Što pobornik mira može znati i učiniti na Dan sjećanja

David Swanson, World BEYOND WarTravnja 21, 2023

Neke zemlje imaju katoličke crkvene praznike svaki dan u godini. Sjedinjene Države imaju ratne praznike svaki dan u godini. Neki od njih, kao npr takozvani Dan branitelja, započeli su kao praznici mira koji su – poput Majčinog dana ili Dana Martina Luthera Kinga Jr. – pažljivo lišeni bilo kakvog mirovnog sadržaja, te su umjesto toga okrenuti veličanju rata i ratnih priprema. Mnogi praznici mira i bivši praznici mira i potencijalni praznici mira mogu se pronaći u Peace Almanahu na peacealmanac.org.

Na gornjoj poveznici za “Dan veterana” primijetit ćete da je ono što je nekada bio Dan primirja u Sjedinjenim Državama bio i ostao Dan sjećanja u nekim drugim zemljama. U tim se zemljama preobrazilo iz oplakivanja mrtvih u slavljenje institucija koje planiraju stvoriti još mrtvih. Slična se putanja može zacrtati za brojne druge praznike u SAD-u i diljem svijeta, kao što su Dan Anzaka u Novom Zelandu i Australiji. Zvjezdani primjer je Dan sjećanja u Sjedinjenim Državama, koji svake godine pada posljednjeg ponedjeljka u svibnju. Evo što možemo pročitati u Peace Almanahu:

Svibanj 30. Na ovaj dan u 1868, Dan sjećanja je prvi put zabilježen kada su dvije žene u Columbusu, MS, stavili su cvijeće na grobove Konfederacije i Unije. Ova priča o ženama koje su prepoznale živote žrtvovane na obje strane zbog građanskog rata posjetom grobnicama s cvijećem u rukama doista su se dogodile dvije godine ranije, u travnju 25, 1866. Prema Centar za istraživanje građanskog rata, bilo je bezbroj žena, majki i kćeri koje su provodile vrijeme na grobljima. U travnju 1862-a, kapelan iz Michigana pridružio se nekim ženama iz Arlingtona, VA kako bi ukrasio grobove u Fredericksburgu. U srpnju su 4, 1864, žena koja posjećuje grob svoga oca, pridružili se mnogima koji su izgubili očeve, muževe i sinove i ostavili vijence u svakom grobu u Boalsburgu, PA. U proljeće 1865-a, kirurg, koji će postati generalni kirurg Nacionalne garde u Wisconsinu, svjedočio je kako žene stavljaju cvijeće na grobove u blizini Knoxvillea, TN dok je prolazio vlakom. "Daughters of the Southland" su to isto radili u travnju 26, 1865 u Jacksonu, MS, zajedno sa ženama u Kingstonu, GA i Charlestonu, SC. U 1866-u, žene Kolumba, MS su smatrale da bi dan trebao biti posvećen sjećanju, što je dovelo do pjesme "Plavo i sivo" Francisa Milesa Fincha. Supruga i kćerka preminulog pukovnika iz Columbusa, GA i još jedna tugujuća skupina iz Memphisa, TN uputile su slične žalbe svojim zajednicama, kao i drugi iz Carbondale, IL, i Petersburgu i Richmondu, VA. Bez obzira na to tko je prvi zamislio dan za pamćenje veterana, američka vlada ga je konačno priznala.

Nisam siguran jesmo li tu trebali upotrijebiti riječ veterani. Barem smo trebali biti konkretniji. Memorijal (izvorno Dan odlikovanja) bio je, i jest, za sjećanje ili obilježavanje onih koji su umrli tijekom sudjelovanja u ratu. Tijekom godina naučili smo reći "služiti" kao da je rat služba, a praznik smo proširili na sve ratove u SAD-u. No, što je još važnije, suzili smo ga s izvanrednog sjećanja na one koji su poginuli na obje strane u ratu na sjećanje samo na one koji su poginuli na strani SAD-a u brojnim ratovima. A kako su se ratovi promijenili od katastrofa u kojima su većina mrtvih bili vojnici u katastrofe u kojima su veliku većinu obično činili civili, Dan sjećanja automatski je smanjio postotak mrtvih kojih se sjeća. Možda 5% mrtvih u nekim nedavnim američkim ratovima bile su američke trupe, a ostatak su bili uglavnom ljudi koji su živjeli tamo gdje je rat vođen, plus oni koji su se borili protiv američke invazije. Nitko iz ove posljednje dvije skupine nije obilježen. Bilo da je to uzrok ili posljedica toga, većina ljudi u Sjedinjenim Državama nema pojma tko umire u američkim ratovima. Osim spomenika “Kolateralnoj šteti” u Santa Cruzu, Kalifornija, ne znam ni za jedan spomenik u Sjedinjenim Državama većini mrtvih u većini američkih ratova, osim ako ne računate svaku prokletu školu, grad i ulicu s tim imenom za izvorne stanovnike Sjeverne Amerike.

