By Stubovi društva / Feniks, Mart 16, 2023
DABLIN (10. mart 2023.) —Nedavno oslobođen optužbi za krivično djelo štete na ratnom avionu američke mornarice na aerodromu Shannon prije šest godina, 77-godišnji bivši vojni oficir, komandant Edward Horgan, mora biti jedan od najotpornijih (i strašnih) ) aktiviste protiv establišmenta koje Irska viđa već dugi niz godina. Bio je u i izvan irskih sudova i Garda koji drži ćelije godinama u svojim kampanjama za mir i vratio je svoja vojna i UN-ova odlikovanja i svoju predsjedničku diplomu u znak protesta zbog učešća vlade u ratu u Iraku (s obzirom na to da je američka vojska tranzit na Bliski istok preko Šenona).
On je jedan od osnivača Shannon mirovnog kampa i vodeći član Alijanse za mir i neutralnost. A u svojim pismima i idejama — kako je naglašeno mirovnim aktivistima i braniocima irske neutralnosti — Horgan je postao najefikasnije, ljudsko lice mirovnog pokreta u Irskoj tokom nekoliko decenija.
Horgan je mogao postati viši član klase oficira, možda čak i načelnik štaba, da je igrao igru sa najvišim i relevantnim ministrima. Vrhunac svoje vojne karijere opisuje kao imenovanje 1983. za oficira koji je komandovao 1. tenkovskom eskadrilom.
Godine 1985. Horgan je postao viši instruktor oklopnog ratovanja u Komandno-štabnoj školi, gdje je, kako kaže, morao da podučava buduće starije komandante vojne strategije oružanih snaga na osnovu priručnika britanskih i američkih oružanih snaga, za koje sam znao da su skoro potpuno neprikladan za odbranu teritorije i naroda Irske republike”.
Kako Horgan kaže: „Zaključio sam da Irska nema resurse da brani svoju teritoriju konvencionalnim vojnim sredstvima i da se može braniti samo gerilskim ratovanjem, pošto je naša nezavisnost postignuta.
„Protuargument je bio da bismo, ako bismo imali eskadrilu borbenih aviona i brigadu tenkova i druge prateće vojne opreme, mogli braniti Irsku od svakog mogućeg agresora. Sadam Husein i Muamer Gadafi trebali su da otkriju na svoju cenu da su stotine ili čak hiljade pomalo zastarelih tenkova i aviona beskorisni protiv konvencionalnog naoružanja NATO-a. Njihove armije su uništene u prvim danima napada SAD/NATO-a na njihove zemlje, a njihovi nesretni vojnici su pobijeni u hiljadama.
“Alžir i Vijetnam su pokazali uspjeh alternative gerilskom ratu”, rekao je on.
“Naši stručnjaci Vojnog fakulteta zaobišli su ovu zagonetku pametnim trikom osmišljavanja svih vojnih vježbi kao da su invazione snage uvijek imale samo malo manje vojne moći na raspolaganju od nas. Nijedna razumna vojna sila ne bi izvršila invaziju na zemlju poput Irske bez upotrebe napadačke snage koja je otprilike tri puta veća od snage naših odbrambenih snaga. Međutim, kako smo imali snage manje od 10,000 vojnika i s obzirom da nismo imali borbene avione ili moderne borbene tenkove, prema tome smo krojili naše imaginarne neprijatelje.
“Kada sam na izvještajima o vježbama sugerirao da je gerilski rat jedina razumna opcija, ali da to treba pažljivo isplanirati unaprijed, rečeno mi je da to nije politika ni vojske ni vlade, te mi je rečeno da podučavam službeno odobrene doktrine.
“Nakon šest mjeseci na ovom imenovanju, zaključio sam da mi je dosta vojnog života, pa sam se odlučio za prijevremenu penziju. Uživao sam većinu svoje 22 godine služenja vojnog roka i nisam želio da provedem daljnjih 20 godina cinično podučavajući ili primjenjujući vojnu obuku za koju sam znao da je fundamentalno pogrešna.”
