Autor John McGrath, CounterfireNovembar 8, 2021
Dok se svjetski lideri ne uspijevaju dogovoriti oko značajne promjene na COP26, grad Glasgow postao je središte protesta i štrajkova, izvještava John McGrath
Vedro, hladno jutro 4. novembra zateklo je radnike GMB-a u Glasgowu koji nastavljaju štrajk za bolje plate i uslove rada. Svoju dnevnu akciju započeli su u 7 ujutro u Anderston Center Depotu u ulici Argyle.
Dugogodišnji radnik za smeće Rej Robertson sa osmehom kaže: "Prestar sam da bih bio ovde." Robertsonu se pridružuje desetak kolega radnika koji planiraju provesti dan u protestiranju na trotoaru. „Upečatljivi smo zbog načina na koji smo tretirani poslednjih 15-20 godina“, insistira on.
„Nije bilo ulaganja, infrastrukture, novih kamiona – ništa što muškarcima treba. Nekada je u ovom depou radilo 50 ljudi, sada imamo možda 10-15. Ne zamjenjuju nikoga i sada čistači rade tri puta više. Uvek smo bili najslabije plaćeni ljudi za smeće u Škotskoj. Uvijek. A posljednje dvije godine koriste Covid kao izgovor. 'Ne možemo sada ništa učiniti zbog Covida', kažu. Ali debele mačke postaju bogatije, a niko ne brine o radnicima za smeće.”
Nastavljajući prema zapadu ulicom Argyle, koja postaje Stabcross Street, ulica je zatvorena za saobraćaj ove sedmice. Čelična ograda od 10 stopa učvršćuje cestu, a grupe polumilitariziranih policajaca obučenih u fluorescentne žute mantile i crne kape skupljaju se u hrpe od po šest na sredini pločnika. Očigledno, policija Glasgowa ništa ne prepušta slučaju.
Dalje niz cestu, Scottish Event Campus (SEC), gdje se održavaju pregovori, može se pristupiti samo uz posebne propusnice. Parada korporativnih profesionalaca i državnih službenika iz cijelog svijeta prolazi kroz sigurnosne kapije bljeskajući svojim akreditivima.
Ispred kapija, demonstranti se okupljaju i demonstriraju, iako ne u velikom broju. Grupa XR aktivista sjedi prekrštenih nogu i izgleda da bdije. Pored njih je grupa mladih studenata povezanih sa Petkom za budućnost koji su otputovali iz Japana. Ima ih devetoro i prolaze pored megafona govoreći nekad na engleskom, nekad na japanskom.
“Četvrti je dan COP26 i nismo vidjeli da se ništa značajno dogodilo. Razvijene zemlje imaju sredstva. Oni ne rade ništa. Zemlje u razvoju su te koje moraju da pate zbog svoje ravnodušnosti. Vrijeme je da zahtijevamo od onih koji imaju moć – Japana, Amerike, Velike Britanije – da se pojačaju i učine nešto. Vrijeme je da moćni plate odštetu za sva razaranja i eksploataciju koju su učinili širom svijeta.”
Nekoliko trenutaka kasnije pojavljuje se grupa američkih aktivista sa transparentom od 30 stopa koji glasi: „Nema novih federalnih fosilnih goriva“. Oni su koalicija koju čini nekolicina organizacija istomišljenika u naftom bogatim američkim zaljevskim državama Teksasu i Luizijani. Demonstranti ovaj dio zemlje nazivaju "zonom žrtvovanja" i ukazuju na nedavne uragane i ranjivost crnačkih i smeđih zajednica koje žive u sjeni rafinerija nafte. Ove godine je tropska oluja donijela 5 stopa kiše u Port Arthur, Louisiana. “More se diže, a i mi!” pevaju uglas.
Oni protestuju zbog odlaska Joea Bidena i njegovog nedostatka vodstva. Bajden je u Glasgow stigao praznih ruku i nije bio u mogućnosti da izglasa njegov prijedlog zakona o poboljšanju izgradnje, čak i nakon što su konzervativci u njegovoj stranci uništili većinu značajnih klimatskih odredbi. Poput Borisa Džonsona, Bajden je više puta odbijao da zabrani fraking.
