Hiroshima Haunting

David Swanson
Napomene u Komemoracija Hirošima-Nagasaki u vrtu mira na jezeru Harriet, Minneapolis, Minn., 6. avgusta 2017.

Hvala što ste me pozvali da govorim ovdje. Zahvalan sam i počastvovan, ali to nije lak zadatak. Govorio sam na televiziji i velikim gužvama i važnim velikim igračima, ali ovdje me tražite da razgovaram sa stotinama hiljada duhova i milijardama duhova koji čekaju. Da bismo mudro razmišljali o ovoj temi, moramo ih sve imati na umu, kao i one koji su pokušali spriječiti Hirošimu i Nagasaki, one koji su preživjeli, one koji su se javljali, one koji su se prisiljavali da se stalno prisjećaju kako bi obrazovali druge.

Možda je još teže razmišljati o onima koji su požurili da dogode sve te smrti i povrede ili koji su išli bespogovorno, i onima koji to čine i danas. Dobri ljudi. Pristojni ljudi. Ljudi koji su vam površno slični. Ljudi koji ne zlostavljaju svoju djecu ili svoje kućne ljubimce. Ljudi možda poput komandanta američke Pacifičke flote koji je prošle sedmice upitan da li bi pokrenuo nuklearni napad na Kinu ako mu to naredi predsjednik Trump. Njegov odgovor je bio vrlo principijelan i razuman da, on će poslušati naređenja.

Ako ljudi ne slušaju naređenja, svijet se raspada. Stoga se mora pokoravati naredbama čak i kada rasturaju svijet - čak i nezakonitim naredbama, naredbama koje krše Povelju UN-a, naredbama koje ignoriraju pakt Kellogg-Briand, naredbama koje zauvijek uništavaju svako postojanje ili sjećanje na svako lijepo sjećanje iz djetinjstva i svako dijete .

Nasuprot tome, Jeremy Corbyn, čelnik Laburističke stranke u Velikoj Britaniji, i sljedeći premijer ako se trenutni trendovi nastave, rekao je da nikada neće koristiti nuklearno oružje. Bio je naširoko osuđivan da je bio tako nerazuman.

Možemo i moramo eliminirati nuklearno oružje s lica zemlje prije nego što bude namjerno ili slučajno upotrijebljeno. Neki od njih su hiljadama puta veći od onoga što je bačeno na Japan. Mali broj njih mogao bi stvoriti nuklearnu zimu koja nas izgladnjuje. Njihovo umnožavanje i normalizacija garantuje da će naša sreća ponestati ako ih ne eliminišemo. Nuklearne bombe su slučajno lansirane u Arkanzasu i slučajno su bačene na Sjevernu Karolinu. (John Oliver je rekao da ne brinete, zato imamo DVE Karoline). Lista bliskih promašaja i nesporazuma je zapanjujuća.

Koraci kao što je novi sporazum koji je predložila većina svjetskih nacija za zabranu posjedovanja nuklearnog oružja moraju se raditi sa svime što imamo, i praćeni kampanjama za oduzimanje svih sredstava i proširenje procesa na nuklearnu energiju i osiromašeni uranijum.

Ali dovođenje nuklearnih nacija, a posebno one u kojoj se nalazimo, da se pridruže svijetu u ovome će biti velika prepreka, a možda će biti nepremostiva ako ne preduzmemo korake ne samo protiv ovog najgoreg od svih oružja do sada proizvedenih, već i protiv same institucije rata. Mihail Gorbačov kaže da osim ako Sjedinjene Države ne smanje svoju agresiju i vojnu dominaciju nad nenuklearnim državama, druge nacije neće napustiti nuklearne projektile za koje vjeruju da ih štite od napada. Postoji razlog zašto mnogi posmatrači najnovije sankcije Rusiji, Sjevernoj Koreji i Iranu vide kao uvod u rat protiv Irana, a ne protiv druga dva.

Ideologija rata, kao i naoružanje i ratna sredstva, osuđuje Jeremyja Corbyna dok aplaudira čovjeku koji ispovijeda slijepu poslušnost nezakonitom naređenju. Zapita se da li tako dobri vojnici i mornari na Vasilija Aleksandroviča Arhipova gledaju kao na degenerika ili heroja. On je naravno bio oficir sovjetske mornarice koji je odbio lansirati nuklearno oružje tokom kubanske raketne krize, čime je vrlo moguće spasio svijet. Koliko god nam bile prijatne sve laži, preterivanja i demonizacija koje upućuju Rusiji naši izabrani i neizabrani zvaničnici i njihovi mediji, mislim da bi postavljanje statua Vasilija Arhipova u američkim parkovima bilo mnogo korisnije. Možda pored statua Franka Kelloga.

Nije samo ideologija rata koju moramo prevladati, već parohijalizam, nacionalizam, rasizam, seksizam, materijalizam i vjerovanje u naš prerogativ da uništimo planetu, bilo radijacijom ili potrošnjom fosilnih goriva. Zbog toga sumnjam u nešto poput Marša za nauku. Još nisam čuo za marš za mudrost ili skup za poniznost ili demonstraciju za dobrotu. Čak smo imali i skup za ništa, za razliku od skupova, koji je organizovao komičar u Washingtonu, DC, prije nego što smo ikada imali jednu demonstraciju za ove druge važne ciljeve.

