Francuski transportni avion Armée de l'Air i de l'Espace Atlas. Naš izvještaj o emisijama CO2 u EU pokazao je da je Francuska bila velika emisija zahvaljujući velikim oružanim snagama i aktivnim operacijama. Zasluge: Armée de l'Air et de l'Espace / Olivier Ravenel
By Opservatorija za sukobe i okolišVeljače 23, 2021
Ugljični otisak vojnog sektora EU je značajan - vojne i industrije koje ih podržavaju moraju više učiniti kako bi dokumentirale svoje emisije.
Vojske su često izuzete od javnog izvještavanja o svojim emisijama stakleničkih plinova (GHG), a trenutno ne postoji konsolidirano javno izvještavanje o emisijama stakleničkih plinova za nacionalne vojske Evropske unije. Kako su veliki potrošači fosilnih goriva, a uz povećanje vojne potrošnje, potrebni su veći nadzor i sveobuhvatni ciljevi smanjenja koji uključuju emisije stakleničkih plinova iz vojske. Stuart Parkinson i Linsey Cottrell predstavljaju svoj nedavni izvještaj koji istražuje ugljični otisak vojnog sektora EU.
Uvod
Rješavanje globalne klimatske krize zahtijeva transformacijske akcije svih sektora, uključujući vojsku. U oktobru 2020. godine, Opservatorij za sukobe i okoliš (CEOBS) i Naučnici za globalnu odgovornost (RMS) naručio je The Left Group u Europskom parlamentu (GUE / NGL) da se izvrši široka analiza ugljeničnog otiska vojske EU, uključujući i nacionalne oružane snage, i industriju vojne tehnologije sa sjedištem u EU. Studija se također bavila politikama usmjerenim na smanjenje vojne emisije ugljika.
SGR je objavio izvještaj o utjecajima na okoliš UK vojska sektora u maju 2020. godine, koji je procijenio emisiju ugljika u britanskoj vojsci i usporedio je to sa podacima koje je objavilo Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva. Slična metodologija kao ona za izvještaj SGR-a u Velikoj Britaniji primijenjena je za procjenu ugljičnog otiska za vojsku EU.
Procjena ugljičnog otiska
Za procjenu ugljičnog otiska korišteni su dostupni podaci iz vladinih i industrijskih izvora iz šest najvećih zemalja EU u pogledu vojnih izdataka i EU u cjelini. Izvještaj se stoga usredotočio na Francusku, Njemačku, Italiju, Holandiju, Poljsku i Španiju. Izvještaj je također pregledao politike i mjere koje se trenutno provode radi smanjenja vojnih emisija stakleničkih plinova u EU i njihovu vjerovatnu efikasnost.
Iz dostupnih podataka, procjenjuje se da će emisija ugljika u vojnim izdacima EU u 2019. godini iznositi približno 24.8 miliona tCO2e.1 To je ekvivalent godišnjem CO2 emisije oko 14 miliona prosječnih automobila, ali smatra se konzervativnom procjenom, s obzirom na mnoga pitanja kvaliteta podataka koja smo identificirali. Ovo se uspoređuje sa ugljičnim otiskom vojne potrošnje Ujedinjenog Kraljevstva u 2018. godini koja je procijenjena na 11 miliona tCO2e u ranijem SGR izvještaj.
Uz najveću vojnu potrošnju u EU,2 Utvrđeno je da Francuska doprinosi približno trećini ukupnog otiska ugljika za vojne snage EU. Od vojnotehnoloških korporacija koje djeluju u EU koje su ispitane, za PGZ (sa sjedištem u Poljskoj), Airbus, Leonardo, Rheinmetall i Thales ocijenjeno je da imaju najveće emisije stakleničkih plinova. Neke korporacije vojne tehnologije nisu javno objavile podatke o emisijama stakleničkih plinova, uključujući MBDA, Hensoldt, KMW i Nexter.
Transparentnost i izvještavanje
Sve države članice EU potpisnice su Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), prema kojoj su obvezne objavljivati godišnje popise emisija stakleničkih plinova. Nacionalna sigurnost se često navodi kao razlog za nedonošenje podataka o vojnim emisijama u UNFCCC. Međutim, s obzirom na trenutni nivo tehničkih, finansijskih i podataka o okolišu koji su već javno dostupni, ovo je neuvjerljiv argument, pogotovo jer nekoliko zemalja EU već objavljuje značajnu količinu vojnih podataka.