Jedan od američkih demonstranata koji drže transparent je Miguel Esroto, terenski zagovornik zapadnog Teksasa u organizaciji Earthworks. Fokusiran je na povećanje proizvodnje nafte u svojoj matičnoj državi. Bidenova administracija proširuje proizvodnju nafte u Permskom basenu, koji pokriva 86,000 kvadratnih milja duž granice Teksasa i Novog Meksika i predstavlja 4 miliona barela gasa koji se pumpa svaki dan.
Esroto ističe da je Bidenova administracija pristala na nove zakupe za bušenje u regiji po stopi koja nadmašuje njegovog prethodnika Donalda Trumpa. Američko Ministarstvo unutrašnjih poslova odobrilo je skoro 2,500 dozvola za bušenje na javnim i plemenskim zemljištima u prvih 6 mjeseci 2021.
Dok je bio u Glasgowu, Bajden je odvojio vrijeme od nesposobnosti američke vlade da uvede klimatsko zakonodavstvo napadom na Kinu, koja je prisustvovala konferenciji virtuelno, tvrdeći da je predsjednik Xi Jinping napravio “veliku grešku”. Njegovi komentari odražavaju trend američkih i evropskih političara i zapadnih medija da konačnu odgovornost za poraz klimatskih promjena prebacuju na Kinu.
“To je smetnja!” counters Esroto. “Ako želimo ukazati prstom, moramo početi od Permskog basena. Prije nego što počnemo da se ljutimo na bilo koju drugu zemlju, građani SAD-a bi trebali pogledati gdje imamo moć, gdje možemo doprinijeti. Možemo početi upirati prstom kada ne proizvodimo ovaj ekstremni nivo proizvodnje nafte i plina. Imamo jasnu misiju: prelazak na obnovljivu energiju, zaustavljanje proizvodnje nafte i plina i zaštitu naše zajednice od industrije fosilnih goriva. Moramo se toga držati!”
Istorijski gledano, SAD su proizvele duplo više CO2 nego Kina, uprkos tome što su mnogo manje populacije. SAD su odgovorne za 25% globalne emisije CO2 kumulativno.
U popodnevnim satima, otprilike 200 ljudi pridružuje se novinarima i televizijskoj ekipi u blizini stepenica Kraljevske koncertne dvorane u Glasgowu kako bi slušali antiratne aktiviste: Stop the War Coalition, Veterans for Peace, World Beyond War, CODEPINK i drugi. Događaju prisustvuje i bivši vođa Škotske laburističke partije Richard Leonard.
Sheila J Babauta, izabrana predstavnica Marijanskih ostrva pod kontrolom SAD-a, obraća se okupljenima,
“Proputovao sam skoro 20,000 milja samo da bih bio ovdje u Škotskoj. U mojoj domovini imamo jedno od naših ostrva koje se koristi isključivo za vojne aktivnosti i obuku. Naši lokalni ljudi nemaju pristup ovom ostrvu skoro 100 godina. Vojska je otrovala naše vode i ubila naše morske sisare i divlje životinje.”
Babauta objašnjava okupljenima da su avioni koji su bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki poletjeli sa ostrva Marina. „Tako su ostrva međusobno povezana sa američkom vojskom. Vrijeme je za dekarbonizaciju! Vrijeme je za dekolonizaciju! I vrijeme je za demilitarizaciju!”
Stuart Parkinson iz Scientists for Global Responsibility educira gomilu o veličini vojnog ugljičnog otiska. Prema Parkinsonovom istraživanju, prošle godine je vojska Velike Britanije emitovala 11 miliona tona CO2, što je otprilike ekvivalentno izduvnim gasovima od 6 miliona automobila. SAD, koje imaju najveći vojni ugljični otisak, prošle godine su emitovali oko 20 puta više. Vojne aktivnosti čine otprilike 5% globalnih emisija i to ne uzima u obzir posljedice rata (krčenje šuma, obnova bombardiranih gradova betonom i staklom, itd.).