Međunarodno iskustvo
Postoji nešto fundamentalno u ovom neslaganju s vojnim i političkim establišmentom jer se Horgan držao ideja i principa irskog antikolonijalnog iskustva protiv novih, 'modernih' oficira i političara željnih da budu u korak sa svojim transatlantskim nadređenima.
Sljedećih desetak godina, Horgan je radio na visokom sigurnosnom i sigurnosnom mjestu na mjestima kao što su Aughinish Alumina u zapadnom Limeriku i Trinity College Dublin, prije nego što je proveo nekoliko godina radeći na demokratizaciji i nadzoru izbora u preko 20 zemalja.
Takođe je proveo nekoliko godina usavršavajući se za međunarodnu politiku i analizu mira, obezbeđujući više od jedne postdiplomske diplome o takvim temama da prati svoje međunarodno iskustvo, koje ga je do sada transformisalo u duboko posvećenog mirovnjaka.
Mnogi takvi aktivisti ističu različite sporazume EU između sredine 1980-ih i kasnih 2000-ih (decenija od 2009. do 1987.) kao proces u kojem su se irski ministri okrenuli protiv časne politike nesvrstanosti i neutralnosti koja je ranije odlikovala irsku vanjsku politiku. Ovi ugovori su započeli sa Jedinstvenim evropskim aktom iz 1992. godine, a nakon njih slijedili su Ugovor iz Maastrichta iz 1998., Amsterdamski ugovor iz 2002., Ugovor iz Nice iz 2008. i Lisabonski ugovor iz XNUMX. godine. Posljednja dva su u početku odbili irski glasači koji su ih kasnije podržali nakon uvjeravanja EU da irska neutralnost neće biti ugrožena sporazumima.
U članku Irish Timesa (IT) neposredno nakon što je Lisabonski ugovor usvojen na drugom glasanju 2008. godine, Horgan je srušio superiorni D4 pogled na neutralnost kako ga je zastupao IT hak Peter Murtagh nekoliko dana ranije, koji je odbacio „izolovane... neuralgične i kratkovidne argumente oko neutralnost”.
U svom jednostavnom, ali autentičnom i najuvjerljivijem stilu, Horgan je napisao: „20. marta 2003. vlada se pozvala na status neutralnosti proglasivši Irsku neutralnom državom, ali je prekršila Hašku konvenciju dozvoljavajući američkim trupama da koriste aerodrom Shannon za svoj rat o Iraku. Implicitni uslov neutralnosti je da države ne ulaze u vojne saveze, kao što je NATO, ili vojska EU ako se to razvije.”
Takođe je napisao: „Mir se mora stvoriti mirnim sredstvima, a ne ratovanjem. U izuzetnim okolnostima mir mora provoditi legitimni autoritet UN-a, a ne samoimenovani osvetnici kao što su SAD, UK ili Organizacija Sjevernoatlantskog pakta (NATO)”.
Horgan je tvrdio da on i njegovi saveznici podržavaju aktivnu, pozitivnu neutralnost koja odražava prošlu politiku Éamona de Valere i Franka Aikena, “aktivnih pristalica Lige naroda i UN-a”.
I ovdje Horgan odražava podelu između vrijednosti antikolonijalizma koje su se odražavale u vladama Fianne Fáil i nekih drugih stranaka u prvih 50 godina postojanja države i novog establišmenta koji misli da je na neki način internacionalistički biti dio zapadnog rata. mašina.
Najzanimljiviji, iako neintelektualni argument koji je odredio koje ideje o neutralnosti će – ili neće – postati dostupne čitaocima liberalnog Irish Timesa došao je brzo. Horgan je otkrio da, od tog članka prije 15 godina (avgust 2008.), referentni list nije objavio nijedan daljnji članak koji mu je predstavio borac za mir. Kao i drugi – severni republikanci, a posebno evroskeptici – takvi cenzurisani pojedinci na kraju odustanu od sastavljanja i slanja članaka koji su u znaku ulice Tare.