Postoji red u knjizi i filmu Carla Sagana koji se zove Kontakt to ima glavnog junaka koji mudro želi da se raspita o tehnološki naprednijoj civilizaciji kako su prošli fazu „tehnološke adolescencije“ a da se ne unište. Ali ovo nije tehnološka adolescencija u kojoj se nalazimo. Tehnologija će nastaviti da proizvodi sve opasnije uređaje kako vrijeme bude prolazilo. Tehnologija neće postati zrela i početi proizvoditi samo korisne stvari, jer tehnologija nije ljudsko biće. Ovo je MORALNA adolescencija u kojoj se nalazimo. Osnažujemo delinkvente koji pozivaju policiju da razbija glave i njihove drugare da napadnu žene, i koji pokušavaju riješiti probleme sa ogromnim zidovima, propagandom na visokom nivou, uskraćivanjem zdravstvene zaštite i čestim otpuštanjem ljudi.

Ili osnažujemo jednako adolescentne likove maturantskih likova poput američkog predsjednika koji je otišao u Hirošimu prije nešto više od godinu dana i prilično lažno izjavio da „Artefakti nam govore da se nasilni sukob pojavio s prvim čovjekom“ i koji nas je pozvao da damo ostavku do trajnog rata sa riječima: “Možda nećemo moći eliminirati čovjekovu sposobnost da čini zlo, tako da nacije i savezi koje formiramo moraju posjedovati sredstva da se odbranimo.”

Ipak, dominantna militarizovana nacija ne dobija apsolutno ništa odbrambeno od nuklearnog oružja. Oni ni na koji način ne sprečavaju terorističke napade nedržavnih aktera. Oni ne dodaju ni jotu sposobnosti američke vojske da odvrati nacije od napada, s obzirom na sposobnost Sjedinjenih Država da unište bilo šta bilo gdje u bilo koje vrijeme nenuklearnim oružjem. Oni također ne pobjeđuju u ratovima, a Sjedinjene Države, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Kina su izgubile ratove protiv nenuklearnih sila dok su posjedovali nuklearne bombe. Niti, u slučaju globalnog nuklearnog rata, bilo kakva nečuvena količina oružja može na bilo koji način zaštititi Sjedinjene Države od apokalipse.

Moramo raditi na eliminaciji nuklearnog oružja, rekao je predsjednik Barack Obama u Pragu i Hirošimi, ali, rekao je, vjerovatno ne za života. Nemamo drugog izbora nego da mu dokažemo da je pogrešio u tom trenutku.

Moramo evoluirati dalje od onoga što nam naši lideri govore o nuklearnom oružju, uključujući ono što naše škole govore našoj djeci o Hirošimi i Nagasakiju. Nekoliko sedmica prije nego što je bačena prva bomba, Japan je poslao telegram Sovjetskom Savezu izražavajući želju da se preda i okonča rat. Sjedinjene Države su prekršile japanske kodove i pročitale telegram. Predsjednik Harry Truman se u svom dnevniku osvrnuo na “telegram japanskog cara koji traži mir”. Japan se protivio samo bezuslovnoj predaji i odricanju od svog cara, ali su Sjedinjene Države insistirale na tim uslovima sve do pada bombi, kada su dozvolile Japanu da zadrži svog cara.

Predsjednički savjetnik James Byrnes rekao je Trumanu da bi bacanje bombi omogućilo Sjedinjenim Državama da "diktiraju uslove okončanja rata". Sekretar mornarice Džejms Forestal napisao je u svom dnevniku da je Birns 'najviše želeo da se završi japanska afera pre nego što Rusi uđu.' Ušli su istog dana kada je Nagasaki uništen.

Istraživanje o strateškom bombardovanju Sjedinjenih Država zaključilo je da bi se, „...sigurno prije 31. decembra 1945. i po svoj prilici prije 1. novembra 1945., Japan predao čak i da atomske bombe nisu bačene, čak i da Rusija nije ušla rata, pa čak i da nikakva invazija nije bila planirana ili razmatrana.” Jedan neistomišljenik koji je izrazio isto mišljenje ministru za rat prije bombardovanja bio je general Dvajt Ajzenhauer. Predsjedavajući združenog načelnika štabova admiral William D. Leahy se složio: “Upotreba ovog varvarskog oružja u Hirošimi i Nagasakiju nije bila od materijalne pomoći u našem ratu protiv Japana. Japanci su već bili poraženi i spremni da se predaju”, rekao je.

Sjedinjene Države treba da prestanu da lažu same sebe i da počnu da vode obrnutu trku u naoružanju. To će zahtijevati poniznost, duboku iskrenost i otvorenost prema međunarodnim inspekcijama. Ali kao što je Tad Daley napisao: „Da, međunarodne inspekcije bi ovdje utjecale na naš suverenitet. Ali detonacije atomskih bombi ovdje bi također narušile naš suverenitet. Pitanje je samo, koji od ta dva upada smatramo manje mučnim.”