John Feffer, CounterPunch
Ciljano ubistvo talibanskog vođe Mullah Akhtara Mohammada Mansoura prošlog vikenda nije bio samo još jedan napad dronom.
Prije svega, bilo je koju sprovodi američka vojska, a ne CIA, koja je orkestrirala gotovo sve napade dronovima u Pakistanu.
Drugo, to se nije dogodilo u Afganistanu ili u takozvanoj plemenskoj regiji Pakistana bez zakona poznatoj kao plemenska područja pod federalnom administracijom ili FATA. Navođena raketa je okrenula a bijela Toyota i njena dva putnika u vatrenu loptu na dobro prometovanom autoputu u Baludžistanu, na jugozapadu Pakistana.
Prije ovog konkretnog napada dronom, Pakistan je dozvolio Sjedinjenim Državama da patroliraju nebom iznad sjeverozapadne regije FATA, talibanskog uporišta. Ali predsjednik Obama je odlučio prijeći ovu “crvenu liniju” kako bi uklonio Mansoura (i taksista Muhamed Azam, koji je imao nesreću da bude sa pogrešnim putnikom u pogrešno vreme).
Pakistanski lideri su izrazili svoje neodobravanje. Prema riječima bivše ambasadorice u Sjedinjenim Državama Sherry Rehman, „Udar dronom se razlikuje od svih ostalih jer ne samo da je obnovio žanr kinetičke akcije koja je jednostrana, već i nezakonita i ekspanzivna u svom geografskom teatru ciljanog djelovanja.”
Drugim riječima, ako Sjedinjene Države šalju bespilotne letjelice na ciljeve u Baludžistanu, šta će ih spriječiti da ubiju osumnjičenog teroriste na prepunim ulicama Karačija ili Islamabada?
Obamina administracija čestita sebi na uklanjanju lošeg momka koji je ciljao američko vojno osoblje u Afganistanu. Ali sam udar možda neće proizvesti veću spremnost talibana da uđu u pregovore sa avganistanskom vladom. Mansour se, prema administraciji, usprotivio takvim pregovorima, a talibani su to zaista učinili odbio da se pridruži pregovorima u Pakistanu sa Kvadrilateralnom koordinacionom grupom — Pakistan, Afganistan, Kina, Sjedinjene Države — osim ako se strane trupe prvo ne uklone iz Afganistana.
Ova strategija Obamine administracije "ubij za mir" mogla bi imati suprotne rezultate.
Prema visokim talibanskim vođama, Mansourova smrt će pomoći razularenoj organizaciji da se ujedini oko novog vođe. S druge strane, uprkos takvim ružičastim insajderskim predviđanjima, talibani bi se mogli rascijepiti i omogućiti još ekstremnije organizacije poput Al-Kaide i Islamske države da popuni prazninu. U trećem scenariju, napad dronom uopće neće imati utjecaja na tlo u Afganistanu, jer aktuelnu sezonu borbi je već u toku i talibani žele ojačati svoju pregovaračku poziciju prije ulaska u pregovore.
Drugim riječima, Sjedinjene Države nikako ne mogu znati da li će Massoudova smrt unaprijediti ili zakomplicirati američke strateške ciljeve u regiji. Udar dronom je, u suštini, sranje.
Štrajk također dolazi u vrijeme kada je američka politika bespilotnih letjelica pod većom kontrolom u Sjedinjenim Državama. Nakon brojnih nezavisnih procjena žrtava dronovima, Obamina administracija će uskoro objaviti vlastitu procjenu broja poginulih boraca i neboraca izvan aktivnih ratnih zona. Nova nezavisna procjena udara bespilotnih letjelica u FATA-i tvrdi da se dugo očekivani "povratni udarac" zapravo nije dogodio. A Obamina administracija očajnički pokušava spasiti politiku u Afganistanu koja nije uspjela smanjiti nivo američkih trupa kao što je obećano, u potpunosti prepustiti odgovornost za vojne operacije na avganistansku vladu ili spriječiti talibane da ostvare značajne dobitke na bojnom polju.
Massoudova smrt je najnoviji primjer da Sjedinjene Države izdaju smrt na daljinu u pokušaju da mikroupravljaju sukobom nad kojim su odavno izgubile kontrolu. Preciznost udara pobija nepreciznost američke politike i praktičnu nemogućnost postizanja američkih ciljeva kako se trenutno navodi.
