Craig Brown, Jørgen Johansen, Majken Jul Sørensen i Stellan Vinthagen, Vođenje nenasilja, Ožujak 29, 2022
Kao znanstvenici mira, sukoba i otpora, postavljamo si isto pitanje kao i mnogi drugi ljudi ovih dana: Što bismo učinili da smo Ukrajinci? Nadamo se da ćemo biti hrabri, nesebični i boriti se za slobodnu Ukrajinu na temelju znanja koje imamo. Otpor uvijek zahtijeva samožrtvu. Ipak, postoje učinkoviti načini za odupiranje invaziji i okupaciji koji ne uključuju naoružavanje nas ili drugih, i koji će dovesti do manjeg broja smrtnih slučajeva Ukrajinaca nego vojnog otpora.
Razmišljali smo o tome kako bismo – da živimo u Ukrajini i da smo upravo bili napadnuti – najbolje obraniti ukrajinski narod i kulturu. Razumijemo logiku koja stoji iza poziva ukrajinske vlade na oružje i vojnike iz inozemstva. Međutim, zaključujemo da će takva strategija samo produžiti bol i dovesti do još veće smrti i razaranja. Podsjećamo na ratove u Siriji, Afganistanu, Čečeniji, Iraku i Libiji, a mi bismo nastojali izbjeći takvu situaciju u Ukrajini.
Ostaje pitanje: što bismo umjesto toga učinili da zaštitimo ukrajinski narod i kulturu? S poštovanjem gledamo na sve vojnike i hrabre civile koji se bore za Ukrajinu; kako ova snažna spremnost na borbu i smrt za slobodnu Ukrajinu može poslužiti kao prava obrana ukrajinskog društva? Ljudi diljem Ukrajine već spontano koriste nenasilna sredstva za borbu protiv invazije; dali bismo sve od sebe da organiziramo sustavni i strateški građanski otpor. Iskoristili bismo tjedne — a možda čak i mjesece — da neka područja zapadne Ukrajine ostanu manje pogođena vojnim borbama da pripremimo sebe i druge civile za ono što nas čeka.
Umjesto da svoju nadu ulažemo u vojna sredstva, odmah bismo krenuli u obuku što većeg broja ljudi u civilnom otporu, te nastojali bolje organizirati i koordinirati civilni otpor koji se već spontano događa. Istraživanja u ovom području pokazuju da je neoružani građanski otpor u mnogim okolnostima učinkovitiji od oružane borbe. Borba protiv okupatorske sile uvijek je teška, bez obzira na to koja sredstva se koriste. Međutim, u Ukrajini postoji znanje i iskustvo da miroljubivi načini mogu dovesti do promjena, kao tijekom Narančaste revolucije 2004. i Majdanske revolucije 2014. Iako su okolnosti sada vrlo različite, Ukrajinci mogu iskoristiti nadolazeće tjedne da saznaju više , širiti ovo znanje i izgraditi mreže, organizacije i infrastrukturu koje se bore za ukrajinsku neovisnost na najučinkovitiji način.
Danas postoji sveobuhvatna međunarodna solidarnost s Ukrajinom — podrška na koju možemo računati da će biti pružena neoružanom otporu u budućnosti. Imajući to na umu, usmjerili bismo napore na četiri područja.
1. Uspostavili bismo i nastavili odnose s ruskim skupinama civilnog društva i članovima koji podupiru Ukrajinu. Iako su pod velikim pritiskom, postoje skupine za ljudska prava, neovisni novinari i obični građani koji riskiraju kako bi se oduprli ratu. Važno je da znamo ostati u kontaktu s njima putem šifrirane komunikacije, a potrebno nam je znanje i infrastruktura kako to učiniti. Naša najveća nada za slobodnu Ukrajinu je da rusko stanovništvo nenasilnom revolucijom svrgne Putina i njegov režim. Također priznajemo hrabar otpor bjeloruskom čelniku Aleksandru Lukašenku i njegovom režimu, potičući kontinuirano povezivanje i koordinaciju s aktivistima u toj zemlji.
