Uvodno obraćanje Mairead Maguire, dobitnice Nobelove nagrade za mir, na Sarajevo Peace Event Sarajevo. (6th juna 2014.)
Svi smo svjesni da je ovo 100th godišnjice atentata na nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu koji je doveo do početka Prvog svjetskog rata 9.
Ono što je počelo ovdje u Sarajevu bilo je stoljeće dva globalna rata, hladnog rata, stoljeće ogromne, brze eksplozije tehnologije smrti i razaranja, a sve je to izuzetno skupo i izuzetno rizično.
Ogroman korak u istoriji rata, ali i odlučujuća prekretnica u istoriji mira. Mirovni pokret nikada nije bio politički jak kao u posljednje tri decenije prije izbijanja Prvog svjetskog rata. Bio je to faktor u političkom životu, književnosti, organizaciji i planiranju, Haškim mirovnim konferencijama, Haškoj palači mira i Međunarodnom arbitražnom sudu, bestseler Berthe von Suttner, 'Položi oružje'. Optimizam je bio visok u pogledu toga šta bi ova 'nova nauka' o miru mogla značiti za čovječanstvo. Uključili su se parlamenti, kraljevi i carevi, velike kulturne i poslovne ličnosti. Velika snaga Pokreta bila je u tome što se nije ograničio samo na civiliziranje i usporavanje militarizma, već je tražio njegovo potpuno ukidanje.
Ljudima je predstavljena alternativa, i oni su vidjeli zajednički interes za ovaj alternativni put naprijed za čovječanstvo. Ono što se dogodilo u Sarajevu prije sto godina bio je razoran udarac za ove ideje, a mi se nikada nismo oporavili. Sada, 100 godina kasnije, mora da je vrijeme za temeljnu ponovnu procjenu onoga što smo imali s ovom vizijom razoružanja, i onoga što smo uradili bez nje, i potrebe za ponovnim opredjeljenjem, i novim ambicioznim početkom koji nudi novu nadu čovječanstvu pate pod pošastom militarizma i ratova.
Ljudi su umorni od naoružanja i rata. Vidjeli su da oslobađaju nekontrolisane sile tribalizma i nacionalizma. Ovo su opasni i ubilački oblici identiteta i iznad kojih treba da preduzmemo korake da ih prevaziđemo, kako ne bismo oslobodili dalje užasno nasilje nad svijetom. Da bismo to učinili, moramo priznati da su naša zajednička ljudskost i ljudsko dostojanstvo važniji od naših različitih tradicija. Moramo priznati da su naš život i životi drugih svetinja i da možemo riješiti svoje probleme bez ubijanja jedni drugih. Moramo prihvatiti i slaviti različitost i drugost. Moramo raditi na iscjeljivanju 'starih' podjela i nesporazuma, davati i prihvatiti oprost, i izabrati neubijanje i nenasilje kao načine rješavanja naših problema. Isto tako, dok razoružamo svoja srca i umove, također možemo razoružati naše zemlje i naš svijet.
Također smo pred izazovom da izgradimo strukture kroz koje možemo sarađivati i koje odražavaju naše međusobno povezane i međuzavisne odnose. Vizija osnivača Evropske unije da povezuju zemlje zajedno, ekonomski kako bi se smanjila vjerovatnoća rata među narodima, je vrijedan poduhvat. Nažalost, umjesto da uložimo više energije u pružanje pomoći građanima EU, svjedoci smo rastuće militarizacije Evrope, njene uloge pokretačke snage za naoružanje i njenog opasnog puta, pod vodstvom SAD-a/NATO-a, ka novoj „hladnosti“. ' rata i vojne agresije. Evropska unija i mnoge njene zemlje, koje su u UN-u pokretale inicijative za mirno rješavanje sukoba, posebno navodno miroljubive zemlje, poput Norveške i Švedske, sada su jedno od najvažnijih ratnih dobara SAD/NATO-a. EU je prijetnja opstanku neutralnosti. Mnoge nacije su uvučene u saučesništvo u kršenju međunarodnog prava kroz ratove SAD/UK/NATO u Afganistanu, Iraku, Libiji, itd.,
Mislim da NATO treba ukinuti. Ujedinjene nacije treba reformisati i ojačati i treba se riješiti veta u Vijeću sigurnosti kako bi to bilo pošteno glasanje i da ne bismo imali jednu vlast nad nama. UN treba aktivno preuzeti svoj mandat da spasi svijet od pošasti rata.
