Mairead Maguire, dobitnica Nobelove nagrade za mir, Irska. Suosnivač, Ljudi mira. N. Irska
Prije gotovo dvije godine, kada je Christine Ahn predložila međunarodne mirotvorke da prođu kroz De-militariziranu zonu (DMZ) koja dijeli Sjevernu i Južnu Koreju kao važnu akciju za pomoć korejskim ženama i muškarcima koji rade za pomirenje i ponovno ujedinjenje korejskih obitelji Ne odoljeti. To je bio važan prvi korak u uspostavi mirovnog procesa u koji će biti uključene žene i civilna zajednica.
Iako se još uvijek moraju povući brojne prepreke, uključujući potvrđivanje potpore triju vlada - Sjeverne Koreje, Južne Koreje i Sjedinjenih Država koje predstavljaju zapovjedništvo Ujedinjenih naroda. Komanda UN-a u DMZ-u priopćila je kako će olakšati naš prijelaz nakon što Vlada Južne Koreje odobri - mali tim žena planira povijesnu šetnju međunarodnih mirotvorki žena 30 iz dvanaest različitih zemalja kako bi prešli DMZ na 24th Svibanj 2015., Međunarodni dan razoružanja žena. Neke od žena koje su sudjelovale su: Gloria Steinem, počasna stolica, Ann Wright (SAD) Suzuyo Takazato (Japan) Abigail Disney, (SAD) Hyun-Kyung Chung (SouthKorea / USA), Mnogi ljudi pitaju 'zašto planiraju hodati preko DMZ-a koji razdvaja Sjevernu i Južnu Koreju. '? Možda bi pravo pitanje trebalo biti "Zašto ne"!
U mnogim zemljama diljem svijeta žene hodaju i pozivaju na kraj rata i na demilitarizirani svijet. Budući da je DMZ naj militarizirana granica na svijetu, žene mirotvorke vjeruju da je jedino ispravno, dok rade cijeli svoj život u svojim zemljama za razoružanje i demilitarizaciju, da trebaju hodati u Koreji, u solidarnosti sa svojim korejskim sestrama, žele vidjeti kraj 70-godišnjeg sukoba kako bi ponovno ujedinio milijune korejskih obitelji. Prije sedamdeset godina, kada se vodio hladni rat, Sjedinjene Države jednostrano su povukle crtu preko 38-ath paralelno - kasnije s dogovorom bivšeg Sovjetskog Saveza - dijeleći drevnu zemlju koja je upravo pretrpjela 35 godine japanske kolonijalne okupacije. Korejci nisu imali nikakvu želju ili moć odlučivanja kako bi spriječili podjelu svoje zemlje; sada, sedam desetljeća kasnije, sukob na Korejskom poluotoku ugrožava mir u azijsko-pacifičkoj regiji i širom svijeta.
Međunarodne žene priznaju da je jedna od najvećih tragedija koja proizlazi iz ove hladno-ratne politike i izolacije koju je stvorio čovjek, rastrgavanje korejskih obitelji i njihovo fizičko odvajanje. U korejskoj kulturi, obiteljski odnosi su duboko važni i milijuni obitelji su bolno odvojeni za godine 70. Iako je bilo razdoblje pomirenja za vrijeme politike Sunshine između dviju korejskih vlada gdje su mnoge obitelji imale radost ponovnog okupljanja, velika većina ih je ostala odvojena. Mnogi stariji su nažalost umrli prije susreta s obiteljima, a većina ih sada stari. Kako je divno da su vlade Sjevernih i Južnih zemalja dopustile preostalim starješinama radost i mir uma da se sretnu, poljube i zadrže svoje najmilije, prije nego umru. Svi mi želimo i molimo - i hodanje - da se to dogodi za korejske starješine. Isto tako zbog zapadnih sankcija i izolacionističkih politika koje su stavljene na sjevernokorejski narod, njihova ekonomija je pretrpjela. Dok je Sjeverna Koreja prešla dug put od 1990-a kada je do milijun umrlo od gladi, mnogi ljudi su još uvijek vrlo siromašni i nemaju osnovne osnove preživljavanja. Tijekom posjeta Seulu u 2007-u, jedan pomoćnik mi je rekao da bi većina ljudi u Južnoj Koreji voljela spakirati svoj automobil s hranom, voziti sat vremena uz cestu, u Sjevernu Koreju, kako bi pomogla svojoj korejskoj braći i sestrama ako bi se vlade složile otvoriti DMZ i pustiti ih da prijeđu da vide jedni druge! Mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo da možemo posjetiti obitelj, i teško nam je zamisliti da bol koju razdvajaju još osjećaju korejske obitelji koje ne mogu putovati sat vremena uz cestu, preko DMZ-a da posjete svoje obitelji.
Mi, međunarodne žene, želimo ići za mirom u Sjevernoj i Južnoj Koreji, i nadamo se da će vlade podržati naš prelazak preko DMZ-a, priznajući da to želimo učiniti jer brinemo za našu korejsku braću i sestre. Želimo posaditi sjeme koje i Korejci mogu slobodno preći DMZ u svom radu na izgradnji pomirenja, prijateljstava i povjerenja i okončati podjelu i strah koji ih drži u ratnom stanju umjesto u miru.
DMZ sa svojom bodljikavom žicom, naoružanim vojnicima s obje strane i puna tisuća eksplozivnih mina, tragična je fizička manifestacija koliko je Korejski narod pretrpio i izgubio u ratu. Ipak, od svih mojih susreta s korejskim narodom, sve što žele je da se pomire i žive u miru jedni s drugima. Prepoznajući želje korejskog naroda, vjerujem da politički lideri Sjeverne Koreje, Južne Koreje, Sjedinjenih Država i svih uključenih vlada moraju odigrati svoj dio kako bi pomogli Koreji da se iz rata pretvori u mir.
Za međunarodne žene 30-a koje putuju iz više od desetak zemalja, želimo otići u Koreju slušati priče, nade i snove korejskih naroda, reći im da ih volimo i pridružiti se solidarnosti s njima u njihovom radu, i našem , u izgradnji neuključujuće, demilitarizirane Koreje, Azije i svijeta.