Pitanje povratnog udara
Izraz "povratni udarac" prvobitno je bio termin CIA-e za nenamjerne — i negativne — posljedice tajnih operacija. Jedan od najpoznatijih primjera bio je američki usmjeravanje oružja i zaliha mudžahedinima koji se bore protiv Sovjeta u Afganistanu. Neki od ovih boraca, uključujući Osamu bin Ladena, na kraju će okrenuti svoje oružje protiv američkih ciljeva kada Sovjeti odavno odu iz zemlje.
Američka kampanja bespilotnih letjelica nije baš tajna operacija, iako je CIA generalno odbijala da prizna svoju ulogu u napadima (Pentagon je otvoreniji po pitanju upotrebe dronova za napade na konvencionalnije vojne ciljeve). Ali kritičari napada dronovima - uključujući i mene - dugo su tvrdili da će sve civilne žrtve uzrokovane napadima dronovima izazvati povratni udar. Udari dronovima i bijes koji oni stvaraju efektivno služe za regrutaciju ljudi u talibane i druge ekstremističke organizacije.
Čak i oni koji su uključeni u program došli su do istog zaključka.
Zamislite, na primjer, ovu strastvenu molbu predsjedniku Obami od četvorice veterana ratnog zrakoplovstva koji su upravljali dronovima. “Nevini civili koje smo ubijali samo su podstakli osjećaj mržnje koji je rasplamsao terorizam i grupe poput ISIS-a, a istovremeno su služili i kao osnovno oruđe za regrutaciju,” oni su se svađali u pismu prošlog novembra. “Administracija i njeni prethodnici izgradili su program drona koji je jedan od najrazornijih pokretača terorizma i destabilizacije širom svijeta.”
Ali sada dolazi Aqil Shah, profesor na Univerzitetu Oklahoma, koji je upravo to učinio objavio izvještaj pokušavaju opovrgnuti ovu tvrdnju.
Prema setu od 147 intervjua koje je vodio u Sjevernom Vaziristanu, području pakistanske FATA koje je pretrpjelo najveći broj udara bespilotnih letjelica, 79 posto ispitanika podržava kampanju. Većina vjeruje da u udarima rijetko ubijaju neborci. Nadalje, prema stručnjacima koje je citirao Shah, “većina lokalnog stanovništva preferira bespilotne letjelice nego kopnene i zračne ofanzive pakistanske vojske koje uzrokuju veću štetu civilnom životu i imovini”.
Ne sumnjam u ove nalaze. Većina ljudi u Pakistanu nema simpatija prema talibanima. Prema a nedavna anketa Pew-a, 72 posto ispitanika u Pakistanu imalo je negativan stav o talibanima (s ranijim anketama što sugerira da se ovaj nedostatak podrške proteže i na FATA). Bespilotne letjelice su bez sumnje bolje od pakistanskih vojnih operacija, baš kao što predstavljaju napredak u odnosu na politiku spaljene zemlje koju su Sjedinjene Države koristile u Vijetnamskom ratu da unište velike dijelove jugoistočne Azije.
Šahovo istraživanje nije bilo baš naučno. On priznaje da njegovi intervjui "nisu bili statistički reprezentativni" - a zatim nastavlja izvlačiti zaključke o cjelokupnoj populaciji FATA-e. Istina je i to nekoliko drugih anketa sugeriraju da se Pakistanci u cijeloj zemlji protive programu bespilotnih letjelica i vjeruju da on potiče militantnost, ali ove ankete uglavnom nisu uključivale FATA.
Ali Shahov najkontroverzniji zaključak je da visok nivo podrške za program drona znači da nije došlo do povratka. Čak i da su njegovi intervjui statistički reprezentativni, ne razumijem ovaj analitički skok.
Blowback ne zahtijeva univerzalnu opoziciju. Samo mali procenat mudžahedina nastavio je da se bori protiv Osame bin Ladena. Samo određeni broj Kontraša bio je uključen u operacije koje su upumpale drogu u Sjedinjene Države.
Nije kao da će se čitava populacija FATA-e pridružiti Talibanima. Ako se samo nekoliko hiljada mladića pridruži talibanima iz bijesa zbog udara bespilotnih letjelica, to se računa kao povratni udarac. U FATA-i živi preko 4 miliona ljudi. Borbena snaga od 4,000 ljudi čini 1 posto stanovništva - i to lako spada u 21 posto ispitanika koji nisu odobravali dronove u Shahovim nalazima.