Ali ima nade. Ljudi se mobiliziraju i nenasilno se opiru. Oni govore ne militarizmu i ratu i insistiraju na razoružanju. Oni od nas u Mirovnom pokretu mogu dobiti inspiraciju od mnogih koji su ranije išli i radili na sprečavanju rata insistirajući na razoružanju i miru. Takva je osoba bila Bertha Von Suttner, koja je bila prva žena koja je 905. godine dobila Nobelovu nagradu za mir za svoj aktivizam u pokretu za prava žena i mir. Umrla je u junu, 9, prije 4 godina, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata. Bertha Von Suttner je bila ta koja je pokrenula Alfreda Nobela da ustanovi Nobelovu nagradu za mir i ideje mirovnog pokreta iz tog perioda su Alfred Nobel odlučio podržati u svom testamentu za prvake mira, one koji su se borili za razoružanje i zamjena moći pravom i međunarodnim odnosima. Da je to bila svrha, jasno potvrđuju tri izraza u volji, stvaranje bratstva naroda, rad na ukidanju vojski, održavanje mirovnih kongresa. Važno je da Nobelov komitet bude vjeran njegovim željama i da nagrade idu pravim šampionima mira koje je Nobel imao na umu.
Ovaj 100 godina star Program za razoružanje izaziva nas u Mirovnom pokretu da se suočimo s militarizmom na fundamentalan način. Ne smijemo se zadovoljiti poboljšanjima i reformama, već ponuditi alternativu militarizmu, koji je aberacija i sistem disfunkcije, koji je potpuno suprotan pravom duhu muškaraca i žena, a to je da volimo i budemo voljeni i rješavamo naše probleme. kroz saradnju, dijalog, nenasilje i rješavanje sukoba.
Hvala organizatorima što su nas okupili. U narednim danima osjetićemo toplinu i snagu boravka među hiljadama prijatelja i obogaćenih raznolikošću mirnih ljudi i ideja. Bićemo inspirisani i energični da nastavimo sa našim različitim projektima, bilo da je u pitanju trgovina oružjem, nuklearna energija, nenasilje, kultura mira, ratovanje dronovima, itd., Zajedno možemo podići svet! Ali uskoro ćemo se vratiti kući, sami, i dobro znamo kako nas prečesto susreću ili ravnodušnost ili dalek pogled. Naš problem nije u tome što se ljudima ne sviđa ono što govorimo, ono što oni ispravno razumiju je da vjeruju da se malo može učiniti, pošto je svijet toliko militariziran. Postoji odgovor na ovaj problem, želimo drugačiji svijet i da ljudi vjeruju da su mir i razoružanje mogući. Možemo li se složiti da je, koliko god da je naš rad raznolik, zajednička vizija svijeta bez oružja, militarizma i rata neophodna za uspjeh. Zar naše iskustvo ne potvrđuje da nikada nećemo postići stvarnu promjenu ako se ne suprotstavimo i u potpunosti ne odbacimo militarizam, kao aberaciju/disfunkciju u ljudskoj istoriji? Možemo li se dogovoriti da radimo na tome da se sve zemlje udruže u sporazumu o ukidanju svakog oružja i rata i da se obavezujemo da ćemo uvijek rješavati naše razlike kroz međunarodno pravo i institucije?
Ne možemo ovdje u Sarajevu napraviti zajednički mirovni program, ali se možemo posvetiti zajedničkom cilju. Ako je naš zajednički san svijet bez oružja i militarizma, zašto to ne kažemo? Zašto ćuti o tome? Napravil bi veliku razliku kada bismo odbili da budemo ambivalentni u pogledu nasilja militarizma. Ne bismo više trebali biti raštrkani pokušaji modificiranja vojske, svako od nas bi radio svoju stvar kao dio globalnog napora. Preko svih podjela nacionalnih granica, religija, rasa. Moramo biti alternativa, insistirajući na prekidu militarizma i nasilja. To bi nam dalo potpuno drugačiju priliku da nas saslušaju i shvate ozbiljno. Moramo biti alternativa koja insistira na prekidu militarizma i nasilja.
Neka Sarajevo gdje je mir prestao bude početna tačka za hrabar početak univerzalnog poziva na mir kroz sveobuhvatno ukidanje militarizma.
Hvala ti,
Mairead Maguire, dobitnica Nobelove nagrade za mir, www.peacepeople.com