2. Širili bismo znanje o principima nenasilnog otpora. Nenasilni otpor temelji se na određenoj logici, a pridržavanje načelne linije nenasilja važan je dio toga. Ne govorimo samo o moralu, već o tome što je u datim okolnostima najučinkovitije. Neki od nas bi možda bili u iskušenju da ubijaju ruske vojnike da su vidjeli priliku, ali shvaćamo da to dugoročno nije u našem interesu. Ubijanje samo nekoliko ruskih vojnika neće dovesti do vojnog uspjeha, ali će vjerojatno delegitimizirati sve koji su uključeni u građanski otpor. Našim ruskim prijateljima će biti teže da stanu na našu stranu, a Putinu će lakše tvrditi da smo teroristi. Kad je riječ o nasilju, Putin ima sve karte u ruci, pa nam je najbolja šansa da odigramo potpuno drugu igru. Obični Rusi su naučili o Ukrajincima razmišljati kao o svojoj braći i sestrama, a mi to trebamo maksimalno iskoristiti. Ako ruski vojnici budu prisiljeni ubijati mnoge miroljubive Ukrajince koji se hrabro odupiru, moral okupatorskih vojnika će se uvelike smanjiti, dezerterstvo će se povećati, a ruska oporba će ojačati. Ta solidarnost običnih Rusa naš je najveći adut, što znači da moramo učiniti sve što možemo da osiguramo da Putinov režim nema priliku promijeniti ovu percepciju Ukrajinaca.
3. Širili bismo znanje o metodama nenasilnog otpora, posebno onima koje su uspješno korištene tijekom invazija i okupacija. U onim područjima Ukrajine koja su već okupirana od strane Rusije, iu slučaju produljene ruske okupacije, željeli bismo da sami i drugi civili budemo spremni za nastavak borbe. Okupatorskoj sili potrebna je stabilnost, smirenost i suradnja kako bi okupaciju izvela s najmanje sredstava. Nenasilni otpor tijekom okupacije je nesuradnja sa svim aspektima okupacije. Ovisno o tome koji se aspekti okupacije najviše preziru, potencijalne prilike za nenasilni otpor uključuju štrajkove u tvornicama, izgradnju paralelnog školskog sustava ili odbijanje suradnje s upravom. Neke nenasilne metode odnose se na okupljanje velikog broja ljudi na vidljive prosvjede, iako se tijekom okupacije to može povezati s velikim rizikom. Vjerojatno nije vrijeme za velike demonstracije koje su obilježile prethodne ukrajinske nenasilne revolucije. Umjesto toga, usredotočili bismo se na više raspršene akcije koje su manje rizične, poput bojkota ruskih propagandnih događaja ili koordiniranog boravka kod kuće, što bi moglo dovesti gospodarstvo do zastoja. Mogućnosti su beskrajne, a inspiraciju možemo crpiti iz zemalja koje su okupirali nacisti tijekom Drugog svjetskog rata, iz borbe za neovisnost Istočnog Timora ili drugih zemalja okupiranih danas, poput Zapadne Papue ili Zapadne Sahare. Činjenica da je situacija u Ukrajini jedinstvena ne sprječava nas da učimo od drugih.
4. Uspostavili bismo kontakt s međunarodnim organizacijama kao što su Peace Brigades International ili Nonviolent Peaceforce. Tijekom proteklih 40 godina, organizacije poput ovih naučile su kako međunarodni promatrači mogu značajno promijeniti lokalne aktiviste za ljudska prava koji žive s prijetnjama za svoje živote. Njihovo iskustvo iz zemalja kao što su Gvatemala, Kolumbija, Sudan, Palestina i Šri Lanka potencijalno se može razviti u skladu s okolnostima u Ukrajini. Za implementaciju bi moglo potrajati neko vrijeme, ali dugoročno bi mogli organizirati i poslati ruske civile u Ukrajinu kao "nenaoružane tjelohranitelje", kao dio međunarodnih timova. Putinovom režimu bit će teže počiniti zločine nad ukrajinskim civilnim stanovništvom ako tome svjedoče ruski civili ili ako svjedoci budu građani zemalja koje održavaju prijateljske odnose s njegovim režimom — na primjer Kina, Srbija ili Venezuela.
