od LalitSeptembar 11, 2018
Pred sudom Ujedinjenih nacija, Međunarodnim sudom pravde u Hagu, ove nedelje je bio apsolutni slučaj. Kako sudski slučaj 50 godina nakon događaja, u onome što je obično suha legalistička argumentacija najlukavije vrste o međunarodnom pravu, može biti "zakivanje" bilo kojim dijelom mašte, a kamoli "apsolutno zakivanje"?
To je bilo zakrčeno zbog jedino pravedno potisnutog gneva mnogih onih koji su govorili u korist rezolucije Generalne skupštine UN-a, pozivajući MSP da pruži savjetodavno mišljenje o tome da li je Britanija u 1960-u završila dekolonizaciju Mauricijusa, kada je izuzela Chagos što uključuje Diego Garcia iz Mauricijusa i kakve su posljedice ove nepotpune dekolonizacije danas, uključujući i za preseljenje vlade Mauricijusa naroda Chagossian na njihove otoke. Jedini samo-potisnuti bijes bio je povezan sa lucidnom argumentacijom koja je, sama po sebi, bila fina mješavina pravnih, političkih, logičkih i činjeničnih tačaka čvrsto povezanih zajedno. Sve je to pokazalo da su rane kolonizacije još uvijek sirove. I da goruća želja da se završi sa kolonizacijom je živa emocija do danas - u Africi i širom sveta.
Mi u LALIT-u i svim našim prijateljima, drugovima, kolegama u borbi u proteklih 40 godina, imali smo dodatni osjećaj da smo opravdani. Svi naši argumenti - logični i humani - bili su na međunarodnom prikazu, ozbiljno shvaćeni od strane 15 sudija Suda UN-a, kada smo desetljećima odgovarali na djetinjaste britanske argumente, često oponašane podređenim lokalnim elitama koje kažu:Stari Ramgoolam je prodao Chagosa Englezima”, Stoga ne možete ništa učiniti u vezi s tim. Na Međunarodnom sudu pravde sve finije zakonske tačke koje imamo, kao obični amateri u LALIT-u, koje su se godinama bavile, bili su zadirkivani i raspravljani od strane vrhunskih pravnih ljudi svijeta, i svi bismo mogli da ih pratimo uživo. I skoro svi argumenti su bili u prilog MSP-u koji je dao mišljenje i dao je protiv Britanije zbog toga što nije završio dekolonizaciju, i takođe pozvao Sud da iznese posledice ovog neuspjeha da se potpuna dekolonizacija dovede do danas. Bio je to izvor ponosa da vidi veliku delegaciju čagosijanaca u maurickoj delegaciji i gospođu Liseby Elysée koja je svedočila.
BBC je bila prva međunarodna medijska kuća koja se poklonila pred besprijekornom logikom onih koji su izazvali Britaniju zbog svoje perfidnosti - na zaslugu onih koji su radili program za BBC. U LALIT-u smo proveli sate i sate suočavajući se sa međunarodnim novinarima na njihovom izbjegavanju Chagosovog pitanja.
Na britanskoj strani se takođe pojavila prilično prezrivo prikazivanje kolonijalnog prezira, posebno od strane četvorice velikih branitelja kolonizatora: Britanije, SAD-a, Izraela i - iako bivše kolonije - Australije.
Njihovi argumenti - ova četvorica - su tvrdili da je Rezolucija koju je cijela Generalna skupština uputila ICJ-u bila samo „bilateralni spor“ između Mauricijusa i Britanije, te stoga nije uopće prihvatljiva pred Sudom, jer su, kako tvrde, jedna od stranaka ovaj navodno bilateralni spor, tj. Britanija, nije dala svoj pristanak. Sve zemlje 94-a koje su glasale za slanje ove rezolucije MSP-u ne zaustavljaju se da bude "bilateralna"! Kako je to za kolonijalno razmišljanje? Sve te 94 zemlje ne postoje, kada se traži savjetodavno mišljenje za Generalnu skupštinu. Ne samo to. Kao što su mnogi od onih koji su svedočili protiv Britanije lepo istakli, Rezolucija nije čak predložena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija od strane Mauricijusa, jedne od strana u navodnom bilateralnom sporu; predložene su od strane 55 država Afričke unije. Govorimo o mentalitetu kolonizatora terra nulliusili zemlju bez ljudi u njoj! Afrička unija je i dalje, za Britaniju, SAD, Izrael i Australiju, a terra nullius.
Dakle, ova tačka je postala jedna od glavnih rasprava: Da li je pitanje uklanjanja svih ostrva Chagos iz Mauricijusa neposredno pre nezavisnosti Mauricijusa “bilateralni spor” ili pitanje dekolonizacija i samoopredeljenjestvari koje su dio Povelje UN, podržane mnogim rezolucijama, jedna takva rezolucija čak i posebno upozorava Britaniju ne da na taj način razvalimo Mauricijus?
I na ovom mjestu postojali su apsolutno divni argumenti koje je iznela sama Afrička unija, koju su predstavila tri govornika, i pojedine zemlje Nigerije, Južne Afrike, Kenije, Zambije i Bocvane. Ove države su izdvojile ogromne resurse - 55 u Afričkoj uniji plus dodatna sredstva iz ovih pet afričkih zemalja - kako bi izgradili i podržali njihovu argumentaciju u korist principa potpune dekolonizacije, i da ova dekolonizacija mora zadržati “teritorijalni integritet”. ”.
I druge države su bile podjednako impresivne: male države kao što su Maršalska ostrva, Belize i Vanuatu (po prvi put dođu pred Sud), države pod velikim i neposrednim pritiskom SAD-a kao što su Guatamala, Argentina i Nikaragva, druge države koje su pod pritisak iz Velike Britanije, kao što je Kipar, i drugi bez sjekire, samo načelo da se zauzmemo, poput Tajlanda, Indije i Brazila, sve je zauzvrat dalo usmene izjave.
Slušanje prenosa uživo (takođe na zahtev - VOD) na engleskom i francuskom jeziku na sajtu MSP-a www.icj-cij.org/hr/multimedia-index kao i na UN Web TV-u, zvaničnom UN-ovom sajtu, napravili su četiri dana obrazovanja za gledaoce ili slušaoce o istoriji dekolonizacije. I prošla su četiri dana u udaranju oka.
Britanija je preuzela zadatak zbog svojih argumenata koji su se okretali na smešne kada su u pitanju suštinska pitanja.
Britanija je tvrdila da je Chagos bio 2,000 kilometara udaljen od ostalih ostrva Republike Mauricijus, dakle, Britanija, 10,000 kilometri daleko bi trebala imati suverenitet. Da li se smijemo ili plačemo, kad čujemo takvo smeće?
Ili zašto bi Britanija trebala sakriven tako potajno od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija da su raskomadali Mauricijus, ili potajno dirnuli 2,000 Chagossian Mauricijane koji su tamo živjeli na glavno ostrvo Mauricijus, tvrdeći divlje seksističkom i rasističkom izjavom u to vrijeme da uopšte nema ljudi koji žive tamo, tamo je nekoliko ptica (još nije - zaštićeno međunarodnim konvencijama) i samo nekoliko „petaka“? Zašto bi se Britanija pretvarala da je američka vojna baza za koju su se urotili da se tamo smesti, bila samo "komunikacijska stanica"? Zašto sva ta obmana, ako sada pokušavaju da kažu, 1960s je još uvek bilo normalno da podele teritorije pre nezavisnosti?
Zašto je Velika Britanija platila Mauricijuskoj vladi (iako mali novac) za ostrva ako već nisu bili Mauritian? Njihove vlastite akcije, tako neopravdane, služe opet i opet da bi se suprotstavile svemu što britanska država pokušava da kaže danas. Zašto su Mauricijusu dali ribolovna prava ako ostrva nisu bila dio Mauricijusa? I zašto su Britanci odlučili da većinu Chagosijanaca na pristaništima u Luku Luj ostavi da nisu znali da su Čagosi bili Mauricijanci? I zašto su, na zemlji, obećali da će "vratiti" ostrva Chagos na Mauricijus, kada su odlučili da "više nisu potrebni za potrebe odbrane"? Što se tiče pretvaranja Mauricijusovih birača koji su imali slobodan izbor o rasparčavanju u vrijeme nezavisnosti, ovo je dvostruko smeće: izbor na općim izborima 1967-a bio je između neuzimanja nezavisnosti (glasanjem PMSD-a) i oslobađanja nezavisnosti sa Chagosom (glasanjem Labor-IFB, CAM savez); i Čagosijanci uopšte nisu glasali. Dakle, kakvo je to bilo “samoopredeljenje” ili pristanak?
Britanija je iznova i iznova bila izložena jer je iznenada pronašla razlog da vidi Čagosa kao vrijednog čuvanja (kada su SAD tamo htjele vojnu bazu), a zatim pronašla razuzdane načine čuvanja i depopulacije ostrva. Znači, ovaj hir da bi imao bazu, značio je da je Britanija smatrala da je opravdano da iznese naređenja u savetu da se Chagos iz Mauricijusa akcizno izruči, a zatim da se Chagosijanci odguraju u narednim godinama 8. Samo kolonizujuća sila nije mogla da vidi apsurdnost bacanja na vetar međunarodnog zakona o dekolonizaciji i Čagosovim ljudskim pravima da žive tamo gde žive, samo zato što je želela mesto za bazu. I Britanija je nastavila u tom smislu, još uvijek se pretvarajući da će se “vratiti” ili kasnije samo “ustupiti” Chagosu kada više ne bude potrebna. A ko će odlučiti kada više neće biti potreban? Pa, očigledno, kolonizatori. Oni su jedini ljudi koji su ljudi.
Sve ovo je izneseno u argumentaciji svih onih koji su govorili u prilog rezoluciji Generalne skupštine UN-a da MSP-a koji je član 15-a daje savjetodavno mišljenje. Jedno od refrena bilo je, razumljivo i predvidljivo, da Britanija samo pokušava da opravda neopravdano.
A što se tiče Britanije (i SAD-a, Izraela i Australije) koja se protivi “Savjetodavnom mišljenju” MSP-a, on je lud. Ne samo “mišljenje”, koje je vrlo slabo, već i “savjetodavno” mišljenje, koje je manje od mišljenja. Pitanje je zašto ne? To je samo “savjetodavno”, i samo “mišljenje”, za dobrotu. Šta je problem?
I ne samo to. Britanija je izgubila svoj slučaj pred Tribunalom po Konvenciji o morskom pravu (UNCLOS) u 2015-u kada je Mauricijus tvrdio da Britanija nema dovoljan suverenitet za uspostavljanje zaštićenog morskog područja - lukavstvo da se Mauricijus i Mauricijus zadrže - a ipak Britanija nije poštovala presudu u tom slučaju.
Tako, konačno, svi oni koji su doprinijeli ovoj borbi: Chagossians poput kasne Charlesia Alexis i Aurelie Talate, i 150 ili tako Chagossian žene, i svi Chagossian narod i njihove organizacije koje smo, u LALIT, borili zajedno za sve one \ t godine, pre svega. Posebno u vezi s grupom izbjeglica iz Chagosa i organizacijom Sosyal Chagosyin, koju su predvodili Olivier Bancoult i pokojni Fernand Mandarin. I onda je bilo osam žena - pet Čagosijanaca, tri u LALIT-u - koje su uhapšene i optužene za ilegalne demonstracije u 1981-u, zbog toga što su to pitanje stavili na dnevni red u Mauricijusu, putem uličnih demonstracija u Port Louis-u na tri dana koja su izdržavala podršku štrajka glađu žena šagosa. A tu su i sve Mauricijske organizacije - kao Comité Ilois organizacije Fraternel, MMM podružnice u 1970s u Port Louis-u, sindikati u Generalnoj radničkoj federaciji, Muvman Liberasyon Fam, Komite Moris Losean Indyin i kasni Kishore Mundil, Komite Rann nu Diego u 1990-ima i dvije LALIT-ove međunarodne akcijske konferencije, Komite Diego u 2006-u i još uvijek postoje, te glazbenici i pjesnici kao Bam Cuttayen, José Bhoyroo, Rajni Lallah i Joelle Husseiny, i Mennwar , kao i veliki broj romanopisaca. I pojedinci koji su dali ogroman doprinos kao novinari (Henri Marimootoo i Patrick Michel), sudije poput kasnog Rajsoomera Lallaha, bivših predsjednika Republike (poput Cassama Uteema), i stalnog predstavnika Mauricijusa u UN-u Jagdish Koonjal, koji je master- bez obzira na to koja je stranka na vlasti u Mauricijusu. Težak politički rad ovih zajedničkih napora primorao je državu Mauricijusa da konačno ode u MSP. Čak iu inostranstvu, postojale su, pored država, organizacije i pojedinci kao što su Nema baze Pokreti, filmski stvaraoci poput Paedar Kinga, Michela Daerona, Johna Pilgera i drugih, kao i mnogi, mnogi radnici i narodne organizacije tokom 40 godina koji su podržali Diego Garcia borbu kroz LALIT.
Britanija i SAD su u dubokoj političkoj nevolji zbog Chagosa i Diega Garcia.
Čak i ako je Mauricijusova vlada opkoljena i poklonjena američkoj vojsci, pozivajući ih da ostanu, što podrazumijeva i malo novca od najma, ovaj slučaj donosi akcije američke vlade i britanske vlade pred očima njihovog naroda, koji uopšte nisu potpuno upoznati sa svim tim zločinima: vojnom bazom (u mračnoj tački na površini globusa - nad kojom ni oni ni mi u Mauricijusu nemamo demokratsku kontrolu), nemoralno i nezakonito zahvatanje zemlje od strane Britanije kroz raskomadavanje cele zemlje pod njenom vlašću kao uslov za nezavisnost ostatka te zemlje, i okrutno uklanjanje iz svojih domova od strane britansko-američkog tandema svih Čagosanaca nakon što su ih podvrgli da gledaju svoje kućne ljubimce ubijene do smrti, a onda gledanje zaliha hrane presuši.
Dakle, sada, nakon toliko međunarodne podrške - od naroda, pa čak i od antikolonijalnih država, vrijeme je za djelovanje. Mi u Mauricijusu moramo prisiliti Vladu da pripremi službeni posjet brodom, možda ribarskim brodom. Izabrana vlada i opozicija Mauricijusa, lidera čagosa, mauricijskih i međunarodnih novinara koji su svi bili na brodu da posete ovaj deo Mauricijusa.
I krajnje je vrijeme da ministar Mentor, koji je bio svjedok u ovom predmetu i koji je jedina preživjela osoba iz "pregovora" u kojima je Britanija planirala raskomadanje Mauricijusa, treba vratiti svog "Gospodina" i ponovo postati g. Aneerood Jugnauth. , i preda svoj QC, dok je on o tome.
I svako ministarstvo u Mauricijusu se mora pripremiti za povratak Chagosa u Mauricijus.
Predstojeća izborna reforma, za koju vlada kaže da će biti stvarnost do kraja godine, mora uključiti i izbornu jedinicu u čekanju Čagosanaca.
Napomene: Slučaj MSP-a je bio na 3, 4, 5 i 6 Septembru u Hagu.