Godinu dana prije ove razmjene, Horgan je odveo vladu pred Visoki sud, tvrdeći da je vladino omogućavanje putovanja naoružanih američkih trupa u Irak, preko zaustavljanja u Shanonu, bilo neustavno po dva osnova i da je također „kršenje od strane država, kao neutralna država, uobičajenih pravila međunarodnog prava i stoga je neustavna” (prema irskom pravu).
BUSH POSET
Sudija Nicky Kearns odbacio je sve tri osnove Horganovog slučaja, ali je, u vezi s pitanjem neutralnosti i međunarodnog prava, priznao da je „sud stoga spreman smatrati da postoji prepoznatljivo pravilo običajnog prava u vezi sa statusom neutralnosti, prema kojem neutralna država ne smije dozvoliti kretanje velikog broja trupa ili municije jedne zaraćene države kroz svoju teritoriju na putu do poprišta rata s drugom”.
Međutim, Kearns je zaključio: “Tamo gdje dođe do sukoba, vladavina međunarodnog prava mora u svakom slučaju popustiti domaćem pravu.”
Horganov sljedeći upad bio je prilično dramatičniji i on je, zajedno s još dvojicom antiratnih aktivista, izazvao komešanje kada su ušli u „zonu isključenja” u Shannon Estuariju u junu 2004. godine, kada je tadašnji američki predsjednik George W Bush bio u posjeti Irskoj. Dva čamca su porinuta iz LÉ Aoifea, dok je helikopter kružio iznad njih dok su tri heroja školjaka progonili i sukobljavali snage države te noći.
Na okružnom sudu u Ennisu, sudija Joseph Mangan odbacio je optužbe protiv njih trojice zbog odbijanja da se povinuju naredbi da napuste zonu isključenja. Sudija je takođe odbacio optužbu za ulazak u zonu isključenja bez dozvole nakon što je odbio zahtev države da izmeni optužbe protiv njih trojice.
Posljednjih godina, Horganova glavna politička i mirovna aktivnost je pisanje pisama novinama i saradnika drugima u traktatima koji intelektualno naoružavaju njegove pristalice i uvjeravaju druge da prihvate tu stvar. Njegovi spisi o Palestini, Jemenu, Siriji i drugim većim pozorištima rata i pokolja kao što je Ukrajina su primjeri lucidnih, upućenih i uvjerljivih političkih polemika iz udžbenika. Kao svoj svakodnevni posao, on takođe upravlja Centrom za zbrinjavanje preživjelih od torture u Dablinu.
Imenovanje djece
Međutim, glavni Horganov projekat ovih dana je kampanja Imenovanje djece, nastojanje da se što više djece imenuje od prvog Zaljevskog rata 1991. do danas.
Horgan piše: „Kada uključimo užasnu statistiku da je do pola miliona iračke djece umrlo kao rezultat američkih sankcija Iraku 1990-ih, počinjemo shvaćati da je ukupan broj djece koja su umrla kao rezultat ovih ratova može biti i do milion.” (Iračka cifra je statistika Ujedinjenih nacija).
Horgan je u velikoj meri iskoristio ovu kampanju kada je u januaru optužen pred Krivičnim sudom u Dablinu, zajedno sa Danom Dowlingom, pod optužbom za upad na aerodrom Shannon i nanošenje kriminalne štete na avionu američke mornarice (pisajući "Opasnost, opasnost, ne leti" u avionu). Horgan je hapšeći gardi poklonio fasciklu s imenima do 1,000 djece koja su umrla na Bliskom istoku.
Proveo je mnogo vremena objašnjavajući poroti i najpažljivijoj sutkinji Martini Baxter da je njegova jedina namjera bila da „pokuša da smanji broj ljudi koji se ubijaju na Bliskom istoku, posebno djece. Dakle, zato i vjerujem da sam imao zakoniti izgovor.”