A šta je sa bombašem samoubicama koji je krenuo na svoj put ekstremizma jer je napad dronom uništio njegovog brata? Bombaš na Times Squareu, Faisal Shahzad, bio je motivisani barem djelomično napadima dronova u Pakistanu, iako nisu ubili nikoga u njegovoj porodici.
Na kraju krajeva, povratni udarac može biti samo jedna ljuta i odlučna osoba koja ostavi trag u istoriji, a da se prethodno nije pojavila u anketi.
Drugi problemi s dronovima
Problem povratnog udara samo je jedan od mnogih problema američke politike o dronovima.
Zagovornici dronova su uvijek tvrdili da su udari odgovorni za mnogo manje civilnih žrtava nego zračno bombardiranje. “Ono što mogu sa velikom sigurnošću reći je da je stopa civilnih žrtava u bilo kojoj operaciji dronova daleko niža od stope civilnih žrtava koje se javljaju u konvencionalnom ratu”, predsjednik Obama rekao u aprilu.
Iako to može biti tačno za neselektivno bombardovanje tepihom, ispostavilo se da nije tačno za vrstu zračne kampanje koju su Sjedinjene Države vodile u Siriji i Afganistanu.
“Od kada je Obama stupio na dužnost, 462 udara bespilotnih letjelica u Pakistanu, Jemenu i Somaliji su ubili oko 289 civila, ili jedan civil na 1.6 napada”, pišu Micah Zenko i Amelia Mae Wolf u skorije vrijeme Spoljna politika komad. Za usporedbu, stopa civilnih žrtava u Afganistanu od kada je Obama preuzeo dužnost bila je jedan civil na 21 bačenu bombu. U ratu protiv Islamske države stopa je bila jedan civil na 72 bačene bombe.
Onda je tu pitanje međunarodnog prava. Sjedinjene Države izvode udare dronovima izvan borbenih zona. Čak je i ubio američke građane. I to se radi bez prolaska kroz bilo kakav pravni proces. Predsjednik potpisuje naredbe za ubijanje, a onda CIA izvodi ova vansudska ubistva.
Nije iznenađujuće što američka vlada tvrdi da su napadi legalni jer ciljaju na borce u međunarodnom ratu protiv terorista. Prema toj definiciji, međutim, Sjedinjene Države mogu ubiti svakoga koga smatraju teroristom bilo gdje u svijetu. Nekoliko izvještaja UN-a ima štrajkove nazvao nelegalnim. U najmanju ruku, dronovi predstavljaju a fundamentalni izazov međunarodnom pravu.
Zatim tu je i kontroverzni koncept štrajkova potpisa. Ovi napadi nisu ciljani na određene ljude, već na svakoga ko odgovara opštem profilu terorista na teritoriji koja se smatra terorističkim bogatstvom. Za njih nije potrebno odobrenje predsjednika. Ovi udari su rezultirali nekim ogromnim greškama, uključujući ubistvo 12 jemenskih civila u decembru 2013. za koje je bilo potrebno milion dolara kao "isplate saučešća". Obamina administracija ne pokazuje nikakve znake povlačenje ove posebne taktike.
Konačno, tu je i pitanje proliferacije dronova. Nekada su samo Sjedinjene Države posjedovale novu tehnologiju. Ali ti dani su davno prošli.
"Osamdeset i šest zemalja ima neke mogućnosti dronova, a 19 ili posjeduje naoružane dronove ili nabavlja tehnologiju", piše James Bamford. “Najmanje šest zemalja osim Amerike koristilo je bespilotne letjelice u borbi, a 2015. godine, konsultantska kuća za odbranu Teal Group procijenila je da će proizvodnja dronova iznositi 93 milijarde dolara u narednoj deceniji – što će dostići više od tri puta više od trenutne tržišne vrijednosti.”
Upravo sada, Sjedinjene Države bezočno izvode napade dronovima širom svijeta relativno nekažnjeno. Ali kada prvi napad dronom bude izveden protiv Sjedinjenih Država - ili od strane terorističkih organizacija protiv američkih građana u drugim zemljama - počet će pravi udarac.
John Feffer je direktor Foreign Policy U fokusu, gdje se ovaj članak izvorno pojavio.
