Prikazan na bečkom međunarodnom samitu za mir u Ukrajini, juna 2023.
Autori: Melissa Garriga i Tim Biondo, World BEYOND WarSeptembar 7, 2023
S obzirom da se očekuje da će skoro 10,000 ljudi izaći na ulice New Yorka 17. septembra na Marš za kraj fosilnim gorivima, pokret za klimatsku pravdu izgleda organiziraniji nego ikad. Ali, u prostoriji je veliki slon, a na njemu je ispisano Pentagon.
Američka vojska je svjetska najveći institucionalni potrošač nafte. Prouzrokuje više emisija stakleničkih plinova od 140 zemalja i čini otprilike jednu trećinu ukupne američke potrošnje fosilnih goriva. Ministarstvo obrane (DoD) također koristi ogromne količine prirodnog plina i uglja, kao i nuklearne elektrane u svojim bazama širom zemlje. Kako možemo zahtijevati da SAD budu dio pokreta koji ima za cilj okončanje upotrebe fosilnih goriva i zaštitu naše planete kada njihova vlastita institucija pustoši bez odgovornosti? Odgovor: ne možete.
Sve dok zanemarimo ulogu Pentagona u održavanju klimatskih promjena, naša borba za zaštitu planete je nepotpuna. Takođe rizikujemo da potkopamo sopstvenu efikasnost ne uzimajući u obzir kako vojni budžet od skoro triliona dolara oduzima ljudima pristup resursima koji ne samo da utiču na njihovu sposobnost da se bore za klimatsku pravdu, već i da žive pod ekstremnom ekonomskom nejednakošću.
Dok zvaničnici Sjedinjenih Država žele da potrošačka javnost bude odgovorna za svoj lični ugljični otisak, kao što je tjeranje vozača na električna vozila ili zabrana sijalica sa žarnom niti, oni izbjegavaju odgovornost za veliki karbonski otisak koji vojska ostavlja širom svijeta. Od spalionih jama u Iraku, ili upotrebe osiromašenog uranijuma i kasetne municije u Ukrajini, do sve veće liste domaćih i prekomorskih vojnih baza – vojska Sjedinjenih Država ne samo da uništava vlastitu zemlju, već i razara autohtone zajednice i suverene nacije kroz ekstremna degradacija životne sredine.
Prema Radna grupa za zaštitu životne sredine, "više nego 700 vojnih objekata vjerovatno su kontaminirani sa „zauvek hemikalije“poznat kao PFAS.” Ali problem ide dalje od pijaće vode. U Japanu, the autohtoni Ryukyuan gura se protiv još jedne vojne baze koja se gradi na ostrvu Okinawa. Nova baza je velika prijetnja krhkom ekosistemu na čijem održavanju Ryukyuani naporno rade. Oštećenje njihovog morskog ekosistema naravno koincidira sa trovanjem njihove vode za piće – borba koju su i Havaji i Guam previše upoznati.
Svi ovi faktori koji doprinose razaranju klime dešavaju se u zonama bez sukoba, ali kakav uticaj američka vojska ima na aktivna ratna područja? Pa, pogledajte rusko-ukrajinski rat – rat koji SAD pomaže da se održi u iznosu od preko sto milijardi dolara. CNN je nedavno objavio da se "ukupno 120 miliona metričkih tona zagađenja planete može pripisati za prvih 12 mjeseci rata." Objasnili su kako su te mjere „ekvivalentne godišnjim emisijama Belgije, ili onima koje proizvodi skoro 27 miliona automobila na gas na putu godinu dana.” Šteta se tu ne završava. Rat u Ukrajini kompromitovao je cjevovode i curenje metana; pripisuje se mrtvim delfinima i morskim štetama; izazvalo krčenje šuma, uništavanje poljoprivrednog zemljišta i zagađenje vode; kao i povećanje proizvodnje prljave energije poput uglja. Takođe nosi neposredna opasnost od curenja radijacije i nuklearne katastrofe. Nastavak ovog rata je nastavak ekocida. Moramo učiniti sve što možemo da to okončamo sada i bez dalje smrti i razaranja.