Da smo za ovu strategiju imali potporu ukrajinske vlade, kao i pristup istim gospodarskim resursima i tehnološkoj stručnosti koja sada ide za vojnu obranu, strategiju koju predlažemo bilo bi lakše provesti. Da smo se počeli pripremati prije godinu dana, danas bismo bili puno bolje opremljeni. Ipak, vjerujemo da nenaoružani građanski otpor ima dobre šanse poraziti potencijalnu buduću okupaciju. Za ruski režim, izvođenje okupacije zahtijevat će novac i osoblje. Održavanje okupacije bit će još skuplje ako se ukrajinsko stanovništvo upusti u masovnu nesuradnju. U međuvremenu, što je otpor mirniji, to je teže legitimirati ugnjetavanje onih koji se opiru. Takav otpor bi osigurao i dobre odnose s Rusijom u budućnosti, što će uvijek biti najbolja garancija sigurnosti Ukrajine s ovim moćnim susjedom na istoku.
Naravno, mi koji živimo u inozemstvu u sigurnosti nemamo pravo Ukrajincima govoriti što da rade, ali da smo danas Ukrajinci, to je put koji bismo odabrali. Ne postoji lak način, a nevini ljudi će umrijeti. Međutim, oni već umiru, a ako samo ruska strana koristi vojnu silu, šanse za očuvanje ukrajinskih života, kulture i društva su puno veće.
– Obdareni profesor Stellan Vinthagen, Sveučilište Massachusetts, Amherst, SAD
– Izvanredni profesor Majken Jul Sørensen, Østfold University College, Norveška
– Profesor Richard Jackson, Sveučilište Otago, Novi Zeland
– Matt Meyer, glavni tajnik, Međunarodna udruga za istraživanje mira
– Dr. Craig Brown, Sveučilište Massachusetts Amherst, Ujedinjeno Kraljevstvo
– Profesor emeritus Brian Martin, Sveučilište Wollongong, Australija
– Jörgen Johansen, nezavisni istraživač, Journal of Resistance Studies, Švedska
– Profesor emeritus Andrew Rigby, Sveučilište Coventry, UK
– predsjednica International Fellowship of Reconciliation Lotta Sjöström Becker
– Henrik Frykberg, vlč. Biskupski savjetnik za međuvjersku, ekumensku i integraciju, Biskupija Gothenburg, Crkva Švedske
– Profesor Lester Kurtz, Sveučilište George Mason, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Michael Schulz, Sveučilište u Göteborgu, Švedska
– Profesor Lee Smithey, Swarthmore College, Sjedinjene Američke Države
– Dr. Ellen Furnari, neovisna istraživačica, Sjedinjene Američke Države
– izvanredni profesor Tom Hastings, Portland State University, SAD
– Doktorski kandidat vlč. Karen Van Fossan, neovisna istraživačica, Sjedinjene Američke Države
– Odgajateljica Sherri Maurin, SMUHSD, SAD
– Napredna voditeljica laika Joanna Thurmann, biskupija San Jose, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Sean Chabot, Sveučilište Eastern Washington, Sjedinjene Američke Države
– Profesor emeritus Michael Nagler, UC, Berkeley, SAD
– MD, bivši pomoćni profesor John Reuwer, St. Michaels College &World BEYOND War, Sjedinjene Američke Države
– dr., umirovljeni profesor Randy Janzen, Mir Center for Peace na Selkirk Collegeu, Kanada
– dr. Martin Arnold, Institut za mirovni rad i nenasilnu transformaciju sukoba, Njemačka
– dr. Louise CookTonkin, neovisna istraživačica, Australija
– Mary Girard, Quaker, Kanada
– Redatelj Michael Beer, Nonviolence International, SAD
– Profesor Egon Spiegel, Sveučilište Vechta, Njemačka
– Profesor Stephen Zunes, Sveučilište u San Franciscu, Sjedinjene Američke Države
– Dr. Chris Brown, Tehnološko sveučilište Swinburne, Australija
– izvršni direktor David Swanson, World BEYOND War, SAD
– Lorin Peters, Christian Peacemaker Teams, Palestina/SAD
– Direktor PEACEWORKERS David Hartsough, PEACEWORKERS, SAD
– Profesor prava emeritus William S Geimer, Peace School Greter Victoria, Kanada
– Osnivač i predsjednik uprave Ingvar Rönnbäck, Another Development Foundation, Švedska
Gospodin Amos Oluwatoye, Nigerija
– Doktorski istraživač Virendra Kumar Gandhi, Središnje sveučilište Mahatma Gandhi, Bihar, Indija