Horgan je dodao da je njegov „supsidijarni“ razlog za ulazak na aerodrom bio da istakne pogrešno postupanje vlade u Šenonu i „neuspeh gardaija, prema instrukcijama vlade, pretpostavljam, da pretraže avione“.
Napori koje je državna tužiteljica, advokatica Jane McCudden, uložila da naslika Horgana kao nekog ekstremnog političkog agitatora, možda i nije bila najbolja taktika jer je on s lakoćom odbacivao takve optužbe.
Poroti nije trebalo dugo da oslobodi njih dvoje krivice za štetu, ali su se vjerovatno osjećali primorani da osude optužbu za kršenje posjeda, nakon čega je sudija Baxter naložio da svako od njih plati po 5,000 eura ženskom skloništu u Clareu. Iznoseći kaznu, ona je takođe opisala obojicu muškaraca kao "ispravan karakter, staloženost i dostojanstvo" u svim fazama tokom suđenja. „Vi ste ugledni ljudi; Vi ste se sve vreme ponašali ljubazno i dostojanstveno”, rekao je sudija Baxter.
Horganov šarm i uljuđenost starog svijeta, kako ih prepoznaju sudija i drugi, samo su dio njegovog oružja, što je u osnovi jasna, dobro pročitana analiza globalne politike i militarizma i sposobnost da se to sažeto izrazi u irskom kontekstu. .
SARADNJA EU-NATO
Nikada takva analiza nije bila toliko potrebna jer su naši 'državnici' – Micheál Martin, Leo Varadkar, pa čak i vođa Zelene stranke Eamon Ryan – počeli da se ponašaju kao evropski lideri uoči Velikog rata 1914. godine, lude navale koja je čak privukla ono što se danas naziva strankama i liderima evropske socijaldemokratije; svi osim Irskog Jamesa Connollyja.
Specifičan razvoj ove godine – koji je bio neprimjećen ili namjerno umanjivan od strane mejnstrim medija i političkih tijela – bila je zajednička deklaracija o saradnji EU-NATO, donesena sredinom januara. Govorilo se o “zajedničkim vrijednostima” EU/NATO-a i ozbiljnoj prijetnji euroatlantskoj sigurnosti koju predstavlja ruska agresija u Ukrajini, prije nego što je upozoreno na “rastuću stratešku konkurenciju” koju predstavlja “rastuća asertivnost Kine”.
Također je više puta naglašavala potrebu za jedinstvom EU-NATO. Ali prava poruka u izjavi od 14 tačaka došla je pod brojem osam, u kojem se kaže: “NATO ostaje temelj kolektivne odbrane za svoje saveznike i neophodan za euroatlantsku sigurnost. Prepoznajemo vrijednost jače i sposobnije evropske odbrane koja pozitivno doprinosi globalnoj i transatlantskoj sigurnosti i koja je komplementarna i interoperabilna s NATO-om”.
Ovo je jasna izjava EU da, dok su njeni planovi za militarizaciju unije još uvijek u pripremi, NATO je taj koji od sada poziva zapadni savez i planira vojsku EU koja bi bila neovisna i čak rivali NATO-u su sada prepoznati kao neizvjesni snovi.
Horgan je dobro svjestan takvog razvoja događaja – uzrokovanog ruskom invazijom na Ukrajinu i prije svega miješanjem NATO-a. Očekuje se da će se Horgan u dogledno vrijeme čuti po ovom pitanju. U međuvremenu, pacifistički ratnik je ponovo bio na tome ovog vikenda sa pismom Sunday Independentu. U njemu je napao Micheála Martina zbog kršenja neutralnosti Irske kao ministra u prošlim vladama iu sadašnjoj vladi koja je pristala poslati osoblje Odbrambenih snaga da obučava ukrajinske vojnike.
