Objavio Emanuel Pastreich dana Krugovi i kvadrati.
Wilhelm Foerster, Georg Friedrich Nicolai, Otto Buek i Albert Einstein potpisali su "Manifest Europljanima" na početku Prvog svjetskog rata u kojem su se usprotivili težnji za vojnim rješenjima promoviranim u Njemačkoj u to vrijeme. Oni su odgovarali na takozvani "Manifest devedeset tri" koji su izdali istaknuti njemački intelektualci koji su dali punu podršku njemačkim ratnim ciljevima. Ova četvorica su se jedina usudila da potpišu dokument.
Njegov sadržaj izgleda najrelevantniji u našem dobu.
Oktobar 1914
Manifest Europljanima
Iako nas tehnologija i promet jasno vode prema činjeničnom prepoznavanju međunarodnih odnosa, a time i prema zajedničkoj svjetskoj civilizaciji, istina je i da nikada nijedan rat nije tako intenzivno prekinuo kulturni komunizam zadružnog rada kao što to čini ovaj sadašnji rat. Možda smo do tako vidljive svijesti došli samo zbog brojnih nekadašnjih zajedničkih veza, čiji prekid sada tako bolno osjećamo.
Čak i ako nas ovakvo stanje stvari ne bi iznenadilo, oni čije srce je najmanje zabrinuto zbog zajedničke svjetske civilizacije, imalo bi dvostruku obavezu da se bori za održavanje tih principa. Oni, međutim, od kojih bi trebalo očekivati takva uvjerenja - tj. Prvenstveno znanstvenike i umjetnike - do sada su gotovo isključivo izgovarali izjave koje bi sugerirale da je njihova želja za održavanjem tih odnosa istrošena istovremeno s prekidom odnosa. Razgovarali su sa razumljivim borilačkim duhom - ali su govorili najmanje o miru.
Takvo raspoloženje ne može biti opravdano bilo kojom nacionalnom strašću; to je nedostojno svega onoga što je svijet do sada razumio pod imenom kulture. Ako bi ovo raspoloženje postiglo određenu univerzalnost među obrazovanima, to bi bila katastrofa. Ne samo da bi to bila katastrofa za civilizaciju, već - i mi smo čvrsto uvjereni u to - katastrofa za nacionalni opstanak pojedinih država - sam razlog zbog kojeg je, na kraju krajeva, sve ovo barbarstvo bilo oslobođeno.
Kroz tehnologiju je svijet postao manji; države velikog poluostrva Evrope danas se pojavljuju blizu jedna drugoj kao što su se gradovi svakog malog mediteranskog poluostrva pojavili u davna vremena. U potrebama i iskustvima svakog pojedinca, zasnovanom na njegovoj svesti o mnogostrukosti odnosa, Evropa - gotovo se može reći da je svet - već se ocrtava kao element jedinstva.
Stoga bi dužnost obrazovanih i dobronamernih Evropljana bila da barem pokušaju da spreče Evropu - zbog svoje manjkavosti organizacije u cjelini - da trpe istu tragičnu sudbinu kakvu je nekad imala drevna Grčka. Da li bi se i Evropa trebala postepeno iscrpiti i tako nestati iz bratoubilačkog rata?
Borba koja danas bjesni verovatno neće doneti pobednika; vjerovatno će ostaviti samo poražene. Prema tome, čini se ne samo dobrim nego prilično gorko potrebnim da obrazovani ljudi svih nacija organizuju svoj uticaj tako da - bez obzira na to kakav je još neizvjestan kraj rata - uslovi mira neće postati izvor budućih ratova. Očigledna činjenica da su se kroz ovaj rat svi evropski relacioni uslovi uvukli u nestabilnu i plastificiranu državu, trebalo bi radije koristiti za stvaranje organske evropske celine. Tehnološki i intelektualni uslovi za to postoje.
Ne treba se ovde razmatrati na koji način je ovo (novo) naručivanje u Evropi moguće. Želimo samo da naglasimo vrlo fundamentalno da smo čvrsto uvjereni da je došlo vrijeme kada Evropa mora djelovati kao jedna kako bi zaštitila svoje tlo, svoje stanovnike i svoju kulturu. U tom smislu, čini se da je prije svega neophodno da se svi oni koji imaju mjesto u svom srcu za evropsku kulturu i civilizaciju, drugim riječima, onima koji se mogu nazvati u Goetheovim proročkim riječima "dobri Europljani", sastaju. Jer ne smemo, na kraju krajeva, odustati od nade da njihovi uzdignuti i kolektivni glasovi - čak i pod bukom oružja - neće odzvanjati nečuveno, posebno ako među ovim „dobrim Evropljanima sutrašnjice“ nađemo sve one koji uživaju poštovanje i autoritet među svojim obrazovanim vršnjacima.
Ali, neophodno je da se Evropljani prvo spoje, i ako se - kao što se nadamo - može naći veliki broj Evropljana u Evropi, to će reći, ljudi kojima Evropa nije samo geografski pojam, već draga stvar srce, onda ćemo pokušati da okupimo takvu uniju Evropljana. Nakon toga, takav sindikat će govoriti i odlučivati.
U tu svrhu želimo samo nagon i privlačnost; i ako se osećate kao i mi, ako ste odlučno nameravani da obezbedite evropskom najdalju moguću rezonancu, onda vas molimo da nam pošaljete svoj (podržavajući) potpis.