Naravno, želim umiriti svaku pojedinu žrtvu rata, uključujući i sudionike, ali da ne stvaram više, a ne da olakšam stvaranje više. Što se može učiniti na Dan sjećanja da se obrazuje i agitira za žalovanje za mirom umjesto veličanja za još više krvi?

Prvo, pročitajte US Army: 0 - Internet: 1

Drugo, čitaj Potreban nam je Dan sjećanja kako bismo zamaglili nepodnošljivu istinu o ratu

Jednog prošlog Dana sjećanja, Napisao sam — jezičak na vagi — o potrebi da se smisli način za pre-memorijalizaciju sudionika nadolazećeg nuklearnog rata koji ne bi ostavio preživjele. I nedavno sam pomislio da bismo možda trebali javno izraziti naše suosjećanje sa svim onim tužnim zemljama koje nisu imale nedavne ratove i stoga ne mogu doživjeti radost Dana sjećanja — malo poznatim manjim zemljama poput, znate, Kina. Ali - usprkos pozitivnim komentarima ispod onog članka na koji je veza gore - prilično sam siguran da se ljubitelji mira i rata ujedinjuju protiv onoga za što se općenito slažu da je njihov pravi neprijatelj, naime satire. Pa, možda bismo trebali pokušati nešto drugo.

Još jedna stvar koju sam učinio je pokušajte brojati neistine u govoru člana Kongresa na Dan sjećanja. Ali jedna rečenica može vas odvesti dugo nakon što vatromet završi i svo mrtvo meso na roštilju izgori crnije od ciljane osobe od interesa.

Još jedna ideja koju imam je da bismo, kao i sa žrtvama rasističkih policijskih ubojstava, mogli obilježavati spomen na SVE mrtve u ratu izgovarajući njihova imena naglas - ili onoliko imena koliko možemo skupiti. Znam da je Ed Horgan pravio popis imena samo djece žrtava rata. Ovdje ću dodati poveznicu ako je mogu dobiti. Ali koliko bi to bilo imena i koliko bi vremena trebalo da se pročitaju? Ne bi trebalo dulje od, recimo, pjevanja Star Spangled Bannera, zar ne?

Pa, evo slučaja za 6 milijuna mrtvih u nedavnim američkim ratovima, čak i ne računajući zadnjih 5 godina. Za 12 milijuna riječi (6 milijuna imena i 6 milijuna prezimena) I izračunati 9,2307.7 minuta ili 153,845 sati ili nešto više od 64 dana. Kažu da postoje tri vrste ljudi, oni kojima matematika ide i oni koji nisu. Ja sam takav. Ali još uvijek sam prilično siguran da bi za ovo trebalo dosta vremena. Ipak, moglo bi se učiniti reprezentativan dio toga.

Nešto manje svečana aktivnost mogla bi biti pozdraviti kupce na Dan sjećanja transparentima, majicama, letcima itd., postavljajući tako neugodna pitanja poput: “Je li beskrajni rat vrijedan popusta? Jesu li ljudi umrli zbog vaših 30% popusta? Koja je reklama manje poštena, ona za ratove ili ona za prodaju na Dan sjećanja?”

Ali Dan sjećanja može biti prigoda za bilo koji mirovni događaj ili aktivnost, jer je prvi razlog za prestanak rata to što rat ubija ljude.

Neke ideje za košulje koje možete nositi na događajima povodom Dana sjećanja:

• Odajte počast ratnim mrtvima tako da više ne stvarate ratne mrtve.
• Već sam protiv sljedećeg rata.
• Prva žrtva rata je istina. Ostali su uglavnom civili.
• Sloboda nije besplatna. Za zatvaranje vojnoindustrijskog kompleksa bit će potreban nenasilni pokret.
• Domoljublje je premalo za moju obitelj.

I šalovi:

• Nebesko plavi šalovi koji znače da svi živimo pod istim nebom i da moramo okončati rat.

I dvorišni znakovi:

• Odajte počast ratnim mrtvima tako da više ne stvarate ratne mrtve.
• Već sam protiv sljedećeg rata.
• World BEYOND War.

I transparenti:

• World BEYOND War.

*****

Hvala na idejama Cym Gomery i Rivera Sun, koji ovdje nisu krivi za loše ideje.