David Swanson, World BEYOND WarNovembar 9, 2022
Primjedbe od ovaj webinar.
Ponekad samo iz zabave pokušavam da shvatim u šta treba da verujem. Definitivno treba da verujem da mogu da biram šta da verujem na osnovu onoga što mi se sviđa. Ali takođe treba da verujem da imam dužnost da verujem u prave stvari. Mislim da bi trebalo da verujem u sledeće: Najveća opasnost na svetu je pogrešna politička partija u naciji u kojoj živim. Druga najveća pretnja svetu je Vladimir Putin. Treća najveća prijetnja svijetu je globalno zagrijavanje, ali njime se bave edukatori i kamioni za reciklažu i humanitarni poduzetnici i posvećeni naučnici i birači. Jedna stvar koja uopće nije ozbiljna prijetnja je nuklearni rat, jer je ta opasnost ugašena prije 30-ak godina. Putin je možda druga najveća prijetnja na Zemlji, ali to nije nuklearna prijetnja, to je prijetnja cenzurom vaših naloga na društvenim mrežama i ograničavanjem LGBTQ prava i ograničavanjem vaših mogućnosti kupovine.
Drugi put samo zato što sam mazohista zastanem i pokušam da shvatim u šta zapravo verujem – u šta se čini da je zapravo ispravno. Vjerujem da su opasnost od nuklearnog rata/nuklearne zime i opasnost od klimatskog kolapsa bile poznate decenijama, a čovječanstvo je učinilo da eliminira bilo koji od njih. Ali rečeno nam je da jedan zapravo ne postoji. Rečeno nam je da je drugi vrlo stvaran i ozbiljan, tako da moramo kupiti električne automobile i tvitovati smiješne stvari o ExxonMobilu. Rečeno nam je da je rat opravdana vladina aktivnost, zapravo neosporna. Ali uništavanje životne sredine je neopravdano zgražanje protiv kojeg moramo da radimo stvari protiv kao pojedinci i potrošači i glasači. Čini se da je realnost da su vlade — i uglavnom vrlo mali broj vlada — i to značajno kroz pripremu i vođenje ratova — glavni razarači životne sredine.
Ovo je naravno neprikladna misao jer sugerira potrebu za kolektivnim djelovanjem. Razmišlja kao aktivista, čak i misli da samo razmišlja o tome šta se zapravo dešava i dolazi do neizbežne činjenice da nam je potreban masovni nenasilni aktivizam, da nas upotreba pravih sijalica u našim kućama neće spasiti, da lobiranje kod naših vlada dok navijanje za njihove ratove nas neće spasiti.
Ali ovakav način razmišljanja ne bi trebao biti toliko šokantan. Ako je oštećenje Zemlje problem, onda ne bi trebalo biti iznenađenje da su bombe i projektili, mine i meci – čak i kada se koriste u sveto ime demokratije – dio problema. Ako su automobili problem, treba li se čuditi što su borbeni avioni također pomalo problematični? Ako trebamo da promijenimo način na koji tretiramo Zemlju, možemo li zaista biti začuđeni da bacanje ogromnog procenta naših resursa u rušenje i trovanje Zemlje nije rješenje?
U Egiptu je u toku sastanak COP27 - 27. godišnji pokušaj rješavanja problema klimatskog kolapsa na globalnom nivou, pri čemu je prvih 26 potpuno propalo, a rat dijeli svijet na način koji onemogućuje saradnju. Sjedinjene Države šalju članove Kongresa da proguraju nuklearnu energiju, koja je oduvijek bila biprodukt i trojanski konj za nuklearno oružje, kao i takozvani “prirodni plin” koji nije prirodni već je plin. Pa ipak, ograničenja emisija članica Kongresa se čak i ne razmatraju. NATO učestvuje na sastancima baš kao da je vlada i deo rešenja, a ne problema. A Egipat, naoružan istim korporacijama kao i NATO, je domaćin šarade.