Sjedinjene Države ne samo da potpiruju trenutnu klimatsku krizu, već je i financiraju na naš račun i rizik. Pentagon koristi 64% diskrecione potrošnje naše vlade (što uključuje stvari poput obrazovanja i zdravstvene zaštite). Trošimo svoj novac kojim bi se mogli finansirati socijalni programi za nastavak klimatske katastrofe.
Obični Amerikanci, posebno crne, smeđe i siromašne zajednice, primorani su da plaćaju beskrajni rat i degradaciju okoliša kroz veće poreze, naknade i račune za komunalije. Klimatske promjene predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti, s potencijalom da utiču na globalnu stabilnost i sposobnost vlada da pružaju osnovne usluge. Ko se sjeća zloslutnog citata potpredsjednice Kamale Harris: „Godinama su se vodili ratovi zbog nafte; za kratko vreme će se voditi ratovi oko vode.”
Osnovna misija Pentagona je da se pripremi za potencijalne napade ljudskih protivnika, ali nijedan od "protivnika" Sjedinjenih Država - Rusija, Iran, Kina i Sjeverna Koreja - neće sigurno napasti Sjedinjene Države. Ni velika stalna vojska nije jedini način da se umanje prijetnje koje predstavljaju ovi navodni protivnici koji svi imaju mnogo manje vojske u poređenju sa njima. Dok vlada pokušava uplašiti Amerikance zbog ovih hipotetičkih "prijetnji", oni odbijaju da se pozabave stvarnim opasnostima s kojima se zajednice širom svijeta svakodnevno suočavaju zbog klimatskih promjena.
Klimatska kriza je sada ovdje sa stvarnim posljedicama. U Sjedinjenim Državama klimatske promjene već doprinose suši i šumskim požarima u Kaliforniji, Havajima i Luizijani. Porast nivoa mora prijeti obalnim zajednicama, a rastuće temperature će vjerovatno povećati građanske nemire i doprinijeti većem broju smrtnih slučajeva vezanih za posao.
Moramo djelovati sada gurajući mir i saradnju širom svijeta. Moramo preusmjeriti potrošnju od okupacije vojnih baza i rata na averziju prema klimatskim krizama. Ili drugo.
Potrebna nam je platforma klimatske pravde koja poziva na prekid ratova u inostranstvu i kod kuće. Moramo trajno okončati rat protiv terorizma, koji je koštao trilione dolara, ubio milione ljudi i stvorio beskonačan ciklus nasilja i nestabilnosti širom svijeta.
Moramo prestati da trošimo milijarde na sisteme oružja dizajnirane za borbu protiv zamišljenih neprijatelja. Umjesto toga, trebali bismo taj novac iskoristiti za domaće prioritete poput zdravstvene zaštite, obrazovanja i infrastrukturnih projekata ovdje kod kuće.
Moramo raditi rame uz rame sa svim narodima na rješavanju klimatskih pitanja. Ovo uključuje one koje smo smatrali neprijateljima, kao i globalni jug – koji snose najveći teret klimatske krize.
Moramo osigurati da se naši dolari od poreza troše na stvari koje su nam najvažnije – a to znači kraj beskonačnog rata i degradacije okoliša. Potreban nam je Green New Deal koji preusmjerava federalna sredstva iz vojne potrošnje prema domaćim prioritetima poput zdravstvene zaštite, obrazovanja i infrastrukturnih projekata.
Kada je u pitanju borba za klimatsku pravdu, Pentagon je slon u sobi. Ne možemo da ignorišemo njegov ogroman „otisak pokretanja“. Jednostavno je – da bismo odbranili zemlju, moramo prekinuti rat i moramo ga prekinuti sada. Mir više nije nešto na šta treba gledati kao na utopijsku ideju – on je nužnost. Naš opstanak zavisi od toga.
Melissa Garriga je menadžerica komunikacija i analize medija za CODEPINK. Ona piše o ukrštanju militarizma i ljudske cijene rata.
Tim Biondo je menadžer digitalnih komunikacija za CODEPINK. Imaju diplomu iz mirovnih studija na Univerzitetu George Washington. Njihove studije su se fokusirale na kritičko razumijevanje pitanja mira, pravde, moći i carstva.