Jednako zabrinjavajuće, Parkinson ukazuje na zloupotrebu sredstava za ovakve projekte:
“U nedavnom budžetu britanske vlade prije nekoliko dana, dodijelili su više od 7 puta više novca vojsci nego što su to učinili za smanjenje emisije ugljika u cijeloj zemlji.”
Postavlja se pitanje šta tačno gradimo kada „bolje gradimo“?
Sat vremena kasnije, ovim pitanjem se manje-više bavio David Boys na noćnoj skupštini Koalicije COP26 u Baptističkoj crkvi Adelaide Place u ulici Bath. Boys je zamjenik generalnog sekretara sindikata Public Services International (PSI). Koalicija COP26 sastaje se svake noći od početka konferencije, a događaj u četvrtak navečer je usredsređen na ulogu sindikata u izbjegavanju klimatske katastrofe.
“Ko je čuo za Build Back Better?” Dječaci pitaju gomilu zbijenu u crkvi. „Da li neko čuje za to? Ne želimo da zadržimo ono što smo imali. To što smo imali je sranje. Moramo izgraditi nešto novo!”
Govornici u četvrtak uveče ponavljaju izraz „pravedna tranzicija“. Neki pripisuju frazu preminulom Tonyju Mazzochiju iz Međunarodne unije radnika u nafti, kemiji i atomskoj industriji, drugi pokušavaju da je preformulišu, nazivajući je "tranzicijom pravde". Prema dječacima,
“Kada nekome kažete da vam je posao ugrožen i da možda nećete moći prehraniti svoju porodicu, to nije najbolja poruka. Tim ljudima je potrebna naša pomoć jer ova tranzicija neće biti laka. Moramo prestati da konzumiramo, moramo prestati da kupujemo sranja koja nam nisu potrebna za Pentagon, moramo promijeniti način na koji radimo stvari. Ali ono što nam je potrebno su jake javne usluge, počnite kod kuće i mobilizirajte se.”
Sindikalci iz Škotske, Sjeverne Amerike i Ugande govore publici o važnosti demokratizacije ekonomije i zahtijevanju javnog vlasništva nad njihovim prijevozom i komunalnim uslugama.
Škotska trenutno planira da poveća broj autobusa koji dolaze u javno vlasništvo, a zemlja je svjedočila potresu establišmenta kada se raspravljalo o ponovnom nacionalizaciji šina. Neoliberalna era je nanijela štetu nacijama širom svijeta bujnom privatizacijom javne imovine. Prema Boysu, privatizaciju energetike je bilo jedinstveno teško zaustaviti:
“Kada uđemo u zaustavljanje energetske privatizacije, vojska se uključuje. Kada zaprijetimo da ćemo zaustaviti privatizaciju, što smo nedavno uradili u Nigeriji, dolazi vojska i ili hapsi sindikalne vođe ili ubija sindikalne vođe, i hladno zaustavlja pokret. Preuzima energetske kompanije i radi šta hoće. A to je samo simbol, na neki način, onoga što se dešava sa energijom. Zato što znamo da su velika nafta, veliki gas i veliki ugalj potrošili milijarde u poslednjih 30 godina da podrže klimatski poricanje i održe status quo.
„Sistem koji imamo sada kontrolišu STO, Svetska banka, MMF i vojno-industrijski kompleks. Samo organiziranjem mjesta gdje živimo gradimo pokret dovoljno velik da zaustavi ono što je sada korporativna globalizacija kojom divlja šačica multinacionalnih kompanija”.
Korporativna globalizacija i multinacionalne kompanije? Zar svjetski lideri ne donose odluke i odlučuju? Ne pitaj ih. Većinom su već napustili Glasgow. U petak su studenti Glazgova marširali sa Gretom Thunberg zajedno sa štrajkačima za smeće. Subota, 6. novembar je dan akcije i nadamo se da će odaziv biti jak ovdje i širom UK.
Pojanje kojim se zatvara sabor u crkvi u četvrtak uveče je „Narod, ujedinjen, nikada neće biti poražen!“ Ne postoji drugo rešenje.
