji na smrt civilnih i vojnika "znak je Obaminog žustrog umirivanja Rusije i Irana, a time i Assada, i njegovog potpunog nebrige o interesima sirijskog naroda", kaže Robin Yassin-Kassab, Britansko-sirijski koautor Burning Country, knjiga o Sirijskoj revoluciji i nenasilnim revolucionarima koji i dalje nastoje da održe svoj demokratski, ne-sektaški duh živim. „Na mnogo načina je izuzetno kratkovidan“, kaže on U ovim vremenima, “Ne samo zato što pojačava antizapadnu naraciju džihadista”.

Taj narativ u suštini znači: "Ko još imate?" Za mnoge Sirijce, Asadov režim je neprihvatljiv, i postoji rastuća percepcija da se SAD povlači da Assad ostane na vlasti. Kada SAD fokusiraju svoju energiju na ekstremiste koji se percipiraju kao direktna prijetnja Zapadu, i samo se izvinjava kada su vojnici vlade ubijeni, naracija džihadista postaje sve uvjerljivija. Vaši životi, kažu ekstremisti, manje vrede SAD nego rat protiv terorizma.

"Rat protiv terorizma" čini nemogućim saveznicima

“[Manbij] incident pokazuje… sve veću usklađenost SAD-a i režima Asada dok pojačavaju saradnju za 'rat protiv terora',” kaže Leila Al-Šami, britansko-sirijski ljevičar koji je suautor Burning Country. "Bilo kakve nade koje su Sirijci nekada mogli imati za SAD kao saveznika u svojoj borbi za slobodu, ili [njihov] zaštitnik, sigurno su nestali."

Loubna Mrie, sirijska aktivistkinja koja je bila u Manbiju još u 2014-u, prije nego je ISIS izbacio FSA, došao je do istog zaključka: SAD prednjače rat protiv terora nad ne-vladinim životima Sirije. "Rusi su ciljali američke saveznike prošle godine, a Amerikanci ne rade ništa u vezi s tim", kaže ona. U junu, na primer, ruske kasetne bombe bačene su na Novu sirijsku vojsku, malu grupu koju podržavaju SAD i koja se isključivo bori protiv ISIS-a u istočnoj pustinji Sirije. Rusija je ubila otprilike dvostruko više civila od SAD-a u pola vremena, prema Airwarsu.

Američki odgovor na sve ovo bio je da se postigne zajednički sporazum o bombardovanju sa Rusijom: ranije u septembru, dvije države predložile su (sada raskrinkavanje) plan koji bi ograničio Assadove vazduhoplovne snage u određenim opozicionim područjima, ali su zatim vodili zajedničke vazdušne napade na ISIS i bivši pripadnik al-Qaede Jabhat Fateh al-Sham.

"Oni brinu o svojim odnosima s Rusima i sirijskom vladom", tvrdi Mrie. Javna retorika visokih američkih zvaničnika može biti krvožedni liberalni intervencionista, koji je svejedno zabrinut zbog stradanja Sirijaca koji su bombardovani i opkoljeni - i na taj način, za mnoge na levici, on podsjeća na strategiju "promjene režima" koja se stavlja na takav način loš učinak u Iraku i drugdje. Ali, čini se da stvarnu politiku oblikuju realisti hladnokrvnog srca koji već dugo preferiraju očuvanje režima na promenu režima - moćnici i sfere uticaja na destabilizaciju izazvanu revolucijama i demokratijom. Otuda se izvinjavam za bombardovanje vojnika, ali šutnju za ostatak zemlje.

Može se raspravljati o ciljevima i taktikama Sjedinjenih Država u Siriji, ali mnogi Sirijci su uvjereni u barem jednu stvar: "Amerikanci", kaže Mrie, "nije briga za civile."

 

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

Move for Peace Challenge
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik