Afrika / Amerika

Nedavno sam imao veliku privilegiju da radim sa nekim od 1,000 Mandela Washington Fellows, odabranom grupom mladih lidera podsaharske Afrike u dobi od 25-35 godina koji su smješteni na šest sedmica na oko 40 univerziteta širom SAD-a. Mladi lideri su naelektrisani.

Na ceremoniji otvaranja, prije nekoliko sedmica, nastupili su neki od najboljih svjetskih bubnjara — Gani — i uobičajeni dočeki univerzitetskih zvaničnika. Zatim je uslijedilo uvodno obraćanje jednog iz kohorte na Univerzitetu Portland State, mladića – koji još nema ni 30 godina – iz Sijera Leonea, Ansumana Bangura. Bio je 12-godišnji dječak kada su pobunjenici došli po njegovog oca tokom užasnog rata 1990-ih. Njegov otac je bio na poslu pa su dječaku odsjekli desnu ruku.

Zamislite da ste brutalizirani, da živite u ratno vrijeme, protjerani iz zemlje da živite kao izbjeglica sa amputacijom četiri godine i vraćeni samo zato što je građanima zemlje domaćina iznenada rečeno da su “svi Sijera Leoneanci teroristi” i da su sve izbjeglice ponovo morale pobjeći .

Ansu, koja radi sa djecom iz sirotinjskih četvrti u Freetownu (glavni grad Sijera Leonea) je briljantan javni govornik, snažan, harizmatičan, sa retoričkom snagom koja se odmah povezuje, naglašavajući jednak pristup i jednake mogućnosti za svako dijete. On je sama definicija otpornosti, koja je obilježje najboljeg iz Afrike trenutno.

The Mandela Washington Fellowship (MWF) je stvorio mnoge nove duboke veze na Portland State University i, kladim se, na svim ostalim univerzitetima domaćinima širom SAD-a. Osim toga, primijetio sam kako Fellows razvijaju duboke odnose sa mojim kolegama iz Portlanda i na sličan način mogu se kladiti da sve zajednice domaćini također sada imaju koristi od ovih novih odnosa s mladim afričkim liderima iz svih sektora svih subsarharskih afričkih zemalja. Gledam kako mladi Nigerijac pokušava da upozna najbolje prakse za plutajuće domove, inovaciju koja obećava olakšanje stanovanja u njegovoj domovini, ali i prijetnju ako je loše regulirana („Tako je to sada“, rekao mi je). A mladi zvaničnik za zaštitu životne sredine iz Etiopije sarađuje sa državnim službenicima i profesorima javnih politika i praktičarima kako bi potražili najnovije američke metode za povećanje efikasnosti u svakodnevnom saobraćaju uz istovremeno smanjenje ugljičnog otiska. Ona ima i naučne i razvojne diplome i privlači je Portlandov model u nekoliko oblasti, baš kao što drugi MW stipendisti uče od drugih zajednica širom SAD-a.

MWF je izrastao iz iznenadne posjete predsjednika Obame pokojnom Nelsonu Mandeli i započeo je sa 500 stipendista 2014., isto toliko 2015., a proširio se na 1000 ove godine. Uvjereni smo da će ova inicijativa istkati vitalne, trajne uzajamno korisne odnose, individualno i organizacijski, u direktnim vezama između Afrike i Amerike.

Iako ovo finansira State Department i-Obamine inicijative, postoje odlične šanse da se ona nastavi, ovisno o izborima 2016. godine. U našem prosvijećenom vlastitom interesu, nadam se da će Amerikanci donijeti izbor koji će zaista rezultirati ovom tekućom razmjenom koja povezuje nove afričke lidere od politike preko arhitekture do poljoprivrede i bankarstvo od obrazovanja do energetskog razvoja i još mnogo toga do Amerike. Naše pretpostavke o Africi često se preokrenu kada sretnemo mlade žene i muškarce koji rade na miru, ljudskim pravima, pravima homoseksualaca i transrodnih osoba, održivoj poljoprivredi, alternativna energija, i pomiješati tradicionalnu afričku mudrost i drevne održive tehnologije hibridizirane s najnovijim dostignućima visoke tehnologije.

Nastavak MWF-a će biti dobar za Afrikance i dobar za Amerikance. Afrika je nevjerovatno bogat kontinent s Rusijom, Kinom i Amerikom koje se sve bore za status najpovoljnijeg s mnogim od 54 zemlje na kontinentu – ova inicijativa uvelike ide ka jačanju zdravih, pozitivnih, miroljubivih veza koje će donijeti prednost većem broju Amerikanaca i više Afrikanaca. Još nešto bila bi šteta.