| EU država | Vojne emisije stakleničkih plinova (izvješteno)a MtCO2e |
Ugljenični otisak (procijenjeno)b MtCO2e |
|---|---|---|
| Francuska | Nije prijavljeno | 8.38 |
| Njemačka | 0.75 | 4.53 |
| Italija | 0.34 | 2.13 |
| Holandija | 0.15 | 1.25 |
| Poljska | Nije prijavljeno | Nedovoljno podataka |
| Španija | 0.45 | 2.79 |
| Ukupno u EU (27 država) | 4.52 | 24.83 |
| a. Podaci o 2018. godini prijavljeni UNFCCC-u. b. Brojevi za 2019. godinu prema procjeni izvještaja CEOBS / SGR. |
Trenutno postoji nekoliko inicijativa za istraživanje i podržavanje koraka ka nižoj upotrebi energije ugljika u vojsci, uključujući međunarodne šeme uspostavljene od strane Evropske odbrambene agencije i NATO-a. Na primjer, Evropska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) objavila je Plan puta o klimatskim promjenama i odbrani u Novembar 2020, koja utvrđuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere za rješavanje ovih pitanja, uključujući poboljšanje energetske efikasnosti. Međutim, i dalje je teško izmjeriti njihovu efikasnost bez postojanja ili objavljivanja potpunih izvještaja o emisijama stakleničkih plinova. Još fundamentalnije, nijedna od ovih inicijativa ne smatra promjene politika vojnih struktura kao način smanjenja emisija. Stoga se propušta potencijal, na primjer, za ugovore o razoružanju koji pomažu u suzbijanju zagađenja smanjenjem kupovine, raspoređivanja i upotrebe vojne opreme.
Od 27 država članica EU, 21 je takođe članica NATO-a.3 Generalni sekretar NATO-a prepoznao je potrebu da NATO i oružane snage doprinesu postizanju neto nulte emisije ugljenika do 2050. godine u govoru u septembar 2020. Međutim, pritisak za povećanje vojne potrošnje radi postizanja NATO-ovih ciljeva vjerovatno će potkopati taj cilj. Zapravo, loš kvalitet izvještavanja o emisijama u ovom sektoru znači da niko zapravo ne zna padaju li vojne emisije ugljenika ili ne. Stoga je ključni korak za države članice da izračunaju specifične otiske ugljenika svojih militara, a zatim prijave te brojke. Teže će biti nagovoriti sve članice da izvrše slične akcije u vezi s klimom i smanjenjem ugljenika kada klimatske politike nemaju jednak prioritet u svim državama.
Potrebna je akcija
Izvještaj CEOBS / SGR identificirao je niz prioritetnih akcija. Konkretno, zalagali smo se za hitnu reviziju nacionalnih i međunarodnih sigurnosnih strategija kako bi se ispitao potencijal smanjenja raspoređivanja oružanih snaga - a time i smanjenja emisija stakleničkih plinova na načine koje vlade u EU još uvijek ozbiljno ne razmatraju (ili negdje drugdje ). Takav pregled trebao bi uključiti snažan fokus na ciljeve 'ljudske sigurnosti' - posebno imajući na umu, na primjer, da je nedavno zanemarivanje zdravstvenih i ekoloških prioriteta dovelo do ogromnih troškova za društvo dok se bori sa pandemijom COVID-19 i klimatska vanredna situacija.
Također smo tvrdili da bi sve države EU trebale objavljivati nacionalne podatke o emisijama stakleničkih plinova iz svojih vojnih i vojnih tehnologija kao standardnu praksu, a izvještavanje bi trebalo biti transparentno, konzistentno i uporedno. Treba postaviti i zahtjevne ciljeve za smanjenje vojnih emisija stakleničkih plinova - u skladu s 1.5oNivo C naveden u Pariškom sporazumu. To bi moglo uključivati ciljeve za prelazak na obnovljivu energiju iz nacionalnih mreža i ulaganje u obnovljive izvore na lokaciji, kao i specifične ciljeve smanjenja za industriju vojne tehnologije. Međutim, ove mjere ne treba koristiti kao način izbjegavanja promjena u sveobuhvatnoj sigurnosnoj i vojnoj politici.
Nadalje, s obzirom na to da su oružane snage EU najveći vlasnik zemljišta u Evropi, zemljištem u vojnom vlasništvu također bi trebalo bolje upravljati kako bi se poboljšala sekvestracija ugljika i biodiverzitet, kao i da se koristi za proizvodnju obnovljive energije na licu mjesta, gdje je to prikladno.
S kampanjama za #BaildBackBetter nakon pandemije COVID-19, trebalo bi izvršiti mnogo veći pritisak na vojsku kako bi se osiguralo da su njihove aktivnosti u skladu s klimatskim ciljevima UN-a i ciljevima biološke raznolikosti.
Možete pročitati kompletan izvještaj OVDJE.
Stuart Parkinson je izvršni direktor SGR-a, a Linsey Cottrell službenik za okoliš u CEOBS-u. Zahvaljujemo se GUE / NGL koji je naručio izvještaj.