– Profesorica Berit Bliesemann de Guevara, Odjel za međunarodnu politiku, Sveučilište Aberystwyth, Ujedinjeno Kraljevstvo
– Odvjetnik Thomas Ennefors, Švedska
– Profesorica mirovnih studija Kelly Rae Kraemer, College of St Benedict/St John's University, SAD
Lasse Gustavsson, Independent, Kanada
– Filozof i autor Ivar Rönnbäck, WFP – World Future Press, Švedska
– Gostujući profesor (u mirovini) George Lakey, Swarthmore College, SAD
– Izvanredna profesorica dr. Anne de Jong, Sveučilište u Amsterdamu, Nizozemska
– Dr. Veronique Dudouet, Zaklada Berghof, Njemačka
– Izvanredni profesor Christian Renoux, Sveučilište Orleans i IFOR, Francuska
– Sindikalist Roger Hultgren, Švedski sindikat transportnih radnika, Švedska
– doktorski kandidat Peter Cousins, Institut za studije mira i sukoba, Španjolska
– izvanredna profesorica María del Mar Abad Grau, Universidad de Granada, Španjolska
– Profesor Mario López-Martínez, Sveučilište u Granadi, Španjolska
– viši predavač Alexandre Christoyannopoulos, Sveučilište Loughborough, Ujedinjeno Kraljevstvo
– dr. Jason MacLeod, nezavisni istraživač, Australija
– Suradnica za studije otpora Joanne Sheehan, Sveučilište Massachusettsa, Amherst, SAD
– Izvanredni profesor Aslam Khan, Središnje sveučilište Mahatma Gandhi, Bihar, Indija
– Dalilah Shemia-Goeke, Sveučilište Wollongong, Njemačka
– Dr. Molly Wallace, Portland State University, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Jose Angel Ruiz Jimenez, Sveučilište u Granadi, Španjolska
– Priyanka Borpujari, Dublin City University, Irska
– Izvanredni profesor Brian Palmer, Sveučilište Uppsala, Švedska
– Senator Tim Mathern, ND Senat, Sjedinjene Američke Države
– Međunarodni ekonomist i doktorand, Hans Sinclair Sachs, nezavisni istraživač, Švedska/Kolumbija
– Beate Roggenbuck, njemačka platforma za transformaciju građanskih sukoba
______________________________
Craig Brown
Craig Brown je podružnica odjela za sociologiju na UMass Amherst. Pomoćnik je urednika Journal of Resistance Studies i član odbora Europske udruge za istraživanje mira. Njegov je doktorat ocjenjivao metode otpora tijekom Tuniske revolucije 2011. godine.
Jørgen Johansen
Jørgen Johansen je slobodni akademik i aktivist s 40 godina iskustva u više od 100 zemalja. Služi kao zamjenik urednika časopisa Journal of Resistance Studies i koordinator Nordic Nonviolence Study Group, ili NORNONS.
Majken Jul Sørensen
Majken Jul Sørensen doktorirala je za tezu “Humoristički politički vratolomije: nenasilni javni izazovi moći” na Sveučilištu Wollongong, Australija 2014. Majken je došla na Sveučilište Karlstad 2016., ali je nastavila kao počasni postdoktorski znanstveni suradnik na Sveučilištu iz Wollongonga između 2015. i 2017. Majken je bio pionir u istraživanju humora kao metode nenasilnog otpora ugnjetavanju te je objavio desetke članaka i nekoliko knjiga, uključujući Humor u političkom aktivizmu: Kreativni nenasilni otpor.
Stellan Vinthagen
Stellan Vinthagen je profesor sociologije, znanstvenik-aktivist i inauguracijski obdareni predsjedavajući u studiji nenasilne izravne akcije i građanskog otpora na Sveučilištu Massachusetts, Amherst, gdje vodi inicijativu za studije otpora.
2 Odgovori
Ich unterstütze gewaltlosen Widerstand. Die NATO ist ein kriegerisches Bündnis, es gefährdet weltweit souveräne Staaten.
Die USA, Russland und China und die arabischen Staaten sind imperiale Mächte, deren Kriege um Rohstoffe und Macht Menschen, Tiere und Umwelt vernichten.
Leider sind die USA die Hauptkriegstreiber, die CIA i međunarodna vertreten. Noch mehr Aufrüstung bedeutet noch mehr Kriege und Bedrohung aller Menschen.
Mi proponas legadon de
https://medium.com/@kravchenko_mm/what-should-russia-do-with-ukraine-translation-of-a-propaganda-article-by-a-russian-journalist-a3e92e3cb64
Tiom da perforto postulos eĉ pli komplika neperfortan metodon…