Rat i pripreme za rat nisu samo jama u koju triliona dolara koje se mogu koristiti za sprečavanje štete po životnu sredinu, ali i glavni direktni uzrok štete po životnu sredinu.
Militarizam je ispod 10% ukupnih globalnih emisija fosilnih goriva, ali dovoljno je da vlade žele da ga drže izvan svojih obaveza - posebno određene vlade. Emisije gasova staklene bašte američke vojske su veće od onih u većini cijelih zemalja, što je čini pojedinačni najveći institucionalni krivac, gori od bilo koje pojedinačne korporacije, ali ne gori od raznih čitavih industrija. Šta tačno vojska oslobađa, bilo bi lakše saznati sa zahtjevima za izvještavanje. Ali znamo da je to više od brojnih industrija čije se zagađenje tretira vrlo ozbiljno i rješava klimatskim sporazumima.
Šteti od vojnog zagađenja treba dodati i ono od proizvođača oružja, kao i ogromna razaranja u ratovima: izlijevanje nafte, požari nafte, potopljeni tankeri, curenje metana itd. U militarizmu govorimo o vrhu uništavač zemlje i vode i vazduha i ekosistema — kao i klime, kao i glavna prepreka globalnoj saradnji na klimi, kao i primarna ponora za sredstva koja bi mogla da idu u zaštitu klime (više od polovine američkih poreskih dolara , na primjer, ići u militarizam — više od cjelokupne ekonomije većine zemalja).
Kao rezultat zahtjeva u posljednjem satu koje je američka vlada postavila tokom pregovora o sporazumu iz Kjota iz 1997. godine, vojne emisije stakleničkih plinova izuzete su iz klimatskih pregovora. Ta tradicija je nastavljena. Pariški sporazum iz 2015. ostavio je smanjenje vojnih emisija stakleničkih plinova na diskreciju pojedinačnih nacija. Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama obavezuje potpisnice da objavljuju godišnje emisije stakleničkih plinova, ali izvještavanje o vojnim emisijama je dobrovoljno i često nije uključeno. Ipak, nema viška Zemlje koju bi uništili vojnim emisijama. Postoji samo jedna planeta.
Pokušajte da razmislite šta bi bila najgora stvar i bićete blizu toga da pristup bude veoma napredan, naime da se koriste vojska i ratovi za rešavanje klimatskih promena, umesto da ih eliminišete za rešavanje klimatskih promena. Izjava da klimatske promjene uzrokuju rat promašuje realnost da ljudska bića uzrokuju rat, i da ako ne naučimo rješavati krize nenasilno, samo ćemo ih pogoršati. Tretiranje žrtava klimatskog kolapsa kao neprijatelja propušta činjenicu da će klimatski kolaps okončati život za sve nas, činjenica da je klimatski kolaps ono o čemu treba razmišljati kao o neprijatelju, o ratu o kojem treba razmišljati kao o neprijatelju, kultura destrukcije kojoj se treba suprotstaviti, a ne grupa ljudi ili komad zemlje.
Glavna motivacija iza nekih ratova je želja da se kontrolišu resursi koji truju zemlju, posebno naftu i gas. Zapravo, pokretanje ratova od strane bogatih nacija u siromašnim nije u korelaciji s kršenjem ljudskih prava ili nedostatkom demokratije ili prijetnjama terorizma ili uticajem klimatskih promjena, ali je u snažnoj korelaciji sa prisustvo ulja.
Rat nanosi većinu svoje ekološke štete tamo gdje se dogodi, ali također uništava prirodnu sredinu vojnih baza u stranim i domaćim zemljama. Američka vojska je najveća svjetska vojska zemljoposjednik sa 800 stranih vojnih baza u 80 zemalja. Američka vojska je treći najveći zagađivač vodenih puteva SAD-a. Velika većina velikih lokacija ekoloških katastrofa u Sjedinjenim Državama su vojne baze. Ekološki problem militarizma krije se na vidiku.
